Skip to main content

Full text of "Monumenta historica civitatis Zagrabiae. Povijesni spomenici grada Zagreba: Povijesni spomenici ..."

See other formats 


Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scanncd by Googlc as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and fmally to you. 

Usage guidelines 

Googlc is proud to partncr with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to thc 
public and wc arc mcrcly thcir custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we liave taken stcps to 
prcvcnt abusc by commcrcial partics, including placing tcchnical rcstrictions on automatcd qucrying. 
Wc also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles Wc dcsigncd Googlc Book Scarch for usc by individuals, and wc rcqucst that you usc thcsc filcs for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send aulomatcd qucrics of any sort to Googlc's systcm: If you arc conducting rcscarch on machinc 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laigc amount of tcxt is hclpful, plcasc contact us. Wc cncouragc thc 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each flle is essential for informingpcoplcabout this projcct andhclping thcm lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcvcr your usc, rcmember that you are lesponsible for ensuring that what you arc doing is lcgal. Do not assumc that just 
bccausc wc bclicvc a book is in thc public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countrics. Whcthcr a book is still in copyright varies from country to country, and wc can'l offcr guidancc on whclhcr any speciflc usc of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearancc in Googlc Book Scarch mcans it can bc uscd in any manncr 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite seveie. 

About Google Book Search 

Googlc's mission is to organizc thc world's information and to makc it univcrsally acccssiblc and uscful. Googlc Book Scarch hclps rcadcrs 
discovcr thc world's books whilc hclping authors and publishcrs rcach ncw audicnccs. You can scarch through thc full icxi of ihis book on thc wcb 

at |http : //books . qooqle . com/| 



4k • 



I • 



1 



^^ 




k 



n 






♦THE MAYOR 






MONUMENTA HISTORICA 

LIB. REG. CIVITATIS ZAGRABIAE. 

(DIPLOMATA: 1400— 1499.) 



-*»* m^ 



POVJESTNI SPOMENICI 



SLOB. KRALJ. GRADA 



Z AG R EB A 



NA SVIET IZDAO 



^ f 



IVAN KRST. TKALCIC. 



»-%• 



, SVEZAK DRUGI. 

(IZPRAVE: 1400— 1499.) 



U ZAGREBU 1895. 

TROSKOM SLOB. I KRALJ. GRADA ZAGREBA. 
BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 



/ 



435470 






• *i 



9 



■^ -^ • • « 4 
^ •• - » - J ^ 






•» ' J • 





cx o^ Y e to ' 



MONUMENTA HISTORICA 



LIBERAE REGIAE CIVITATIS 



Z AG R A B I A E 



METROPOLIS REGNI 



DALMATIAE, CROATIAE ET SLAVONIAE. 



COLLEGIT ET SUMPTIBUS EJUSDEM CIVITATIS 

EDmiT 

JOANNES BAPT. TKALfild. 



VOLUMEN SPCUNDUM. 

..- .•. •. ; •. : ; ,::••: 

»•• ••• •••• •::•• 

• : • • • •• •• ..t > • 

. : (DIPLOMATA : 1400 — 1499.) 
- • • .•• • •••! 

• • t • ; •• ••.: 

• : . •••• • •: 

•I .•.. • : 
..• : 



/ 
/ 



• •.•• .% ••:;••••• 
. • : • ;•. •.: ... • 

•• •• ;. • • •• • • 

: ;:;•••: 



ZAGRABIAE. 

VFLOCIBUS TYPIS C. ALBRECHT 

1894. 



POVJESTNI SPOMENICl 



SLOB. KRALJ. GRADA 



Z AG R E B A 



PRIESTOLNICE KRALJEVINE 



DALMATINSKO-HRVATSKO-SLAVONSKE. 



SABRAO I TROSKOM TOGA GRADA 

NA SVIET IZDAO 

IVAN KRST. TKALCiC. 



SVEZAK. bRUGI.'; : '■■ : 
(IZPRAA^^l i4o^: — !i;49'9.) 



^ ^ 



■» ^ - rf ^ 



, - » < 



; '« «^w >>»«>4 



U ZAGREBU. 

BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 

1894. 



»-— I 



ITHE NEW YOi'.-: 

PUBLICLIBKAivi 

435470 



ASrOR, LENOX AND 
TILDLN F" ND4.T;r-.Nb. 

1903 



• • •• » m 

.•••»• • • 



»"•• * • ».« 



»v • 



• » 



• •• 



:-: 



r- * 9 



< * fc . . • « « • • 



- w • < 



:/.•• 



1 1 b 



• « 



• • • 

•♦ > .. 



« »• 



PREDGOVOR. 




ovom drugom svezku povjestnih spomenikah grada 
Zagreba sabrane su listine, sto se odnose na pro- 
.^lost Zagreba u XV. vieku. Ako je ovaj svezak 
neSto za prvim zakasnio, to je s toga, sto sam sabirudi po 
nasih arhivih listine za XV. viek ujedno prikupljao i one, 
koje spadaju u prvu Cetvrt XVI. vieka, t j. od g. 1 500 do 
1 526., a objelodanit du ih u trecem svezku, a tim du svrsiti 
prvu seriju poyjestnih spomenikah grada Zagreba i popuniti 
sredovjeCnu njegovu poyjest, u koliko je sadr2ana u saCu- 
vanih i ubranih listinah. 

U ovom su mi se svezku podkrale dvie znatne po- 
grjeSke, koje ovim izpravljam, na ime : listina pod brojem 45^ 
koja je upisana u godinu 1426., ne ide u tu godinu, vec 
u godinu 1526. — U izvomiku, iz koga ju prepisah, ubi- 
Ijeiena je doisto godina 1426., ali krivo, jer Ivan knez 
krbavski, koji se u toj listini spominje kao ban, ako li je 
i mogao 2ivjeti godine 1426. (u listini bo, kojom g. 1406. 
kralj Sigismund daje obdini Pribickoj nekoje povlasti, spo- 
minje se kao kraljevski pehamik: Johannes, dictus grof, 
comes Corbavie); no to ne mo2e biti taj krbavski knez 
Ivan s toga, jer on nikada nije banovao niti je god. 1426. 
mogao imati Medvedgrad, koji je tada dr2ala porodica AI- 
benah, od kojih su ga istom godine 1436. kupili grofovi 



Celjski. Tu dakle mora se razumievati drugi krbavski knez 
Ivan, a to je bio doisto Ivan Torkvat, knez krbavski i ban 
hrvatski, koji je u istinu godine 1526. i banovao i driao 
Medvedgrad. Ovu je pogrjesku ucinio prevodilac te listine, 
kada ju s hrvatskoga glagolskoga izvomika prenio na jezik 
latinski, a nastala je tim, jer se u godini (koje se u gla- 
golskom pismu samo pojedinimi slovi oznaCivale) pobrojio, 
te slovo, koje se uzima za brojku 500, uzeo za 400, a tim 
zaveo i mene. 

Druga je pogrjeska, sto je listina pod br. 214. ubilje- 
2ena u godinu 1459., a ta je doslovce jednaka listini pod br. 
147 od god. 1449. — Ova je pogrjeska nastala odatle, 
§to je na toj poznijoj listini gornji rub peCata upravo ostetio 
pismo, gdje je godina 1449. bila upisana; a posto je nekoja 
nepoznata ruka u davno vec vrieme na hrbtu listine napisala 
god. 1459., ja joj, u prvi hip prepisujuc tu listinu, povje- 
rovah, te ju uvrstih u godinu 1459., ali kasnije kada je 
vec tiskana bila, uvidih, da u tu godinu ne spada, a ne 
moie spadati za to, jer se u toj listini od godine 1459. 
grof Ulrik Celjski spominje kao 2iv, docim je on vec go- 
dine 1456. bio u Biogradu ubijen. 

U ostalom pako sto se samoga izdanja tice, upotrebio 
sam najvecu tocnost, te sam vaviek izpravljao tiskani svoj 
rukopis uz izvomik. Nekoje samo vrlo neznatne pogrjeske 
i u samih listinah, i u sadr^aju njihovu, koje su se podkrale 
(a to je vrlo lasno, kada jedna i isti osoba djelo pise i 
izpravlja), spominjem na doticnom mjestu. 

U Zagrebu na badnjak 1894. 



Ivan Tkaleie. 



ZAGREB 



U XV. VIEKU. 




roSlost bismo grada Zagreba u XV. vieku u kratko mogli ocrtati 
s riecmi „iz vana borbe, iz nutra strab". — Uz pokret, koji je 
nastaouHrvatskoj po smrti kralja Ljudeyita (1383), nije zaliboi^e 
jednoduSno pristao sav narod, pak mu i toga radi kralj Sigismund 
zada pryi smrtni udarac kod Dobora (1394), gdje dobiydi izdajom 
liya u ruke glaynoga yodju bana lyana Horyata, dao ga u PeSuhu 
phyezati na konjske repoye i poylaCiti po gradskih ulicah, a napokon 
na Setyero razsjedi i komade tlela na gradska yrata pribiti ; a posljednji 
udarac dobije Hryatska na kryayom krii^eyackom saboru (1397), gdje 
opet Sigismund po neyjeri dade uglednoga yojyodu Stjepana Lacko- 
yi<^ i drugoye u sabomici sasje<5i i komade tiela kroz prozore pobacati. 
Kada li Sigismunda dosta yelika i naporna truda stojalo syladati oyaj, 
ako i ne jednoduSan narodni pokret, s toga uznastoja oslabiti Hryatsku 
tim, da uyede u nju tudje i njoj neprijatno plemstyo, a to uSini, §to 
je x)08jede poginulih pokreta^ah takoyim inostrancem §to porazdielio, 
§to opet, jer mu yayiek trebalo noyacah, zalolio. Od takovih plemidkih 
porodicah, koje dolaze u doticaj sa zagrebaSkom pro§lo§du, spominju 
sc Albeni i grofovi Celjski. 

Grad Zagreb na desnoj obali MedveSdaka zaloH Sigismund zagre- 
baSkomu biskupu Eberhardu Albenu^ Po Eberhardovoj smrti (1420.) 
drlao ga opet u zalogu „titulo pignoris'' njegov brat i nasljednik 
biskup Ivan. Uz Zagreb zaloSio je Sigismund biskupu Eberhardu i 
Medvedgrad, biskupu pak Ivanu Albenu i njegovu bratu Rudolfu uz 
zaloSeni Zagreb i Medvedgrad poklonio i zagrebacka gradska sela: 
Dedide, Cmomerec, Bitek^ Novake, Kraljevec, Kobiljak, Cerje, Sviblje 
i Nart,' a tim gradsku obdinu znatno oStetio i povukao ju u dugo- 

■ 

trajnu pamicu glede reSenih selah. 

Akoprem je biskup Ivan oporuSno na samrtnom casu (14. 
marta 1433.) grad Zagreb povratio kralju, odpustiv§i mu posudjeni 

* Doc. 9. 
« Doc. 38. 



II Uvod, 

novac,^ ipak grad nije ostao za dugo u kraljevskih rukah, jer ga nakon 
smrti kralja Albrehta, zeta Sigismundova, mozni tada grofovi Celjski 
Ulrik i Fridrik silom podloMi svojoj vlasti. U prolje<5u g. 1441., kada je 
njihova vojska doSla i obsjela zagreba(^ki Gradac, dodjoSe joj u ime 
kaptola u susret Setiri odlicnija kanonika, uvedoSe znatni diel njezin 
u kaptol i nastaniSe po svojih dvorovih i kudah. PoSto su ju naputili, 
kako li i s koje li (5e strane juriSati na gradsku tvrdju, nije kaptol 
prigodom navale dozvolio gradjanom, da brane svoj grad s kaptolske 
cvrste kule, prozvane „Popov turen**, (koja stojaSe na sjevemom rtu 
gradske tvrdje); dapace izdajstvom preda tu kulu u neprijateljske 
ruke, rad §ta bude grad osvojen, gradjani pohvatani, oplienjeni, a 
gradu nanesena Steta vi§e od a 0.000 for.^ 

Tu2no li bijaSe, dok je zagrebaSki Gradac bio pod vla5<5u gro- 
fovah Celjskih ; Ulrik je na ime otimao gradjanska i gradska seli$ta, 
ku<5e, mline, trsja, oranice, sjenokoSe, livade itd., te ih porazdjeljivao 
medju svoje Ijude, a gradsko poglavarstvo nagnuo je u toliki strah, 
da je ovu otimacinu priznalo zakonitom i dalo novim posjednikom 
gruntovne izprave*. 

I Seboldo cetovodja, koga je uz prkos sloboStinah gradskih Ulrik 
Celjski postavio gradskim kapetanom, po primjeru svoga gospodara, 
silomice je oteo u gradskom podgradju u SoStarskoj ulici oko crkve 
sv. Martina Setmaest gradskih zemlji§tah, te ih §to prodao §to razpo- 
klonio svojim Ijudem pa i ob<5inu prisilio, da je za oteta zemljiSta 
izdala pravovaljana gnintovna pisma*. 

D& i isti gradjani, koji stojahu uz grofove Celjske, njihovim se 
okriljem okoristi§e na uStrb gradske obdine, kao n. pr. neki Nikola 
zlatar i Pavao Valpot, koji za vrieme celjskoga nasrtaja nanesoSe 
gradskoj ob<5ini do 2000 for. §tete.^ 

I Medvedgrad nad Zagrebom od porodice Albenah prodje na 
grofove Celjske (1436), te posta strah i trepet ob<5ini zagrebaSkoga 
Gradca i njezinih selah, a naroSito za medvedgradskih kastelanah 
Niemca Vilima Stamma i njegove njemacke cete „cum suis theuto- 
nicis latronibus*^ i iza njega za Srbina Bogavca Milakovica i pri- 
bjegah srbskih „per servitores suos Rascianos**^. 

* Doc, 63. 

* Doc. 131. 238. 
' Doc. 208. 

* Doc. 193. 

'^ Doc. 209. 210. 

* Doc. 109. 110. 113. 116. 
' Doc. 197. 



Uvod. III 

Po nasilnoj smrti Ulrika, posljednjega grofa celjskoga (1456) 
drzala je jo§te Zagreb i Medvedgrad njcgova udova Katarina sve do 
godine 1461., kada oba s ostalimi u Hrvatskoj preostalimi celjskimi 
gradovi proda Ivanu Vitovcu i plemicem Sigismundu i Balthasaru 
Weispriachom za 62.000 for.* 

Istom kada bi kralj MatijaS po cieloj Hrvatskoj i Ugarskoj 
priznan za kralja i u Budimu svecano okrunjen (1464.), poce preuzi- 
mati u kraljevske ruke gradove, kojimi su nekoS vladali grofovi celjski, 
i tako se grad Zagreb jedva dovinu slobode, da je bio ovisan samo 
o kralju. 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u kraljevskih rukah, jer ga Ma- 
tijaS zaloli zagrebackomu biskupu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu. Pohlepni Tuzi sa svojimi kapetani: Ivanom Buzlom, Matijom 
Olasom i Gjurom Zubalom gradskoj su obdini nanesli pretezke Stete, 
svojatajudi njezine posjede, a podanike i kmete hvatajudi i ubijaju<5i.^ 

S plemidi susjedgradskimi, najprije Toti, a zatim Heningi, te- 
cajem XV. vieka gradska je ob<3ina vodila silne parnice glede otetih 
joj posjedah : HraS^ Petrovine i Siljakovine i glede obrane slobodne 
svoje trgovine. 

I sa najblilim susjedom, kaptolom zagrebaSkim, nastavile su se 
u tom vieku stare i krvave borbe, koje su najviSe nastale s priepora 
o mojem i tvojem. 

Uz ove nevolje pojavljivala se 2esto i kuga, s koje je grad 
opustio i osiromaSio tako, da nije mogao niti svoje zakloniSte ili tvrdju 
drSati u valjanom stanju.' 

Padom srbskoga carstva (1389.) pokuca TurSin i na hrvatska 
vrata, a uiasan strah nasta „od onoga vremena, kako je on znameniti 
i diCni poglavni^ varo§ Carigrad (1453.)} krSdanske zemlje i k tomu 
Horvacka i ostala mesta i varoSi ker§<5anskoga sveta po nezgovomeh 
Turkeh, kri2a KristuSa, gospodina na§ega neprijateljeh i okorneh beStiah 
zavjeti, podlozeni i razsipani; i glasovito kraljevstvo naSe ze vsemi 
okolu bliSnemi zemljami kraljevskemi i orsagmi dicnemi podjednem 
re2enih beStijah vojskovanjem harcuvanja naprav potreno i stiSnjeno 
jest na toliko, da vre z vekSega dela porobljenjem i opu§<5enjem pod- 
loSeno, najzadnje skon(^anje Sekati se vidi'*. A kakov li istom strah i 
uiEas morao potresti, kada je doSao glas, da je i Bosna pala? 

Ni na lievoj obali potoka Medve§<5aka, t. j. u kaptolskoj juris- 
dikciji, gorko li takodjer bijaSe u XV. vieku. Od kaptola i njegovih 

^ Doc. 219. 

• Doc. 281. 

• Doc. 298. 



IV Uood. 

podanlkah zahtievala se ne^uyena, preogromna i sveudiljna izpipanja i 
izsisanja kraljevskih nametah, da je bio prinulden zalagati sYoja 
imanja, cak i sveto posudje.^ Za osamgodiSnje biskupske vakancije 
(1433 — 1440-)> ^ osobito kaSnje za grofovah Celjskih, kada su svje- 
tovnjaci utjecali u naimenovanja kanonikah i biskupah, nastao je spor 
u samom kanoniSkom sboru s toga, dto su u nj doSli Ijudi razne na- 
rodnosti, znaSaja i dudi; a bilo je i te2kih progonah za vremena borbe 
raznih pretendentah za biskupsku stolicu (1440 — 1465), a kako je 
nizko pao ugled kaptola, svjedoSi nam ^krvava zagrebaSka sinoda**. 
Napokon sveudiljne borbe o posjedih §to sa plemidi §to sa gradskom 
ob^inom silno su Stetne bile po kaptol, a u kolikom 11 je strahu 
2ivip, Salostno crta sdm, kada, da odoli nasrtaju turskom, poSeo se 
utvrdjivati i novimi naseljenici jacati. 

Ovo je kratki nacrt proSlosti grada Zagreba u XV. vieku, koji 
zelim pojedinimi opisi i popuniti i razbistriti. 

* Doc. 48. 



(civitas montis Grecensis ioxta Zagrabiam). 

U prvom svezku ovih historijskih spomenikah (str. V — X) ustTrdio 
sam na podlozi izkopinah, da je na tlu danaSnjega Zagreba lieva obala 
potoka Cirkvenice ili MedveSdaka najprije, i to za rimsko jofite doba, 
bila naseljena, desna pako nekako poSetkom XII. vieka, a na toj da 
je bio gradid ili gradec, sielo i 3tjeciSte Supanije zagrebaCke, koji je 
na 16. nOTembra g. 1242. kralj Bela IV. uzvisio na slobodan kr. grad. 

Zagreba^ Gradac bija§e ve6 godine ia66. valjano obzidan i 
utvrdjen. Kameni njegov okvir imao je spodobu trokuta, kojemu je 
bio rt prema sjeveru okrenut, a dvie dulje stranice jedna prema iz- 
toku, a druga prema zapadu, dok tre^i kra£a bijafie s juga. Na va2- 
nijih tockah ove tvrdje stojahu kule, njih sedam na broju, po zidu 
]>ako probuSeni su bili mali prozoridi ili puSkamice, kroz koje su u 
Trieme obrane izbacivali strjelice. Iz nutra te tvrdje, ali uza sam zid 
podignuta su bila drvena braniSta, na kojih su stojale bojne sprave. 

Po kulah danju i nodu bila je orulana strala (custodia vigilis),^ 
a za vrieme neprijateljskoga nasftaja ponamjestili se orufani gradjani 
i po gradskih zidovih, da paze na kretanje neprijateljah i da brane 
STOJ grad. U onom krvavom sukobu, koji je bio god. i^aa. medju 
kaptolom i gradskom ob<3inoiii, obranu ove tvrdje morao je grad pri- 
znati samo svojim ^hominibus armatis in muro et turribus eiusdem 
civitatis speculantibus et explorantibus' ;' a onom sgodom, kada je u 
prosincu god. 1437. medvedgradski kastelan Vilim iznenada nasrnuo 
na gradsku tvrdju, do na smrt izranio je Cuvare ove tvrdje ,custodes 
scilicet portarum predictarum, in eisdem portis ictibus sagittarum de 
ballistris graviter vulnerari et sagittari fecisset'.' 

Uz gradski zid, ali izvana, bijahu gradjanski vrtovi i trsja, pak 
toga radi gradsko je poglavarstvo strogo bdilo, da nitko pod gradskim 

• Doc. 31. 

• Doc. 32 

• Doc. 113. 



VI GradhCb, Popov iuren. 



zidom ne izkapa zemlju ili ilovacu, da tim ne podkopa tvrdje, dapa5e 
god. 1425. i zakonom odredilo, da takov prestupnik za prvi prekrSaj 
plati §estdeset dinarah globe, za drugi tri pense ili sto dvadeset di- 
narah, a zate£en tredom, da se ve<5om globom kazni. Istim zakonom 
odredjuje se, da svinje, koje bi pod gradskim zidom rovale, gradski 
sudac ili onogodi§nje gradsko zastupstvo dade pohvatati, i da ih medju 
se podiele.^ 

Uzprkos tolike paznje, da se sacuva gradski zid; ipak teSajem 
XV. vieka, kada je gradska ob6ina, §to radi Seste kuge, koja je u 
njoj grozno bjesnila, §to radi velikih pripremah za slucaj turske pro- 
vale, tako osiromaSila, da svoju tvrdju godimice popravljati nije mogla, 
gradski je zid ve<3 do god. 1475. popucao bio u duljini na 96 la- 
katah, a na 150 lakatah tako se razklimao, da se svaki cas mogao i 
sruSiti. Da se tomu predusretne, to na silne molbe gradjanstva, na- 
pokon kralj MatijaS na 11. junija 1475. nalozi svim plemi<5em i po- 
sjednikom zagrebaCke zupaqije, da, Sim im zapovjedi gradski kapetan 
Kristofor ili njegov zamjenik, odaSalju svoje Ijude, da gradsku tvrdju 
poprave, a uztreba li, da ih osobno nadziru, da su i to ufiniti dulni.' 

Ako je ve<5 uzdrzavanje gradskoga zida bilo potel^o za gradsku 
ob<5inu, a kamo te^e je moralo biti onih sedam gradskih kro\om po- 
krivenih kulah drzati u valjanom stanju. Da se tomu doskoSi a one 
da se od razsula spase, gradsko ih poglavarstvo prodavalo, ali uz 
obvezu, da ih kupac posve popravi i da ih u slu£aju neprijateljske 
obsade ili navale, budu li za obranu potrebne, ustupi gradu, da u 
njih posadu smjesti, Godine 1462. spominje se, da je IjeCnik Gjuro 
jednu takovu kulu na zapadnom gradskom zidu, koju je nekoc kupio 
od gradskoga poglavarstva, prodao gradjaninu Maitinu literatu, sinu 
Grge Brste^oga, za 23 for. u zlatu;^ a ovaj opet da je istu g. 1473. 
preprodao remetskomu samostanu za 28 for. dakako uz vi§e reSene 
uvjete.* 

Popov turen bila je utvrda na sjevernom rtu gradskih zidinah, 
te je s gradskom tvrdjom sacinjavala jednu cjelinu; a narod ga tako 
prozvao za to, jer ga sagradio kaptol zagrebacki. Godine bo 1247. 
na molbu kanonikah zagrebackih, da se mo2e kaptol za doba neprija- 
teljskih navalah u koje te^e pristupno mjesto zakloniti, darovao mu 
Bela IV. u gradskoj ob^ini prostor od kakovih 50 hvatih, na kojem 
<5e si tvrdo zakloniSte sagraditi (sv. I. str. XI— XII). Zub je vremena 



* Doc. 40. 

» Doc. 298. 

* Doc. 228. 

* Doc. 282. 342. 



GradbCb, Pcpov turen, VII 



i Popov turen znatno oStctio, a nekako druge desetinc XV. vieka pre- 
pustio je kaptol svomu suclanu odva&omu kanoniku Ladislavu Davodu, 
da ga popravi i brani; u to je ime dao njcmu kaptol na dolSivotno 
uzivanje prekosavske neke posjede: Savi§6e, Otok i Prevlaku. Ali 
poSto je popravak Popova turna i obskrba njegove posade viSe tro- 
Skovah zahtievala, nego li se reSenimi posjedi moglo namiriti, to ih 
god. 1427. kanonik Davod povrati kaptolu,^ neka ga sam popravlja 
i uzdrzava. Oko god. 1433. po6eo je kaptol popravljati ovu tvrdju, 
t. 3. on ju na novo nadkrio, izmienio u njoj troSno svodovljc novim 
i ucvrstio vanjske zidove ili platno. Tom sgodom joStc, da taj branik 
bude jaci i da odolieva ne samo navali turskoj, vc^ i nasrtaju zagre- 
backih gradjanah, koji su mu se po nekom Rotaru zagrozili, da £e 
im to zakloniSte oteti, to vanjski zid, koji do tada bijaSe sa zidom 
gradske tvrdje ravan i uzporedan, x>oSe§e nadozidavati i dizati na 
njemu zidana braniSta (Erkcl). Protiva tomu digla se gradska obdina 
i odaslala kralju Sigismundu, koji se tada u Rimu bavio, poslanike, 
mole<5i ga, da nalol^i kaptolu, neka to dogradjivanje obustavi. Gradskim 
izaslanikom odgovori na to kralj, da se on ne protivi tomu, ako 
kaptol valjano nadkrije Popov turen i pojaSa u njemu svodovlje, ali 
dozvoliti ne mo2e, da dil^u viSi zid nego li je gradski, kojim bi se ta 
tvrdja odciepila od gradske, a ni na to takodjer da ne mo2e pristati, 
da na tom zidu kaptol nove brani^^e zida. Gradska ob<^ina doznavSi 
za ovu kraljevu izjavu, zabranila je kaptolu svaki i najmanji popravak 
Popova tuma. U toj nevolji obrati se kaptol na kralja, te nekako svr- 
§etkom mjeseca novembra god. 1433. odasla dva svoja suSlana: Ivana 
fiachensteyna, arcidjakona komamiSkoga, i Ivana arcidjakona vrbovaS- 
koga u Bazileju, gdje se tada nalazio kralj Sigismund. SasluSav kralj 
njihovu tulbu, to pismom od 22. decembra zapovjedi gradskoj obdini, 
da ni u pokrivanju Popova tuma ni u zidanju njegova svodovlja (§to 
je on davno jur dozvolio) ne smije prieSiti kaptol, jedino da gradski 
zid ne smije nadozidavati, niti dizati na njemu kakova kamena braniSta.^ 

Popov turen bio je u rukama kaptola neprestano sve nekako 
do god. 1441., kada za samosilja grofovah celjskih Friderika i Ulrika, 
koji silom zauzevSi gradsku tvrdju osvoji§e i Popov turen, a nago- 
voreni od gradjanah zagrebaSkih na mnogih ga mjestih i razoriSe. 

Istom po smrti Ulrikovoj, toga posljednjega grofa celjskoga, 
odasla poSetkom maja god. 1457. kaptol u Budim kralju Vladislavu 
Posthumu, Vida, prepozita zagrebaSkoga, i kanonike : Klementa s Gorah 
i Tomu Tompu, koji ga smjemo zaprosiSc, da kaptolu ovu njegovu 



* Doc. 48. 

• Doc. 69. 



VIII GradhCh, Popov turen, Tvrdjica grofovah Celjskih, 



zakonitu sYojinu vrati. PosavjetOTaySi se kralj s baruni i velikaSi, 
izdade na 34. maja pismeni nalog, po kojem se Popov turen sa svim* 
kolikim prostorom, koji mu od starine pripadao, kaptolu mora po- 
vratiti.^ Da pako glede te predaje ne bude sa strane gradske obcine 
nikakovib zapriekah, to na 1. juna odasla pismo gradjanom zagre- 
backim, u kojem im poruSuje, da je usliSao pravednu molbu kaptola 
zagrebackoga i povratio mu njegovu tvrdju, toga radi da se obdina iie 
usudi smetati kaptolu, da ju opet posjedne, jer uSine li Sto protiv 
toga naloga, da <5e naloziti svojemu meStru konjuSnikah Heningu su- 
sjedgradskomu, da ih, ma i silom, pokori.' 

PoSto medjutim na brzo umrie i kralj Vladislav, to su gradjani 
njegovu strogu zapovied s uma metnuli, te na svaki naSin spre&ivali 
kaptolu, da mimim putem unidje u svoje,^ te je i kralj MatijaS, ope- 
tovano od kaptola uproSen, pismom od 20. junk 1459. gradskoj obdni 
ponovno strogo naloSio, da ne samo da ne prieci kaptolu, da uljezne 
u Popov turen, ve^ da i prostor, koji mu nekoS pripadao, ima se 
odmjeriti mu ne obihiom (manjom), ved kraljevskom mjerom, a iz- 
mjeren, da se znaci ili medjom oznaSi i kaptolu preda> 

Ako li usljed toga kaptol zaposio i Popov turen, ali je najviSe 
radi svednevnih gradjanskih zadjevicah izgubio napokon volju, da ga 
valjano popravi, te je tako zanemaren poSeo i propadati. Ovaj nemar, 
da se uzcuva tvrdja, koja bi za nasrtaja turskoga na grad Zagreb od 
velike potrebe bila, kori kralj MatijaS u pismu od 35. juna g. 1479*1 
upravljenom kaptolu, te mu spo5ituje, Sto je zanemario tu tvrdju, koja 
se dnevice ru§i, a to je velika nesre^a za sam grad, jer bi se iz nje 
takodjer uspjeSno mogao braniti; te strogo zapovieda, da ga odmah 
popravljati mora i da je do polovine mjeseca augusta gotov s po- 
pravkom, a tada da ga providi i valjanom posadom ; ne uSini li toga, 
to ^e mu tu tvrdju oduzeti i dati onomu, koji tt ju valjano popraviti i 
posadom oja^ti.^ 

Po svoj prilici, kaptol, bojei^i se, da ne izgubi Popova tmrna, 
odazvao se kraljevoj zapoviedi. 

Tvrdjica grofovah Celjskih. Sa Hermanom Celjskim, tastom 
kralja Sigismunda, dodjo§e u Hrvatskoj grofovi Celjski do silnoga 
imu^tva i mo6i, a narocito za unuka Ulrika, kojeg su cete g. 1441., 
obsjednuvSi grad Zagreb, zauzele ga, a tim grofovi Celjski njim i za- 

> Doc 187. 

' Doc. 188. 

* Doc. 211. 

* Doc. 215. 

* Doc. 318. 



Grad-bCh, Tvrajtca grofovah Celjskih. Gradska vrata. IX 



gospodarili. U samoj gradskoj tvrdji sagradio je Ulrik Celjski za svoju 
posadu, koja de gradjane u strahu dri^ati, posebnu tvrdjicu (castellum), 
oko koje je izkopao obkop, preko koga se istom mostom na dizanje 
moglo uljezti u nju. Gradjani zagrebaSki mrkim su okom gledali taj 
kaStel, ali su radi Ulrika morali Sutjeti. Istom kada je taj silnik u 
Biogradu ubijen bio (1456.), odlanulo im, te odmah zamoliSe kralja 
Ladislava Posthuma, da tu tvrdjicu dade sruSiti. 

Na 1. septembra 1457. prema toj molbi nalo2i kralj banu Ivanu 
Vitovcu, da, poSto je upravu slobodnih gradovah predao u ruke gradskim 
obdinam, to i grad Zagreb neka i od sada, kako je to nekoC bilo, 
upravlja gradsko viede, pak da je zato i zapovjedio Ulrikovoj udovi 
Katarini Celjskoj, da se odrece svakoga utjecanja u gradsku upravu, 
toga radi da poruSi i odstrani ovu tvrdjavicu. Ne pokori li se ona 
toj zapoviedi, da ban gradskoj obdini dade toliku pomo<5, da taj kaStel 
razori.* I sama Katarina, vided, da ovoj odredbi prkositi ne moze, 
iste joSte godine ustupi taj branik gradskoj obdini.' 

Dobiv$i u ruke gradska obdina ovu tvrdjicu, malo je hajala za 
to, da ju sruSi, te je nakon nekoliko godinah kraljevski vratar Ivan 
Tuz smjestio u nju kraljevsku tridesetnicu pod upravom trideseti(^ara 
Ivana Maratija. Kada je nasilje ovoga covjeka dozlogrdilo gradjanstvu, 
tada istom pokajalo se gradsko poglavarstvo, da ovu tvrdjicu prema 
kraljevoj zapoviedi nije sruSilo. Da se pak i to provede, zahtievao je 
mjeseca augusta g. 1465. gradski sudac i zastupstvo od Ivana Mara- 
tija, da prema kraljevoj zapoviedi izruSi tvrdjavicu gradskoj obdini, 
da ju sruSi. Na dizivom mostu toga kaStela, okruSen svojimi Ijudmi, 
sluSao je Marati ovu zapovied, pak mjesto da joj se pokori, golimi 
ma£evi nasmu na sudca i gradske zastupnike, i tom sgodom, da nije 
bilo valjane obrane, mnoge bi ondje na mjestu bio poubio.' 

Ne zna se tocno, kada je i na koji nacin razorena bila ova 
celjska tvrdjavica. 

Gradska vrata. Gradska tvrdja imala je petera vrata, i to troja 
velika i dvoja mala. Velika bijahu : Mesnidka vrata (porta carnificum), 
prozvana radi mesnicah, koje bijahu do njih; a druga, koja postoje 
joSte i danas, bila su Katnenita ili Kamena vrata (porta lapidea), a 
tre<5a u bUzini Popovoga tuma, nazvana ^Nova velika vrata"^ (porta 
magna nova), gradjena kao velika istom svrSetkom XIV. vieka. Dvoja 
manja vrata bijahu prema jugu medju kraljevskom palacom i gradskom 
kulom, prozvana ,^irove dverce*\ a druga, takodjer manja, prozvana 

* Doc. 190. 

* Doc 194, 

* Doc. 247. 



GraihcTy, Gradska vrata, Ulice, 



iypoljska vrata"' (porta campestris) na jugo-zapadnom rlu gradske tvrdje 
iznad Mesnickih vratah, 

Pred Kamenima, MesniSkima i Novima vratima bjehu izkopane 
duboke jame (fossatum), stupovi i pleterom u2vr§tene, da se ne ru§e, 
a povrh njih daScan most (pons), koji su u vrieme navale odmakli 
da neprijalelju preprieCe ulaz. Velika vrata bijahu ogromne cetvero- 
kutne kule, izpod kojih se ulazilo u gradsku tvrdju, a do manjih ta- 
kodjer bijahu kule, te su jedne i druge sluSile i za strazu (custodia) 
i za obranu gradskih vratah ; a nedaleko od svakih velikih vratah, no 
izvan gradskoga zida, bila je obaSka manja il zidana il drvena kula, 
prozvana ^habernik", u kojoj su ponamjeSteni bili posebni cuvari, pa 
kada bi zaprietila gradu kakova nesre<5a, bijahu ju du^ni oglasiti 
(haber) strazarom po gradskih kulah bilo trubljom, klepetalom ili 
zvoncem, a u kasnija vremena i pucnjavom 

KljuSe gradskih vratah cuvali su gradjani i to izmjenice; svaki bo 
gradjanin, imao on jednu ili vi§e ku6ah, prema odredbi gradskoga po- 
glavarstva od g. 1429. duSan je bio, kada je doSao red na njega, cuvati 
mjesecdanah klju6e onih gradskih vratah, u blizini kojih je sam stanovao.^ 

Vrata gradske tvrdje zatvarali su gradjani, guvari kljuSevah, u 
Ijetno doba u deset, a u zimsko u devel satih nodju. Cetvrt sata prije 
zatvaranja zvonjelo je na gradskoj kuli kod „sirovih dveracah" zvono 
„loter§<5ak" (campana latrunculorum), da opomene gradske stanovnike, 
nalazede se izvan gradske utvrde, da pospjeSe kudi. 

Ulice. Ne imamo zaliboSe nikakova nacrta, po kojem bismo 
predociti mogli tloris zagrebackoga Gradca u XV. vieku; no ipak 
znamo toliko, da je osim onih kudah, koje bijahu uz gradski zid, po- 
stojala skupina i drugih i to u devet §to vedih §to manjih hrpah. 
Tim hrpam, saCuvanim donekle do danas, bijaSe oblik il cetverokut, 
il pravokut il nepravilan trokut ; a poSto je svaka takova hrpa stojala 
obaSka za sebe, kao oto^id, zato i bjehu prozvane «insulae**. Takovih 
otoci(5ah ili insulah, kako rekoh, bilo je devet i to, da ih po prilici 
prema danaSnjemu uliCnom razporedjenju oznacimo: prva obsizala je 
prostor medju danaSnjom Kamenitom i Jezuitskom ulicom; druga 
insula bila je kod sirovih dveracah i obsezala prostor 'medju danaSnjim 
Jezuitskim trgom i sjemeniStnom ulicom. Treda bija§e kod Novih 
vratah, te obuhvatala dio tako zvane Opaticke i Pivarske ulice ili 
onaj prostor do Popova tuma. Cetvrtoj insuli spadaSe MesniCka ulica ; 
a petoj, Sestoj i sedmoj danaSnji Kapucinski trg s istoimenom ulicom 
i jednim dielom Gospodske ulice ; a napokon med ju Markovim trgom 



» Doc. 55. 



GradbCh, Ulice, Mostovi» Zdenci. XI 

te Zupanijskom i dielom OpatiCke i Kamenite ulice bijaSe osma i 
deveta insula. 

Prema spomenutorou gradskomu zakljucku (1429.) o Suvanju 
kljucevah gradskih vratah spadala je na Kamena vrata : insula osma, 
deveta i prva; na poljska vrata: insula sedma, §esta 1 peta; na Me- 
snicka vrata: insula Setvrta; na Nova vrata: insula treda; a napokon 
na sirove dverce insula druga.^ 

Te pojedine hrpe ku6ah ili insule prosjeSene bjehu ulicami, a 
kojimi su posebnimi imeni bile oznaSene, za to nam ove listine ne 
pruzaju osobitih viestih. Jedino u gradskom podgradju (suburbium) 
spominju se §o§tarska ili njemaSka ulica (vicus Theutonicorum seu 
sutorum) na desnoj obali Medve§6aka (oko danaSnjega Jela^<3eva trga) 
do crkve sv. Margarete; odavde dalje zvala se il lon^rska ulica 
(vicus luciHgulorum) ili Ilica od potocida Ilice; a napokon spominje 
se i nekakova blatna ulica, (platea lutosa), koja je takodjer bila izvan 
gradskih vratah. 

U obsegu gradske obdine t. j. u njezinoj tvrdji i podgradju bilo 
je druge polovine XV. vieka do pet stotina kudah, osim majurah, 
kako posvjedoSuje pismo kralja MatijaSa, kojim na 9. maja g. 1468« 
kori kraljevskoga porezovnika Benedikta Badana, koji je zemaljski porez 
toj obdini propisao na pet stotinah vratah (razumij vrata, kroz koja 
se vozom siena prod moze), jer da jedva ima toliko gradjanskih ku6ah 
«et tandem dicam prope ad numerum quingentarum portarum in 
medio ipsorum civium relinquisses, cum tamen, uti nobis relatum est, 
nec prope tot inhabitatores domos habentes in ipsa civitate nostra 
habeantur.' 

Mostovi. Dvima se mostima preko potoka Medve§6aka polazilo 
u obtinu gradsku. Ovi mostovi bijahu drveni i tako udeSeni, da se i 
teretnimi koli moglo preko njih pro<5i. Jedan bijaSe do vrela Man- 
duSevca (pons ad fontem ManduSevec), a drugi, prozvan pisani most 
(danas krvavi most, pons magnus vulgo piszani mozth, bijaSe bo 
crveno obojadisan) do gradskoga kupaliSta. U gradskih zapisnicih XV. 
vieka taj se most vaviek spominje tim imenom, pa toga radi ne stoji 
tvrdnja onih, koji piSu, da se je prozvao krvavim ved od svrSetka 
Xin. vieka, jer da je ondje bila tada odluSna bitka medju strankom 
Andrije III. i pristaSi an^ovinskimi (sv. I. str. XIV). 

Zdenci. Jedan nam je samo javni zdenac poznat, a to je Man- 
duSevec (sv. I. str. VIII i XIV); no osim njega bilo je u gradskoj 

* Doc. 55. 

* Doc 259. 



XII Gradtch, Zdenci, Crkve, 

obdini i dnigih javnih zdenacah, a bilo ih je i u pojedinih ku^; a 
osim zdenacah bilo je i cisternah. 

Nacrtav tako tTrdju zagrebaSkoga Gradca i njegovo podgradje, 
spomenuti mi treba i znatnije njegove zgrade, a to su ponajprije crkye. 

Zupna crkva sv. Marka, §to se same njezine gradjevine tiSe (sv. 
I. str. XIV — XVII) te£ajem XV. vieka ostala je u glavnom ista, kakova 
bijaSe u XIV. vieku, osim §to joj druge polovine XV. vieka na sje- 
vero-zapadnom uglu dozidali neznatnu kapelicu, koja je stojala ved 
god. 1472., kako nam svjedoSi kameni spomenik, koji te godine stavi 
ondje Martin, ^pnik sv. Marije u Stenjevcu, svomu prijatelju sve^e- 
niku Franji Polaru.^ U ovih spomenicih imamo dosta viestih o kugi, 
koja se tecajem XV. vieka u Zagrebu Sesto javljala (assidua pestis), 
te se gradsko poglavarstvo zavjetovalo, da ^e na 5ast sv. Fabijana i 
Sebastijana, tih zaStitnikah proti kugi, podidi im kapelu s oltarom. 
I doista gradskim troSkom godine 1499., sru§iv neznatnu kapelicu na 
sjevero-zapadnom uglu zupne crkve, podignu novu ovtdvi kapelu na 
£ast ovih svetacah. 

U lupnoj crkvi sv. Marka, u koliko nam je poznato, bilo je 
tada osam zrtvenikah i to: veliki ili glavni u njezinu svetiStu, a u 
desnoj absidi oltar sv. Kriza, (na kojem se tada polagale prisege kako 
od novoizabranoga gradskoga sudca i zastupstva, tako od pojedinacah, 
kojim je sud prisegu dosudio),' u lievoj pako bio je oltar blaf. dj. 
Marije. Ostali oltari po crkvenih ladjah spominju se ovi: sv. Nikole, 
sv. apostola Tome, sv. Jelisavete, sv. Doroteje i sv. Laurencija. — 
Samo o oltaru sv. Nikole znamo, da je imao posebnu oltamu zakladu 
i posebnoga svoga sve(5enika altaristu, od kojih se u ovih spomenicih 
spominje (1489 — 1492) neki Gjuro; on bo je god. 1492. od remet- 
skoga samo$tana kupio za §est for. trsje s ku6om i vrtom, bivSe neko£ 
Jakoba Copoce, s obvezom, da <5e tomu samostanu u ime gomice 
pladati svake godine 14 dinarah beCkih.* — Na oltaru pako sv. Lov- 
rinca citala se svakoga cetvrtka zavjetna misa na cast presv. tiela 
Isusova, koju je gradska obdina pla<^la i to na godinu 3 for. u zlatu.*^ 
Do glavnoga 2rtvenika u malenom u kamenu izradjenom izdubku 
cuvalo se presv. tielo (eucharistia), pred kojim je gorjela svjetiljka 
danju i no<5ju, a ulje za nju davala je gradska ob<5ina na godinu pol 
centa ili 50 funtih.* 

' Pag. 532. 

■ Doc. 116. 118. 

• Doc. 367. 

* Doc. 373. 
» Ibid, 



Graihcb^ Crkve. XIII 



Na prostQTU oko Grkre sy. Marka bio je i obiSni syakdanji trg, 
a i za sajamsko Trieme tu se kupovalo i prodavalo, te je i radi udob- 
nosti trgoyacah na okolo izvanjskoga crkyenoga zida syrSetkom XV. 
yieka gradska obdna posagradila dudane, koje je dayala u najam.* 

Za dobe nesretnih onih sukobah medju obdinom i kaptolom za» 
grebaSkim, a narocito god. i^aa. i 1433. i Supnom se crkyom po- 
slnlili gradjani, ili su njezinimi zyoni saziyali na zajedniSku proyalu, 
ili da nenadano napadnu na kaptol muSke izyjesili na njezinu zyoniku 
cryen barjak.' 

Zupom sy. Marka uprayljahu tri sye^enika, koje je gradsko po- 
glayarstyo izabralo, prozyana: ,,rectores ili plebani s. Marci', doSim ih 
gradsko zastupstyo, kao patron, imenuje: .nostri capellani''. Osim ^pne, 
najyiSe zemljiStne nadarbine i Stolarine kao redoyita dohodka pripa- 
dala im u XV. yieku obicajna tada crkoyna Setyrtina (quarta seu ca- 
nonica porcio, quarta testamentarie disposicionis, quarta funeralis), od 
oporu&iih zapisah njihoyih ^pljanah, ako li su takoyi zapisi izyan 
njihoye ^pe namienjeni bili, bilo crkyam ili crkyenim sborom, u 
koliko su iste ili isti, bilo papinskom ili biskupskom poylasticom, od 
ustupljenja takoye Setyrtine oproSteni bili. 

Za oyaj prihod iupnici sy. Marka odyafno se borili i to yiSe 
putah. Najprije god. 1425. ^pnici Antun, Payao i lyan zahtieyahu, 
da im prebendarski sbor stolne crkye ustupi Setyrtinu oporuSnih za- 
pisah, koje mu zapisali njihoyi ISupIjanL Priepor oyaj imao je rieSiti 
kanonik lektor Osyald, kao glaya kaptola; no dok je pra u najjaSem 
teSaju bila, umrie Osyaldo, nerieSiy ju, i tako dela styar zape za 
njeko bar yrieme; ali Ihipnici ipak medjutim ne propustiSe nagoyarati 
syojih umirudih fupljanah, da ako li su ye<5 i yoljni oporuciti §to pre- 
bendarskomu sboru, da naroSito u oporuci spomenu, da od toga nji- 
hoya zapisa mora sbor dati fupnikom cetyrtinu. Oyakoy postupak (jer 
jedna i druga stranka, dok se priepor nije rieSio, morala bi miroyati) 
uyriedi prebendarski sbor, te zamoli po syom dekanu Petru kanonika 
kantora lyana, da pru obnoyi i konaSnu osudu izreSe. PresIuSay on 
i tn£itelje i obtu^e, predIo2i cieli priepor na presud biskupu lyanu 
Albenu. Na 4. juna 1428. sakupiy biskup oko sebe yjeStake u crk- 
yenom prayu, te dokaznice i poylastice obtuSenih, a naroSito onu po- 
ylastictt biskupa Eberharda, kojom prebendarski sbor opraSta od 
ustupljanja ^pne cetyrtine ikojemu Ihipniku, dosudi, da isti sbor prema 
tomu nije du2an ustupati Setyrtine ni ^pnikom sy. Marka, a niti su 
oni ylastni zahtieyati ju od sbora ; u budu^e pako, da se noya kakoya 



> Doc. 373. 

• Doc. 32. 68. 120. 



XIV GradbCb, Crkve, 



pra opet ne zametne, odredi, da Ihipnik sv. Marka, ako bi se radi te 
^tvrtine s prebendarskim sborom ikada preti hotto, to mora prije, 
nego tnzbu preda, pololiti petdeset marakah dinarah, od kojih polo- 
vinu da uzme sudac, a polovinu sbor, a ne polozi li, a od tuibe ne 
odustane, da se crkvenimi kaznami prisili, da reSenu svotu plati; 
odredi joSte i to, ako li i^upljanin sv. Marka, koji bi za ovu odredbu 
znao, uzprkos njoj ipak u oporuci spomenuo, da od njegova zapisa 
prebendarskomu sboru isti je duSan dati l^upnu Setvrtinu, takovomu 
da se zanieka crkveni pogreb; do6im oporuSni zapisi onih zupljanah, 
kojim bi ova odredba nepoznata bila, te po neznanju umetnu u pre- 
bendarski zapis stavku o dul^noj Setvrtini Supnikom sv. Marka, da se 
takova stavka uvai^iti ne <5e.^ 

Za Cetvrt vieka kasnije ili god. 1452. o istoj stvari pred Stje- 
panom, arcidjakonom katedralnim i biskupskim vikarom Leonardom, 
uSenjakom crkvenoga prava, tuzio je Supnik Nikola opata zagrebackih 
Cistercitah. Ova dvojica na podlozi crkvenih zakonah, usljed kojih 
nisu bili monasi oproSteni od izpla<5ivanja fupne ^etvrtine, dosudiSe 
pravo lupniku. Ovoj se osudi opat Matej ne pokori, toga radi Supnik 
Nikola prizva na biskupov sud. Na 29. maja u prisudu vjeStakah pred 
biskupom Benediktom razpravljao se taj prepor, gdje se i opat Matej 
branio tim, jer je red Cistercitah apostolskom povlasticom prost od 
izpla<3ivanja Supne Setvrtine, te je i podastro za to nekakovu papinsku 
buUu. Biskup Benedikt, da pravovaljani sud izreSe, dade donieti crkveni 
sbomik, prozvan ^Klementina*', u kojem potra^ivSi nadjoSe, da su re- 
dovnici od zapisah, bilo za zivota i na samrti njim namienjenih, dulni 
izplatiti dotiSnomu Supniku Setvrtinu, s toga potvrdiv osudu prvoga 
suda, odsudi iznovice opata Mateja, a ujedno naloSi novoveSkomu, 
laSkouliCkomu i drugim bliznjim l^upnikom, da opomenu opata, neka 
za petnaest danah uplati Supniku sv. Marka svu zaostalu njegovu 
l^upnu cetvrtinu, a ne izplati li ju u to vrieme, da ga po nedjeljah 
i svetkovinah u svojih crkvah pred sakupljenim narodom uz zvonenje, 
ui^egavSi svie<^e i utmuvSi ih i nogami pogazivSi izobcenim proglase; 
ne pokori li se pako ni tada, da mu dojave te <5e on oruzanom rukom 
tada proti njemu postupati.' 

U isto doba, kada se s Cisterciti parbio o zupnoj cetvrtini zupnik 
Nikola, parbio se i sa zagreba^kimi Dominikani. O cielom postupku, 
ako i ne imamo poblizih viestih, ali nagadjamo, da se istim naSinom 
i proti njim postupalo kako i proti Cistercitom, i da je Dominikanom 
sudbeno naloSeno bilo, da izplate Supniku njemu pripadnu 5etvrtinu 



1 Doc. 53. 54. 
■ Doc. 162. 



Gradhch. Crkve, XV 



od oponiSnih zapisah. Ali ovoj osudi Dominikani nisu se pokorili, pa 
ih toga radi na zapovied arcidjakona i biskupskoga vikara kanonika 
Martina na 13. noyembra 1453. gradski Supnici: Toma, sv. £me- 
rika; Toma, sv. Ivana u Novoj vesi; Valent, sv. Antuna u LaSkoj 
nlici i Filip, sv. Martina u podgradju, izob^enimi proglasili u svojih 
crkvah pred sakupljenim narodom.^ 

God. 1261. dobila je gradska ob<5ina patronatsko pravo 2upe 
sv. Marka, te je od tada gradsko zastupstvo imenovalo 2upnike, koje 
je biskup potvrdjivao, pa su toga radi i ti iSupnici gradskoj obdni 
nekom zahvalnosti ili du2no§<5u vezani bili. Na primjer godine 1423. 
lupnik BlaS, poslan od gradske obdine, u njezino je ime pred zagre- 
baSkom ^panijskom skupStinom prosvjedovao proti tomu, §to je kralj 
Sigismund gradske posjede Elraljevec, Kobiljak itd. svojevoljno darovao 
plemi<5em Albenom medvedgradskim.^ Godine 1432. Supnici Antun i 
Blaf u ime gradske ob<5ine pred kaptolom zagrebaSkim sklapaju mir 
sa kanonikom Tomom, koji je na u$trb gradskih pravah izposlovao, 
da je Ladislav ZenSaj dobio neke stvari i novac u cjelokupnoj vried- 
nosti 150 for., ukradene u pokojnoga trgovca Fridrika, koje bi inaCe 
ob<Hni pripasti morale.' God. 1497. 2upnik Martin sa gradskim no- 
tarom Emerikom kao gradski izaslanici mole u kaptola zagrebaSkoga, 
da im ovjerovi prepis, kojim se Ivan Korvin proglasuje vojvodom 
ciele Slavonije.* 

Na ^pnike sv. Marka, kao slulbene osQbe, obra<5ala se i du- 
hovna vlast, trebala li, da se koji njezin nalog provede. God. 1475. 
nalozi biskupski vikar Ilija SopniSki lupniku Mateju, da opomene ne- 
koje oporu^ie ovrSitelje, da izplate zapise, namienjene prebendarskomu 
sboru.* Godine opet 1476. zamoli Eustakij, cistercitski opat pod Belom 
i lupnika sv. Marka, da kanonika arcidjakona Pavla pozove pred njega 
na sud radi uvrede nane§ene dominikanskomu redu.^ Godine 1478, 
kanonik i arcidjakon ^smanski Ivan Drlanid, po kardinalu Gabrielu 
ovla§<5eDi sudac, zaprosi medju drugimi i Supnika sv. Marka, da ka- 
nonika lektora Ivana, koj je oteo Doroinikancu Tomi robu i drago- 
cjenosti. namienjene za kraljicu, pozove pred njega na sud.*^ 

Zupnid sv. Marka ako su se i rado pokoravali nalogu viSe du- 
hovne vlasti^ a to im je doista i pretelka i vrlo neugodna bila ona 

• Doc 176. 

• Doc. 34. 
■ Doc. 59. 

• Doc. 388. 

• Doc. 294. 

• Doc. 305. 
' Doc. 316. 



XVI GradhCh. Crkoe, 



zapovied biskupa Ivana Albena, kojom im god. 1433. pod prietnjom 
zatvora i oduzeda 2upne nadarbine strogo nalaSe, da izobde gradsku 
obdinu, da niti u njoj, niti u kojem njezinom mjestu, gdje bi izob^enici 
prisutni mogli biti, ne citaju ni mise, niti da obavljaju kakove crkvene 
slu2be, dapaSe da opominju svakoga pod kaznom izobdenja, da se sa 
izob(5enici ne drul^i, da im uzkrati i vodu i yatru.^ 

Zupnoj crkvi sv. Marka spadale su ove kapele: 

Kapela sv, Katarine, koja je ve^ god. 1377. stojala u gradskoj 
obdini na istom mjestu, gdje je danas crkva njezina. U XV. vieku, a 
naroSito godine 1413., pripadalo je toj kapeli i prostrano gradiliSte, 
koje bijaSe uz nju.' Te&jem XV. vieka predje ova kapela u vlast 
laSkouliSkoga dominikanskoga samostana, te se god. 1473., poSto su 
na 14. februara Dominikani dobili privolju kralja MatijaSa, da se iz 
neutvrdjene La§ke ulice u gradsku ob<5inu do kapele sv. Katarine 
smiju preseliti, a kada je i papa Siksto IV. pristao na to i odredio, da 
do te kapele sagrade novi samostan za sebe sa spavaonicom, trapeza- 
rijom, ogradom i drugimi potrebStinami, da mogu ondje umrle po- 
kapati i kapelu sa malim zvonikom prema potrebi svoga reda pro* 
Siriti itd., godine ved 1473. ovamo se doselili.' 

Kapela sv. Jurya, koju je godine 1377. sagradit dao gradjanin 
Ivan ^emer ^izvan gradskih zidinah do kestena", stojala je na istom 
mjestu, gdje je i danaSnja; u XV. bo vieku naroCito se za nju veli, 
da je „extra Novam portam . . . prope molendina".* 

Kapela sv\ Vrsule u gradskih se zapisnicih god. 1432. spominje 
u blizini Kamenih vratah. 

Zupna crkoa sv, Margarete, Davno prve polovine XIV. vieka po- 
stojala je crkva sv. Margarete u gradskom podgradju (na njezinom je 
mjeslu danas pravoslavna crkva), a oko nje u XV. vieku bili su 
gradski vrtovi.* Po^evSi od god. 1372. kod ove 2upne crkve drzao 
se ali samo o Margaretinju godiSnji sajam, koji je trajao cetmaest 
danah t. j. sedam danah prije svetka, a sedam danah poslie. 

Kapela sv, Duha spadala je iupnoj crkvi sv. Margarete, a stojala 
je daleko izvan grada na istom upravo mjestu, gdje i danaSnja 
stoji. Ve6 u svom osnutku, koji pada u XV. viek, imala je u Cmo- 
mercih Setiri kmetska napuSena seliSta, na jednom bio je kmet Domjan, 
na drugom Matko, na trecem Gjurko, a na cetvrtom Luka. Silnik grof 

* Doc. 32. 

* Doc. 18. 100. 

^ Doc. 283. 285. 288. 

* Doc. 213. 

* Doc. 85. 



GradhCh Crkoe, XVII 



Ulrik Celjski (1440—1456.) ta je seliSta oteo i dao ih svomu dvora- 
ninu Pavlu Valpotu. Po Ulrikovoj smrti opet je ista (oko 1472.) 
silomice prisvojio si vlastnik medvedgradski Ivan Tuz i pripojio ih 
medvedgradskomu vlastelinstvu, pod kojim su bila sve do g. 1492. 
Kada je po smrti kralja MatijaSa (1490) njegov nezakoniti sin Ivan 
Korvin, postavSi vojvodom i banom, preuzeo u vlast neke gradove 
svoga otca, medju ostalimi preuzme i Medvedgrad. Na 13. jula 1492., 
kada se jur Ivan Korvin nastanio bio u kraljevskoj palaci u Zagrebu, 
dodje preda nj zupnik sv. Margarete Mihalj GjurgjevCan, i predociv 
mu nepravedni nacin, kojim su leSena kmetska seliSta doSla pod 
upravu medvedgradskoga vlastelinstva, zamoli ga, da ih zakonitomu 
vlastniku, t. 3. kapeli sv. Duha, povrati. Osvjedociv se Korvin o pra- 
vednom zahtjevu, odredi, da se kapeli sv. Duha odmah odstupe. Dobiv 
zupnik Mihalj o tom pismen nalog od vojvode, zamoli bana Ladi- 
slava Egervara, da ga, t. j. kapelu sv. Duha, po tadaSnjem obiSaju u 
uzivanje tih kmetskih seliStah dade uvesti. Ovaj posao na banovu za- 
povied imao je obaviti kaptol zagrebaSki, kao vjerodostojno mjesto, 
te on sa banovim pristavom Stjepanom KaSnaricem sa Glavnice odasla 
sa svoje strane prebendara Mihalja sa Stjenicnjaka, koji su u utorak 
na 31. jula u Crnomercih u prisudu prebendara Dominika, kao su- 
sjeda i posjednika predija Rude§a, te Sebastijana Nagya-Cakana, za- 
stupnika medvedgradskih kapetanah i Grge, Spana Kraljeveckoga, a 
selskih sudacah: Matije u Petrovcih, Stjepana u Mikuli(5ih i Gjure u 
Dedi6ih, zatira Petra iz Morav^h, dvoranina Heninga susjedgradskoga 
i Ivana iz Topolovca, te Ivana i Grge Perkona, gradjanah zagrebackih, 
Luke Tropci^a, zupljana sv, Margarete i napokon Luke i Gjurkona, 
seljakah iz Cmomeracah, predali zupniku Mihalju recena kmetska 
seliSta i uveli ga ili po njem, kapelu sv. Duha u zakonili posjed, cemu 
nitko nije protuslovio. * 

Da se kapeli sv. Duha uzivanje ovih seli§tah i kraljevskom vlasti 
osjegura, to polovinom mjeseca februara god. 1495., kada je kralj 
Vladislav boravio neko vrieme u Virovitici, doSavSi onamo i zupnik 
Mihalj, zaprosio ga, da se na podlozi Korvinova ustupa tih zemlji^tah, 
novim i po kralju odredjenim uvedjenjem Jupnik, odnosno kapela sv. 
Duha iznovice u nje uvedc. Odrekav se kralj sa svoje strane svakoga 
kraljevskoga prava, koje bi na tih seli§tih imati mogao, nalozi pismeno 
na 19. februara kaptolu zagrebackomu, da u njegovo ime iznovice 
uvede zupnu crkvu sv. Margarete u posjed recenih zemlji^tah. Ovaj 
novi uvod iznovi^no obave: kraljev pristav Petar sa Marenacah i kap- 



* Doc. 364. 



XVin GradhCb. Crkve, Groblja. SkoU. 



tolski izaslanik prebendar Grga, koji su u prisucu medvedgradskoga 
kastelana Stjepana Nagy-Cakana, Dionizija, kaptolskoga predijaliste u 
ZavrSju, prebendara Dominika, posjednika predija RudeSa, kao susjeda 
i gradjanah zagrebackih: Mihalja zlatara, Jakoba Beketica i Gjurkona 
uveli zupnika ^fihalja, odnosno zupnu crkvu sv. Margarete u ime 
kapele sv. Duha, u iznovicni posjed, a tomu opet niiko nije prigovorio.^ 

Zupna crkva sv. Martina spominje se vec druge polovine XIV. 
vieka, a stojala je na desnoj obali potoka Medve§caka, u sredini 
medju vielom ili zdencem ManduSevcem i gradskim kupaliStem, (koje 
je bilo blizu pisanoga, danas krvavoga, mosta) ; u onom bo nasrtaju, 
kada je god. 1422. oruzanom rukom provalio kaptol u gradsko pod- 
gradje, najzeSda da je borba bila „prope fontem ManduSevec et eccle- 
siam s. Martini ac domum balnei civitatis",* suded prema tomu bila 
je ona nekako u sredini sjeverne strane danaSnjega Jelaciceva trga. 
Ovom zupnom crkvom upravljao je poseban zupnik, te nam od nje- 
zine proSlosti ni§ia vi§e nije poznato, do imena njezinih zupnikah: 
Filipa (g. 1453O i ^^jure (g. 1475). 

Groblja. Uz crkve najsvetije je mjesto groblje, to je u stara 
vremena i ono bilo lik uz crkvu i okolo nje. U XV. vec vieku, §to 
radi svakdanjega trga, koji se drzao oko crkve sv. Marka, a §to opet 
radi velikih sajmovah, koji su trajali cetrnaest danah na Markov 
svetak, a toliko opet na Margaretinje, kod zupnih crkvah sv. Marka i 
Margareie, prestadoSe pokapati mrtvace oko njih, ali opet ne namjestiSe 
novo groblje daleko od istih;docim uz kapelu sv. Katarine, kadasuju 
Dominikani preuzeli, jer je imala obzidano groblje, pokapahu mrtvace. 

Skole. U XV. vieku zagrebacke gradske §koIe i u polazku mla- 
dezi i u samoj poduci znatno su napredovale, cemu je vrlo mnogo 
doprinesla trgovina, koja je iz Zagreba i pokraj Zagreba i§la ili na 
Rieku k moru, ili u Zagorje i u Stajersku, ili u Podravinu ili u neka- 
danju Banovinu i u Bosnu. Osim trgovine bilo je i drugih poticalah, 
da se posezalo za knjigom, n. pr. uzvi^eno svecenicko zvanje, u XV. bo 
vieku kako u svecenickom, tako u redovnickom stalezu nalazimo liep 
broj zagrebackih sinovah; a napokon i udobniji zivot, koji je pismen 
covjek prije postici mogao od nepismena. I sama Skolska sgrada, koja 
se u gradskih zapisnicih toga vieka spominje imenom palace (pallacium 
schole), bjelodano nam svjedoci, da se gradska obcina o naobrazbi 
mladezi mnogo brinula. 



* Doc. 376. 378. 379. 

* Doc. 31. 



Grad%Ch. Skole. XIX 



Ako i ne imamo potanjih viestih o samoj naobrazbi, to ju ipak 
donekle bar na podlozi onodobne obuke, kakova je drugdje bila, i u 
Zagrebu mozemo nacrtati. Pocetna obuka, koja se smatrala priprav- 
nicom za viSe naobrazenje, n. pr. za bogoslovlje, pravne znanosti i 
medicinu, obuhvadala je Sitanje, pisanje, racunstvo i gramatiku, a nuz- 
gredno uz to i crkveno pjevanje. Da se uCi Citanje, rabile su drvcne 
plocice, na kojih bijaSe priliepljena pergamena sa napisanom na jednoj 
strani abecedom, a na drugoj pojedinimi slovkami i rie<^mi. Poslije 
dugoga vjezbanja u Sitanju pristupilo se k pisanju. Prve vjeibe u pi- 
sanju poceo je ucenik na §kriljevnoj ploSi sa Skriljevcem, a tada perom 
i crnilom na papiru, koji je u XV. ve<5 vieku iz obiSne porabe iz- 
tisnuo skupu pergamenu. Ova vjelba dul^e je trajala, a uz nju malo 
po malo sliedilo je racunstvo, t j. prve tako zvane Cetiri vrsti: sbra- 
janje, odbitba, mnozenje i dioba. Budi ovdje mimogredce spomenuto, 
ako se opazila u koga ucenika vanredna vjeStina u pisanju, a nije li 
kakovo drugo zvanje htio odabrati, da je nastojao ucitelj (magister 
schole), da ga dade pripraviti za krasopisca. U doba prije pronaSaSda 
tiska ovakovi se krasopisci upotrebljavahu ne samo kod stolnih crkvah 
i u samostanih za prepisivanje bogosluznih knjigah i bogoslovnih djelah, 
ve<5 i u obdinah za pisanje poveljah, a i privatnici, vjeSti citanju, dali 
si u njih prepisati kakovo nabolno ili znanstveno djelo. U gradskoj 
ob<5ini vrlo rano u XV. vieku nalazimo takovih krasopisacah, a poi- 
mence sporainju nam ovi spomenici (god. 1415 — 1443.) nekoga Grgu 
„Gregoiius, scriptor librorum**. Ovi krasopisci, podpuno vjeSti latin- 
skomu jeziku, nisu bili samo sgoljni prepisaci, ve6, poSto su mnogo- 
godi^njim prepisivanjem znanstvenih djelah postigli neku vi§u vrst 
naobrazbe, nju su i svojim uSenikom saob<5ivali. Da je pomenuti pre- 
pisac i krasopisac Grga znanstveno naobrazio nekoga Andriju literata, 
unuka Kojanova, mogli bismo odakle zakljuciti, §to on, da mu do- 
nekle nagradi tiud u obuci, „ob lespectum suorum beneficiorum*' 
piodao god. 1415. uz neznatnu cienu, §est pensah dinarah, svoje trsje 
u gradskoj ob<5ini.^ 

Kada je djak valjano naucio izricati slovke i lieci i napisati ih 
dadoSe mu za prvo Sitanje psaltir, jer se taj u crkvi najviSe rabio 
a u^itelj pazio je, da rieSi prema naglasku izgovara, a pro^itane redke 
da na pamet nauSi. Uz takovo fitanje obucavao se ujedno i u latin- 
skom jeziku, koji bijaSe tada u sveob<5oj porabi. Kako je ucitelj ili 
Skolastik predavao latrnsku sklonitbu i sprezanje, nije nam poznato, 
ali bez dvojbe jest, da je najprije na skolskoj drvenoj, crno naliceno 

^ DOC. 22. 



XX Graihcb. Skole, Bolnice i uboznice. 

plo(5i kredom napisao pravilo, odakle ga ucenici prepisivali i tako 
na pamet ucili; da pako slovniSka pravila tako lasno ne zaborave, 
to je mlade^ vrlo &sto, najvi§e poslije podne, morala pojedine rieci 
i sklanjati i sprezati. 

Da ucenik razumije §to cita ili pi§e, to mu §kolastik svaku la- 
tinsku rie£ morao protumaciti hrvatskom, a tako protumaCene rieci 
upisati si morao uSenik, a tim si malo po malo sabrao rukovet riecih 
nuXdnih za govor t. j. sastavio si kratki rjecnik latinskoga jezika, pro- 
tumacena narodnimi riecmi. 

Ovakova bijaSe u XV. vieku obuka u Skolah ove gradske obdine, 
a svrSivSi ju valjano ucenik, mogao je pristupili k viSoj nauci. 

Koliko pako u^iteljskih silah bilo je za tada na gradskoj §koli, 
ne znamo; nama je samo poznat od god. 1422 — 1435. „scholasticus 
Matheus", te mislimo, da je on sam poducavao, no da si obucavanje 
iole bar olahkoti, povjerio bi kojemu starijemu vrstnomu uSeniku, da 
uci pocetnike poznavati slova i izricati slovke. 

Gradski ucitelji obavljahu kadkada i sluzbu gradskih magistrat- 
skih bilje^^nikah. 

Bolnice i uboinice. U XIII. ve<5 vieku (sv. I. str. XIX) na- 
djosmo u gradskoj obdini neki zametak bolnicam 1 uboznicam u onoj 
odredbi zlatne bulle Bele IV., kojom se gradskoj sirotinji doznacuje 
tredna imutka onih, koji bi bezoporucno umrli, neostavivSi nikakova 
baStinika. Kad li je gradska obcina sagradila posebnu sgradu za njegu 
bolestnikah i dohranu ubogarah, nije nam tocno poznato, ali to stoji, 
da je ona vec bila u XIV. vieku. Za XV. viek o toj bolnici imamo 
neSto vi§e viestih, naime, da je postojala pod naslovom bl. d. Marije, 
i da je njom i njezinim imutkom u ime gradske obdine upravljao 
poseban svecenik „rector hospitalis" i to god. 1443. Antun; g. 1451. 
Klement i g. 1489. Antun. Za njegu bolestnikah i obskrbu ubogarah, 
osim trec^ine neoporuciva imutka, te uz blage darove i zapise pojedi- 
nacah i gradska je obdina doprinosila podporu kadgodj je potreba 
bila, no i bolnica sama imala je tada vec i svojih nekretninah n. pr. 
god. 1453. spominje se neka oranica kao njezina vlastitost.^ 

Akoprem kr§<^anstvo toplo preporuca njegu bolestnih i milosrdje 
spram ubogim, a i sama nas i narav donekle nuka na to, bilo je ipak 
i takovih gradjanah i Ijudih, koji bilo zapise, bilo darove, namienjene 
bolnici, uztrucavahu uruciti joj. Imamo i tomu primjera, kada se go- 
dine 1493. prituzio papi Aleksandru IV. rektor gradske boinice, da 

* Doc. 177. 



GradhCb, Bolnice i uboznice. KiipaliUe. . XXI 



Nikola Vesnetic iz Dubrave i njegov sin Gjuro, Martin mesar, grat^jan 
Ivan Taljan i drugi joSte svecenici i svjetovnjaci, ne<5e da izplate ni 
novSane svote, niti da uruCe nekretnine i druge stvari, koje bolnici 
pripadaju, to na ovu prituJbu pismom od 27. marta nalozi papa opatu 
zagrebackih Cistercitah, da krivce pozove preda se, opomene ih i 
shodna glede izplate odredi, a §to odredio bude, da se izvrSi, a nede 
li oni s dobra, da je vlastan upotrebiti proti njim i crkvene kazne.* 

Kupaliste. U srednjem vieku kupahu se vrlo £esto i to u toploj 
vodi, miSljahu bo, da se tim najuspjeSnije liece priljepcive i bludne 
bolesti. Osim kupanja puStahu u kupali§tih i zilu i stavljahu rogove, 
jer se vjerovalo, da pu§tanje krvi cvrsti zdravlje. 

Gradsko kupaliSte (sv. I. str. XXIX) kraj pisanoga mosta, kako 
spomenuh, izgubio je njegov vlastnik Sijepan Vrag Prodanid g. 1398. 
radi veleizdaje, pa ga kralj Sigismund darovao svomu viernomu za- 
grebaCkomu biskupu Eberhardu Albenu. Po Eberhardovoj smrti na- 
sljedi ovo kupali§te porodica Albenah, a kako li ga dugo drzala, nije 
nam poznato, znamo ipak, da mu prema prvoj polovini XV. vieka 
gospodarom bio neki Mihalj SebaslijanoviiS, a kada on umiie, pre§lo 
je u nike njegove jedinice Barbare, udate za zlatara Benedikta, a ona 
ga god. 1451. ustupila lecenomu svomu mu2u u suvlastnictvo. 

KupaliSte ovo bilo je na najzivahnijoj prolaznoj toSki izmedju 
jedne obdine u drugu t. j. izmedju gradske obdine i kaptola, to je 
indi i sasvim naravno, da kad li nastali kakovi sukobi medju ovima 
dvjema vlastima, da se na toj tocki obadvije najprije srazile. U onom 
krvavom sukobu, koj je bio o Margaretinju god. 1422., kada su kap- 
tolski Ijudi juriSali na gradsku obcinu, najveci pokolj bio je kod trih 
prelazah: na mostu kod vrela ManduSevca, kod crkve sv. Martina i 
kod gradskoga kupaliMa, koje je stojalo tik uz pisani most.^ 

Za pol vieka kasnije a ba§ o Margaretinju (1473) prigodom veli- 
koga zagreba^koga sajma sbio se u ovom kupaliStu tulan prizor, 
kojemu se za pravi uzrok ipak nezna; tada bo: Ivan Buzla, Matija 
Olaz i Gjuro Zubalo, kapetani biskupskih slobodnjakah (capetanei 
gencium exercitualium reverendi in Christo patris, domini Osvaldi, 
episcopi zagrabiensis), svojimi oruzanimi Ijudi provaliv§i u gradsko 
kupaliSte, a na§av§i ondje Petra, plemida bisa2koga ; Stjepana Bickela, 
plemida zelinskoga i jo§te jednoga giadjana zagrebackoga ; plemica 
Bickela izlukoSe i izraniSe, a gradjana zagreba^koga bacivSi ga na tlo 
tako izprebiSe, da je jedva ne5to zivota u njem ostalo, docim Petra 

* Doc. 370. 

* Doc. 31. 



XXII GradhCb. Kraljevska pala^a, 

bisafkoga svezaSe i povedSi ga kao kakovo slavje slavedi kroz kaptol, 
a za tim ga zatvoriSe u teSku tamnicu.^ 

Od vafnijih sgradab u ob<5ini zagrebaSkoga Gradca bila je doista : 

Kraljevska pala5a (palacium regis), koja se na naroSitu za- 
povied kralja Karla Roberta graditi pocela godine 1335. (sv. I. str. 
XX— XXI). Tim su ju imenom nazivali joSte i u XV. vieku, a stojala 
je u sredini juXnoga zida gradske tvrdje do manjih vratah, prozvanih 
^sirove dverce". Kraljevska palaca bijaSe osobito cienjena; gradsko je 
naime poglavarstvo odredilo zakonom od god. 1425., da nijedan covjek 
ne smije baciti strvine ni do kraljevske palaSe niti kod poljskih ili 
manjih vralah (ne bijahu bo ova daleko od nje) ; lisudi li se tko, to <5e 
platiti Sestdeset dinarah globe za taj prestupak, a povrh toga Sest- 
deset dinarah joSte, da se ba^ena strvina odande makne.^ 

U toj palaci stanovao je zadnje desetine XV. vieka vojvoda 1 
ban Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja Matija§a. U toj je palaci on 
na 29. septembra 1491. nalolio banu Ladislavu Egervaru, te pod- 
banom i svomu medvedgradskomu kastelanu Antunu PoSkiju, pa i 
zagrebackim giadskim kapetanom Mihalju Orozu i Grgi Benkovidu, 
da, kako mu je otac uzeo kaptol zagrebaSki pod osobito svoje okrilje, 
da ga tako i oni Stite i brane u svih njegovih pravih i na svih mu 
posjedih.* — U toj je palaci na 13. jula 1492. na osobnu proSnju 
zupnika sv. Margarete Mihalja GjurgjevSana povralio ovoj zupnoj crkvi 
£etiri kmetska seliSta u Crnomercih, koja joj nekoc oteo grof Ulrik 
celjski i podcinio medvedgradskomu vlastniStvu.* Iste mu godine ovdje 
zagrebacki gradjanin i trgovac Gal Kudelid predao molbenicu i za- 
molio ga, da gradskomu magistratu nalozi, da se njegova zastarjela 
pra, koju vodi proti Valenlinu postolaru i Luki Ribaridu radi uvrede 
poStenja, cim prije rieSi, a Ijaga, upisana mu u gradski zapisnik, iz 
njega bri§e.^ Napokon na 6. septembra g. 1495. na molbu izaslanikah 
gradske ob<5ine zapovjedio je isti vojvoda podbanom Ivanu Gjuli i 
Bemardu Turocu i svim plemidem, koji imaju malte, da od gradjanah 
zagrebaSkih i njihove robe ne smiju uzimati ni maltarine ni bro- 
darine ; ucine li to, da (5e im malte i brodove zaplieniti za krunsko 
dobro.® 

* Doc. 281. 
' Doc. 40. 

» Doc. 359. 

* Doc, 362. 

* Doc. 366. 

* Doc. 380. 



GradhCh, PalaU, Kuc^e. VrtovL XXIII 



Pala6ah t. j. ovec^ih, ponajviSe plemidkih sgradah, bilo je u 
gradskoj obdini ve6 u XIII. i XIV. vieku (sv. I. str. XXII— XXIII). 
U XV. vieku u ovih se spomenicih samo jedna spominje, i to palaCa 
gradjanina Ivana Perovi(5a,^ do5im u gradskih ovovjecnih zapisnicih i 
gradska Skola zove se palacom (pallacium schole), §to je liep dokaz, 
da su tadanje §kole imale dostojnu sgradu za obuku. 

Kude. Gradjanske ku(5e, toliko u gradskoj tvrdji, koliko u pod- 
gradju, prozvane bijahu i dvori (curia). Ku(^no zemljiSte bilo je razlicita 
obsega, te se dielilo: u cieli dvor (una curia, curia integra), u polu- 
dvor (media curia), u tri cetvrti dvora (tres quarte), u cieli dvor sa 
cetvrtinom (una curia cum quarta), u cieli dvor manje osminu (una 
curia minus octava), u ^etvrtinu dvora (una quarta), u Cetvrtinu 
s osminom dvora (quarta cum octava), napokon u jednu osminu (una 
octava), §to bija§e najmanji kudni prostor. Podpuni ku<5ni prostor ili 
grunt imao je 120 lakatah u duljini, a 96 u Sirini. 

Osim kudah imali su mnogi gradjani u blizini gradskoj i svoje 
majure (curia allodialis), ponajviSe izpod mesniCkih vratah (ante portam 
camificum)* t. j. blizu danaSnjega TuSkanca. 

Kude su bile ili zidane, ili drvene, ili takove, kojim je prizemlje 
zidano bilo, a sprat na njemu drven, prema tomu kudna gradja bijaSe 
kamen ili opeka ili drvo, osobito hrastovo, koje dobavljahu najviSe iz 
kaptolskih §umah. Jelovinom trgovahu susjedni Kranjci, te ju na splavih 
Savom dopremali u Zagreb. U kudah obicajan bijaSe triem i pre- 
dvorje (atrium), jeda<5a soba, u kojoj se ujedno i radilo (stuba), spa- 
vada soba (camera) i kuhinja. Krovovi im bijahu ili slamnati ili 
drveni, a nekojim i od criepa. Pod kudami su obicno bili izkopani 
podrumi ili pivnice. Na uglovih onih zidanih kucah, koje bijahu uza 
gradski zid, dozidani su bili mali branici, prozvani: Erkel. 

Gradsko poglavarslvo, kako demo nize spomenuti, brinulo se o 
valjanu gradjenju i uzdrzavanju ku<5ah; pred njim se one prodavale 
ili zamjenjivale, ono je osobito bdilo o sigurnosti proli polaru itd. 

Vrtovi. U samoj gradskoj tvrdji mnogo ba§ vrtovah nije bilo, 
ovdje bijahu vecinom vrtici (hortulus)^; docim su bili najviSe u pod- 
gradju* i po obronku gradskoga briega cak do zidinah gradske tvrdje.* 
Vrtovi bijahu ogradjeni koljem ili proslci (preztecze).*^ 

* Doc. 329. 

' Doc. 192. 

' Doc. 342. 

* Doc. 21. 85. 

* Doc. I. 

* Doc. 85. 



XXIV GradhCh, Trsja, MlinavL 



Trsja. Okolica gradske obdine svojim poloXajem vrlo je sgodna 
za vinograde, te ve<5 davno ima spomena o njih (sv. I str. XXV— XXVII). 
U XV. vieku dosta ima viestih o gradjanskih vinogradih u blizini 
gradske tvrdje^;ali osim njih imali sn gradjani svoja trsja i klieti 
u Gracanih^ a nekoji i u Bukovcu.* Pokraj valjano obradjenih trsjah 
bilo je i zapuStenih, kako nam svjedoCe nazivi : ^vinea deserta, info- 
resta, in silvam conversa". 

Obdina zagrebaCkoga Gradca imala je takodjer vlastite vinograde, 
ali ih nije sama obradjivala, vedinom ih ustupala gradjanom uz go- 
diSnji ^inz, pa se toga radi takova trsja zvala ,cin2ena trsja" (vinea 
censualistica). God. 1428. odstupila je ob<5ina svoje zapuSteno trsje 
mlinaru Frani, da ga valjanp obradjuje i godimice pla<5a od njega 
Sestdeset dinarah.* Takovih cinzenih trsjah bilo je vi§e, jer kada je 
god. 1494. iznajmila ob<^ina dohodak gradskoga trga ili tako zvanu 
„kne2iju**, naroSito je odredila, da najamnici ili uJivatelji gradskih 
trsjah ne smiju u njih brati grozdje, dok se nisu prije zakupniku 
knezije oglasili.*^ 

I pojedine obrtniCke zadruge ili bratovStine imale su vlastita 
trsja, koja obradjivahu zajednickim troSkom, pa su toga radi i prirod 
zajedniSki dielile. 

Bilo je napokon u gradskoj ob<5ini trsjah, koja su pripadala ili 
crkvenim redovom ili Supam, koje su bile izvan gradskoga obsega; 
od takovih trsjah davala se vlastniku gornica. God. 1445. prodao je 
trgovac Ambrozij svoje trsje gradjanom Leonardu i Emeriku, ali uz 
duznost, da davaju od njega laSkoulickomu ^upniku §est kablovah 
mo§ta u ime gomice.^ 

Svako trsje imalo je i posebno ime; u ovih spomenicih samo 
se dvoje poimence spominje i to: Korito i MindavScak. 

Mlinovi. Rano ve<5 u XIII. vieku i gradska obdina i kaptol za- 
grebaCki upotriebiSe potok MedveScak, tu zajedni^ku medju, u svoju 
korist. izkopavSi prekope i svedSi njimi vodu na svoje mlinove. Kakovi 
su o tom izmedju jedne i druge oblasti nastali do XV. vieka priepori 
i kako se svrSili, spomenuo sam jurve (sv. I. str. XXVIII — XXIX). 
Od mlinah i od mlini§<5ah, koja su nagodbom od god. 1392. medju 



^ Doc. 139. 158. 159 208. 

* Doc. io9. 116. 197. 
' Doc. 223. 367. 

* Doc. 52. 

* Doc. 373. 

* Doc. 139. 



GradhCb. Mlinavi, ' XXV 



kaptolom i gradskom obdinom pripala istoj, imala je i ona nekoje 
▼lastite mline (molendina civitatis),' a nekojesu imali pojedini vlastnici, 
medju kojimi se u XV. vieku naroSito spominje franjevaSki samostan.' 

U XV. vieku u prieporih medju gradskom obdinom i kaptolom 
bio je spor i o potoku MedveSSaku, ali jednomsamo s njega i to g. 1475. 
imali su gradjanski mlinovi neku dosta bar znatnu Stetu. Ove bo go- 
dine, da se kaptol osveti obdini, oborio je gradsku splavnicu pod 
Popovim tuinom, a tim je presjekao potok MedveSSak, da nije protedi 
mogao prekopom, kojim (t. j. od te splavnice do pisanoga mosta), njegov 
je tok okretao kolesa gradjanskih mlinah. Gradska je obcina izviestila 
odmah o tom kralja MatijaSa, koji na 8. juna strogo naloSi kaptolu, 
da cim prije splavnicu uzpostavi, da potok MedveSSak opet pre- 
kopom proteSe i na gradjanske mline.^ 

* Doc. 109. 158. 208. 

* Doc. 42 166. 

* Doc. 296. 



■ ■ > ■ I 



Gradski posjedi i borba za nje. 

O posjedih, koje obdina zagrebackoga Gradca posjedovala u XIII. 
i XIV. vieku, i kakove je za njih borbe imala, spomenuo sam u I. 
svezku ovih spomenikah na str. XXIX — LII; a sada mi je nacrtati 
njihovu povjesl u XV. vieku. 

Dedidi, Bitek, Crnotnerci i Novaci bijahu od vajkada gradski po- 
sjedi, koje su mu darovali ugarski kralji „per divos reges Hungarie 
graciose date*, ^o god. 1420., kada je kralj Sigismund zagrebackomu 
biskupu Ivanu Albenu za 14.000 zlatnih forintih zalozio grad Zagreb 
sa gradom Kalnikom, ustupio i njemu i bratu mu Rudolfu gradske po- 
sjede: Dedi6e, Bitek, Crnomerce i Novake sa kraljevskim brodom na 
Savi. Proti tomu nezakonitomu cinu gradska je obdina na zagrebackoj 
zupanijskoj skupStini, drJanoj svrSetkom maja g. 1423., odaslavsi na 
nju svoga zupnika i punomodnika Blala, sveSano prosvjedovala, jer 
da kralj nije bio vlastan toga uciniti, a ni biskup Ivan Alben, kao 
ni njegov brat Rudolfo, vlastnik medvedgradski, primiti ih.^ Slican pro- 
svjed ulozio je takodjer u ime gradske obcine i pred kaptolom stolno- 
biogradskom na 3. decembra lec^ene godine i drugi gradski izaslanik 
FarkaS, sin Egidija Klokocana.* 

Oba prosvjeda ostado§e bezuspjeSna, i receni posjedi, dok je 
obitelj Albenah drJala Medvedgrad, podpadali su u njegovo vlast- 
niCtvo. Kada je god. 1436. Rudolf Alben prodao rodjakom kralja 
Sigismunda Frideriku i Ulriku, grofom Celjskim, tvrdi Medvedgrad, 
to su tim i pomenuti gradski posjedi preSli na te nove gospodare, prema 
kojim moznim velikaSem, u cijih rukuh malo po malo bijahu gotovo 
svi gradovi zagrebacke i varazdinske zupanije, po§to bi svaki prosvjed 
uzalud bio, gradska je ob(5ina morala mirovati. 

Po silovitoj smrti Ulrika, zadnjega grofa Celjskoga (1456), nje- 
gova udova Katarina prodala je god. 1461. banu Ivanu Vitovcu i 

* Doc. 34. 

* Doc. 38 



Gradski posjedi: Dedidi, Bitek, Cmomerci i Novaci. XXVII 

njegovim svakom Sigismundu i Baltazaru Veyspriachu za 6a.ooo for. 
cistoga zlata preostale u Hrvatskoj gradove grofovah Celjskih, a medju 
njimi grad Zagreb i Medvedgrad,* i tako opet Dedi<5i, Bitek, Crno- 
merci i Novaci s kraljevskim brodom ostadoSe pod vlastniStvom novih 
ovih gospodarah. 

Istom kada je kralj MatijaS Korvin priznan bio kraljem po cieloj 
Hrvalskoj i Ugarskoj i godine 1464. sveCano u Budimu okrunjen, 
svojom kraljevskom modi dobio je u svoju vlast sve gradove, §to su ih 
nekoS grofovi Celjski u Hrvatskoj imali, a medju njimi i Zagreb i 
Medvedgrad. 

Gradska je obdina kralju MatijaSu, kada je Turcima otimao 
Bosnu (1463 — 1465), i novcem i vojnici pomagala, a i znamenitu 
svotu donosila za uzdrSavanje bosanskih tvrdjah ^non parvas ex- 
pensas . . . pro conservandis castris regni nostri Bozne . . . liberaliter 
et copiose fecerunt^,' za sve to da joj se blagonaklonim poka2e, na 
20. maja god. 1472. povratio joj Dedide, Bitek, ^rnomerce i Novake 
sa kraljevskim brodom, i nalo2io kaptolu stolnobiogradskomu, da 
kraljevomu pristavu, bilo Iveku sa Brezovice, ili Mihalju Bencekovidu, 
ili Petru sa Kojenika, ili Valentu iz Crnkovca, ili Martinu iz Sditar- 
jeva, ili napokon Stjepanu sa Adamovaca, pridieli svoga covjeka, koji 
de gradsku obdinu uvesti u zakonito uSivanje recenih posjedah, a 
onoga, tko bi tomu protuslovio, da pozovu pred banski sud.' 

Nekoju godinu prije toga darovanja zaloKo je bio kralj MatijaS 
biskupu zagreba(^komu Osvaldu Tuzu i njegovorau bratu Ivanu Medved- 
grad s Lukavcem i Rakovcem za 12.000 for. u zlatu, a tim si ova 
dvojica prisvajala pravo vlastnictva na Dedi6e, Bitek, Crnomerce i 
Novake i na kraljevski brod, toga radi, kada su: kraljev pristav sa 
izaslanikom kaptola stolnobiogradskoga gradsku obdinu htjeli uvesti 
u ulivanje ovih posjedah, to se tomu snafno opro medvedgradski go- 
spodar Ivan Tuz. 

Gradjani zagrebaSki imaju6i u rukah dva kraljeva pisma, jedno, 
kojim se kaptolu stolnobiogradskomu nalafe, da uru^i recene posjede 
gradskoj ob<5ini, a drugo, kojim radi osobitih uslugah o zauzedu Rosne 
spomenute posjede kralj im dariva, za koje pismo, poSto naroSito veli : da de, 
bude li potrebno, izdati ga u slici posebna privilegija, „quas in formam 
nostri privilegii redigi faciemus, cum nobis in specie fuerint reportate", 
prituzili se kralju na drzoviti postupak Ivana Tuza. 

* Doc. 219. 

* Doc. 274. 
' Doc. 273. 



V 

XXVIII Gradski posjedi: Dedidi, Bitek, Crnomerci i Novaci. 

Da se gradska ob6ina umiri, naloli kralj na 15. jula banu 
Damjanu Horvatu, podbanom i zupanom zagrebacke Xupanije, da §tite 
ovu obdnu u njezinih pomenutih posjedih proti svakomu napadacu, 
a naroCito proti Ivanu Tuzu i njegovim medvedgradskim kastelanom.^ 

S ovoga kraljeva naloga brada Tuzi razjare se preko mjere, te 
biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivSi medvedgradske, vrbovacke 
i rakovacke slobodnjake i kmete, nasrnuSe oru^ani u nedjelju 2. au- 
gusta na Dedi<Se, Crnomerce, Bitek i Novake, pak ove posjede opeta po- 
svojiSe, a krenuvSi odavde na kraljevski brod na Savi, zauzeSe i njega, 
a u tom pohvataSe i mnoge kmete, koji su na tih posjedih bili, te 
nekoje pobacaSe u Savu, a nekoje svezanih straga rukuh odagnaSe u 
Medvedgrad i baciSe u lamnicu i tako ih dugo zatvorene drlali, dok 
se nisu novcem odkupili. Ne pocasiv casa gradska je ob6na ovu oti- 
maCinu svojih posjedah, te ubojstvo i zasuznjenje kmetovah doglasila 
kralju, koji opet pismom od 10. augusta naloli banu Damjanu Hor- 
vatu, podbanom i Xupanom zupanije zagrebacke, da iznovice uvedu 
obdinu u posjedovanje otetih selah i broda i da ju Stite proii Osvaldu 
i Ivanu Tuzom, uzprkos tomu, ako bi biskup Osvald pokazao i kakovo 
kraljevo pismo, koje bi sprama tim posjedom i§lo njemu u prilog, 
jer neka znadu, da je ono bez njegova znanja izdano mu bilo.' 

Brada Tuzi osim ovoga nasilja u isto su doba pocinila i drugih na 
Stetu gradske obcine, pak s toga je i ona zahtievala, da se proti njima 
sudbeno postupa. Iztragu u tom vodila su dva velika sudca : Martin iz 
Sc^itarjeva i Pavao sa NespeSe, a njom se pronaSlo, da se je sve u 
istinu tako sbilo, kako se u gradskoj tuzbi pobraja. SvrSivSi iztragu 
obadva sudca otidjoSe u Cazmu, gdje se tada nalazio biskup Osvaldo, 
i tu mu u petak na 4. septembra zaprietili u kraljevo ime, da se 
okani svakoga posjednuca recenih posjedah i kraljeva broda pod iz- 
likom kakovom mu drago bilo. Sadrzaj ciele iztrage priobciSe isti sudci 
glavnoj skup§tini Xupanijskoj, drzanoj u Zagrebu na 6. septerabra.* 

Da zakonitim putem gradska obdina zaposjedne recena sela i 
brod, zamoli u kaplola stolnobiogradskoga, da ju na podlozi danoga 
jur kraljeva naloga iznovice uvede. Kaptol se stolnobiogradski toj 
molbi odazva te pocetkom marta god. 1473. odasla svoga Sovjeka 
prebendara Benedikta, koji je s kraljevim pristavom Mihaljom Ben- 
cekovicem na 10. marta, doSao i na pomenute posjede i na kraljevski 
brod, da gradsku obdnu uvede, alitadajerje Ladislav Bistricki, plemid 

• Doc 278. 

• Doc. 280. 

• Poc 281. 



Gradski posjedi: Kraljevec, Cerjc, Kobiljak, Sviblje i Nari. XX fX 



sa Omilja, u ime Ivana Tuza tomu uvadjanju protuslovio, oba su 
izaslanika pozvala Ivana Tuza u rok na osminu Gjurgjeva pred 
banski sud.^ 

U osmini Gjurgjeva pred banovi Nikolom Ilockim i Damjanom 
Horvatom obdrzavao se u istinu banski sud, ali pra medju gradskom 
obc^inom i Ivanom Tuzom nije se pretresivala, jer su ju oba bana 
radi stanovita uzroka odgodila na osminu svetka sv. Jakoba, a s ove 
opet na osminu Miholja;^ a kako se napokon svr§ila, nije nam po- 
znato; no kada je godine 1481. Ivan Tuz prisiljen bio, da povrati 
Medvedgrad kralju MatijaSu, u kojega je tada rukuh i ostao, a jerbo je 
i isti Tuz malo iza toga sramotno morao pobjedi iz Hrvatske, ne ima 
sumnje, da je obdna zagrebaCkoga Gradca zaposjela Dedi<5e, Bitek, 
Cmomerce i Novake sa kraljevim brodom. 

Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart, Ovi gradski posjedi bi- 
jahu Zagrebu na iztoku oko vlastelinstva Boljakovine (prope Bosyakow), 
te ih kralj Sigismund zaloziv biskupu Ivanu Albenu za 14.000 for., 
zagrebacki Gradac dao mu na dar i reSene posjede, prem da su od 
vajkada gradski bili. Dobiv§i ih na tako lasan ali neopravdan nacin 
biskup Ivan u svoje ruke, a slutedi valjda, da ce biti i spora glede 
njih sa gradskom obdinom, to ih u irae vjeSne altarije za pokojnu 
bradu svoju biskupa Eberharda i bana Ivana ustupio stolnoj crkvi, 
poimence oltaru sv. kriza. 

Proti ovomu darovanju Sigisraundovu usta gradska obdina, te 
na zupanijsku skupStinu, koja se drzala u Zagrebu svr^etkom g. 1423, 
odasla dva svoja izaslanika: Blala, zupnika sv. Marka, i Andriju, 
sina Nikole, bivSega sudca. Zupnik Blaz u ime gradske obcine ulozi 
prosvjed proii kralju Sigisraundu, §to je po nepravu posjede Kraljevec, 
Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart darovao biskupu Ivanu Albenu \ nje- 
govomu bratu Rudolfu, i proti Albenom, §to su ih primili. A iza- 
slanik sudac Andrija prosvjedova opet proti tomu, §to je recene posjede 
kraljevom privoljom biskup Ivan Alben poklonio stolnoj crkvi u ime 
altarije, a i proti tomu, §to je stolna crkva otete posjede primila u 
ime altarije.^ Iste godine na 3. decembra pred kaptolom stolnobio- 
gradskim obnovi gradski izaslanik gradjanin Farka§, sin Egidija, 
plemica Klokockoga, vi§e receni prosvjed.* 

Po smrti biskupa Ivana Albena (14. augusta 1433.) recene al- 
tarijske posjede preuze brat mu Rudolf, te ih istom na 25. jula 1434 

* Doc. 284. 

■ Doc. 287. 291. 

» Doc. 34. 35. 

* Doc. 38. 



XXX Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 

^nolens vicio ingratitudinis notari* pred cazmanskim kaptolom povrati 
stolnoj crkvi u to ime : da se svaki dan na oltaru sv. kriSa jedna misa 
Sita, a jedna pjeva za izpokoj duSah biskupah: Eberharda i Ivana te 
brade im banovah: Petra i Ivana Albenah, a za spas njegove du§e i 
sina mu Leonarda.^ Prema toj svec^anoj izjavi zamoli kaptol zagre- 
backi bana Hermana Celjskoga, da ga u uzivanje re^enih posjedah 
uvesti dade. Na 7. septembra nalol^i ban kaptolu Sazmanskomu, da u 
prisucu banova pristava, a kao takovoga oznaci ili Nikolu i Gjuru, 
sinove Ladislavove, a unuke Vladimira Radomerskoga, ili Marka, sina 
Ivana sa ^ave; ili Mihalja, sina Nikolina s Male gorice, ili Ivana, 
sina Emerikova sa NespeSe, odaSalje svoga covjeka, da uvedu kaptol, 
odnosno oltar sv. kriza, u zakonito posjednu<^e, a svakoga, koji bi tomu 
protuslovio, da pozovu pred banski sud.* Ovoj banovoj zapoviedi 
odazva se (^azmanski kaptol, te odaslav u svoje ime Sazmanskoga pre- 
bendara Gjuru, koji povedSi sa sobom kao banova pristava Nikolu, 
unuka Viadimira Radomerskoga, uvedoSe na 16. septembra kaptol ili 
stolnu crkvu u re£ene posjede; a ovomu uvedjenju, dok su joSte obo- 
jica ondje neko vricme po obiCaju kraljevine izcekivali, ne bi li tko 
tomu prosvjedovao, nitko ipak protuslovio nije.' 

Da ovu altarijsku zakladu i njezino zaposjednude odobri i kruna, 
to ju na 3. jula g 1436. na proSnju kanonika i arcidjakona varazdin- 
skoga Tome, kao altariste oltara sv. kriza, i kralj Sigismund posebnim 
privilegijom poivrdi.* 

Kada je po Sigismundovoj smrii (1437) Albert austrijski zasjeo 
ugarsko-hrvatski priestol, to i njega mjeseca aprila god. 1439. zamoli 
kaptol, da posjede Kraljevec sa Cerjem i ondjeSnjom maltom, te Ko- 
biljak, Sviblje i Nart, koji su nekoc dani bili za altariju sv. kriza u 
stolnoj crkvi, i koje je do sada mirno uJivala, svojom kraljevskom 
vlasti potvrdi. Saslu§av molbu, potvrdi kralj recenu altarijsku zakladu 
na 23. aprila god. 1439., a na 6. maja zapovjedi kaptolu cazman- 
skomu, da odaSalje svoga izaslanika, koji de s kraljevim pristavom 
Ivanom ili Nikolom, sinovi Grge Gepevskoga, ili Mihaljem, sinom 
Nikolinim sa Male gorice, ili Dominikom, sinom Ladislavovim sa 
Brokunovca, uvesti stolnu crkvu ili oltar sv. kriza u recene posjede. 
Na 23. maja prema ovomu kraljevu nalogu cazmanski prebendar 
Stjepan i kraljev piisiav Dominik Brokunovecki u prisu<5u susjedah i 
meja^nikah, a narociio: Mihalja sa Male gorice, biskupskoga provid- 

^ Doc. 75. 
' Doc. 76. 
^ Doc. 76. 

* i'-^g. 525. 



Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXI 

nika u Cerju, te Nikole, Ivana i Gjure, sinovah Ladislava Radomer- 
skoga, i Mihalja Pribi<5a iz MoravCah, providnika vranskoga priorata 
u Bozjakovini, uvedu iznovice stolnu crkvu u uzivanje recenih posjedah, 
cemu opel nitko od prisutnih nije protuslovio.* 

I tako je ostalo sve do godine 1472., ove bo godine na 20. maja 
kralj MatijaS, da nagradi vjerne i mnoge usluge, koje je zagrebacka 
ob<5ina ucinila njegovim predSastnikom i njemu, a osobito da se mogu 
bosanske tvrdjave suzdrzavali, poviati joj bivSe njezine posjede: Kra- 
Ijevec, Kobiljak, Cerje sa maltom, Sviblje i Nart, koji su joj bili u 
proSlih burnih vremenih nepravedno oteti, pak zapovieda kaptolu 
stolnobiogradskomu, da uz njegova pristava: bilo Iveka sa Brezovice, 
ili Martina iz Sditarjeva, ili Mihalja Bencekovica, ili Petra sa Koje- 
nika, ili Valenta iz Crnkovca, ili Stjepana iz Adamovca, odaSalje svoga 
covjeka, koji ce ob<5inu uvesli u posjedovanje, a svakoga, koj bi tomu 
protuslovio, pozovu na banski sud.* 

Istom tada, kada je gradska obcina uvedena bila u ove posjede, 
odasla kaptol zagrebacki svoja dva clana : Bartola, kanonika pojca sa arci- 
djakonom Dimitrom, koji na 20. juna pred kaptolom stolnobiograd- 
skim izjavljud, da, po§to su doznali, kako se netom sudac Valentin i 
prisjednici Ivan Perovic, Ivan Pazar, Antun Klokocanin, Dominik 
Perovid, Ivan Soldinarid i svikolici gradjani nepravedno uvesti dali u 
posjede: Kraljevca, Sviblja, Narta, Kobiljaka i Cerja, koji po pravu, kao 
altarijska zaklada, spadaju oltaru sv. kriza u stolnoj crkvi, to oni u 
ime kapiola prosvjeduju protiva tomu, te mole kaptol stolnobiogradski, 
da ob<5ini ne izdade uvodno pismo, a tim upozoruju i druga vjero- 
doslojna mjesta, da nikakove posjedovne listove izdati joj ne smiju.' 

U isto doba obratio se kaptol zagreba^ki i na kralja Matija§a, 
uluziv mu, kako je na uStrb stolne crkve, a njegovom darovnicom, 
gradska obdina protuzakonitim putem do§la u uzivanje spomenutih 
posjedah. Na 10. jula naloii kralj gradskoj obcini, da Kraljevec, 
Sviblje, Nart, Kobiljak i Cerje sa maltom, koji su od vajkada spadali 
na altariju sv. kriza, a ona ih netom nepravedno zaposjela, bezod- 
vlacno povrati kaptolu; scieni li pako, da ima kakovo pravo na te 
posjede, da ga sudbenim putem potrazi.* 

Ali kaptol stolnobiogradski na podlozi kraljeve zapoviedi, uzprkos 
prosvjeda kaptola zagrebackoga, odasla svoga prebendara Benedikta, 
koj sa kraljevim pristavom Mihaljom Bencekovicem na 10. marta 1473. 

^ Doc. 123. 124. 125. 

* Doc. 272. 275. 

* Doc. 276 
■* Doc. 277. 



XXXII Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart, 

uvede gradsku ob<5inu u vlastniStvo Kraljevca, Cerja, Kobiljaka, Sviblja 
i Narta ; a kada je ovdje prigodom uvedenja kaptolski izaslanik kanonik 
Toma Tompa tomu uvodu protuslovio, recena dva izaslanika odpute 
i gradsku obdinu i kaptol zagrebaCki na banski sud, odredivSi obim 
strankam ro5i§te osminu svetka Gjurgjeva.* 

Nisu nam poblize poznata sva rociSta, koja jc proSao ovaj priepor, 
dok je mjeseca novembra god. 1477. doSao na presudu pred kraljev- 
skoga sudca Stjepana Batora. U njegovoj osudi, koju izre^e na 19. no- 
vembra, spominje se dotadanji tecaj ove parnice ovako : da su po na- 
logu bana Ladislava na cetrdeset i Setvrti dan poslije Miholjskih 
osminah do§li pred kraljevski sud : punomodnik kaptola zagrebaSkoga 
Martin s EdeleSa, a gradski, Ladislav od sv. Duha, i ovdje da je pod- 
nesena bila banova odluka, kojom na sudu, drfanom u proSlih Gjur- 
gjevskih osminah, naloleno bilo ovogodiSnjemu gradskomu sudcu Ivanu 
Soldinaridu, da s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah ili trgo- 
viStah prisegne, da gradska ob<5ina oko Tjelova god. 1473. nije ne- 
pravednim nacin otela kaptolske posjede Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart ; da nije silovito pobirala ondje savkoliki prirod, 
i da sada recene posjede po pravu ul^iva. Ovoj banovoj presudi da 
se je protivio sudac Ivan Soldinarid, tvrde<5i, da ne mora on, kao sa- 
danji gradski sudac, ve6 Valent, koji je g. 1472. sudcem bio, prise<5i 
na to, a to ne sa petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, ve<5 
sa toliko doma<^ih gradjanah; a na to da je ban odredio, da se ta 
njegova izjava u osm!nah svetka sv. Jakoba ima pretresti na kraljevskom 
sudu ; ali budu6 da je na molbu i stranakah i Ivana Soldinarica odredio 
ban, da se na ^eterdeset i cetvrti dan poslije Miholja ta ciela stvar 
pretrese pred kraljevskim sudom, to indi, poSto je sada kraljevski sud 
odobrio banovu osudu, naime : da mora sudac Ivan Soldinari<5 prise<5i 
s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, dosudjuje, da isti Soldi- 
naric na duSu bivSega sudca Valentina mora s petdesetcricom gra- 
djanah iz raznih gradovah i trgoviStah ili plemi<Sah na dvadeset i prvi 
dan po Bogojavljenju prise<5i pred kaptolom cazmanskim, da je gradska 
ob<5ina o zauze<^u recenih posjedah sasvim nevina.* 

Prema ovoj osudi kraljevinskoga suda polozio je u istinu Ivan 
Soldinari<5 s petdesetoricom gradjanskih rotnikah na 26. januara g. 1478. 
prisegu pred kaptolom cazmanskim, da ob<:ina zagrebackoga Gradca 
nije silovitim naCinom otela kaptolu Kraljevec, Kobiljak, Ccrje sa 
maltom, Sviblje i Nart, i da je glede toga sasvim nekriva. 

* Doc. 286. 

* Doc. 308. 



Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart, XXXIII 

Polozenom priscgom svrSila bi se parnica u prilog gradske 
ob<5ine, da ju kaptol nije obnovio tim, §to ju sveo na novu presudu 
samomu kralju; ali poSto on bijaSe raznimi drfavnimi poslovi zao- 
kupljen, nalozi na 28. aprila banu Ladislavii Egervaru, da taj dugo- 
Irajni priepor medju jednom i drugom strankom jednom ved rieSi.^ 

Raznimi rociSti odgadjala se ta parnica sve do svrSetka mjeseca 
januara god. 1481., kada opet dodje pred domadi sabor, koji sazovu u 
kraljevo ime: palatin Mihalj Orsag i kraljevski sudac Stjepan Bator. 
Na tom saboru drzavni odvjetnik iznese na javu taj spor raedju kap- 
tolom i gradskom ob(5inom, zapitav: budud da Kraljevec, Kobiljak, 
Cerje, Sviblje i Nart, premda su oni gradski posjedi, ipak ih kaptol 
uziva, da bi rado znao i rizlog za to? — Na to mu kaptolski puno- 
mo^nik Grga Petrata odgovori : da kaptol ima za to i pismene dokaze, 
koje (5e i podastreti na rociStu, i to na kraljevskom sudu, neka samo 
palatin odredi rociSte. Novo ro2i§te bude ustanovljeno na osminu Gjur- 
gjeva, a stranci, koja ne bi na njega doSla, odmjerena bila globa od 
tri marke, koju je svotu kaptolski punomodnik s mjesta i izplatio.* 

Kaptol zagrebacki na ovo rociSte ipak nije nikoga poslao, te j^ 
drzavni odvjetnik Ivan Polegaj zahiievao, da se kaptol s ogluhe osudi; 
no poSto palatin nije htio izreci osude u neprisudu kaptola, to nalo2i 
^zmanskomu kaptolu, da izaSalje svoga covjeka, koji de s palatinovim 
izaslanikom pozvati kaptol zagrebac^ki, da na sudu, §to tt se drzati 
u osmini Miholja, podastre izprave na podlozi kojih uziva recene po- 
sjede i da plati globu tri marke palalinu, a tri gradskoj obdini. Prema 
tomu odasla kaptol cazmanski svoga prebendara Benedikta, koji sa 
palatinovim pristavom Pavlom Finiicem sv. Ivancem, u kaptolskom 
zaselku Popovcu na 29. augusta, urucivSi pozivnicu kaptolskomu kmelu 
Franji Grdevu, pozvaSe kaptol zagrebacki, da u osmini Miholja na 
kraljevskom sudu podnese izprave recenih posjedih i da plati §est 
marakah globe. Ali na ovo ro(^i§te kaptol zagrebacki nije doSao, s toga 
mu palatin odredi novo roKSte, osminu Bogojavljenja god. 1482.; a 
s ovoga preneseno bude najprije na Gjurgjevsku osminu, na koju po 
nalogu palatinovom pozvali su Bolto sa Mikcevca, palatinov pristav 
i cazmanski prebendar Grga u cetvrtak na 11. aprila u Podcetriku, 
a na 14. u nedjelju u Vugrovcu, a sliede(5i dan u zagrebackom Gradcu 
kaptol zagrebacki pod globom od devet marakah na sud. Ali i s ovoga 
roci§ta prenese ju palatin na osminu Miholja. Na lom rocistu, jer opet 
kaptol nije do5ao niti je podastro pismenih dokazah o svom pravu, 

* Doc. 312. 

* Doc. 322. 



XXXIV Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart, 

zahtievaSe drzavni odvjetnik Ivan Pol^gaj. da se kaptol osudi i da plati 
dvostniku globu. No palatin, budud da se po zakonu mora na tri 
javna mjesta pozvati, nalozi kaptolu Sazmanskomu, da pozove kaptol 
zagrebacki na osminu Gjurgjeva god. 1483. na kraljevski sud, da 
podnese izprave i da plati globu devet marakah palatinu, a devet 
gradskoj obdini. a ne dodje li, neka znade da <^e osudjen biti. Ali 
s osmine Gjurgjeva opeta odgodjeno bi roCiSte na osminu Miholja. 
Po§to medjutim umrie palatin Orsag, to se ta parnica odgadjala raznimi 
roSiSti i pod palatinom Emerikom Zapoljom, pa kada je i taj umro, 
to ju kralj povjeri svomu glavnomu rizniCaru, jegarskomu biskupu 
Vrbanu. U osminah Miholjskih god. 1487. pod predsjedanjem recenoga 
biskupa Vrbana, kao zamjenika palatinova, u prisu<5u biskupah : Sigis- 
munda pecujskoga, Nikole vackoga, Ivana canadskoga i Nikole knin- 
skoga, te Dominika, prepozita stolnobiogradskoga , i protonotarah : 
Andrije Batora i Nikole Hedervarskoga i mnogih plemi<5ah, rjeSavala 
se ova pamica. PoSto bi najprije nacrtan cieli razvoj njezin po?ev§i 
od januara god. 1481. pa sve do osminah ^tiholjskih 1487., zahtie- 
va§e drzavni nadodvjetnik Benko s BorSove u kraljevo ime, da se 
Kraljevec, Kobiljak, Cerje i Nart dosude gradskoj ob<:ini, kojoj da i 
zakonito pripadaju i podastre podkrepe radi dvie izprave i to jednu 
od god. 1346., kojom tovarnik Lovro i kraljevsko sudiSte u parnici 
medju kaptolom zagrebackim i gradskom ob<^inom dosudiSe ovoj Ko- 
biljak i Sviblje; a drugu od god. 1392., kada se je naime kaptol iz- 
miriv sa gradskom ob<^inom naroSito obvezao na to: da od poda- 
nikah, koji su na gradskih posjedih: Dedi<5ih, Gra^anih, Kraljevcu, 
Kobiljaku, Sviblju, Nartu, Novoj vesi kod Save, Pobrezju, Cmomercih, 
Hra§<5u i Petrovini, ne ce zahtievati nikakove pijacovine; dokazuju<5i 
tim, da su receni posjedi u istinu vlastnictvo gradske ob<5ine. 

Protiva tomu s druge strane Valentin Palli sa Miholjca, kao za- 
stupnik kaptola zagrebackoga, da obrani njegovo pravo, iznese pet 
listinah: jednu od g. 1434., kojom pred cazmanskim kaptolom Rudolf 
Alben Medvedgradski svoje posjede Kraljevec, Cerje sa maltom, Ko- 
biljak, Sviblje i Nart ustupa kaptolu zagrebackomu kao altariju za 
izpokoj du§ah i svoje i svoga roda. — Drugu, takodjer od g. 1434., 
gdje se veli, da je na zapovied bana Hermana Celjskoga po izasla- 
nicih kaptola ^azmanskoga u zaposjednu<^e reSenih posjedah javno bio 
uveden kaptol zagrebacki, pa da nitko tomu nije protuslovio. Trc<5u 
od god. 1436., kojom kralj Sigismund na molbu kanonika i arcidja- 
kona Tome, kao rektora oltara sv. kriza t. j. re^ene altarije, potvrdjuje 
dvie vi§e spomenute izprave kaptola cazmanskoga, u kojih se veli: 
kako i od koga je recena altarijska zaklada i kako je kaptol bez iSijega 



Gradski posjedi : Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart XXXV 

prigovora u nju uvcden. — Cetvrta spominje, kako je kralj Alberto 
god. 1439. recenu altarijsku posjedovnu zakladu odobrio i kraljevskom 
vlasti potvrdio. Napokon peta od iste godine, kada je na kraljevu za- 
povied kaptol Sazmanski uveo kaptol zagrebacki t. j. stolnu crkvu il 
rektora oltara sv. kriza u vi§e recene zemljiStne zakladne posjede, a 
da nitko tomu nije prigovorio. 

Visoko sudiSte, prouCiv podastrte dokaznice, izrece konacni sud, 
koji ovako obrazlo2i: Po osudi tovarnika Lovie (1346) u parnici, koju 
je vodila gradska ob<5ina sa kaptolom zagrebackim o priepornih po- 
sjedih Kobiljaka i Sviblja, bijahu ova dva posjeda priznana kao 
gradsko vlastnictvo i tim gradskoj obcini doznaSena; a i sam kaptol, 
kada je (1393) sklopio dragovoljnu nagodbu s obdinom zagrebaSkoga 
Gradca, priznao je bjelodano, da od stanovnikah, koji su u gradskih 
posjedih Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju i Nartu, ne tt pobirati 
nikakove pijacovine, priznao je takodjer iste za gradske; ali budud da 
je kralj Sigismund Kobiljak, Sviblje i ostale recene jur posjede da- 
rovao za vjerne slu2be biskupu Eberhardu Albenu i njegovoj bra6i 
biskupu Ivanu i banom Petru i Ivanu, od kojih ih je ba§tinio Rudolf 
Alben, brat njihov, a koje je on u ime vjeCne altarijske zaklade po- 
klonio stolnoj crkvi, odnosno kaptolu zagrebaSkomu, te je i kaptol 
zagrebacki u prisudu kraljeva pristava u recene posjede uveden bio 
(1434.), da nitko tomu nije protuslovio, dapa(^e da je to odobrio i 
kralj Sigismund, odrekavSi se i svih kraljevskih pravah, koje bi imao 
na tih posjedih, te ih i kralj Albreht iznovice priznao kao altarijsku 
zakladu i kao takovu da ju kaptol zagrebacki, odkada ju Rudolf Alben 
ustupio oltaru sv. kriza u stolnoj crkvi za citanje misah za izpokoj 
du§ah porodice Albenah, pa sve do danas kaptol mirno ui^ivao, to se 
ved po tom a i prema zastarjelosti prava Kobiljak, Sviblje i ostali 
pripadajudi im posjedi ovim dosudjuju kaptolu zagrebackomu, a po 
njem oltaru sv. krila u stolnoj crkvi.^ 

I tako je gradska ob(^ina li§enom ostala znamenitih svojih 
posjedah. 

Hraidt, Petrovina i Siljakovina, Ob ovih gradskih posjedih spo- 
menuh, da su god. 1399. vlastelini susjedgradski Lovro i Nikola, si- 
novi Nikole Tota, s bratom Krstom, prepozitom GlogovniCkim, silo- 
vitom rukom provalili u Petrovinu, HraSde i Siljakovinu, pobrali sav 
ondjeSnji prirod i posvojili ih. Proti ovomu nasilju i zaposjednudu da 
je na 26. juna r. god. na zagreba^koj 2upanijskoj skupStini Stjepan, 
sin Pavlov, u ime gradske obdine prosvjedovao. 

* Doc. 346. 



XXXVI Gradski posjedi: HraSde, Petrovina i ^iljakovina. 



U XV. vieku nastade dugotrajna parnica medju gradskom ob- 
(5inom i susjedgradskom vlastelom radi tih posjedah; plemici bo Toti 
zamoliSe u kralja Sigismunda, da im Hra5<5e, Petrovinu i Siljakovinu 
kraljevskom darovnicom potvrdi. Kada je gradska ob6ina doznala, §to 
susjedgradski Toti namjeravaju, odasla na 13. marta god. 1401. pred 
kaptol zagrebacki, kao pred vjerodostojno mjesto, Ivana, sina Boljeva, 
i Ivana, sina BoXina, koji u njezino ime ovako izjaviSe: jer kako su 
do6uli, da je kralj Sigismund naumio gradske posjede Hra§<5e, Petro- 
vinu i Siljakovinu darovati Krsti, prepozitu glogovnickomu i njegovu 
bratu Nikoli, sinovom Nikole Tota susjedgradskoga, a to bi bilo na 
neizrecivu Stetu gradske obdine, s toga ovim prosvjeduju i izriSu, da 
kralj nije vlastan toga uciniti, a ni Krsto ni Nikola Toti, a i nitko 
drugi ne smije te posjede ni primiti ni uzivati.^ 

Uzprkos toga prosvjeda ipak je kralj Sigismund recene posjede 
poklonio susjedgradskim gospodarom, koji su se na podlozi kraljevske 
darovnice i uvesti dali. Protiva toga na 1. maja god. 1402. na zagre- 
backoj 2upanijskoj skupStini gradski sudac Ivan, sin Pavlov, iznovice 
prosvjedova proti kralju, koji je plemi(5em Totom nepravedno darovao 
gradske posjede, i proti istim plemicem, koji su ih zaposjeli.* 

Da gradskoj obdini ne utrne posjedovno pravo, prosvjedovala 
je ona Sesto, ali do danas poznato nam je samo, da je na 16. juna 
god. 1423. pred skupStinom zupanije zagrebacke gradski izaslanik i 
zupnik Bla2 ulozio prosvjed i proti kralju Sigismundu, koji je Ladi- 
slavu i Nikoli Totom protuzakonito poklonio gradske posjede Hra§ce, 
Petrovinu i Siljakovinu, i proti istim plemicem, koji ih uzivaju. To 
isto obnovio je na 3. decembra pred kaptolom stolnobiogradskim 
gradski izaslanik Farka§, sin Egidija Klokockoga; a napokon g. 1426. 
na 16. februara gradski izaslanici Frice, sin Jurin, i Jakob, sin Ivana 
Boljeva, pred kaptolom zagrebackim iznovice ponovili.' 

Kada ne pomogoSe toliki prosvjedi, gradska obdina podignu 
parnicu proti vlasteli susjedgradskoj. Po nalogu kralja Sigismunda 
morao se ovaj priepor pretresivati u Stolnombiogradu na osminu 
Bogojavljenja god. 1435. Na odredjeni rok prispje ovamo gradski iza- 
slanik Jakob, sin Boljev, i tuj, po§to je badava ocekivao utuzene Ladi- 
slava, sina Nikole, i Ivana, sina Lovre Tota, dade si od onogradskoga 
bozjackoga samostana, kao vjerodostojnoga mjesta, i to radi daljnjega 
sudbenoga progona, ovo odsude plemidah susjedgradskih slufbenom 
izjavom potvrditi.* 

* Doc. 3. 
« Doc. 6. 

» Doc. 34. 38. 43. 

* Doc. 82. 



y 

Gradski posjedi: Hraide^ Petrovina i Siljakovina, XXXVII 

Obdina zagrebackoga Gradca iznova potjera parnicu i odaSalje 
sredinom mjeseca marta (1435 ) sudca Petra Madjara i Nikolu literata 
ka kralju Sigismundu u Pozun, koji, poSto mu izpripovjedili, kako su 
nekoc Nikola i Lovro Toti silovito oteli gradske posjede Hra§(3e, Pe- 
trovinu i Siljakovinu, a po njihovoj smrti da ih drze ba§tinici i sinovi 
Ladislav i Ivan na golemu Stetu gradske obdine, zamoli§e pomod u 
kralja. Na 29. marta nalozi Sigismund banu Hermanu Celjskomu, da 
pozove preda se obje stranke, naloXiv svakoj, da za svoju obranu 
donese potrebite spise, da ih prou(^i i izrece konaSnu osudu tako, da 
ga u tom prieporu ni jedna ni druga stranka ne bude viSe uzne- 
mirivala.^ 

Na vrlo lasan i jednostavan nacin rieSio se kralj Sigismund ove 
neugodne parnice, koju je sam prouzrocio, a poSto grofovi Celjski bi- 
jahu i sami silnici i posvajaCi, kojim kao plemidem susjedgradska 
vlastela blila bijahu nego li Stovani gradjani zagrebaCkoga Gradca, 
to je ban Herman Celjski malo sebi tro glavu za kraljev nalog, a 
jer je ne dugo iza toga umro i sam kralj Sigismund (1437), a iza 
smrti rou nastalo prevratno doba, koje potraja sve do izbora kralja 
MatijaSa (1457), to se o rieSenju parnice medju gradskom obdinom i 
vlaslelom susjedgradskom nije ni pomiSIjalo. 

Radi jasnode u daljnjem toku ovoga priepora primietiti mi je, 
da je oko god. 1438. umro Ladislav, posljedni Tot, ostavivSi opo- 
ruCno susjedgradski posjed jedinomu joSte ito lenskomu odvjetku 
Totah t. j. Dori, k<5eri Lovre Tota, koja je udata bila za Andriju He- 
ninga, i lim dolaze Heningovci glede Hra§<5a, Petrovine i Siljakovine 
u borbu sa gradskom obdnom. 

Kada se kralj Matija§ spremao, da otme Turkom Bosnu, kojoj 
su propast spremile najviSe vjerske razmirice (1463), u tom poduzedu 
obdna zagrebackoga Gradca mnoge Irtve doprinese, osobito da se 
oteti gradovi valjanom pdsadom uzdr^e, toga radi: da se izkaze za- 
hvalan onim, koji su premda i sa strane krune pretrpjeli mnoge ne- 
pravde „nunquam lamen a vera fidei semita visi sunt deviasse", pa 
da uzmognu svoj grad proSiriti i napucili, 10 im osim drugih davno 
otctih posjedah povra<5a Hra§ce, Petrovinu i Siljakovinu (20. maja 
g. 1472), naloXivSi stolnobiogradskomu kaptolu, da ih u uzivanje islih 
uvede, a one, koji bi lomu protuslovili, pozove pred banski stol.* 

Ovaj kraljev nalog ne bijaSe izveden, jer se mladi Ivan Hening, 
sin Andrijin, svom silom opirao, da gradska obcina ne dodje u vlast- 
niStvo ovih posjedah, s toga nastade nova parnica sa Ivanom Heningom. 

* Doc. 84. 

• Doc. 272. 275. 



XXXVIII Gradski posjedi: Hra^ce, Petravina i Siljakooina. 



Istoix) svrSetkom mjeseca januara g. 1481. na zagrebackom sa- 
boru, komu predsjedaSe u kraljevo ime palatin Mihalj Orsag i kra- 
Ijevski vrhovni sudac Stjepan Bator, razpravljao se i taj priepor, jer 
dr^avni nadodvjetnik Ivan Poi^gaj, iztaknuv, kako je kralj povratio 
gradskoj obdni otete joj posjede Hra§<5e, Petrovinu i Siljakovinu, za- 
htievao je u kraljevo ime, da mu protivna stranka prokaze dokaze, 
na temelju kojih da ih uSiva. Na to u obranu utu^enoga Ivana He- 
ninga ustade njegov punomodnik Ivan OrehovCan i re2e : da vlastelin 
susjedgradski re£ene posjede po pravu drzi, i za to da ima i pismenih 
dokazah, koje <5e podastrieti na roCiStu, kada bude ureCeno. Toga radi 
palatin odredi, da u dojdu<5oj osmini Gjurgjeva na kraljevskom su- 
diStu ima ih Ivan Hening predati sudu. U odredjeni rok, kad Hening 
niti je osobno doSao, niti je odaslao punomo<5nika, zahtieva§e drzavni 
nadodvjetnik Ivan Po^gaj, da se krivac osudi ; ali palatin da ne osudi 
neprisutnoga, naloSi kaptolu zagrebaSkomu, da pozove Ivana Heninga 
iznovice na kraljevski sud na osminu Miholja. Raptol zagrebacki u to 
ime odasla sa palatinovim pristavom Pavlom Finti<5em sv. Ivancem 
svoga covjeka prebendara Benedikta, koji su Ivana Heninga u njegovu 
dvoru u Stenjevcu u prisu<5u njegova kmeta Benka pozvali u reSeni 
rok i na sud, i da za prkos, §to o Gjurgjevu nije do§ao, izplati u ime 
globe tri marke sudcu, a tri gradskoj ob<5ini. Ivan Hening, da za- 
tegne parnicu, izposlova u palatina, da je roci§te o Miholju prenesao 
na osminu Bogojavljenja g. 1483. Na tom rociStu, jer Hening nije 
do§ao, zahtievao je drSavni nadodvjetnik Pozgaj, da se osudi, no pa- 
latin, drl^e<5i se tadanjega obiSaja u sudbenom postupku, odredi, da 
se joS jednom pozove na tri javna mjesta na sud i da plati za prkos 
dvostruku globu, a novo rociSte ustanovi na osminu Gjurgjeva. Pala- 
tinov pristav Baltasar sa Mikcevca i izaslanik kaptola zagrebac^koga 
u cetvrtak po vazmu ili na 3. aprila u Podcetrtku, a u nedjelju ili 
6. u Vugrovcu, a 7. aprila u gradu Zagrebu javno pozvaSe Heninga 
na sud i da plati sudbenu globu. Dok se zapletaji Heningovimi rie- 
Senje ovoga priepora odgadjalo od rociSta do ro5i§ta, medjutim umrie 
palatin Mihalj Orsag, koga nasliedi Emerik Zapolja, koji je takodjer 
raznimi roSiSti zatezao izre<5i osudu, dok je napokon i umro, te istom, 
kada je upravu palatinskih posalah preuzeo Vrban, biskup jegarski, 
podnesen bude po^etkom decembra g. 1487. taj priepor medju grad- 
skom ob<5inom i Ivanom Heningom kraljevskomu sudu. 

Driavni nadodvjetnik Benedikt sa BorSove, da obrani 'kraljevu 
darovnicu glede Hra§<$a, Petrovine i Siljakovine, i da dokaze pravo 
gradske ob<5ine na pomenute posjede, iznese pred sud sedam listinah, 
i to dvie od kralja Sigismunda, jednu od kraljice Marije, a cetiri 



Gradski posjedi: Hrasde, Petrovina i Siljakovina. XXXIX 

kaptola zagrebackoga, kao vjerodostojna injesta. Iz ovih dozna sud, 
da je kralj Siglsmund na 7. augusta 1387. na molbu izaslanikah 
gradske obdine sudca Miklina i gradjanah Mavra i Ivana Lebera, kra- 
Ijevske posjede Hra§ce, Petrovinu i Siljakovinu, izuzev ih izpod vlast- 
niStva kraljevskoga gradida Zelina, poklonio za vjeCna vreraena gradskoj 
obcini, koju da je na 20. augusta kaptol zagrebacki uveo u uzivanje; 
do^im je kraljica Marija na 6. aprila g. 1391. oslobodila obdinu, da 
od tih posjedah ne mora davati desetine od kunovine i od svinjah. — 
Treda listina sporainje, da je 28. oktobra god. 1393. kralj Sigismund 
nalo^io banu Ivanu Frankopanu, da gradsku obdinu u tih posjedih 
niti sam uznemiruje, niti dozvoli, da ju drugi uznemiruju. — Cetvrta 
listina kaptola zagrebackoga pripovieda, kako su na 12. maja g. 1394. 
turopoljski plemi(^i (nobiles campi zagrabiensis): Andrija, sin Jelkov; 
Petar, sin Gjurgjev ; Mate, sin Mihaljev i Ivan, brat Petra, sina Gjur- 
gjeva, u ime svoje i svojih sinovah izjavili se u ono vrieme, kada se 
jc usljed kraljevoga darovanja gradska ob<5ina u posjed Petrovinu 
uvodila, da su oni glede jednoga diela Siljakovine, §to je oko potoka 
Bune, tomu prosvjedovali ; no vide^i, kako im je ob<5ina sklona i pod 
Sijom zaStitom iele u budu<Se Xivjeti, da su joj taj diel odpustili i 
odrekli se i za se i za potomCad svakoga prava na nj. — Peta i Sesta 
pripovieda, da je na kraljevu zapovied zagreba(5ki kanonik Lanceloti 
sa kraljevim pristavom Stjepanom ^mkom iz Kosnice na 10. juna 
g. 1395. uveogradsku ob<5inu u posjed Petrovine i Siljakovine, a 
tomu da nitko protuslovio nije. Napokon sedma dokazuje, da je u 
isto doba i po istih izaslanicih gradska ob<5ina bez icijega prigovora 
uvedena bila u posjed Hra§6a. 

Na to s druge strane Ivan Orehovcan, punomo<5nik Ivana He- 
ninga, podastre sudu dvie listine kralja Sigismunda od god. 1406., 
podkriepljene novim autenticnim peCatom, u kojih su prepisane bile 
dvie starije izprave, i to jedna recenoga kralja, kojom na 16. juna 
g. 1399. na neprestane molbe gradske ob<5ine darovao joj Petrovinu, 
otrgnuvSi ju izpod vlasti kraljevskoga gradi<5a Zelina; ali jer je on 
davno prije toga poklonio bio Zelin Lovri, Nikoli i Krstu Totom, si- 
novom Nikolinim za vjerne njihove sluzbe, a odciepljenjem Petrovine 
uSinila bi se znatna §teta po zelinsko vlastelinstvo, to piedomisliv se, 
oteo je Petrovinu gradskoj ob<iini, a pripojivSi ju opet gradi<5u Zelinu, 
novom darovnicom urucio Lovri, Nikoli i Krstu Totom u neopozivo 
u2ivanje. — Druga listina kazuje, kako su na 24. juna god. 1399. na 
kraljevu zapovied: kanonik zagrebai^ki Ivan, arcidjakon katedralni, 
s kraljevim pristavom Ivanom Ivanovi<5em sa Brezovice u prisu<Su su- 
sjedah i mejaSnikah posjed Pelrovinu predali u uzivanje recenim Totom, 
a tomu da tada nitko nije prigovorio. 



XL Gradski posjedi: HrasU itd, — Graiani. 

Ovaj kraljevski sud, koji se drzao pod predsjednictvom palatinova 
namjestnika Vrbana, biskupa jegarskoga, na kojem bijahu i biskupi: 
Sigismund pecujski, Nikola vacki, Ivan canadski i Nikola kninski, te 
prepozit stolnobiogradski Dominik, protonotari: Andrija Bator i Nikola 
Hedervari i drugi plemidi, prouciv to2no podastrte listine, svoju osudu 
obrazlozi ovako: akoprem je kralj Sigismund god. 1387. Petrovinu i 
IlraSce, odciepivSi ih od posjeda Zelina, darovao gradskoj obdini, 
akoprem i g. 1394. Andrija, sin Jelkov, i Petar, sin Gjurin, odrekoSe 
se u ime svoje i u ime svojte Ziljakove i ustupili ju gradskoj obdini, 
u koje je posjede ista zakonito uvedena bila ; no poSto je kaSnje t. j. 
g. 1399. kralj Sigismund Petrovinu sa Siljakovinom oduzeo gradskoj 
obdini i pripojivSi ova dva posjeda gradu Zelinu, darovao ih za vjeme 
sluzbe Lovri, Nikoli i Krstu Totom, a jerbo je Ivan Hening zakoniti 
nasljednik i baStinik Totovacah, to se Petrovina i Siljakovina njemu 
i njegovu potomslvu dosudjuju; docim posjed HraSde, kao posebna 
odieljena cjelina, kako ga je gradska ob<5ina do sada ulivala, istoj i 
u buduce mora pripasti. Ovakovu odluku izrece kraljevski sud na 
5. decembra g. 1487. i ujedno nalozi zagrebackomu kaptolu, da iza- 
§alje svoga covjeka, koji bi s kraljevim pristavom Stjepanom s Ko- 
rotnje, ili Franjom iz Morav^a, ili Bartolom Kaplatskim, ili Benkom 
Tulom, ili Mirkom Lancijem uveli gradsku obdinu u posjedovanje 
HraSca.^ 

Prema tomu u utorak poslije Valentinova ili 19. februara go- 
dine 1488. kanonik Stjepan Krizevcan i kraljevski pristav Stjepan od 
Korotne u prisu(5u susjedah i mejaSnikah, a narocito Simuna, literata 
s Odre, Gala iz Luzanah, Petra Raskovica, obkotarivSi posjed Hra§<fe, 
uvedoSe gradsku obdinu u uzivanje, ne uvazivSi nimalo prosvjeda 
Ivana Heninga.* 

Gra^ani. U najstarije pcsjede zagrabackoga Gradca (odakle im 
i naslov rkAAi|UHTi) spadaju Gracani. U XV. vieku nije imala gradska 
obdina o tom selu, u kojem uz gradske podanike i sami gradjani 
imadjahu svoje posjede, mline, trsja i klieti,^ doduSe nikakove posjedovne 
borbe, ali poSto to selo lezi pod Medvedgradom, to su njegovi ka- 
sielani osobito za grofovah Celjskih cestomice napadali ovamo. Go- 
dine 1436. oko Miholja ote medvcdgradski kaslelan Vilim Niemac 
jednomu seljaku u Gracanih dvie krave, te ih odagna u Medvedgrad 
i upotrebi za svoju korist.* Sliedece godine (1437) provali isti Vilim 

* Doc. 345. 
' Doc. 350. 
■ Doc 158. 

* Doc 110. 



Gradski posjedi: Gracani. Pobreije. XLI 

sa svojom Selom u Gra^ane i ote silovito lo volovah, 8 kravah, 40 
sTinjah, 4 slanine, 5 kabanicah, 1 1 koSnicah p^elskih, 5 Senskih ople- 
cakah, 10 rubacah, pobere sve lopate, sjekire i lemeSe i zarobivSi 
mnoge Gracance odvede ih u Medvedgrad i ucieni svakoga kmeta na 
3 for. Kada su tu svotu stranom izplatili ili obrekli da de ju izplatiti 
tada ih je istom pustio na slobodu.^ Iste godine na 18. decembra ili 
u cetvrtak provali opet kastelan Vilim na GraCane, gdje otme Bartolu 
Tataru cetiri vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jedan haljinac i pet- 
naest motikah; drugomu opet covjeku uzme pet i pol pensah beckih 
dinarah, maS s remenom, luk sa strelicami, haljinu i §krljak; a gra- 
djane, koje je ondje po njihovih klietih na§ao, pohvata, telfko izmu^i 
i svezane odprati u Medvedgrad, a drzao ih je ondje u zatvoru sve 
do polovine januara g. 1348., do^ioi je nekoje samo, poSto ih ucienio 
za veliku svotu novacah, pustio na slobodu.* U to isto doba (sre- 
dinom januara 1438.) navali kastelan Vilim sa svojom cetom u nocno 
doba opet na Gracane, gdje poi^pale kmete, njihove zene i djecu digne 
sa lezaja i zarobivSi ih odvede u Medveigrad.^ 

Fobrezje, Velika gradska ravan uzduz savskoga briega t. j. obale 
zvala se Pobrezje, u kojem bijahu naseljeni gradski kmeti ; a i mnogi 
gradjani imali su ondje svoje oranice i sjenokoSe. Za medvedgrad- 
skoga kastelana Vilima i ovo je gradsko selo bilo poput GraSanah iz- 
vrzeno njegovu nasrtaju. Godine bo 1437. na 30. novembra u ranu 
zoru provali taj oiimac sa svojom cetom i kmetovi medvedgradskimi 
na Pobrezje, te ga sasvim porobi, ote sve blago, muzku i zensku ru- 
beninu, te motike, sjekire, lopale, rieCju sve §to se odnieti dalo, i 
odagna i odnese u Medvedgrad. Steta, koju je tom otimacinom pro- 
uzrocio, procienjena bi na 150 for, i to §teta: Valentu Ladi§i<5u 20 for., 
Martinu Drobani<5u 10 for., Gjuri Benkovi<5u 15 for., Antunu Smctani 
5 for., Gjurgji<:u 18 for., Martinu 6 for., Petru 4 for., Klementu 6 fr., 
Tomi Mihaljevi<:u 12 for., Galu Martinovi<5u 4 for., Fabianu Banko- 
vicu 6 for., Blazu 3 for., Nikoli a for., Galu 5 for., Petru Pavlovi<:u 
3 for., Ladislavu 4 for., Mihalju 8 for., Petru 7 for., Tomi Grdini 
8 for. i Slanku 4 for.* 

Kada su poslije grofovah Celjskih zagospodarili Medvtdgradom 
Tuzi t. j. biskup Osvaldo i brat mu Ivan, odaslaSe pccetkom augusta 
g. 1472. silnu Cetu svojih slobodnjakah i kmetovah, kojom provalivSI 
na gradske posjede Dedide, Crnomerce, Bitek, Novake i na Kraljev 

* Doc. 116. 

* Doc. 109. 116. 
■ Doc. 113. 

* Doc. 109. 116. 



XLII Gradski posjedi: Sume. Rieke i potoci. 



brod, ote§e ih izpod gradske vlasti, te tom sgodom navali§e i na Po- 
brezje i poplieniSe ga.^ 

Sume. Kralj Bela IV., povisiv god. 1243. zagrebacki Gradac na 
slob. kr. grad, poklonio mu oma§an diel §ume u gori Medvednici nad 
Zagrebom, nu po§to bijaSe ta §uma lih obdinska, to se samo za obcu 
gradsku porabu drva u njoj sjekla, doSim pojedinci moradjahu ih za 
svoju korist od kojekuda nabavljati. Osim ove velike §ume imala je 
gradska ob6ina omanje §ume, jednu u Sviblju, a drugu u Kobiljaku 
sve do godine 1487., kada u pamici sa kaptolom, posto je gradska 
obcina izgubila Sviblje i Kobiljak, izgubila je i njihove §ume. Osim 
Sumah u prostranom zagrebackom polju posjedovala je gradska ob- 
<5ina silne Sikare, oranice i livade, o kojih <5e biti spomena u sukobih 
medju gradskom ob<5inom i kaptolom zagrebackim. 

Rieke i potoci. Na rieci Savi, u koliko je tekla uz gradski teri- 
torij, imala je gradska ob<5ina ribolov, koji je davala u najam gradskim 
ribarom, stoje<^im s ovu stranu te rieke. Gradskim zakonom je za- 
branjeno bilo ovim ribarom kupovati ribu od ribarah prekosavskih i 
prodavati ju; takovu prekupcu zaplienilo bi gradsko poglavarstvo 
kupljenu ribu.* 

Na Savi bijaSe prevoz ili brod , prozvan ^kraljevski brod" 
(vadum regis, Kyralrew), od kojega se brodarina pobirala za krunu, 
koja ju i kadkada u dobrotvorne svrhe ustupala pojedincem; n. pr. 
godine 1462. prepustio ju kralj MatijaS na pet godinah zagrebackim 
Dominikanom za popravak samostana.^ U posjed kraljeva broda doSIa 
je gradska ob<5ina istom god. 1472., kada ga kralj MatijaS, odtrgnuvSi 
ga izpod medvedgradskoga vlastelinstva, pod koje je do§ao nepra- 
vednim nacinom, ustupio gradskoj obc^ini i nalozio kaptolu stolnobio- 
gradskomu, da ga u posjedovanje uvede, a banu Damjanu Horvatu, 
da ob<5inu u tom §iiii proti svakomu. a naroCito proti vlastelinom 
medvedgradskim biskupu zagrebackomu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu.* 

Pomenuti medvedgradski gospodari, osjetiv se povriedjenirai u 
svojem pravu, odlucise silom ga posvojiti, te sakupiv5i cetu od rako- 
vaCkih, vrbovackih i medvedgradskih kmetovah navaliSe u nedjelju 
2. augusta 1472. na kraljev brod, gdje su nekoje seljake, koji se im 
oprli, pohvatali i u Savu pobacali, a druge svezane odveli u Medved- 

* Doc. 281. 
" Doc. 40. 

' Doc. 225. 

* Doc. 237. 274. 278. 



Gradski posjedi: Cirkvenik iii Medveidak, XLIII 



grad i utamnicilL^ Ovo nasilje najavi gradska obdna kralju MatijaSu, 
koji na lo. augusta iznovice nalozi banu, podbanom i lupanom za- 
grebackim, da u posjedu kraljeva broda Stite obdinu proti svakomu 
osvajacu, a naro^ito proti Osvaldu i Ivanu Tuzom.^ 

Sliede^e godine (1473) prema narocitomu kraljevu nalogu odasla 
kaptol stolnobiogradski svoga i^ovjeka altaristu Benedikta, komu se 
pridruzi kraljev pristav Mihalj Bencekovid, a ta dvojica na 10. marta 
uvedoSe gradsku ob^inu u posjed kraljeva broda uzprkos tomu, Sta 
je Ladislav Bistricki u ime svoga gospodara Ivana Tuza prosvjedovao 
tomu uvedenju. Radi toga prosvjeda oba izaslanika pozvaSe Ivana 
Tuza pred banski stol, odrediv ro2i§te na osminu Gjurgjeva.* 

Ovo roci§te, na kojem bi Ivan Tuz morao dokazati nepobitno 
svoje pravo na kraljev brod, odgodjeno je bilo s raznih uzrokah 
s osmine Gjurgjeva na osminu Jakobova, a s ove opet na osminu 
Miholja,^ te se odgadjalo sve do godine 1481., kada bijaSe Ivan Tuz 
prisiljen vratiti kralju MatijaSu grad Medvedgrad, tada istom kraljev 
brod gradska ob<5ina mirno zaposjedne. 

Cirkvenik ili MedveSHak, U XV. vieku ovaj potok, kojeg su izvori 
u zagrebaSkoj gori i koji je dielio kaptolsku jurisdikciju od gradske^ 
pocinje gubiti prvobitni naziv, te ga zamjenjuje drugotni Medvednica. 
Kako je u XIV. vieku (sv. I. str. L — LII) s toga potoka bilo razmi- 
ricah medju gradskom obdinom i kaptolom, tako se one nastavile i 
u XV. vieku. Vec godine 1423., ako li ne upravo glede toga potoka, 
a to ipak uz sam taj potok bila je krvava borba po(^ev§i sve od 
vrela ManduSevca do pisanoga (krvavoga) mosta i dalje, te su kap- 
tolski Ijudi izranili strelicami mnoge gradjane, branece prielaz preko 
potoka, a nekoje na mjestu ubili.^ 

Sliede^e godine (1423) kaptolski izaslanik kanonik Mihalj kra- 
Ijevskomu dvorskomu sudcu Mateju PaloSkom tuzi gradsku ob(5inu, 
Sto je pod dvorovi kanonikah : Mihalja, Nikole i Stjepana i pod kudom 
prebendara Matije prokopati dala ogroman jarak i svela u nj tok 
Medve§<^kov, u nakani, da podruje reccne dvore.® 

Godine 1434. na 6. jula razpravljala se u Zagrebu pred banom 
Matkom Talovcem te2ka pamica medju kaptolom i gradskom obdinom 
glede toga potoka, kada je kaptolski izaslanik kanonik kantor Ivan 

* Doc. 281, 

• Doc. 280. 

• Doc. 284. 

* Doc. 287. 291. 

* Doc. 32. 

• Doc 36. 



Gradjanstvo i gradska uprava. 

O gradjanstvu i upravi gradskoj u XIII. i XIV. vieku progo- 
vorio sam vec (sv. I. str. LII — LXXVII), a sada 6u spomenuti, kako 
je bilo u XV. vieku. Sto se ti£e srcdovjeCnoga liteljstva zagrebackoga 
Gradca, preteznije ili glavno je hrvatsko t j. slavensko (lingua scla- 
vonicali), ali uza nj bija§e i stanovnikah drugih narodnostih, koje je 
Sto nevolja, §to doma(5e gostoljublje, §to Selja za sigumim Sivotom, 
§to obrt i trgovina sniela bila medju zidine ovoga slob. kr. grada. 
Po tom dakle nalazimo ovdje uz Hrvate obiteljih njemaSkih, itali- 
janskih i iz Ugarske, a pod ovimi zadnjimi ne razumjevaju se samo 
sgolni Madjari, ve6 i svaki drugi doSljak iz Ugarske. 

Da pruXim toCan omjer, koja narodnost prema drugoj preteznija 
je bila, bilo bi mi od nuzde navesti sva imena, koja se nalaze u ovih 
spomenicih, no taj omjer pomnjiv prou£avaIac moze i sam stvoriti iz 
vjerno sastavljena „indexa", koji priobdih na svrSetku ove knjige. 

Gradjanom mogaSe postati samo pravovjerni kudevlastnik, ako 
je jednu bar godinu neporoSan prolivio u gradskoj ob<5inL Toga radi 
naseljeni Zidovi, ako i bijahu kudevlastnici, kao n. pr. Zidovi : Andrija, 
koj se ovdje naselio doSavSi iz ModruSa, te Ilija i Marko, sin Abra- 
hamov (1446 — 1452), ako su i imali kude, ipak nisu bili gradjanL 
Gradjanstvo se tra^ilo ustmeno il pismeno, a gradsko je poglavarstvo 
podjeljivalo gradjansko pravo. God. 1469. na 16. augusta, po§to je 
plemid Grga BradaS sa Ladomerca kupio ku(5u u gradskoj ob<5ini, 
javio je to gradskomu poglavarstvu, preporucio mu se u za§titu obri- 
£u<5i, da 6e poStivati sva gradska prava i pokoravati se gradskim 
2akonom.' 

Tko je postao gradjaninom, platio je u to ime gradjansku pri- 
stojbu u gradsku blagajnu i pred gradskim poglavarstvom prisegnup 
vjernost. 

* Doc. 263. 



Gradska uprava. Gradsko poglavarsivo. Izhor grad, sudca. XLVII 

Samo gradjani (na temelju buUe Bele IV.) imali su pravo birati 
gradsko poglavarstvo, t. j. sudca i priseznike i skidati ih; oni bijahu 
oproSteni od vojnictva, ne pladahu maltarine po cieloj kraljevini, pod- 
padahu samo pod gradski sud, a pod niciji drugi, osim pod sud to- 
vamikov; a gradjanin, nije li imao odvjetka, mogao je na samrtnom 
casu svojom imovinom po volji raditi. 

Gradska uprava. Gradsko zastupstvo sa sudcem na J^elu uprav- 
Ijalo je gradskom obdnom, ali po nalogu same ob<5ine, pa i toga 
radi u vaznijih slucajevih, bilo to glede stvaranja novih zakonah ili 
promjene postojedih, bilo stvarih tiSudih se gradske imovine, trgovine 
il obrane itd. trazilo se mnienje i privolja svih gradjanah ^quod tota 
communitatis id unanimiter decrevit"^ ili „ex pari et unanimi volun- 
tate communitatis";* a tad je istom gradsko poglavarstvo proizvadjalo 
takov zakon ili odluku. Druge polovine XV. vieka, za nasilja grofovah 
Celjskih, ovo se obdinsko ili gradjansko pravo poSelo okrnjivati. 

Prema tomu pripadahu samo gradskoj obi^ini t. j. u njezinu 
blagajnu ili obdinsku imovinu: sudbene globe, pobrani porez, nena- 
sljedne ba§tine, neposjednuta zemljiSta i zaostali porez; gradsko pako 
zastupstvo vrSilo je samo pravo policije i sudstva, stvaralo potrebite 
zakone i predlagalo ob(5ini, brinulo se gruntovnicom, imutkom, obranom, 
zdravljem i sjegurnosti obdinarah, razporezivalo poiez, bdilo nad 
obrtom, trgovinom i o poduci mladezi i da se gradske povlastice po§tivaju. 

Gradsko poglavarstvo sastojalo je iz sudca (judex) i priselnikah 
(jurati) i savjetnikah (consiliarii), to bijaSe tako zvani nutarnji magi- 
strat. U XV. joSte vieku bijaSe osam priseznikah, a jer se u to doba 
gradsko ziteljstvo dielilo u cetiri narodnosti : hrvatsku, njemacku, tali- 
jansku i ugarsku, tako se iz svake u gradsko poglavarstvo birala po 
dva priselnika. U ovodobnih gradskih izpravah stavlja se na prvo 
mjesto ime sudcevo, a za njim imena priseznikah, a savjetnici se ne 
spominju poimenee, ve<5 ukupnim nazivom : savjetnici ^consiliarii*. 

Izbor gradskoga sudca. Na podlozi zlatne bulle uXivahu samo 
gradjani neporoSna 2ivota pravo birati sudca; veli se na ime ondje: 
^Gradjani pako mogu svake godine po volji birati sudca koga im 
drago i nam ga (t. j. kralju) predlagati na potvrdu; a mogu ga i 
svake godine mienjati po volji." A i sudac i priseznici i savjetnici 
na temelju iste bulle morali su biti neporocni, jer »onaj, komu bi se 
ocito dokazalo, da je klevetnik, ili da je krivo svjedoSio, ne smije se 
vi§e ni za sudca, ni za priseznika, ni za savjetnika izabrati". 

* Doc. 40. 
« Doc. 55. 



XLVIII Izbor gradskoga sudca. Gradsko iinovnictvo. 



Izbor sudca obavljao se na Blazevo (3. veljaCe) i to ili u gradskoj 
viednici (domus consilii civitatis) ili pred njom na trgu sv. Marka. 
Glasovalo se svakako ustmeno, nu ne znamo, je li poimence ili uz- 
klikom. U isti dan birahu se priseznici i savjetnici. 

Izbor gradskoga sudca prijavio se odmah kralju radi potvrde, 
a kad ona stigla, tada istom mogao je novi sudac i priseznici pred 
gradjanstvom u crkvi sv. Marka na oltaru sv. kriza prise(5i, da ce 
zakone, koje su njihovi predSastnici stvorili, bili oni sadrzaja kakova 
mu drago i kojega mu drago, tocno obdrXavati i da de bditi, da ih 
nitko ne vriedja. Poslije prisege predaSe novomu sudcu zezlo, znak 
sudacke vlasti, i gradske kljuce. 

Gradski dakle sudac s priselnici i savjetnici sacinjavahu upravu 
gradsku, a narocito pako u njihovih rukah bijaSe sudstvo. 

Ali osim toga suda bija§e u gradskoj obdini joSte jedno vrhovno 
sudiste (judices seniores, judicium anliquorum judicum). Po§to su gra- 
djani obicno svake godine birali drugu osobu za gradskoga sudca, to 
se tako teCajem vi§e godinah nabrao prili2an broj izsluzenih sudacah, 
a ti sac^injavahu vrhovno sudiSte, na koje bi se prizivali svi oni, koji 
ne bijahu zadovoljni osudom gradskoga suda; to bijaSe dakle drugi 
priziv (secunda instancia), a tko se ni sudom toga vrhovnoga sudiSta 
nije zadovoljio, mogao se prizvati na kraljeva tovarnika; dapace ako 
bi tko mimoiSav ovo vrhovno sudiSte, prizvao odmah na tovarnika, 
bio bi odpucSen na stare sudce.^ 

Gradsko iinovniHtvo. Osim sudca, priseznikah i savjetnikah, koji 
sluzbovahu badava, bilo je placenih gradskih cinovnikah i sluzbe- 
nikah, u kojih rukuh bijaSe il obrana i sigurnost gradska, il vodjenje 
gruntovnice i sudbenih spisah, ili utjerivanje gradskih dadah, ili iz- 
vrSivanje magistratskih nalogah. Medju ovimi prvo i glavno mjesto 
ide gradskoga kapetana (capetaneus civitatis), kojega bijaSe dulnost 
nadzirati gradsku tvrdju, brinuti se za streljivo i obranbene sprave, 
nadzirati cuvare i braniii tvrdju za vrieme obsade. BijaSe mu takodjer 
duznost, da §titi kraljevske povlastice udieljene pojedinim cehovom.* 
Gradsko kapetanstvo podjeljivalo se odlicnim osobam, ali kada su 
grofovi Celjski skucili gradsku obcinu pod svoju vlast (god. 1441), 
nametnuSe im svoje Ijude za gradske kapetane, a narocito nekakova 
Cetnika Sebolda, Covjeka silnika, koji je gradskoj obdini oteo do 
cetrnaest zemljiStah u njezinu podgradju u Sostarskoj ulici, te ih svojim 
Ijudera il prodao il razpoklonio. Napokon jer je isti Seboldo pocinio 

* Doe. 37. 36(1. 

* Doc. 250. 251. 320. 



Gradsko (!inovnii!tvo, XLIX 



Tcleizdaju pristavSi stranci cara Friderika IIL, i kao takov u kralje- 
vini mnog^e §tete nanio, to je kralj Ladislav Postbumus g. 1457. na 
1. septembra njegovu ku6u kod mesniSkih vratah darovao svomu 
vjemomu notaru Ivanu, a onih {^etrnaest otetih zemljiStah povratio 
gradskoj ob<5ini, da ih dade, 2ija su bila.* — Za gradskim kapetanom 
sliedio je kastelan ili porkolab (castellanus), a taj je pazio i ure- 
djivao gradsko osoblje sigurnosti ili gradsku stra2u i bdio, da se nodu 
u propisano doba gradska vrata zatvaraju, a jutrom otvaraju, a odatle 
mu i drugotni naslov „decanus janitorum"; njegova dufnost bijaSe i 
na to paziti, da li nobi straSari obilaze gradom. Njegova je bila 
skrb nadzirati, je li se na trgu zdrava roba trzi. U porkolaba Suvali 
se kljufi od tamnicah, brinuo se o prehrani uznikah, vjeSticah, pri- 
sustvovao udaranju krivacah na muke i nabavljao je potrebite stvari 
za mu^enje. — Ovomu podfinjen bijaSe nadzornik straSe (custos 
vigiliarum), koji, ako bi bio porkolab zapriecen, zamjenjivao ga i u 
sluzbi podpomagao. Na hrvatski zvao se ^orolnik*". — JoSte nam 
spomenuti treba i prezivaSa (preco), koji je javljao gradskim sta- 
novnikom raznc odredbe i obznane poglavarstva, obi^nom formulom 
^daje se na znanje*. PrezivaS bijaSe takodjer pod^injen gradskomu 
kastelanu, s njim je obilazio svakdanji trg, zapljenjivao nezdravu 
hranu, a ribam, koje bi preko podneva na trgu ostale, poodsjekao bi 
repove, znak, da nisu ved za hranu. PrezivaS sudjelovao je i kod 
draibah, te oglaSivao ciene draibenikah. — Nodobdija (vigilator), 
prozvan izkvarenom rieSju «boktar'', kojl, kako se zvonom loter- 
Sdakom zazvonilo i znak dao, da se gradska vrata moraju zatvoriti, 
nose^ na ramenu halabardu, obilazio je gradske ulice, prozivaju<5 
svaku no6iu uru i opominju<5 gradjane, da pripaze na vatru. — 
Gradski imutak, kao porez i pijacovinu, utjerivali su porezovnici 
(tributarius), podc^injeni glavnomu porezovniku, koji bijaSe ujedno i 
gradski blagajnik (conductor et comes proventuum), taj je u posebnoj 
knjizi vodio popis svih kudevlastnikah i stanarah, pa svakomu upisao, 
koliko poreza mora platiti, koliko ga je uplatio i koliko duzan ostao. 
Porezovnik pobirao je pijacovinu po cjeniku (registrum — lajStrom), 
koji je sobom nosio. 

Vrlo odliSna bila je slu2ba gradskoga biljeznika (notarius); 
za nju se naime zahtievalo znanje latinskoga jezika, koji bijaSe tada 
sluSbenim, i poznavanje domadih zakonah i naredbah. Gradski notari 
zastupahu ^esto ob<^inu u njezinih parnicah kod raznih sudistah, da 
i na kraljevskom sudu i kod samoga kralja. N. pr. god. 1422. notar 



* Doc. 192. 193. 200. 



L Gradsko Hnovniiiivo, Gradski peHat, Gradska zastava. 

Fabijan tuzio je u kralja Sigismunda kaptol zagrebacki, §to je prieCio 
gradskoj obcini obradjivati neka zemljiSta svojatajud ih za sebe.* Zna- 
menit bijaSe notar Matej, sin Lukin, koji je od god. 1449 — 1454- za- 
stupao obcinu u raznih stvarih, a narocito u parnici sa vlastelom 
susjedgradskom.* On bija§e najprije uSiteljera na gradskih Skolah, te 
je kao takov prisustvovao u onom krvnora gradjanskom nasrtaju na 
kaptol godine 1422.' 

Notara bijahu po dva, ili po tri, i to jedan glavni (principalis 
notarius), a ostali podredjeni. Duznost notareva bija§e biljeSiti sudbene 
odluke i gradske naredbe, voditi gruntovnicu i sastavljati i prepisivati 
gradske izprave. 

Gradski peiat (sigillum civitatis, sigillum comraunis) za gradske 
listine, izprave il pozivnice bijaSe jedini biljeg vjerovnosti, jer tada 
nije sudac pisrao svojom rukom podpisivao, ve<5 je dosta bilo, ako je 
na njemu bio udaren gradski pecat ; vriedio je dakle isto, §to i vlasto- 
ruSni podpis, zato ga je sudac obicno imao uviek uza se. Obez5aS<5enje 
gradskoga peSata, kao biljega vlasti ciele obdine, kaznilo se nov^anom 
globom. 

Na starora pecatu ove gradske obdine urezane su tri kule, i to 
dvie pobocne jednako visoke, dok je srednja i viSa i §ira, a sve tri 
stoje na obzidanora briegu. Kraj pobocnih kulah, i to s lieve strane 
jest raladi rajesec, a s desne danica, a na okolo pecata tece nadpis: 
SB S • COMVNI . DE . MONTE • GRACI. t. j. sigillura communitatis 
de raonte Graci. — Taj pecat ili je bio utisnut na sarau izpravu ili 
e na svilenoj ili konopljenoj vrpci, kojora bijaSe preSivena, visio 
uiisnut ili u Cisti pSelinji vosak ili u crveni vosak uraetnut u pcelinji. 

Gradska zastava (vexillura coraraunis). Gradska obdna iraala je 
i vlastitu zastavu, pod kojora je u osobiiih svecanostih stupalo gradsko 
poglavarsivo sa zastupslvora. Gradska se zastava izviesila i za vre- 
mena obrane proti neprijatelju , a cesto i kao znak za gradjanski 
ustanak ili nasrtaj, a tada bi ju izvjesili na zvoniku 2upne crkve sv. 
Marka „erecto vexillo in turri ecclesie s. Marci*. Zastava ova bijaSe 
skroz crvena, (pa ju 'toga radi i biskup Ivan Alben, kada je g. 1422. 
prokleo gradsku ob<5inu radi nasrtaja na kaptol, prezirno nazivlje: 
krvavom zasiavom (cruentum vexillum), a §to je na toj zastavi u§iveno 
ili izvezeno bilo, da li gradski grb, ili slika gradskoga zaStitnika, nije 
nam poznato. 

* Doc. 30. 

' Doc. 146. 147. 152. 154. 155. 157. 178. 

' Doc. 32. 



Djelokrug gradskoga zastupstva, LI 

Progovoriv, kako i na koji je na2in birano bilo gradsko pogla- 
varstvo i zastupstvo, kakovo je bilo njegovo Cinovnictvo i koje je 
slulbe obavljalo, i koji su bili javni znaci gradske oblasti, prije nego 
li bi pripoviedati o djelokrugu gradskoga magistrata, spomenuti treba, 
da je poglavarstvu vrlo stalo do toga, da gradska obdina bude ne- 
pokolebiva u vjemosti spram vladara, (dakako najviSe radi vlastite 
koristi, od njega bo najviSe ovisilo je njezino blagostanje). Ovu nje- 
zinu vjernost liepo crta kralj MatijaS {1473) ovimi riecmi: ^upravo 
nam godi, kada razmatrajud sjedamo se onih mnogovrstnih uslugah, 
koje je Izkazala obdina zagrebaSkoga Gradca, njezini bo gradjani ne 
samo naSim predSastnikom kraljevom ugarskim i samomu kraljevstvu 
i sv, kruni, kako smo se vjerodostojno uvjerili, odlikovali se svojom 
odanom vjemosti, kada su ne samo uz naSe predSastnike, ve<5 i uz 
nas u razno teSko i bumo doba tako Svrsto prionuli, akoprem cesto 
od zlih Ijudih, koji su i kraljevsku cast i ugled kraljevine podkapali, 
mnoge nepravde pretrpili toli na imutku koli osobno, pa ipak nisu 
saSli s puta vjernosti, dapace, cim ih vi§e protivnici progonili, tim su 
£vr§<fe u vjernosti potrajali.^ 

Ugarski kraljevi raSunajud na vjernost gradske obdine davali joj 
u vaznih stvarih, ticu<^ih se kraljevine, razne naputke ili zapovjedi, 
koje je dakako gradsko poglavarstvo to&ao izvrSilo, — Godine 1408. 
piSe kraljica Barbara, Sena Sigismundova, gradskomu poglavarstvu, 
da je razumjela iz ustijuh gradskoga izaslanika Petra Safara, da bi 
obcina o novoj godini morala poslati na kraljevski dvor svoje iza- 
brane izaslanike, da se s kraljem dogovore o taznih stvarih, tiCucih 
se i kralja i obcine; ali po§to je sada kralj odsutan, s toga mu po- 
rucuje, da neSalje izaslanikah dotle, dok se kralj nevrati, ali ipak 
medjutim da pomno nastoji o tom, da gradsku obdinu upravljaju 
tako, da se sacuva vjerna kruni.* — Po smrti kralja Vladislava Po- 
sthuma (1457), akoprem bija§e kraljem proglaSen mladi MatijaS Korvin, 
ipak ga mnogi hrvatski plemid nehtjedoSe priznati; bojedi se indi on, 
da nebi njegovi protivnici osvojili Zagreb, nalozi na 16. marta 1458. 
gradskomu magistratu: po§to je docuo, da u ovih stranah ima dosta 
lupezah i zlotvorah, koji namjeravaju potajice uvu6i se u grad, da 
mogu tako cielu okolicu u strahu driati, neka bdije nad tim, da 
neudju ovamo, jedino samo, da banu Ivanu Vitovcu i njegovim cetam 
dozvole uni6i, drugomu pakonikomu.' — God. 1474. nalaze gradskomu 
magistratu isti kralj, budud da je do<5uo, da njegovu lumbardu, pro- 

* Doc. 275. 

" Doc. 14. 

' Doc. 202. 212. 



LII Djelokrug gradskoga zastupstva. 

zvanu ^coka*', koju je u gradskoj obdni pohranio Blaz Mdgjar, na- 
stoje neki odvezti u svoj tabor, da ju nedadu nikomu, dok on shodna 
glede nje neodredi.^ — Kada su po smrti kralja MatijaSa (1490) iza- 
brali Ugri Jagelovida Vladislava Ceskoga kralja i za svoga kralja, u 
Hrvatskoj svi su znatniji velikaSi i plemi^i bili uz hercoga Ivana 
Korvina, nezakonitoga MatijaSeva sina ; ali kada je taj neodluSni mladi 
vojvoda nagovorom velikaSah i plemstva odustao i priznao Vladislava 
kraljem, pod uvjetom, da on ostane vojvodom i banom u Hrvatskoj, 
(koj je uvjet i radostno prihvaden bio na budimskom saboru), to na 
11. oktobra 1490. javljaju^ novi kralj gradskomu magistratu svoj 
izbor, zapovjeda, da se Ivanu Korvinu kap vojvodi i banu pokoravati 
mora.^ God. 1497., kada je htio Ivan Turzo poslati kroz Zagreb u 
Senj veliku zalihu bakra, no doSuv§i, da je kralj Vladislav, uzprkos 
banu Ivanu Korvinu, imenovao novoga bana, to da bi Korvin uvriedjen 
s toga, taj bakar oteti mogao, nalaze kralj gradskoj obdini, da, kada 
se Turzov bakar doveze u Zagreb, da ga svimi mogudimi sredstvi 
brane, da ga neotme ni Ivan Korvin ni njegovi Ijudi; a kad li 6e 
opet Turzovi Ijudi izvezti bakar iz Zagreba, da im toga nepriece.' 

NacrtavSi ovo, pripovjedat ^u o djelokrugu gradskoga pogla- 
varstva i zastupstva. Ponajprije scienim, da je vriedno iztaknuti, kako 
se u domovini zagrebaSko poglavarstvo smatralo osobito valnim, da 
se u njega trazio savjet o valjanosti kakove osude. Oko god. 1450. 
mjeseca marta pi§u ovogradskoj ob<^ini ili pravije njezinu magistratu 
plemii^i Nikola i Mihalj, podkastelani Kamengradski, da su u pokladni 
(camisbrevium) ponedjeljak do§av u Koprivnicu odsjeli u gradskoga 
sudca, a onamo da je tuzbe radi doSao gradjanin* neko^ Solnogradski 
Ivan Pranuh, te im izjavio, da je, doSavSi po trgovini u Koprivnicu, u 
gradjanina Fabijana iznajmio kudu i u njoj trgujud dulje vremena 
stanovao. Zeleci pako postati ovdje gradjaninom, kupio je zemljiSte i 
ku^u, a kada se u kupljenu kucu preseljavao, da u njegovu odsu<5u 
biv§i mu najamitelj Fabijan, iznenada nasrnuv§i na sluge oteo mu 
svezanj sukna; za koje ne zna, koje je boje bilo, i to ga je radi toga 
uzeo, jer da mu je toboze duzan ostao na najamnini, te zamoli oba 
reSena podkastelana, da o tom sude. Obojica na to pozvaSe Fabijana 
preda se i zapitaSe ga, za§to je to uSinio, a on odgovori da za to: 
jer mu je Pranuh ostao duzan, i jer je on kao njegov biv§i najamitelj 
vlastan bio to uciniti. Ova se izjava podkastelanom nije svidjala, po§to 
u nijednom kr. gradu bez suda i sudbene presude nije nitko ovla§ten 

* Doc. 293. 
" Doc. 356. 
> Doc. 387. 



Djdokrug gradskoga tastupstva, LIII 

sam dati sebi zadovoljStinu, s toga dadoSe, ako i silom, donesti preda 
se oteto sukno 1 zapitaSe trgovca Pranuha: Ivane! je li tvoje sukno? 
a on odgovori : to je moje sukno. Na to mu odvratiSe : ako je sukno 
tvoje, a ti ga uzmi i zadrSi, jer znamo, da toliko ima§, £im mo2e§ 
namiriti, ako si §to dulan ostao. Ali je on odgovorio: ne 6u. Zovnu§e 
za tim Fabijana i rekoSe mu: uzmi ovo sukno i Cuvaj ga, dok sud 
taj vaH priepor rieSi. Na to Fabijan rece: ne <^u, jer kada naloziste, 
da se ovamo donese, ja ga odavde odnieti ne 6u, ved samo zahtievam, 
da mi najamnik plati dug. Na §to su podkastelani uzeli sukno i od- 
redili, da o tom sudi gradski sudac, ali, budu6 da je tul^itel} zavadjen 
sa sudcem, to «pitaju sada gradsko poglavarstvo, jesu li dobro sudili, 
neka to pretrese i javi im, Sto im je u budude raditi u takovu poslu.^ 

U cielom zastupstvu najvaSnija bijaSe osoba gradskoga sudca; 
on bijaSe glava poglavarstva i reprezentant ciele obdne, pa i toga 
radi svaka tulba il mu se pismeno predala il naustice kazala. Da, 
zlatna bulla, taj temeljni obdinski zakonik, odredjuje: da svatko, ko 
bi mimoiSav gradski sud, tuHo pred kraljem gradjanina ili gradjane, 
to da u ime gradskoga suda ide onamo samo gradski sudac, ali na 
troSak tuliteljev, za to, jer ga je trudio mimoiSavSi doma6i sud. Ista 
bulla nalaze takodjer, da tko bi bio nezadovoljan osudom sud^evom 
ili osudom gradskoga vie<^, pa se prizvao na kralja, to samo sudac 
da ide na kraljevski sud, ali da bude pozvan samo uz kraljevo pismo. 
Kada su godine 1477. gradski ob^inari ubili kaptolskoga covjeka, a 
kaptol zagrebacki mimoiSav i gradski i tovarnikov sud, utuzio obdinu 
pred kraljevim personalom. Proti takovoj o^itoj povredi gradskih 
pravah prosvjedovalo je gradsko zastupstvo s razloga, §to se svaki 
domad spor ima najprije suditi na gradskom sudu, a tada istom, nije 
li stranka osudom zadovoljna, da mole prizvati ili na tovamikov ili 
na kraljev sud. Kralj MatijaS, da obdinu u njezinih pravih Stiii, nalol^i 
svomu personalu, i palatinu i kraljevskomu sudcu, da ne rie^e kap- 
tolsku tulfbu, ved da ju svedu na osudu pred doma(^ega sudca i 
gradsko zastupslvo.* — God. 1423. zadu2io se za 60 for. u Mljetcih 
gradjanin zagreba^ki Mihalj, sin Petrov, a nemoguci izplatiii ga, za- 
moli nekoga Gjuru Bakranina, da mu bude jamcem dotle, dok dug 
podmiri. PreuzevSi Gjuro Bakranin jamstvo, nije se gradjanin Mihalj 
brinuo, da plali, §to je dulan, a lim da jamca oslobodi obveze spram 
izplate reSenoga duga. Ne hoted Gjuro takov leret dulje nositi, utuzio 
je gradjanina Mihalja banu Hermanu Celjskomu, ali ban, jer je receni 

* Doc. 148. 
■ Doc. 306. 



LIV Djelokrug gradskoga zastupstva. 

Mihalj bio gradjanin zagrebaSki, da ne povriedi gradskoga prava, nije 
primio tulbe, ved je tul^itelja naputio na gradski sud y,lege ipsonim 
et regni consvetudine solita". Na tom sudu bio je Mihalj osudjen, da 
izplati dug i tim jamca oslobodi du^nosti, koju je mjesto njega pre- 
uzeo bio. Ovom osudom ne bija§e krivac zadovoljan, te je prizvao na 
vrhovno sudiSte ili stare sudce, koji su osudu gradskoga suda potvr- 
dili. Ni to ne bijaSe Mihalju po<5udno, te upita bana, bi li prizvao 
na tovamika, a kada mu ban to odobrio, prizva, a tovarnik odredi, 
da gradsko viede pred kaptolom zagrebackim toSno i jasno cieli laj 
priepor izkaSe, pak da se tada na rieSenje podnese samomu kralju. 
Na taj kraljev sud morao bi i<5i gradski sudac, a saznav§i za to ban, 
izviesti sam o tom kralja, veledi, da nije od potrebe, da se gradski 
sudac zove pred njega, jer Gjuro Bakranin niti je Mljetcanin t. j. ino- 
stranac, niti je na tuXbu MljetCanah gradski sud osudio Mihalja, ve^ 
poSto su obojica kraljevski podanici, to se njegovim naputkom ovaj 
priepor imao rie§iti, kako se i rieSio na domadem gradskom sudu. 
S toga moli kralja, po§to je parnica rieSena, da ne zove gradskoga 
sudca preda se; ali u ostalom, svidi li se pozvati ga, da <5e se on 
tomu pozivu drage volje odazvati.^ 

I u XV. vieku nastojali su takodjer neki bani mie§ati se u 
gradsku upravu, a narocito sudstvo, no gradsko se vie<5e tomu vaviek 
slo2no opiralo. Godine 1438. na 3. marta prepovjedi kralj Albreht 
banom Matku i Petru Talovcem, da se nipoSto ne usudjuju utjecati 
u upravu gradske ob<5ine, dapace da im je duznost Stititi ju u njezinih 
starih pravicah.* — Isto tako nalaze se grofovom Celjskim® i banu 
Ivauu Vitovcu.* 

A i sama ob(:ina, da zaprie^i svaki utjecaj banske vlasti u 
njezinu upravu, obicavala je novomu banu onom sgodom, kad je 
zasio bansku stolicu, podastrti izprave o svojih sIobo§iinah i zamoliti 
ga, da ih §titi. N. pr. na x. oktobra g. 1419. gradsko je zastupstvo 
pokazalo banu Dioniziju svoja „eflicacissima litteralia instrumenta" i 
zamolilo ga, da ih §titi, na §to se i on pismeno obvezao i zapovjedio 
velikim 2upanom i svojim cinovnikom, da gradska prava poSituju.*^ 

Od gradskoga suda prizivalo se ili na stare sudce, ili na tako 
zvano domace vrhovno sudiSte, za tim na kr. tovarnika, a napokon 
na samoga kralja. To bija§e zakon za svakoga ob<5inara, koji bi bio 

1 Doc. 37. 

* Doc. 115. 

» Doc. 130. 131. 

* Doc. 189. 198. 199. 

* Doc. 27. 



Djelokrug gradskoga zastupstva, LV 

nezadovoljan osudom gradskoga suda.^ Bila li je pak sama obdina od 
koje mu drago vlasti ili osobe utuSena, to se takova tuSba morala 
najprije uciniti pred kr. tovarnikom, a poslije njegove presude, ako 
jc bilo od potrebe, podastirala se kralju. Kada je godine 1420. za- 
htievao kaptol zagrebaSki, da se pred banom Dionizijem razpravlja 
neki priepor medju njim i gradskom obcinom, to su na zagrebackoj 
zupanijskoj skupStini (2. oktobra) gradski izaslanici na temelju povla- 
sticah, danih im od kralja Sigismunda, prosvjedovali protiv toga, jer 
da obdini ima suditi samo kr. tovamik, a nije li zadovoljna njegovom 
osudom, tada kralj.* — U sporu, §to je nastao godine 1465. medju 
kaptolom zagrebackim i gradskom ob<Hnom radi maltarine, od koje 
gradjani zagrebacki bijahu oslobodjeni, tufio je kaptol obdnu pred 
banom Ivanom Vitovcem i dobio parnicu. S te osude <5ute(5i se obdina 
povriedjenom u svojih pravih, po svojih izaslanicih Konradu RavSaru 
i prise^iku Blazu prituzi se protiva te povredi svojih povlasticah, 
koje kralju podastreSe; a on vidjevSi, da im se tim sudom staro 
pravo okrnjuje, javio je (5. augusta) banu i podbanom, da oni nisu 
bili vlastni gradjanom suditi, ved njim da ima suditi samo tovarnik, 
a nisu li njegovim sudom sadovoljni, tada <5e suditi kralj.' 

Bilo je takodjer slucajevah, gdje u prieporu gradske obdine, a 
naro^ito s kaptolom niti je htio kralj, niti njegov tovarnik izredi 
osude, ili s razloga. da se osudjena stranka ne uvriedi, ili §to priepor 
nije bio jasan, u tom odlucila bi prisega. Na tuzbu kaptola zagre- 
backoga, kojom g. 1476. okrivljuje gradsku obcinu il njezino gra- 
djanstvo, da je kaptolske Ijude, koji su kopali prokop, da napuste 
u nj potok MedveSSak, kojim bi kaptolska tvrdja sigurnijom postala, 
hvatalo, izbilo i utamniSilo, kralj je MatijaS odsudio, da gradski sudac 
s pedesetoricom gradjanah prisegne, da se gradjani o tom nisu ogrieSili 
I gradski je sudac sa surotnici prisegnuo.^ 

Godine 1477. takodjer u parnici s kaptolom zagrebackim radi 
priepornih posjedah Kraljevca, Kobiljaka, Cerja, Sviblja i Narta do- 
sudio je kr. dvorski sudac Stjepan Bathor prisegu, t. j. da gradski 
sudac s pedesetoricom gradjanah prisegne, da obcina recene posjede 
silomice nije otela i tada je opet gradski sudac s recenimi rotnici 
prisegom to potvrdio.^ 

* Doc. 218. 

* Doc. 28 

* Doc. 245. 

* Doc. 304. 

* Doc. 308. 



LVI Djehkrug gradskoga zastupsiva. 



Gradski sud smatrao se svetinjom, te se u velik grieh upisivalo, 
tko bi ga omalovazio. God. 1458. Nikola zlatar zapleo se u parnicu 
s nekojimi gradjani o kudah, posjedih i stvarih u gradskoj obdini, te 
je u kralja Matija§a izmolio, da je pismeno naloSio obdini, da taj 
priepor Sim prije rie§i. Prema tomu nalogu pozvalo je gradsko po- 
glavarstvo obje stranke preda se, pa je spor, da se valjana osuda 
izrece, dulje vremena razpravljalo. To se Nikoli zlataru ni je svidjelo ; 
zahtievaSe na ime, da se parnica naprecac rie§i njerou u prilog, a 
poglavarstvo niti je moglo §to takova* uciniti, niti je htjelo, te ne- 
strpljiv Nikola upravo, kad se tecaj parnice poceo razvijati, prezimo 
izadje iz dvorane. Ovakovim postupkom bijaSe cast gradskoga sudiSta 
povriedjena, a da joj se zadovoljStina dade, dva gradska izaslanika: 
sudac Konrad RavSar i Toma Kroako na 6. maja pred kaptolom za- 
grebackim ulozili su proti Nikoli zlataru sveCani prosvjed, da ga radi 
te neciene mogu sudbeno progoniti.^ 

Gradskoga sudca i zastupstva poglavita bijaSe duznost braniti 
gradske sloboStine, udieljene tomu slobodnomu gradu od kraljevah. 
Glavni ili temeljni privilegij bijaSe zlatna bulla Bele IV., le je nju i 
u XV. vieku gradska ob<3ina davala potvrdjivati, da sjeti krunu, na 
kakovih je sloboStinah taj grad osnovan. Na 10. januara g. 1406. na 
proSnJu gradskih izaslanikah, sudca Petra Safara i gradjanah Kona i 
Ivana Bozina potvrdi kralj Sigismund recenu zlatnu buUu i sve po- 
vlastice njom podieljene;* a god. 1435. dne 7. oktobra iznovice po- 
tvrdio ju je isti kralj, kada su ga za to zaprosili gradjani Jakob, sin 
Ivana Bolja, i Fric^ 

Osim zlatne buUe imala je gradska ob<Sina i drugih kraljevskih 
povlasticah, koje je §to nekoS dobila, §to te£ajem XV. vieka naknadno 
dostala. Spomenuti mi je najprije onu, koju joj je god. 1397. udielio 
kialj Sigismund i koju je na 1. januara g. 1435. u opata cistercit- 
skoga, kao vjerodostojnoga mjesta, prepisati dala, kojom spomenuti 
kralj oprasta ovoj obcini sve do tada poSinjene nepravde kaptolu za- 
grebackomu, kao : nasrtaj na kaptol, ubijstva i porobljenje kaptolskih 
dvoTOvah, za koje su glavom i imutkom duzni bili, te nala^e kr. to- 
varniku i svim sudcem u kraljevini, da ih radi toga na sud ne smiju 
zvaii.'* Znamenita je takodjer povlastica istoga Sigismunda, kojom ju 
je 8. novembra 1435. na molbu gradske obdine oslobodio kralj od 
placanja sudbene globe, pripadajude kraljevinskim sudcem, kada bi 



* Doc. 205, 
2 Doc. 10. 
8 Doc 87. 



Djelokrug gradskoga zastupstva. LVII 

u paTiiicu uYu^ena, osudjenom bila; pak nalaze palatinu, kr. dvor- 
skorou sudcu, banu i njegovu zamjeniku, te Supanom i pod^upanom 
i svim utjerivacem takove sudbene globe, da ju od gradske ob<5ine 
ne smiju zahtievati.^ Godine pako 1476. na 16. juna zapovjeda kralj 
MatijaS zupanom lupanije zagrebacke, podSupanom i velikim sudcem, 
da kadgod obdioa zabtievala bude, da joj u njezinih parnicah poSalje 
za svjedo6anstvo svoga pristava, ili da joj rieSi priepor, svede li ga 
obdna na iupanijski sud, to da ne krzma u5initi i jedno i drugo; 
da. uztreba li ob6ina od S^upanije kakovu pismenu izpravu, da joj 
neodvlaSno takovu izdade.^ 

Dulfnost gradskoga poglavarstva bila je brinuti se o imutku 
kako obdnskom, tako pojedtnib gradjanah, da se ne otme^ a §to je 
oteto, da se vrati. Ve<5 od svrSetka XIV. vieka vodila je gradska ob- 
6'na pamicu s Nikolom Pravdidem radi nekojih zemaljah u Pobre^ju, 
prozvanih ^Banja sela^, za koje je jedna i druga stranka tvrdila, da 
su njezine. Ova se parnica vukla <5a do 1. maja g. 1402., kada se na 
zagreba^koj zupanijskoj skupStini i njezinim posredovanjem oba pro- 
tivnika nagodila ili poravnala, te je obdina izplatila sudbene troSkove, 
na koje joj lupanija i namiru izdala.^ God. 1432. nakon smrti trgovca 
Friderika, koji je umro ne naCinivSi oporuke niti ostavivSi baStinika, 
po postojedem pravu, tredna njegove ostavStine, koja je iznosila 
100 for. u pokretninah, a 50 for. u gotovu novcu, imala bi zapasti 
ob<5inu, ali zanovetanjem Tome, kanonika kantora Sazmanskoga, tu je 
ostavStinu kradimice dobio Ladislav, sin Ivana Zincaja. Protiva toga 
podife ob<5ina pamicu protiva kanoniku Tomi, koja se dugo vodila 
pred biskupskim vikarom Ivanom, kanonikom kantorom zagrebaSkim, 
dok napokon na 3. juna 1432. pred kaptolom zagreba^kim, gradski 
izaslanici : sudac Petar, i starjeSine Gjuro i Brcko, te priseXnici Marin, 
Blaz i Fabijan, i gradski lupnici Antun i Ivan, nagovorom -dobrih i 
cestitih Ijudih ne sklopiSe s kanonikom Tomom prijateljsku nagodbu.* 
Za strahovlade Ulrika Celjskoga isti je, kako ve6 spomenuh, pootimao 
gradskoj obdini mnoge kuce i zemljiSta, te ih svojim Ijudem razpo- 
klonio. Medju ostalim oteo je gradskoj obdini jednu zidanu kucu sa 
gradskom kulom uz nju, a u gradskom selu Gracanih pet kmetskih 
seliStah, dva mlina, trsja i neke oranice i livad^, te ih darovao svomu 
vjemomu Martinu Cipsaru. PostavSi Cipsar neko vrieme iza toga pod- 
kastelanom grada Gjurgjevca, taj svoj nepravedno steceni posjed naumi 

* Doc. 90. 

' Doc. 300. 

* Doc. 7. 

* Pag. 59. 



LVIII Djelokrug gradskoga zastupsiva, 

prodati, to obdina, da bivSa njezina vlastitost ne dodje u tudje nike, 
odkupila ju od njega za devetdeset i Sest marakah beCkih dinarah i 
tu svotu izplatila pred kaptolom zagrebaSkim kao vjerodostojnim 
mjestom.^ — Kada su na ii. augusta g. 1470. kmetovi grada Bof ja- 
kovine, a na ^elu im kastelani Stjepan Ki§ i Ivan Palocki, provalili 
hajducki na gradske paSujake i odagnali odande marvu gradjanah za- 
grebaSkih, to je odmah sliede<5i dan gradski sudac Konrad RavSar u 
ime ciele obdne uloXio pred kaptolom zagrebaSkim sveCani prosvjed 
i prepovjedio, da otimac^i ni skupno, niti pojedini pojedince ne sraiju 
ni prodati ni ubiti ijedan komad otete marve, ve<5 da se mora sva- 
kolika pridrfati u gradu Bo2jakovini, dok gradska obdina taj plien i 
tim povredu svojih sloboStinah ne dojavi il kralju ili banu, tra2e<5i 
zadovoljStinu.* — A koliko je vodilo gradsko zastupstvo prieporah o 
obrani il skupne imovine il pojedinacah sa plemidi Albeni i Tuzi, 
spomenuh pod naslovom: „Gradski posjedi i borba za njih^, a kolike 
je imalo sa gospodari medvedgradskimi ili njihovimi kastelani, spo- 
menut <5u nize« gdje <^u govoriti o Medvedgradu. 

Gradskomu je poglavarstvu duJnost bila i bditi, da se kraljev- 
skimi porezi ili nameti ne obtere<^uje ni ob<5ina niti njezini gradjani. 
God. 1436. dne 8. februara na pro^nju gradske ob<5ine, ban Matko 
Talovac, obziru<5 se na njezino siromaStvo, pokraj koga ipak je ob- 
skrbljivala hranom i pi<5em njegova brata Perka i cetu mu, opraSta 
zaostatak vojnoga nameta od 54 for., koji joj namet bijaSe odmjeren 
privoljom kraljevom.* God. 1468., kada Benko Ba<5an, pobirac izvan- 
rednoga nameta, nije prema odredbi budimskoga sabora razporezao 
namet za ob<^inu, ve<5 ga razpisao na 500 ^portah" ili velikih vratah, 
(ubrojaju<5i ovamo majure i prazna ku<5na zemljiSta), gradsko se pogla- 
varstvo diglo protiva toga, tvrde<5i pred kraljem MalijaSem, da ciela 
ob<5ina ima jedva 500 ku<^evlaslnikah, to mu nalozi kralj, da joj namet 
pravedno razporeze.* 

Nastojalo je takodjer gradsko poglavarstvo, da se ob<5inska imo- 
vina i koristno ulozi. U zemljiStne gradske posjede ubrajala se i trsja, 
nije li ih obcina sama htjela obradjivati, to ih je pod nekimi uvjeti 
davala u najam, takova trsja zvala se ^cinzena trsja"; i takovo jedno 
sasvim zapuSteno, da ne propadne, ve<5 da se pomladi, ustupilo je 
gradsko zastupstvo g. 1428. mlinaru Franu, tako, da svake godine o 
berbi pla<5a od njega Sestdeset dinarah cinza.^ 

» Doc. 158. 

* Doc. 267. 

» Doc. 93. 94. 

* Doc. 259. 
^ Doc. 52. 



Djelokrug gradskoga sastupsiva. LIX 

Osim gradskih posjedah imala je gradska ob<5ina i priStecIjena 
novca za podrairivanje redovilih i izvanrednih potrebah, pak ga i 
Sesto posudjivala gradjanom na zemljiStnu jam^evinu, kako svjedoSe 
ovodobni gradski zapisnici. U ovih spomenicih nalazimo samo jedan 
primjer takova zajma, kada je 27. novembra 1495. posudila vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu 800 for., koji se vlastoru^im podpisom ob- 
vezao, da tt joj tu svotu izplatiti; a da joj se za tu mu izkazanu 
Ijubav dobrohotnim izka2e, oprostio joj drSavni porez, §to bi ga imala 
platiti o novoj godini za bududu godinu.^ 

Osobitu je paSnju gradsko zastupstvo imalo takodjer glede ne- 
kretninah u obde, ili se one prodavale, il zamjenjivale, il dielile, il 
oporucno ostavljale, jer svaku prodaju ili sliSno, za koju se zahtievala 
privolja susjedah i mejaSnikah, bija§e potrebno upisati u gradsku 
gruntovnicu i spomenuti starije izprave, na temelju kojih je prodavalac 
postao vlastnikom nekretnine, koju prodaje; a ako li spram gradske 
ob^ine sa prodanom nekretninom spojen bio kakov teret, da se i on 
ubiljeli. Gradsko zastupstvo uvodilo je novoga vlastnika u posjed. 
Kod gradjenja novih kudah pazilo se i na to, da ne budu prozori 
spram susjedove ku6e i bdilo, da se ku(5e uzdrlavaju u dobrom redu, 
da su sigurne od vatre, a tro§ne, da se podupru ili podzidju itd. A 
sada navest <5emo nekoliko primjerah za to. 

God. 1413. na 18. augusta pred gradskim zastupstvom Mihalj 
Toiar svoju zidanu ku6u, koju mu je kralj poklonio, kraj kapele sv. 
Katarine prodao je za 40 for. kamenaru Stjepanu Soksnamu.* — 
God. 1415. Andrija literat za §est pensah dinarah prodao je svoje 
pusto trsje, Korito zvano, krasopiscu Grgi.* — God. 1429. Stojko 
Agatid svoje prazno zemlji§te u gradskoj obdini prodao je za 3 for. 
sudcu Brcku i njegovim potomkom.* — God. 1443. na 4. aprila 
Jelena, udova nekoS Ivana trgovca, a sada 2ena Gjurina, pred gradskim 
zastupstvom prodala je tri seliSta i §est ralih oranice zvane Zadvor- 
nice i neke oranice u Pobrelju, u gradskoj ob(5ini, koje je baSiinila 
nakon smrti svoga prvoga muza, mesaru Klementu, dekanu mesarske 
zadruge, za 13 for. i to privoljom sadanjega njezina mu2a i susjedah.* 
Iste godine na 21. septembra gradjanin Matija FarkaS, sin Egidov 
s Kloko(5a, prodao je svoju oranicu od 1 2 ralih i sjenokoSu do potoka 

» Doc. 381. 

• Doc. 18. 

• Doc. 22. 

* Doc. 56. 

* Doc. 136. 



LX Djelokrug gradskoga zastupstva. 

Crnomerca za 50 for. mesaru Sajku, sinu Marenovu.^ — God. 1445. 
Ambrosij trgovac, svoje trsje u gradskoj ob^ini sa Stalom i sgradami 
proda Leonardu postolaru i Emeriku seljaku, sinovom kovaca Nikole, 
gradjanom, za 15 for. uz obvezu, da zupniku laSkouliikorou davaju 
od njega svake godine 6 kablovah §ire u ime gornice.* — God. 1457- 
na 26. novembra, fratar pavlinskoga reda, Mihalj, sin Stjepanov, svoju 
oranicu kod Tratinah, koja mu zapala diobom ba§tine, proda za 
Sestnaest i pol for. Matiji Pivaridu i njegovoj ieni Dori.* Iste godine 
opet pred gradskim zastupstvom, krojaS Pavao Filec, svoje trsje i 
kliet privoljom susjedah za dvanaest for. manje cetvrt for. proda 
svomu susjedu Filipu krojacu.* — God. 1459. na 14. aprila, Jelena 
udova lonSara Zajka, a zena Ivana literata, svoju oranicu iza kapele 
sv. Jurja, nad gradskimi mlinovi, proda za devet for. i pet pensah 
dinarah gradskomu priselniku Antunu SipraSnidu.^ — God. 1462. 
Gjuro Ijekar, privoljom gradske obdine, proda gradsku kulu sa pri- 
padnim zemljiStem za 23 for. gradjaninu Martinu literatu.® — G. 1465. 
na 11. marta, pred gradskim zastupstvom, udova Agnes KunSic svoju 
oranicu od pet ralih, koju je baStinila od svoga otca Matije Kraljev- 
cana, gradjanina, proda za tri for. Iliji zvonoljevcu gradjaninu i nje- 
govim potomkom.'' — God. 1490. na 9. augusta, pred gradskim po- 
glavarstvom, Dora, udova nekofi krojaca Matije, a drugi put udova 
trgovca i gradjanina Blaza, svoju oranicu, zvanu Cirkve§<5e, od 13 
ralih proda za cetrnaest for. gradjanom Martinu Radlinu, krojacu, 
i njegovu bratu Iliji, sinovom Benka Kunida iz Klokoca.® — Sliede<5e 
godine na 19. decembra, pred gradskim zastupstvom, Dora, udova 
Pavla krojaca, svoje pusto trsje, prozvano MindavScak, sa gajidem i 
Sikarom nad trsjem, koje je baStinila od svoje matere Jelisave, proda 
za dvanaest for. gradjaninu Gjuri Vitkovidu.® 

Ako li je na prodanoj nekretnini bio kakov teret spram gradske 
obc^ine, to ga je prigodom prodaje uneslo gradsko zastupstvo u grun- 
tovni list. Kada je na 22. januara g. 1473. pred gradskim zastupstvom 
Martin literat, sin Grgurov, svoju, ali nekoS gradsku kulu sa zemlji- 
§tem, te zidanimi i drvenirai sgradami nuz gradski zid prodao za 

^ Doc. 138. 

' Doc. 139. 

* Doc. 196. 

* Doc. 195. 

* Doc. 213. 
« Doc. 228 
' Doc. 240. 
« Doc. 355. 

* Doc. 360. 



Djelokrug gradskoga zasiupstva, LXI 

dvadeset i osam for. samostanu remetskomu, to je toj prodaji gradsko 
zastupstyo uvrstilo u gruntovno pismo: da fratri Pavlini moraju tu 
kulu u dobrom stanju drSati, a za vremena neprijateljske ili turske 
obsade ustupiti gradskoj obcini, da se odande brani;^ a kada je go- 
dine 1487. dozvolilo fratrom gradsko zastupstvo, da recenu kulu i 
nuzgredne sgrade mogu popraviti, ovlastilo ih je, da ondje§nju pivnicu 
jednom samo na godinu mogu napuniti vinom, koje smiju prodavati 
domadim i stranim Ijudem, no za to pravo pla<5at <5e svake godine o 
Miholju jedan forint u gradsku blagajnu.' 

I zamjena kudah obavljala se pred gradskim magistratom. Go- 
dine 1436. na 39. septembra Mihalj klesar, sin Stjepana klesara, svoju 
zidanu ku<5u do kapele sv. Ratarine u prostoru za dva dvora i sa 
nuzgrednimi sgradami zamienio je s kucom Matije krojaSa, nadopla- 
tivSi mu joSte 35 for. u zlatu.' 

Pred gradskim zastupstvom bivalo je i primanje u zajedniCko 
u2ivanje nekretninah. Tomu imamo primjer na 28. marta 1491., kada 
je Martin krojaS, gradjanin, sin Benka Kunida iz KlokoCa, izjavio: da 
dobro promislivSi, polovinu svoga imutka, §to ga ima u gradu i u 
gradskoj ob<5ini, kao: zidane kude, vrtove, trsja, livade i §ume, ob- 
zirom na bratinsku Ijubav odstupa svomu rodjenomu bratu poljo- 
djelcu Iliji i njegovim potomkom, tako, da ako li koji od njih ne bi 
imao potomakah, da na samrtnom Sasu mofe svojtm dielom po volji 
oporuSiti; bude li koji od njih imao djece, da podpunu polovinu 
toliko posjedah, koliko ku<5ah baStini nasljednik ili nasljednici, izuzev§i 
one svote, koju bi oporucno namienio u blage svrhe.* 

Dioba baStine obavljala se takodjer pred gradskim magistratom. 
Na 16. augusta god. 1400. Miklin, biv§L sudac i zena mu Margita 
s jedne, a Ana udova Andrije Puljana i njezin sin, kanonik zagrebacki 
Petat, s druge strane, pred gradskim zastupstvom izjavili su : da su 
oni posjede, koje su u ovoj obdini baStinili, medju sobom podielili, 
te dvanaest seliStah u PobreXju s oranicami, i jedno seliSte pod grad- 
skim zidom, koje ima dvanaest ralih, za tim dvie cesti vrta pod 
gradskim zidom i zidanu kudu sa sgradami predali recenoj Ani Pu- 
Ijanki i njezinu sinu kanoniku Petru.^ 

I baSlinike, poput kupacah nekretninah, gradsko je zastupstvo 
uvodilo u posjed. Godine 1496. po smrti Domka Perovi<5a baStinila 

* Doc. 282. 
" Doc. 342. 

* Doc. 100. 

* Doc. 358. 

* Doc, 1. 



LXir Djelokrug gradskoga zastupstva, 

je njegovu ku<5u Kata, udova plemida Badanja, i njezina djeca Toma, 
Franjo i Ana. Gradsko poglavarstvo — ne zna se iz kojega uzroka — 
ustrucavalo ih uvesti, toga radi obratili se oni na vojvodu i bana 
Ivana Korvina, koji je strogo naloXio poglavarstvu, da ih bez oklie- 
vanja uvede u posjed.^ 

Ako je umro gradjanin, ne nacinivSi oporuke niti ostavivSi ba- 
Stinika, to se ostavStina dielila na troje: jedan bi dio zapao obdinu, 
drugi fupnu crkvu, a tredi sirotinju; ako li je glede bezoporucne ba- 
Stine nastao kakov priepor, to ga poglavarstvo, da se ukloni neu- 
godnim posljedicam, podnielo na rieSenje zemaljskoj vlasti t. j. banu. 
God. 1450. umrla je Jelena, udova Nikole Sudica, ne naSiniv oporuke. 
O diobi njezina imutka, po svom izaslaniku Konradu Rav§aru upita 
gradska obdna bana Ulrika Celjskoga, koji je gradskomu kapetanu 
Seboldu naloSio, da pokojnicine nekretnine ustupi nekomu Grgi, koji 
se gradio njezinim nedakom, dotle, dok se stvar to&o razvidi ; a novac 
pokojniSin da pohrani, dok on, t. j. ban, ne odredi o tom drukcije. 
— Istom sgodom odredjuje ban i glede druge neke bezbaStinske 
ostav§tine; piSe bo pomenutomu Seboldu, da nekomu krznaru samo 
ono dade, §to mu je oporu^eno, a ostalo da se prema gradskim za- 
konom upotrebi ili u ob<5insku korist ili u poboine svrhe.* 

OporuCne zapise prijavljivahu gradskomu poglavarstvu, koje je 
bdilo, da se to5no ovrSe. U XIV. joSte vieku neki je gradjanin za- 
grebackomu cistercitskomu samostanu oporucio oiok na Savi, prozvan 
^rni otok, tako, da ga monasi ili sami obradjuju, a ho<5e li ga komu 
dati u najam, da ga ne smiju iznajmiti nikomu drugomu, ve<^ samo 
gradjaninu zagrebackomu. God. 1413. cistercitski je opat re2eni otok 
dao u najam kanoniku Stjepanu Farka§u, a tim povriedio je posIje<lnu 
volju oporuciteljevu, pa se gradska ob<5ina glede toga prituzila kra- 
Ijici Barbari, koja je nalozila opatu, da prema oporuci ili sam uziva 
taj otok, ili ga dade u feud kojemu gradjaninu zagrebaCkomu.' — 
God. 1415., poSto je gradsko zastupstvo doznalo iz oporuke pokoj- 
noga gradjanina Antuna, da je on za zivota jo§ polovinu jednoga se- 
Ii§ta u podgradju namienio bio svojim za tada malodobnim k<5erim 
Margareti i Jeleni, a budu<5 da je mladja, t. j. Jelena, umrla, to po- 
menuiu njezinu baStinu dopitalo je sestri joj Margareii, udovi Vincen- 
Stajnovoj, a njezinom privoljom sinu joj Nikoli i njegovu potomstvu.* 
God. 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, oporucio je neku svolu 

* Doc. 384. 
' Doc. 149. 

* Doc. 17. 

* Doc. 21. 



Djelokrug gradskoga zastupstva. LXIII 

noYacah, da se samostanu zagrebaCkih Franjevacah kupi kakov posjed 
OTr§itelji oporuke. posavjetovavSi se sa gradskim poglavarstvom i do- 
biv§i od njega privolju, kupili su za pomenuti samostan jedan mlin 
u obsegu gradske obdine.^ — Neki gradjanin Matija FarkaS izjavio je 
na samrtnom ^sU, da se njegova sjenokoSa istom po smrti njegove 
iene proda, a dobljen novac da se dade franjevackomu samostanu; 
ali udovica mu Katarina prodala ju odmah nakon muzeve smrti svojim 
rodjakom za 15 for., te je pred gradskim magistratom na 11. juna 
g. 1453. u prisudu gvardijana Benka taj novac prema oporuCnomu 
zapisu urucila u ime zaduSbine.' Iste godine ovrSitelji oporuke Nikole 
postolara prodali su njegovu zemlju pred gradskim magistratom za 
32 for. gradjaninu Tomi.^ 

Gradski posjedi veleizdajicah pripali su kruni. God. 1457. na 
1. septembra kralj Ladislav Posthumus javlja gradskoj obdini, da 
poSto je biv§i gradski kapetan Seboldo pocinio veleizdaju prionuvSi 
stranci cara Friderika III., a tim nanesao mnogo §tete u kraljevini, 
s toga po starom postojedem pravu njegov posjed kod Mesnickih 
vratah pripao je kralju, a on ga udielio svomu vjernomu notaru 
Ivanu i njegovu bratu Andriji, te jbj nalaze, da nove vlastnike uvede 
11 posjed, a svakoga, koji bi tomu protuslovio, pozove na sud.* 

Za samosilja grofovah Celjskih, a naroSito Ulrika, bilo je gradsko 
poglavarstvo sasvim potlaCeno, te je ovisilo o njegovoj samovolji, a 
osobito glede izdavanja gruntovnicah. Na zapovied Ulrikovu izdalo je * 
g. 1447. gradsko poglavarstvo gruntovni list trgovcu Tomi, koji je 
samovoljno na pustom gradskom zemljiStu sagradio kudu ;* a bilo je 
takovih sluSajevah vrlo mnogo, koje je istom nakon Ulrikove nasilne 
smrti (1456) gradsko poglavarstvo opet svelo u pravo stanje. Ved na 
1. septembra 1457., doznavSi kralj Vladislav za ovakove gruntovne 
otimaSine, nalozi gradskoj obdini, da onih cetmaest gradjanskih zemlji- 
§lah u §o§tarskoj ulici, koje je oteo celjski kapeian Seboldo, i od 
gradskoga poglavarstva silomice dobio gruntovne liste, povrati onim, 
2ija su bila, a gruntovne njihove izprave, jer su protuzakonite, pro- 
glasuje niSletnimi.^ Sliedede godine (1458) gradski izaslanik Marko sa 
Cave u ime gradske ob<5ine, poSto je najprije prosvjedovao pred 
kraljem MatijaSem proti tomu, §to je Ulrik Celjski pooteo gradjanom 

* Doc. 42. 166. 
■ Doc. J71. 

* Doc 177. 

* Doc' 192 200. 

* Doc. 144. 

* Doc. 193. 



LXIV Djelokrug gradskoga zasiupstva, Sudstvo, 

miioga zemljiSta, ku(5e itd. i poglavarstvo prisilio, da je izdalo grun- 
tovne izprave, moli kralja, da takoYO sYOJatanje proglasi niStetnim, 
te da odredi, da se ista zakonitim vlastnikom povrate.^ 

U gradskoga se poglavarstva gruntovne izprave zalagale kao 
jamcevina o izplati duga. — Gjuro Pravdi<5 sa Drenove, inaCe gra- 
djanin zagrebaSki, bio je radi tezkih uvredah, koje je nanesao gradjaninu 
postolaru Nikoli Cehku, osudjen na novcanu globu, nu ne mogavSi 
ju cjelovitu izplatiti, izrucio je svoja gruntovna pisma re(5enomu Nikoli, 
koji ih je dao gradskoj obdni u pohranu. OdplativSi reSeni Pravdid 
od du2ne svote samo tri forinta, umrie, te istom po njegovoj smrti 
podpunoma izplatio je postolaru Nikoli taj dug njegov tast Nikola 
Beloslovac, to mu gradska obdina zaloSene gruntovne spise povrati, 
a on joj u kaptola zagrebackoga g. 1452. vrhu toga priznanicu izda.' 

Ne samo o imutku gradjanskom, ved i o sigumosti gradjanskoj 
brinulo se gradsko poglavarstvo, a narocito da se ob<5ini saSuva javno 
po§tenje i dobar glas o njoj. Na narociti zahtjev gradskoga pogla- 
varstva izdao je na 19. septembra g. 1431. vojni zapovjednik Gjuro, 
sin Dionifa bana, pismo, u kojem veli, da onom sgodom, kada je 
vodio kraljevsku vojsku u Italiju, doSavSi do Zagreba, slomili su se ko- 
taci kolah na kojih se prtljaga vozila, a ne mogavSi dobiti u samom 
Zagrebu potrebitih kota^ah, na§ao ih u kmetah palatina Nikole Gor- 
janskoga, ali jer ih oni ne htjedoSe dati, a vojsci su neobhodno po- 
trebni bili, da su ih vojnici silom oteli, ali da im se je ipak platilo, 
koliko su ti kotaci vriedni bili, te da je gradska obdina glede oti- 
manja kolah i kota^ah sasvim nevina.' 

Gradsko se jo^te zastupstvo brinulo o obrtu, trgovini i zdravlju, 
udaralo stalne ciene robi, da ne bude preskupa; brinulo se, da se 
zdrava roba, osobito za hranu, donosi na trg, a na trgu izlolena da 
se Stetnimi stvari ne natrusi i ne okuli; nosilo skrb o pobiranju trzne 
pristojbe, prozvane ^knelija'', ili ju iznajmljivalo , a bdilo je, da 
mjere i vage budu prave. O lom tt se obSirnije govoriti kod ^obrta 
i trgovine'*. 

Gradsko je zastupstvo biralo svoje zupnike, brinulo se o lupnoj 
crkvi, ono ju popravljalo i uzdrzavalo i pazilo na njezinu imovinu. 

Veoma vazna zadada gradskoga poglavarstva ili zasiupstva bi- 
jaSe sudstvo, neovisno o cijem uplivu toliko u giadjanskom postupku, 
koliko u prekrSajih i u karnih poslovih; dapace tuj imalo je i pravo 
maSa ^jus gladii** t. j. smjelo je samo izreci osudu na smrt. Prema 

* Doe. 208. 
' Doc. 163. 
» Doc. 58. 



Glavni zakomk za sudbeni postupak, O gradskom sudu, LXV 



odredbi zlatne balle ^nijedna tu2ba da se ne rjeSava dvobojem, ve^ 
da se razprayi sa svjedoci i prisegom, bilo medju gradjani, bilo medju 
stranci', morala se nepravda, prekrdaj ili zloSin prijaviti sudu. 

Giavni zakonik za sudbeni postupak bijaSe zlatna bulla Bele IV. 
od god. 1242., zatim saborske odluke, stvorene god. 1273. te valjanimi 
progIa$ene i potvrdjene za svu kraljevinu Hrvatsku, a napokon zakoni, 
koje je stvorila sama cjelokupna ob<5ina i to za sudacah: Franje Marko- 
▼ida god. 1377-; Lovre god. 1384. i Luke god. 1388.; a napokon 
oni od godine 1437. 

O gradskom sudu, Svakoga tjedna sudio je sud, redovito utorkom 
i petkom, a to za to, jer je u ponedjeljak i u Setvrtak bio redoviti 
sajam. Ako li je pako na taj dan pala kakova svetkovina, nije bilo 
suda. Osim toga trajahu sudbeni praznici Setmaest danah t. j. sedam 
danah prije, a sedam poslije velikih svetkovinah : bogojavljenja, vazma, 
duhovah, tjelova i bo2ida, a isto toliko prije Margaretinja (13. jula) 
i Stjepanja (20. augusta), na ova bo dva svetka bijaSe veliki sajam 
u Zagrebu, koji je trajao Setmaest danah, a za to vrieme bijaSe uveden 
tako zvani j^boSji mir'* (treuga dei). 

TuSenik bijaSe po gradskom stra2aru pozvan na sud na osmi 
dan. Nije li doSao na prvi rok, ni zakonito se izpri&o, bude mu 
oznaSen za osam danah novi rok, a nije li se ni tomu pozivu oda- 
zvao, bio mu opet za osam danah opredieljen \xtt\ rok; a nije li se 
i OTomu odazvao, to bude osudjen, a povrh toga morao je platiti i 
novSanu globu za svaki prkos. 

Tko se ne bi zadovolio osudom gradskoga sudca, mogao je 
prizvati na stare sudce (judices seniores), koji su, kako spomenuh, 
sacinjavali u gradskoj ob<5ini posebno vrhovno sudiSte (judicium anti- 
quorum judicum). Ti su ili potvrdili ili preinaSili ili pako sasvim 
zabadli osudu gradskoga suda. Nije li stranki po volji bio sud vr- 
hovnoga sudiSta, ostao joj je joSte priziv na kraljevskoga tovamika 
ili na kraljevski sud. 

Da se tko osudi, trebalo je zakletih svjedokah, koji bijahu na 
pose i marljivo izpitani, a te su svjedoke pripuStali samo, ako su bili 
istoga staleil^a i iste slobode s bstalimi gradjani, tako je bilo odredjeno 
zlatnom bullom. Tko je bio pozvan za svjedoka, morao je svjedo^iti, 
kako je mogao i znao, a tko bi svjedoSanstvo uzkratio, bio bi kaifnjen ; 
nije li bilo svjedokah, da se uzmogne izred valjani sud, bila je tule- 
niku ponudjena i prisega i to sveCana, naime u crkvi sv. Marka na 
oltaru sv. kri2a. Kada bi se za utufenu samu gradsku obdinu zahtie- 
vala prisega, to je u ime njezino prisizao gradski sudac. Krivcem 
zloglasnim, kao ubojicam, vjeSticam, tatom itd., za koje se sumnjalo, 





LXVI O gradskom sudu, Kazne. Psovke t pograe. 



da bi krivo prisc6i mogli, nije se dalo prisefi, ve<5 bi ih postavili na 
muke, a narocito na agreben*, i tada ih iznovice izpitivali. 

Tuzitelj je mogao biti ili gradjanin ili druga neporo&ia osoba, 
koja nije stojala niti pod iztragom, niti se je odrekla gradjanstva, niti 
je bila iz crkve izobdena. 

Svetinja suda u velike se Stovala. Ve6 sama zlatna bulla nalaSe 
ovako: „ako bi se tko usudio pociniti kakovu smutnju, kada sudac 
na sudbenoj stolici sjedi ili na gdjegod kojem mjestu pred sudcem, 
neka se dvostrukom globom kazni; izgrdi li tko sudca ili njegova 
prisjednika, da plati deset marakah globe ; ne bude li mogao platiti, 
neka izgubi niku.'' 

Kazne za, prestupnike i zloSince bijahu prema tadanjoj dobi vrlo 
o§tre, dapace okrutne, kao §to u cielom tada evropejskom svietu. Naj- 
manja kazna bija§e uvriedjenoga javno pred svjedoci zamoliti za opro- 
Stenje, zatim nov^ana globa, zatvor, kao i to : da krivac mora sjed jeti 
na sramotnoj klupi ili prangeru, koja je bila kraj velikih vratah 
zupne crkve sv. Marka, ili da mora nositi po gradu sramotni kamen, 
koja je kazna bila odredjena samo za piljarice, kada se na trgu po- 
svadile; osudjeniku zaplienila se imovina, ili izgubio gradjansko pravo, 
sudilo se na progonstvo iz grada, na Sibanje i batinanje, urezlo ili 
odrezalo mu jedno uho ili oba, Sigosalo usijanim gvozdjem na Selu 
ili na licu, odsjeklo ruku ili nogu, ili mu se zivot ucienio. A na 
smrt sudilo se ovako: odsjekli bi krivcu glavu, ili bi ga objesili na 
vjeSala, spalili na lomaci ili privezali na konjske repove, te ga vukli 
po gradu dok ne izdahne, ili utopili ga u Savi n. pr. : cedomorke. 

Psovke i pogrde. Za psovke i pogrde odredjuje zlatna buUa 
ovako : „jo§te, tko od gradjanah drugoga gradjanina obruSi, opsuje il 
izgrdi, da plati uvriedjenomu §est pensah (dvie miarke), a u gradsku 
blagajnu sto dinarah. Ako li se takov, po§to je tiio tri puta ve6 za 
to kaznjen, ne popravi, neka se sva njegova imovina na korist ob6ine 
zaplieni, a on kao nepoStenjak da se sramotno iz grada protjera.'' 

Ima primjerah u gradskih zapisnicih, da krivac za psovku nije 
morao platiti dvie marke, ve6 je mogao, ako je naime tuJitelj pristao 
na to, umoliti ga za oprostenje javno i pokloniti mu se pred vi§e 
svjedokah. Ali bijaSe i ve6ih kaznah, gdje bi na ime krivcu zaprietio 
sud, ako li se drzne jo§te jedan put koga grditi ili rugati mu se, da 
6e mu svezati ruke, Sibati ga na prangeru, a napokon sramotno pro- 
tjerati. iz grada za vjecna vremena. 

Glede psovkah i pogrdah gradsko je zastupstvo godine 1437. 
ovako odredilo: tko bi opsovao svoga kuma ili kumu il povadio 
oruzje na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu marku globe. 



Psovke i pogrde, Klevetnici, Lahke ozlede. Izgredi i smutnje. LXVII 

za dnigi put dvie marke, a za tre<5i, pet marakah ; a za cetvrti pako 
oglobit de ga sasvim i uzeti mu slobodu; uSini li to koji gradski 
kmet, za prvi put globit <5e ga sa Sestdeset dinarah, za drugi put sa 
tri pense dinarah, za tre6i sa Sest pensah ; a zatei^en Setvrtom oplienit 
ce ga sasTim ; ne bude li imao, §to bi mu se moglo zaplieniti, to da 
za SFakih deset dinarah od globe, koju bi morao platiti, odsjedi jedan 
dan u gradskih tamnicah i da ga muce. Odsjediti tada u tamnici, bi- 
ja§e ve<5 neSto grozna, utamniceni bo trpljeli su zimu, glad i ledju. 
Kieveinici t j. Ijudi, koji bi javno koga okrivili govored da je 
nepoSteno djelo ili zlocin pocinio, kada im se pred sudom svjedoci 
dokazalo, bijahu kaiSnjeni prema va^nosti osobe i telini klevete; za 
manje: novSanom globom, a takova najmanja globa iznosila je dva- 
deset i pet pensah; za ve<5e pako ili £e§<5e klevete odredjuje zlatna 
bulla gubitak gradjanskih pravah i izgon iz grada. 

Neki Petar Gundid, seljak iz Vragovca, bio je tri puta zate^en, 
da je oklevetao gradjane Petra Sveci<5a, bivSega sudca, te Valentina 
Saronida i cielu obdinu. Kada mu se kleveta dokazala, predao ga 
vlastelin njegov gradskoj ob<5ini, a ona ga bacila u tamnicu, dok mu 
sud izrece zasluzenu kaznu. DoznavSi za to sin mu Gal i rodjaci, iz- 
poslovaSe u gradske ob<5ine, koja ja krivca pustila iz tamnice, docim 
se jamci prije obvezali pred kaptolom zagrebaSkim (25. jula g. 1455)) 
ako reSeni Petar Gundi<5 istu klevetu opetuje ili drugom sliCnom 
obdinu uvriedi, da <5e ga isti osobno uruSiti ob<5ini, da ga kazni ; ne <5e 
li mod ili htjeti osobno predati, bit <5e duSni s mjesta platiti svomu 
vlastelinu petdeset marakah dinarah, a drugih petdeset gradskoj ob<5ini, 
te §tetu, ako li bi s njegove klevete morao trpljeti ili koji gradjanin 
ili ciela ob<5ina, da <5e podpunoma nadomjestiti. ^ 

Lahke ozlede. Glede tih odredjuje zlatna buUa ovako: ,<5u§ne li 
tko koga il za vlasi povuSe, pla<5a uvriedjenomu deset pensah, a u 
gradsku blagajnu sto dinarah; ne popravi li se do tre<5ega, da se 
progna iz grada.^ 

O izgredu i smutnji. Pod izgredom ili smutnjom razumievala se 
no<5na klatel, tu<5enje po krSmah, necedno javno vladanje itd. Takovim 
izgrednikom obi^no ^ucienio bi se zivot" t. j. tko bi takovoga izgred- 
nika ili smutljivca ubio, da sebe obrani, platio bi globe samo ucjenu 
izgrednikova livota. Kadkada bi takove izgrednike i usijanira gvozdjem 
zigosali na licu i protjerali iz grada. Bilo je takodjer sluSajevah, oso- 
bito, ako li se za takove krivce zauzeli bezporocni ili ugledni Ijudi 
kao jamci, da ih nije poglavarstvo tako strogo kaznilo. 

* Doc 182. 



LXVin Teike otlede i rane, Kradje irazbojstva, Kupovanje ukradenih stvarih. 

Glede teikih ozledah ili ranah odredjuje zlatna buUa ovako: ^raiii 
li tko koga no^em, macem, sulicom ili dnigim sli£nim orul^jem, a 
ranjenik se izlieSi ne izgubivSi uda, neka krivac lieSnika plati, a ranje- 
niku neka dade dvadeset i pet pensah, a joSte pet pensah neka dade 
u gradsku blagajnu. Izgubi li ranjenik koje udo, neka krivac plati 
lieSnika, a ranjenomu da odSteti udo s deset marakah, a povrh toga 
neka uplati u gradsku blagajnu dvie marke."- Pod reSeni zakon pod- 
padali su i oni gospodari, koji nisu pazili na'svoju livotinju kao na 
pse, prasce itd.; ako li je na ime takova Sivotinja koga ugrizla, to 
bi gospodar njezin platiti morao dotiSnomu ne samo globu, ve6 bi 
mu i 2ivotinju prodali ili ubili. 

Za kradju i rasbojstvo ne ozna&uje zlatna bulla, kakove da budu 
kazne; ondje se na prosto samo ovako veli: „bude li gradjanin ili 
inostranac zateSen na gradskom zemljiitu u kradji ili razbojstvu, neka 
mu gradski sudac po obi£aju sudi^. Razne za tatbinu i razbojstvo 
bijahu razliSne prema ugledu osobe il vriednosti stvari. Ako je tko 
bio pako potvoren, da je kakovu stvar ukrao, a nije mu se moglo 
dokazati, pa ako je k tomu bio sudbeno neporo&n, to se takovu 
okrivljeniku ponudila prisega, uz koju su morali takodjer prisedi i 
okrivljenikovi svjedoci. Ovakovih svjedokah, koje je sam okrivljenik 
nadi morao, bijaSe sada viSe sada manje, prema osobi ili £asti krivca, 
ili prema vriednosti ukradjene stvari. ^esto bi krivac traled svjedoke 
svojoj nevinosti morao izadi izvan gradskoga zemljiSta, to ga gradski 
sud, boje<5i se, da ne uteSe, nije dotle htio pustiti iz grada, dok nije 
stavio jamacah mjesto sebe, koji 6e jamSiti, da tt se okrivljenik doista 
vratiti. 

Kazne za tate bijahu razIiSite, i to ili bi tata izagnali iz grada, 
ili bi sjedio neko vrieme na prangeru, a tada ga protjerali iz grada ; 
ili bi urezali krivcu uho, pak mu zabranili pod smrtnu kaznu, da se 
stanovito vrieme ne smije pokazati u gradu ; odrezaji bi mu po jedno 
uho ili obadva, pa ga protjerali. Osim toga kazniSe tata §ibanjem ili 
batinanjem, te izgonom. Tko je ved jednom kalnjen bio i Sigosan radi 
kradje, toga, ako bi po drugi put zatekli u kradji, odsudi^ na smrt ; 
a kadkada su tate odmah za prvu kradju, kad je bila znatna, objesili. 
Za razbojstvo pako obiSna bijaSe kazna smrt na vjeSalih. 

Kupavanje ukradenih stvarih. Glede toga bio je zakon u ovoj 
gradskoj ob<5ini, da, ako koji gradjanin sa svjedoci ne molt izkazati, 
od koga je kupio ukradenu stvar, to ili da vlastniku njezinu plati 
njezinu vriednost, ili stvar povrati. Poznat nam je jedan sluCaj, gdje 
se gradski sud toga slova zakona nije toSno drzao. God. 1449. ukra- 
do$e neki tati kmetu Ladislava Bickeleja, vlastelina Zelingradskoga, 



Obrezivanje kr. srebmoga ncvca. Ubojstva, LXIX 



jednoga vola. Rmet, po§av§i volovskim tragom, doSao je u gradsku 
obdinu i naSao svoga vola ujarmljena u kola gradjanina Simuna; a 
kada ga taj nije htio kmetu vratiti, zatu2io ga ovaj gradskomu sudu 
i prisegnuv§i, da je vol njegov, zahtievao je, da mu ga kupac ili po- 
vrati ili da odkrije tata, od koga je vola kupio. Gradski sud uzkratio 
mu jedno i drugo. DoznavSi za to kmetov vlastelin pomenuti Ladislav 
Bickele, utuHo je gradski sud banu Ulriku Celjskomu. Na 12. maja, 
kada je ban dr2ao sudiSte u Krilevcih, dodjoSe na nj u ime ob<5ine 
sndac Kav§ar, Matija notar i literat i gradjanin Blaf, da odgovore za 
§to nisu dozvolili, da se ukradeni vol povrati gospodaru. Na to 
gradski izaslanici odgovoriSe, da je u ovoj ob^ini prastari obiSaj, da 
ako kupac ukradene stvari ne mo2e prokazati ime onoga, od koga je 
ukradenu stvar kupio, da plati vlastniku samo onoliko, koliko je dao 
za nju, a tulitelj da povrh toga ne smije vi§e niSta zahtievati. Ali 
sud ne smatrajud tu njihovu izjavu podpunom — prema obiSaju 
zemlje — dosudi, da se vlastniku povrati ukradjeni vol, ili da mu se 
toliko plati, koliko vol vriedi.^ 

Obretivanje kr, srebemoga novca ubrajalo se u zloSin kradje. 
God. 1423. neki Stjepan Kerser utuiio je pred gradskim poglavar- 
stvom zlatara Klementa, sina Ambrozova, da obrezuje kr. srebrene 
dinare ; gradsko je poglavarstvo na to odredilo, da utuzeni sa dvojicom 
joSte (^estitih gradjanah prisegne na oltaru sv. kriSa u 2upnoj crkvi, 
da je u toj osvadi nevin. Zlatar Klement u istinu prisegnuo je, i tim 
ga poglavarstvo nekrivim proglasilo. 

Za ubojstvo u zlatnoj buUi odredjuje se ovakova kazna: „ubije 
li tko koga nehotice u igri, da plati sto pensah rodbini ubijenoga, a 
dvadeset pensah ob<^ini; ne bude li imao odkuda, neka mu gradjani 
sude. — Rani li tko gradjanina, te on umrie, a ubojica pobjegne, 
dvie strane ubiSina imutka da pripadnu roditeljem ili rodjakom ubije- 
noga, a treda obdini. — Ubije li tko gradjanina, te bude uhvaden, 
da ga obdina po zakonu kazni. — Ako li tudjinac ubije gradjanina 
u kudi ili na ulici, ili na trgu, neka ga obdina kazni.** 

Kada je tko obtu2en bio, da Je ubio dovjeka, a nije mu se to 
niSim dokazati moglo, morao je okrivljenik posvjedoCiti svoju nevinost 
svjedod i prisegom. ObiSno bi trebao okrivljenik nadi dvadeset i pet 
osobah, koje bi s njim javno u crkvi prisegle, da se nije ni savjetom 
ni Sinom ogrie§io smrti ubijenoga. Po zlatnoj bulli imala bi se po- 
dieliti imovina utekle ubojice medju rodbinom ubijenoga i obdinom; 
no ako je imao ubojica djecu, koja ne bijahu samostalna, scienio je 



^ Doc. 146. 



LXX Osobna obrana. Patvorenje grad. peiata. PreljtUf. Nasilje, VjeHice. 

sud, da ne bi pravedno bilo, da po diobi oSeve imovine trpe ne- 
duzna djeca, to se tada ubojicina imovina dielila ovako: dvie tredine 
zapale bi djeci, a tre<^u podielio bi rod ubijenoga s obcinom. Ako 11 
je ubojica i utekao, to ga ipak sud proglasio krivcem smrti, to ovla- 
stio ne samo rodjake ubijenoga, ved i svakoga, tko ubojicu nadje na 
gradskom zemljiStu, da ga slobodno ubije. — Za ubojstvo mogao se 
u XV. vieku ubojica nagoditi s rodjaci ubijenoga tako, da hodocasti 
za du§u pokojnikovu u Rim, da se ondje izpovjedi i kupi podpuno 
misno odjelo, koje 6e se dati u ime zaduSbine za pokojnika onoj crkvi 
u kojoj je pokopan. 

Kazna za ubojstvo ne bijaSe samo usjekovanje glave i vjeSala, 
ved bi i krivcu svezali ruke i noge i tako svezana privezali konju za 
rep, te ga vukao po gradskih ulicah, dok ga ne dovukao do vjeSalah, 
i tu bi ga il odmah objesili ili na fetvero razsjekli, te Cetvrtine nje- 
gova tiela objesili na vjeSala. Imao li je takov ubojica sukrivca, i 
njega bi objesili uz cetvrtine ubojicina tiela. 

Osobna obrana vlastitoga l^ivota, gdje se mogla pogibelj pod- 
punoma dokazati, bijaSe i dozvoljena i zakonom opravdana, ali samo 
tada, kada bi dotiSnik pouzdano doznavSi, da mu se zasjeda il po- 
gibelj sprema njegovu zivotu, prijavio to gradskomu sudu i od njega 
dobio dozvolu, da zasjednika ili napadaca slobodno ubije. 

Spomenuti mi je neke joSte karne slucaje, koji se vecinom kaznili 
smrdu, i to : paiikuce, kada im se zlocin jasno dokazao il ga u samom 
Sinu uhvatili, sazegoSe na lomaSi. 

Patvorioce gradskoga pe^ata takodjer su na lomaSi salizali. 

Preljubnike ili spaliSe na lomaci, ili, kako je u XV. vieku postao 
obicaj, udarahu najprije na muke , a narocito na drvenoga konja 
(equuleum), za tim ih vrelim ^eljezom oSigosane udarajud po njimi 
Stapovi protjerali iz grada za vjec^na vremena; a isto tako postupahu 
s onimi, koji su im pruSili sgodu za preljub. 

Za nasilje ili oskvrnu djevojaHku odredjena bijaSe takodjer il 
smrtna kazna, ili mu se odsjekla noga ili ruke. 

Vjeitice ili copemice u XV. vieku spaljivahu na lomaCi na po- 
sebnom za to mjestu prozvano y.Zrediice'* i to izvan gradskih zidinah. 
God. 1430. mjeseca januara spaljene bijahu u Zagrebu: Margareta, 
udova porezovnika Mateja, i njezina k<5i Jelisava, a njihovu ku^u po- 
svojila je gradska obdina. 

Takov bijaSe sudbeni postupak tecajem XV. vieka u obcini slob. 
kr. grada zagreb. Gradca na desnoj obali potoka Medve^caka. 

Savkoliki sudbeni postupak, t j. pozivanje na sud, i koliko- 
kratno, te osude bilo na novcanu globu, il tjelesnu kaznu, ili na smrt 



Porez i itvanredni natneti. LXXI 



ubiljelaYale se u gradski sudbeni zapisnik (Protocolum), koji je postao 
i tim yjerodostojna matica o porocnosti ili neporoSnosti pojedinacah ; 
toga radi sratko, komu se £inilo, da mu je nepravedno sud sudio, a 
Ijaga mu se u zapisnik unesla, nastojao je, da se iz njega briSe; a 
da se takoYO brisanje Ijage vrlo teSko i sporo obavljalo, budi nam 
evo ovo za primjer. Godine 1488. gradjanin« Gal Kudeli<5 tuzio je 
neke sugradjane radi uvrede poStenja t j. da ga ozloglasuju. PoSto 
nije na sudu uyrede dokazati mogao, bio je osudjen, a ta se osuda 
ubiljeiila u gradski zapisnik, a s nje je joSte yedma doSao na zao 
glas, te ga javno ozivali krvnikom. Kudelid uteSe se molbom pod 
okrilje kralja MatijaSa, i obrazloi^ivSi mu cielu stvar zamoli ga, da 
naloSi gradskomu poglavarstvu, da tu Ijagu u zapisniku briSe ; ali 
kada ju poglavarsto nije brisati htjelo, to su Kudelida i nadalje javno 
ozivali krvnikom, a naro(^ito tim mu se rugali neki Valentin postolar 
i Luka Ribarid — Kudeli<5 obratio se opetovano na kralja, koji po 
drugi put (5. juna) nalozi ob<5ini, da mu Ijagu briSe iz zapisnika, a 
Valentina postolara i Luku Ribarida radi nanesene uvriede kazni, pa 
i svakoga, koji bi se usudio tim imenom Kudelida vriedjati, da pe- 
depSe; ne ucini li toga, nalozit 6e banu Matiji Gerebu, da on svakoga, 
koji Kudelida tim uvriedi, uruci kralju na milost i nemilost. Istom 
sada poveo je iztragu gradski sud proti postolaru Valentinu, no Ku* 
delid nezadovoljan s tom iztragom, prizove na vrhovno sudiSte, t. j. 
na stare sudce, koji nalol^iSe postolaru Valentinu, da javno pred svje- 
doci zamoli Kudeli<5a za oproStenje. Medjutim umrie kralj MatijaS 
(1490), pak i postolar Valentin ne izvrSi Sto mu je vrhovno sudiSte 
nalozilo. Kudeli<5 uvriedjen s toga, obrati se na kralja Vladislava, 
koji zapovjedi gradskomu poglavarstvu, da Kudeli<5u poStenje vrati, 
ali kada je ono oklievalo to uSiniti, podnese Kudelid molbu vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu, koji strogo naloSi ob<3ini, da odluSno postupa 
proti postolaru Valentinu i Luki Ribari<5u, da Kudeli<5u po§tenje vrati 
i tim da ga umirL^ 

Napokon brinulo se gradsko poglavarstvo i tom, da se gradski 
tereti spram dr^ve podmire, a to bijaSe: 

Porez i izvanredni nameti. Odredbom kralja Bele IV. od 23. stu- 
denoga g. 1266. svakogodi^nji gradski porez, koji je i§ao u drzavnu 
blag^jnu, ustanovljuje se u cetrdeset marakah tekucega novca ovako : 
„jer gradjani radi velikoga truda i ogromnoga troSka, koji su ulozili, 
dok su svoj grad utvrdili, ne <5e morati poSiljati u kraljevsku vojsku 
deset valjano oruXanih vojnikah, niti davati podvoza; no za tu iz- 

* Doc. 349. 366. 



LXXII Porez i izvanrtam nameti, 

kazanu im pogodnost duhii <5e biti pladati o svakoj novoj godini voj- 
YOdi ili njegoYu zamjeniku banu Setrdeset marakah u teku<5em novcu.* 

Ovako ustanovljen porez pla<5ala je gradska ob<5ina i u XV. jo§te 
vieku; na ime: god. 1405. ua 14. junija potvrdjuje biskup Eberhardo 
Alben, (kojemu je kralj Sigismund zaloSio gradsku ob<5inu), da mu 
ona izplatila ^etrdeset marakah drSavnoga poreza, koji bi o novoj go* 
dini morala bila izplatiti kralju.^ — God. 1406. na 13. januara pri- 
znaje kralj Sigismund, da su mu: sudac Petar Safar i gradjani Kon 
i Ivan, sin Bolev, u ime ciele ob<5ine izplatili duihii porez, koji se 
kruni pla<5a o novoj godini.' — God. 1407. na 8. augusta gradjani 
zagrebaSki: Ivan, sin Pavlov; Ivan, sin Boljin i Lovrenac platili su 
kraljevskim podvratarom Pitoru, Stjepanu i Emeriku §est postotnih 
for. u ime poreza;^ a sliSnu svotu da su uplatili gradjani Ivan Bozey 
i Fabijan, potvrdjuje im god. 1418. Petar ForgaS, kraljiSin dvorski 
me§tar.^ — God. 1453. na 1. januara, u ono doba, kada su grofovi 
Celjski drl^ali Zagreb pod svojom vlasti, priznaje Katarina, 2ena Ulrika 
Celjskoga, da joj je gradski sudac Jakob Eberspelch platio za gradsku 
ob^inu du2ni porez od cetrdeset grivnah ili marakah.^ — God. 1457. 
nalazimo na 8. januara u Celju kod reSene Katarine, tada ve6 udove, 
gradske izaslanike, po kojih ustmeno §alje gradskoj ob<5ini neke naloge, 
to ne ima sumnje, da su joj tom sgodom platili i porez, koji je 
ob<5ina o novoj godini morala platiti.^ — Kada je god. 1495. vojvoda 
i ban Ivan Korvin uzajmio u ove gradske ob<5ine 800 for., to joj u 
ime duznih kamatah oprostio drSavni porez, §to bi ga o novoj go- 
dini 1496. morala njemu platiti.^ 

Osim poreza, nametali se za nenadane drl^avne potrebe, osobito 
za sluSaj rata, izvanredni nov^ni nameti (taxa extraordinaria), sada 
ve<5i, sada manji, prem potrebi, koje je i gradska ob6ina morala pla- 
dati. Oko god. 1435. nalolio je Sigismundov cetovodja Perko Talovac, 
dakako u ime kraljevo, neki izvanredni namet ; za nj je gradska ob<5ina 
neSto izplatila, a izplatiti dulna joSte ostala petdeset i Cetiri for.; no 
budu<5 da je ona Perka i njegovu £etu neko vrieme podpuno hranom 
obskrbljivala, to joj na 8. februara god. 1436. ban Matko Talovac, 
brat Perkov, oprostio pla<5anje recenoga zaostatka.^ 

* Doc. 9. 

■ Doc. 12. 

• Doc. 13. 

* Doc 26. 

* Doc. 167. 

• Doc. 168. 
' Doc. 381. 

• Doc, 93. 94. 



Porez i izvanrednt nameti. LXXIII 

God. 1468. na 9. marta, promotriv§i siromaStvo gradske obi^ine, 
u koje je spala s nastale kuge, oslobadja kralj MatijaS i nju i njezine 
podanike od izvanrednoga nameta pol for.,^ a 9. maja iste godine 
kori SYOga porezoYnika, §to nije izvanredni namet u ovoj ob^ini tocno 
razporezao prema zaklju£ku budimskoga sabora, jer: dok bi morao 
popisati samo ku^e s velikimi vrati i na njih razporezati namet, on 
je popisao i prazne grunte, i kudice i majure, te bi po njegovu bro- 
jenja bilo u ovoj gradskoj ob6ini do 500 kudah sa velikimi vrati 
(t j. kroz koja mo2e prod voz siena), a jedva je toliko svihkolikih 
kudevlastnikah.' — Isti kralj obzirom na vjemost gradske obcine i 
radi njezine nevolje opraSta i nju i njezine podanike od pladanja 
kunoTine i drugih izvanrednih nametah.' 

• Doc. 258JI 

• Doc. 259. 

• Doc, 271. 292. 



Javne sluzbe. 



Petnaestoga vieka bilo je u Zagrebu Ijudih, koji su ovlaSteni 
viSimi povlasticaroi a dozvolom i gradske i kaptolske jurisdikcije, u 
jednoj i u drugoj obavljati svoju sluzbu, a to bijahu Ijecnici i javni 
biljeznici. $ 

Ljecnici, U XV. vieku bila su vc<5 na latinski prevedena razna 
djela zidovskih, grckih i arapskih IjeSnikah, koja su tadanji IjeCnici 
mnogo proucavali, a lim se je i IjeSenje donekle usavrSivati pocelo. 
U tom joSte vieku bavili se Ijecenjem i sve<5enici, koji su kao i svje- 
tovnjaci morali Ije^nictvo i uSiti i izpit iz njega polol^iti, tada istom 
bijahu ovlaSteni, da javno izvrSuju svoje zvanje. U kaptolu se zagre- 
backom u to doba spominju dva njegova clana kao Ije^nika, i to 
god. 1423 — 1438. kanonik Mihalj „Dr. artis medicine",^ a g. 1453. 
kanonik Makvardo ^medicine doctor'',' koji su iz kr§canske ve<5 du2- 
nosti Ijeciii i bolestne gradjane zagrebaSkoga Gradca. Osim njih bilo 
je u samoj gradskoj ob<:ini takodjer Ijecnikah svjetovnjakah, n. pr. 
god. 1425. neki Vlkan „phisicus* spominje se kao ovrSitelj oporuke 
bana Ivana Albena.^ a god. 1437. Aleksander „doctor in phisica seu 
in arte medicinali liberali*, pred kojim kraljevski tridesetar Petar 
moli za oproStenje gradsku obcinu, koju je uvriedio.* God. 1438. tu2i 
pred kaptolom zagreba^kim Ijecnik Nikola medvedgradskoga kastelana 
Bogavca MiIakovi<5a, da mu je silomice oteo konje.^ God. 1443. spo- 
minje se u gradskih zapisnicih ^Petrus medicus**, a god. 1462. pro- 
daje Gjuro ^medicus, civis**, svoju kucu literatu Grgi Brstecu.* Ovaj 
Gjuro bio je bez dvojbe Taljan, bijaSe bo sin «Bartholomei de Regio*^.'' 

* Doc. 36. 82. 120. 

* Doc. 162. 
^ Doc. 42. 

* Doc. 106. 

* Doc. 189. 

* Doc. 228. 
' Doc. 282. 



Ljecnici, Javni biljeznici. LXXV 



U ob^e u nas se Ijecenjem bavili ponajviSe Talijani i Njemci, od kojih 
poslednjih narocito spominje se god. 1493. ^egregius medicine doctor 
Henricus Almanus", kojemu je kaptol zagreba^ki doznaSio godiSnju 
nagradu petdeset dukatah od dana, kada se nastani bilo na kaptolu 
ili u gradskoj obdni.^ 

Ljecnici u to doba pravili su i sami nekoje Ijekove, no bilo je 
i Ijekarah t. j. posebnih duSanah, u kojih se nekoji Ijckovi ili stvari 
za nje potrebite prodavale, a takove prodavaoce zvali su ^apothekari^. 

Javni biljeinici, U XV. vieku nalazimo u Zagrebu vrlo cesto i 
javne biljeznike (notarii publici), koji su strankam izdavali javne iz- 
prave, podpisivali ih i svojim biljezniSkim znakom (signum notarii) 
podkriepljivali. Javni biljeznici morali su izuSiti pravne nauke, a na- 
ro^ito tako zvanu ,ars notarialis**, a te su uJHli ve<^inom u inozemstvu, 
najviSe u Italiji; da pako uzmognu svoju sluzbu javno obavljati, iz- 
kazati se morali diplomom, da su svoje nauke valjano svrSili, pa tada 
im je istom kralj dozvolio, da javno posluju (publicus s. imperiali 
auctoritale notarius). — Ovi javni biljcznici u Zagrebu bijahu ili svece- 
nici ili svjetovnjaci, a ponajviSe Hrvati, §to nam je opet liep dokaz, 
koliko se tada tcSilo u nas za vi§om naobrazbom. 

Iz svecenickoga staleza spominju se u Zagrebu ovi javni biljez- 
nici: g. 1422. Mihalj, sin Blazev, rodom iz La§ke ulice u Zagrebu; 
g. 1434. Grga, sin Nikolin, rodom \z Moravcah; g. 1434 Petar, sin 
Tomin, iz RaSe i Klement Solari<5 iz Koprivnice; g. 1451. Ivan, sin 
Dominika Vedeslava iz Sredice, g. 1452. Stjepan, sin Emerikov, sa 
Visokoga; g. 1475 — 1490. Matej, sin Grgin, iz Gjurgjevca, te Pavao, 
sin Valentinov, iz Cazme. — Od svjetovnjakah : g. 1422. domadi sin 
Nikola Pravdid, sin Pavlov, koj bijaSe ujedno i biljeznikom zagre- 
backe ^upanije. — Za premoci grofovah Celjskih dodjoSe iz susjedne 
Slovenije u Zagreb kao javni biljeznici : Mihalj Salaker iz Krainburga 
(1454) i Stjepan de Marchus. 

Da se razabere djelokrug tih javnih biljeznikah, ocrtati <5u ga 
ovimi primjeri Kada je godine 1422. biskup zagrebacki Ivan Alben 
izobdo gradjane zagrebackoga Gradca radi nasrtaja na kaptol, dao je 
spis o tom izobi^enju podpisati i proglasiti po javnom biljezniku popu 
Mihalju, sinu BlaXevom.* — God. 1434., kada je Ivan, opat zagre- 
backih Cistercitah, po viSjem nalogu opomenuo Rudolfa Albena Med- 
vedgradskoga, da preda stolnoj crkvi zaduSbinu, koju joj namienio 
biskup Ivan Alben, dao si po javnom biljezniku popu Grgi, sinu 

* Doc, 361. 

* Doc. 32. 



LXXVI Javni biljeinici. 



Nikolinom, potvrditi, da je Rudolfa Albena doista opomenuo.^ — 
God. 1443., kada je kaptolski vikar, kanonik Ivan, na tulbu Gjure 
Meglida, altariste oltara sv. Magdalene, poveo iztragu proti nasilju 
nekojih gradjanah zagrebaSkih, javni su biljei^nici, popi: Petar, sin 
Tomin i Klement Solarid sastavili o tom izpravu i svojim ju pod- 
pisom potvrdili.* — God. 1451. kuharica Jelena pred javnim notarom 
popom Ivanom, sinom Dominikovim, svoju petgodi§nju zasIuSbu, koju 
bi dobiti imala od nekih kanonikah, poklanja prebendarskomu sboru 
u ime zaduSbine.' — God. 1452. biskup zagrebaCki Benedikt, kada 
je dosudio, da su Cistercite dul^ni davati Supnikom sv. Marka £etvr- 
tinu od oporu2nih zapisah od zupljanah ove zupe, dao je tu odluku 
po javnom biljezniku popu Stjepanu, sinu Emerikovom, napisati i 
podpisati.^ — Kada je god. 1454. kaptol zagrebaSki kaznio arcidja- 
kona Petra ZlotrSka, koj je zlorabio kaptolski pe£at, a biskup Benedikt, 
potvrdivSi reSenu kaznu, dao je svoju potvrdu po javnom biljelniku 
svjetovnjaku Mihalju Salakeru pisati i podkriepiti.* — God. 1467., 
kada je svedenstvo zagrebaSke biskupije, sakupljeno na sinodi u stolnoj 
crkvi, od nekih svjetovnjakah zlostavljeno bilo, dalo je svoju tuXbu 
glede toga, poslanu papi Pavlu 11., po javnom biljeSniku, svjetovnjaku 
Stjepanu de Marchus, pisati i podpisati.* — God. 1475.1 kada je ka- 
nonik Ilija pismeno zapovjedio Supnikom sv. Marka, da opomenu neke 
gradjane, da izplate prebendarskomu sboru namienjene mu oporu^ne 
zapise, taj je nalog u£inio pred javnim biljeSnikom popom Matejom, 
sinom Grginim.'' — Pred istim javnim biljeSnikom izplatila je Kata 
Lazarinka samostanu remetskomu du2nu dufiansku najmovinu.^ — 
God. 1489. popisao i ovjerovio je javni notar pop Pavao, sin Valen- 
tinov, prepise izvadjene iz gradskoga arhiva i poslao papinskomu 
legatu Angelu, u kojih se spominju krvavi sukobi i pomirba medju 
gradskom obdinom i kaptolom zagrebackim.^ — Napokon iste godine, 
kada je kanonik i arcidjakon Gjuro opomenuo Baltasara i 2enu mu 
Katarinu, da vrate §to su oteli nekim sugradjanom, ovu je opomenu 
pisao javni biljelnik pop Matej, sin Gjurin.^^ 



* Doc. 73. 

• Doc. 135. 
' Doc. 160. 

* Doc. 162. 

* Doc. 180. 

• Doc. 256. 

* Doc. 294. 

• Doc. 329. 

• Doc. 353. 
" Doc 354. 



Javni biljeinuL LXXVII 



Na izpravah, koje su pisali jayni biljefnici, obiCno spominju: 
godinu, indikciju, mjesec, dan i dobu dana, mjesto, gdje su pi^ali, te 
tadanjega papu i godinu mu papovanja, a bijahu li prisutni svjedoci, 
to ih poimence navode. 

Javni biljeMci pisali su izprave ne samo kod kude, ve<5 i na 
dnigib mjestih, kamo su sluibe radi pozvani bili, dapaSe kadSto i 
javno na ulici (in via publica). 

Znak notarski (signum notarii) bijaSe obiSno ill izSaran kril ili 
kakovo drugo ovede obiljeSje sa podpisom notarova imena. 



• ■ 1 ■ ■ 



Obrt i trgovina. 



U XV. vieku obrtu i trgovini puce prostrano polje ne samo 
tim, §to je i jedno i drugo stojalo pod zaStitom zakona, ve6 uzivalo 
i te pogodnosti, da su obrtnici i trgovci polaze<^i na sajmove bili 
oproSteni od svakoga pla(5anja maltarine i brodarine za robu, kojom 
su trgovali. Tim su se najvi^e i stvarale obrtnicke zadruge ili bra- 
tovStine (kalendinum, confraternitas), koje su zadrugarom olakodvale 
radnju i promet. U onodobnih gradskih zapisnicih nalazimo mno2tvo 
obrtnikah, kojim se zanimanje hrvatskim jezikom ozna(^uje, kao: cestar, 
ciglar, hlebopek, iglar, kipar, klobucar, iokotar, moSnjar, no^ar, ostrugar, 
pivar, platnar, poplatar, riznar (riza — haljina t. j. krojac), rogozar, 
sitar, Sporar, strelar, taCkar, tular, voSCar, vuzdar; ali kraj ovih na- 
lazimo u istih zapisnicih oznaku obrta i na latinskom jeziku i to: 
urara, u^ara, zlatara, brijaSa, mesara, tesara, gumbara, kovaca, kame- 
nara, lon(^ara, bacvara, mlinara, krznara, sapunara, suknara, ribara, 
sedlara, stolara, lucara (koji je lukove pravio), oklopnara, Stitnara, 
puSkara, trubljara, ^iSmara, kljucara, naocara (oSalara), postolara, svje- 
<5ara, zvonoljevca, sviraca. brusara i Sistioca maSevah, i tkalca ne 
samo platna, ve<5 i grimiza i protkana lina sukna (textor purpure et 
veluti), a na magjarskom se spominju samo varge t. j. vrsta prostih 
(^izmarah. 

Prve jo§ polovine XV. vieka postojale su obrtniCke zadruge sa- 
stavljene ili od zadrugarah jednoga obrta n. pr. mesarska, tesarska, 
klobu^rska, §o§tarska itd., ili od vi§e raznih ali sliSnih obrtah n. pr. 
krznarah, sedlarah, vuzdarah i remenarah, koji sacinjavahu jednu 
takovu obrtnicku zadrugu. 

Timi zadrugami lli bratovStinami, koje su stojale pod glavnim 
nadzorom gradskoga magistrata, upravljao je dekan, koga su zadru* 
gari birali svake godine obicno na god zadruznoga patrona ; svaka bo 
zadruga odabrala si za zaStitnika posebnoga sveca, kojemu je obiCno 
u zupnoj crkvi podigla oltar, na kojem se svakoga mjeseca Sitala po 
jedna sv. misa, kojoj su svi bratovStinari morali prisustvovati. Imala 



Mjere t vaga. Ciena i prid, LXXIX 

je i posebnu zastavu, pod kojom su bratovStinari i§li u svecanih pro- 
vodih, a imali su i vlastite voStanice, pohranjene u dekana, koje su 
palili na sprovodu kojega svoga suclana. Dekan je razpravljao poje- 
dine obrtniCke razprave medju Slanovi, predlagao nove clanove voljne 
stupiti u bratovStinu, da o njihovu primitku bratovStina razpravlja; 
upravljao novSanom i posjednom zadruSnom imovinom i polagao joj 
raSune o prihodu i troSku i brinuo se za uboge i bolestne bratovStinare. 
Gradsko poglavarstvo osim prava nadzora nad obrtom i trgo- 
▼inom bdilo je i nad tim, da mjere i vage budu prave, da ciena robi 
ne bude previsoka, a roba da bude zdrava, a osobito takova, koja je 
srakomu nui^dna, kao hrana i odielo, te je prema potrebi propisivalo 
i ciene. U ovih spomenicih dolaze god. 1435. nekoji gradski zakoni, 
koji se odnose na obrt i trgovinu i to: 

O mjerah i vagi, Svaki Stacunar ili trgovac da ima prave i isti- 
nite mjere i vage i refove posebice za sukno, a posebne za platno* 
ako li ih izkrivi, to tt mu se roba, kojom trguje, po gradskom po- 
glavarstvu zaplieniti. Sukno da ne mjeri mjerom, kojom se mjeri 

platno, niti platno mjerom, koja je za sukno; prekrSi li to, izgubiti 

de svu zalihu i sukna i platna. 

U svakoga trgovca da su mjere obiljezene i gradskim pecatom 

i pecatom onogodiSnjega sudca, i to mjere za zito i za vino, na ime : 

pol kabla, i^etvrt kabla, izmjerene prije gradskom kamenom mjerom ; 

te mjere za vino, kao polide ili pinte, i cetvrte polida; budu li mjere 

krive, gradsko da ih poglavarstvo zaplieni. 

Svaki trgovac ili Stacunar, a i drugi ko mu drago, tko ulje, 

papar i drugu trgovinu tr2i na vagu, da ne upotrebljava druge tele 

za funtu, nego njemacku pod gubitak robe, koju proda, a uza to jo§ 

platit 6e globu §est marakah dinarah. 

O cieni i pridu, Trgovac na jednu funtu ulja ne smije uzeti vi§e 

prida od dva dinara, uzme li viSe, gubi ulje. 

Hljebarica na jednom kablu bra§na, uracunajud i mekinje ili 

posije, ne smije imati viSe prida od 40 dinarah. — Hljebarica, koja 

ima vlastitu pe6, osim hljeba mora i perece pe(5i, i dvanaest peiecah 

prodavati po dinaru; ne bude li uz hljeb i perece pekla, globit (5e 

ju sa 60 dinarah. 

Svaki postolar da jedan par Sizamah ve<$ih radnickih prodaje za 

18 dinarah, a par manjih po 14 dinarah; prodaje li skuplje, platit 

tit globu. 

Za podSav starih cipelah i ^zamah ne smije zahtievati vi§e od 

3 dinara, a dade li sam kolu za podglav ili poplate, moze uzeti 14 

dinarah; uzmc li vi§e, zaplienit tt mu postole. 



LXXX Preprodaja. Zdravlje, Cehovt. 

Rakari da dvanaest velikih ili 24 mala raka prodavaju po dinar; 
tko bi tralio viSe, gubi rake. 

LonSari da na javnom trgu trSe lonce i peharce potrebite za 
krSmare, i da Setiri peharca trle za dinar. Ne donesu li peharcah na 
trg, to de im gradski priseznici zaplieniti lonce za prvi put, a za 
drugi put kaznit tt ih vedom kaznom. 

O preprodaji, Gradski ribari, koji su s ove strane Save, da od 
prekosavskih ribarah ne kupuju ribah pod globu da <5e im kupljene 
ribe zaplieniti; ribe da prodavaju oni ribari, koji su ih uhvatilL 

Nijedna piljarica ne smije do podneva nijednu robu prekupiti, 
ved treba da ju gradjani kupuju za sebe, a koja bi se usudila takova 
§to pociniti, gradski priseMci zaplienit ^e joj kupljenu robu. 

Nijedan Stacunar ili kramar, kao ni krojaS da do podneva ne 
kupuje platna, da ga preproda, ve6 treba da ga samo gradjani ku- 
puju tada za sebe. Ni domadi ni inostranac da do podneva ne kupuje 
ni zobi, ni l^ta, ni siena da ga preproda, jer samo gradjanom pri- 
pada pravo timi poljskimi proizvodi bbskrbiti ku<5u ; uradi li tko proti 
tomu, gradski de priseMci zaplieniti mu kupljenu roku. 

O zdravlju, Ribari, koji donesu ribu na prodaju, da ju u ko- 
rizmi prodavaju, dok veliko zvono ne zazvoni (na propovied); a u 
ostalo doba godine da ju samo do podne prodavaju, a ribam, koje 
bi do tada neprodane ostale, gradski 6e dekan po preziva£u dati re- 
pove poodsjecati. 

Nijedna hljebarica, ni solarica, ni piljarica stojed il sjede<5 na 
trgu kod svoje trgovine, kao : kruha, soli ili jestiva, da ne prede niti 
ne tke, jer se stupami ili pozderjem mo£e natepsti hrana, a Ijudi 
oku2iti; koja tu zapovied prekrSi, platit 6e za prvi put 60 dinarah, 
za drugi tri pense dinarah, a zatecena tre<5om, gubi robu, kojom 
trguje.^ 

Cehovi, Po2etkom druge polovine XV. vieka iz obrtniSkih za- 
drugah poSeli se razvijati „plemeniti cehovi*, spram kojih bijafie ma- 
gistratska vlast viSe stegnuta, a njim kraljevskimi povlasticami udie- 
Ijena samouprava u stvarih obrta, doma<^i je obrt opet pokro£io. Ovaj 
preokret izvadjao je u Zagrebu kraljevski tovamik, §to zakljuSujemo 
iz pisma tovamika Ulrika, sina Ivana Kanizkoga, kojim na 6. marta 
g. 1453. kori obdinu gradsku, „§to odredbe i ustanove, koje smo 
netom bivSi kod vas u va§oj sredini uSinili gledom na obrtnike i za- 
natnike, koji u vas obitavaju, te ih i mi i vi odobrismo, a vi sada 
ne dopuState i nimalo hajete, da ih isti obrtnici obdrSavaju'', te strogo 

* Doc. 40. 



CehovL LXXXI 

zapovieda gradbkomu poglavarstvu, da toliko postolare, (koji su mu 
se pritu2ili) koliko i sve druge obrtnike i zanatnike ne smeta u slo- 
boStinah danih za njihov obrt.^ 

SloboStine, kakove su cehovi u2ivali, valjalo je da im budu obez- 

bjedjene, a to samo tim da ih kruna potvrdi, toga radi g. 1466., kada 

je druge' polovine mjeseca augusta kralj MatijaS boravio u Zagrebu, 

dodjoSe pred njega: krznari, uzdari i remenari, i zamoliSe ga, da 

njihoTu cehu potvrdi zakone i pravila, kakova uzivaju i drugi cehovi 

slob. kralj. gradovah. Kralj im usliSa molbu i odredi, da 6e oni od 

sada unapried sacinjavati posebno druStvo ili ceh, i da svake godine 

po volji mogu izabrati dekana, koji de ih ravnati i rje§avati sve prie- 

porc, koji bi se medju majstori zametnuli. Nijednoga majstora nije 

nilko vlastan u stvarih, ticudih se lih obrta, ni tuziti, ni gradski ga 

raagistrat zvati preda se, dok se prije razpra ne pretrese i ne raz- 

pravi u samom cehu. Majstorom nitko ne mo2e postati, tko nije pod- 

puno vjeSt svomu zanatu i koga ceh takovim prizna, a cehovski dekan 

u ceh primi. Takov novi majstor platit <5e za ceharinu dva forinta u 

cehovsku ladicu i cetiri funte voska za cehovski oltar, a povrh toga 

dekana i majstore pocastiti objedom. Nijedan krznar, uzdar ni re- 

menar, koji nije u cehu, ne smije u gradu tjerati zanata ni trgovati, 

usudi 1i se pako koji, neka mu cehovski dekan zaplieni robu i me- 

Striju. Nijedan inostranac ili izvanjski trgovac, izuzev u vrieme sajma, 

ne smije u Zagrebu prodavati ni krznene ni koXnate robe, kakovu 

rade meStri ovoga ceha; ucini li to, neka mu cehovski me§tar za- 

plieni robu ; a nala^e gradskim kapetanom, podkapetanom, sudcu, pri- 

seznikom i svemu gradjanstvu, da cehovske sloboStine poStivaju i 

brane, i da majstore u obrtnih poslovih ne zovu pred gradski sud.* 

Iste godine i dana i pod istimi povlasticami potvrdio je kralj 

Matija§ i §o§tarski ceh, jedino s tom razlikom, da onaj, koga de ceh, 

kao vjesta tomu zanatu, primiti za majstora, mora platiti u ime ce- 

harine tri forinta, a poSto se ne spominje, da mora dati kakov vosak 

za sviece na cehovski oltar, rekli bismo, da te joste godine §o§tarski 

ceh nije imao u Xupnoj crkvi svoga oltara.^ 

Godine 1480. u krznarski, uzdarski i remenarski ceh pristupiSe 
i sedlari, s toga bi prisiljen ceh umolit kralja MatijaSa, da mu iz- 
novice potvrdi pravila, te da ih protegne i na sedlare, koji (5e od 
tada s krznari, uzdari i remenari saSinjavati jedan ceh.* 

* Doc. 169. 

* Doc. 250. 

* Doc. 251. 

* Doc. 320. 



LXXXrr Sajmovi. 

U to doba za promet bijahu od najvede valnosii: 

Sajmovi. Tri bijahu glavna ili velika sajma u Zagrebu (svez. r. 
str. LXXrX — LXXX) i to: Stjepanjski, koji je postojao ved u XIL 
vieku, za tim Markovski od god. 1256. i Margaretski od god. 1372. 
Ovi sajmovi trajali su Setrnaest danah t. j. tjedan danah prije svetka, 
a tjedan poslije. Na ove sajmove dovoziii su robu i strani trgovci, 
te i oni i njihova roba za vrieme sajma stojala je pod osobitom za- 
Stitom krune. 

U XV. vieku, dok su ti veliki sajmovi trajali, postojao je medju 
kaptolom i gradskom obdinom tako zvani ^bozji mir** (treuga dei), 
ali kako <5emo nife vidjeti, ogrieSili se o njem cesto ili jedni iii drugi. 

Osim sajmovah drzao se svakdanji ili mali trg u gradskoj obdini, 
kako joj to dozvoljuje ziatna bulla Bele iV. uz ove rieci: ^odredju- 
jemo, da se u istom gradu povedi trg drzi dva puta u tjednu i to u 
ponedjeijak i u cetvrtak, a obi6ni svaki dan." 

Roba, t. j. domadi i inostrani proizvodi stocarstva, poljodeijstva, 
obrta itd. (vidi sv. L str. LXXXi), morala se iztovariti i smjestiti pod 
Satori ili u du<5anih za vrieme velikih sajmovah ili na Markovu trgu, 
ili oko crkve sv. Margarete, ili za Stjepanjskoga sajma pred stoinom 
crkvom, ili na ledini pred vrelom ManduSevcem. U XiV. ve<5 vieku 
strogo bijaSe prepovjedjeno, da se uvezena il donesena roba ne izto- 
varuje niti u privatnih kudah niti po krcmah, a gradski Statut od 
god. 1425. ima slicne odredbe, naime: da ribari, koji svjeiu ribu do- 
vezu na prodaju, ne smiju ju iztovarivati po krcmah ili u ku<5ah, ved 
javno na trgu. Zatim, da trgovci, bili kojegagodj stale^^a, koji dovezu 
robu u grad na prodaju ili ju donesu, takovu robu ne smiju proda- 
vati ni po ku<5ah ni po kr^mah, vec javno na trgu; a prodavaju li 
po krcmah s neznanja te odredbe, to krcmar, kojemu taj zakon mora 
biti poznat, pla<5a ucjenu od prodane tako robe, koja ide kao globa 
onogodiSnjemu sudcu i priseznikom.^ — A drugim zakonom od go- 
dine 1494. odredjuje se, da nijedan doma<5i ni strani trgovac, stalela 
koga mu drago, koji donese il doveze robu na trg, da ju ne iztova- 
ruje, niti ne trzi. niti ju zamjenjuje u podgradju t. j. u SoStarskoj ulici 
ili kod crkve sv. Margarete, ve<5 po starom i hvale vriednom obicaju 
treba da ju doveze ili donese na gradski trg do crkve sv. Marka i 
ondje da ju prodaje ili zam jenjuje ; tko bi znaju<5 za tu odredbu prkosio 
joj, platit ce globu 200 beckih dinarah i kupac i prodavalac bio do- 
ma(5i bio stranac ; a sudac i priseznici duzni su paziti na to ; ne bdiju 

* Doc. 40. 



Pijacovina i mitntca. LXXXIII 



li il doznavSi za takov prestupak a ne utjeraju globu radi Sijega 
prijateljslva, kad se dozna, to <5e oni tu globu dvostruko platiti.* 

Pijacovina i mitnica (tributum fori, telonium). U ovih spome- 
nicih ova dva izraza ako i razno znace istovjetuju se. Sto se Zagreba 
ti<^e, pijacovina pobirala se od domadih Ijudih, kada su svoju robu 
donieli na trg, a od stranih, koji su il donesli il dovezli robu na trg, 
pobirala se mitnica, a plativ5i nju ne pladahu od nje pijacovine, te su 
ju mogli il prodavati na gradskom trgu, ili odvezti iz Zagreba. Pijaco- 
vinu i s njom spojenu maltarinu dozvolom krune pobirao je kaptol 
zagrebaSki, pa je toga radi medju gradskom ob^inom i kaptolom kroz 
cieli XIV. viek bila velika „borba o pijacovini** (vidi sv. I. str. 
LXXII — XCII), koja se istom godine 1392. svrSila nagodbom medju 
jednom i drugom jurisdikcijom, gdje se obvezao kaptol, da ne de od 
gradjanah zagrebaSkih ni od njihovih podanikah u gradskih selih po- 
birati ni pijacovine ni maltaiine, a obdina opet da od podanikah 
kaptolskih ne ce zahtievati ni filjar§tine ni kakove mu drago druge 
trine pristojbe.* 

Ali uz prkos te nagodbe tecajem XV. vieka slucilo se kadkada, 
da je radi pobiranja maltarine doSla obcina s kaptolom u sukob. Jedan 
primjer tomu nalazimo godine 1467., kada je gradska obdina na pri- 
tulbu Mihovila trgovca iz ModruSa, radi nekih izgredah uhvatila kap- 
tolskoga maltara Tomu i dugo ga vreraena u tamnici zatvorena drzala, 
a napokon pustila ga na slobodu pod uvjeti: da se kaptol radi toga 
ntaronicenja ne de nikada sa obcinom parbiti, a kaptol opet mora iz- 
poslovati u toga svoga maltara, da izda vlastoru^no pismeno ocito- 
vanje, da ni on radi svoga zatvora ne (5e nikada obdinu tuziti, i da 
on niti osobno niti po kojem svojem rodjaku ne ce progoniti ikojega 
gradjanina, a niti obdini nanesti kakovu Stetu. Za svaki slucaj, kaptol 
ce odabrati tri sudca, a isto toliko i ob(5ina, kojih priesudi mora se 
jedna i druga stranka podvrdi; ne podvrgne li se, gubi parnicu.* 

Jo§ toCnije oznacen je spram kaptola i gradske obcine nacin po- 
biranja maltarine g. 1469. onom sgodom, kada se ove dvie protiv- 
nicke vlasti iznovice pomirile. U to6ki te pomirbe osobito se nagla- 
suje: jpda kaptol ili njegovi maltari ovlaSteni su trznu pristojbu po- 
birati i za trajanja Setrnaest dnevnoga Markovskoga sajma, ali filjar- 
Slinu, da pobira gradska ob<5ina. Da kaptol il njegovi trzni pobiraci 
od robe bilo na kolih ili na konjih, koju gradjani il gradski stanov- 
nici, kupivJi ju izvan gradskoga obsega, dovezu na gradski trg, ne 

* Doc. 373. 
' Doc. 346. 

• Doc Add. 3. 



LXXXIV Pijacovina i mitnica. 



smiju uzimati nikakove trzne pristojbe; a ako li bi se il kaptolu il 
njegovim trznim pobira2em sumnjivo Sinilo, da takova roba nije 
kupljena izvan gradskoga podrucja, ved da gradjani, feljni izbjeci 
pladanju trzne pristojbe, prodavaju tudju robu na svoje ime bilo u 
svom ducanu bilo na trgu, to mogu od takovoga domadega trgovca 
ili prodavalca zahtievati da prisegne, da je roba, koju prodaje, nje* 
gova, a ne tudja.^ 

O pijacovinskoj pristojbi ili o malti prema cjeniku, stvorenom 
na 13. siecnja g. 1343., imademo za XV. viek novi cjenik, stvoren 
pod banom Ladislavom Egervarskim na brvatskom saboru, drlanom 
u Zagrebu god. 1481. a glasi : Od pojedinih kolah sapetih, (suknom ?) 
natovarenih, jedan forint. Od kolah, natovarenih suknom, ne sapetih, 
pol for. Od tkane svile i skupocjena sukna talijanskoga, od mirodijah, 
ulja, smokavah i juznih italskih stvarih, od svake funte 4 dinara. Od 
limunah i narandjah od funte 2 dinara. Od kolah natovarenih svi- 
nutom kozom, pol forinte. Od kolah kamene soli, bude li sto ka- 
menah il vi§e, cetiri dinara, i kamen soli ; a ne bude li sto kamenah, 
4 dinara. Od morske soli od svakih kolah polovina vaganice gradske 
mjere, prozvane celvrt, od iste soli i jo§ 4 dinara. Od kolah, nato- 
varenih krznom (runom), 4 dinara. Od kolah natovarenih zeljezom, 
4 dinara. Od kolah svjezih ribah 4 dinara. Od kolicah natovarenih 
ribami, dva dinara. Od kolah nasoljenih ribah 7 dinarah. Od kolah 
osuSenih ribah 7 dinarah. Od kolah natovarenih pSenicom i zitom 4 
dinara. Od kolicah recenoga zita 2 dinara. Od kolah natovarenih vinom 
ili pivom, 4 dinara. Od kolah natovarenih suhom slaninom il osu- 
§enim mesom, 4 dinara. Od kolah voska 4 dinara. Od kolah krznom 
za krznare natovarenih, 4 dinara. Od kolah natovarenih Subami il 
krznatom robom, 4 dinara. Od kolah natovarenih lanom, 4 dinara. 
Od kolah platnom natovarenih, 4 dinara. Od kolah bieloga darovca 
sukna, 4 dinara. Od kolah natovarenih medom, 4 dinara. Od kolah nato- 
varenih uzeti, 4 dinara. Od kolah natovarenih lonci i oslalom lonc^ar- 
skom radnjom, 4 dinara. Od kolah postolarskoga pepela 4 dinara. Od 
kolah malvazije 1 2 dinarah. Od konja trhono§e robe svakojake 2 dinara. 
Od dvokolice svakovrstne robe, dva dinara. Od vola, dinar. Od svinjah 
i kravah pol dinara. Od manjih konjah nepodkovanih i zdrebicah, dinar. 
Od .velikih osedlanih konjah 4 dinara. Od pet ovacah, dinar. Od sira, 
jajah i sli<5nih, §to obicavaju zenske donositi na glavi, pol dinara; 
bude manje od deset siracah i petdeset jajah, ne plada se niSta. Od 
pilidah i pticah, ne vriede li deset dinarah, ne pla<5a se niSta, a vriede 



* Doc. 264. 265. 



Pijacovtna i mitnica. LXXXV 



li deset dinarah, pol dinara. Od covjeka trhonoSe, dinar. Od pje§aka 

pol dinara. Od dvadeset kozah, dinar. Od dvadeset odojakah, dinar. 

Od dva prazna lagva za prodaju, pol * dinara. Od tri bednja, dinar. 

Od rogoznih koSarah, koje Covjek nosi, dinar. Od Skomjah i ostale 

obude do pet parah Skomjah, a do deset cipelah, pol dinara; bude 

li manje, ne plada se niSta. Od dvie ugotovljene koze, dinar. Od 2e- 

tiri neugotovljene, dinar. Od novih kolah, dinar. Od dva nova kotaCa, 

pol dinara. Od brentah i Skafah, koliko godj na krkacu ponieti se 

moze, pol dinara. Od lemeSah, sjekirah, motikah, lopatah, svjedarah, 

kosah, po funti pol dinara. Od voca kakove drago vrsti, da se uzme 

shodna pristojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, da plate dinar; 

ne prodadu li, pol dinara. Od kozlida i janjica jednoga ili dva, od 

pet pilicah, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga 

zeca, ne placa se ni§ta, ako li se ne mogu prodati za dvanaest di- 

narah; mogu li se za toliko prodati, pol dinara. Kupci soli, koje je 

vriednost izpod dvanaest dinarah, ne placaju ni§ta. Trgovci od jedne 

bacve ulja, jedan dinar. Od lukovah, pol dinara. Od macevah, pol 

dinara. Od strelicah, pol dinara. Od Stitovah, pol dinara. Od kolah, 

pod koja su zaprezene cetiri ili §est 2ivotinja, cetiri dinara. Od manjih 

kolah, vucenih od dvie Jivotinje, dva dinara. Od kolicah, koja covjek 

vuce, dinar. Obrtnici placaju kao i pje§aci. Od svatbenih kolah i 

svatovah ne plada se niSta. Od zita plemicah il neplemidah, koje 

se vozi u mlin, ne plada se niSta. Od sprovodilacah kmetovskih 

ne plada se ni na kopnu ni na brodu. Od svinjah, koje se gone u 

Surou na zirovinu, od sto glavah, §est dinarah; od petdeset, tri di- 

nara, a §to je izpod dvadeset, dinar. Od stvarih il pokudtva plemidah, 

ako li se prevoze il prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kada ga 

nabave za potrebu kucnu, ne placa se niSta. — Osim utanacene tako 

trzne pristojbe ili maltarine, da se prepriece svakojaki priepori, koji 

bi s vremenom mogli nastati medju maltari i brodari s jedne, a 

medju trgovci s druge strane, odredi sabor, da se kod placanja re- 

cene pristojbe takovi dinari uzimlju, kojih stotina vriedi jedan forint ; 

za tim, da kada se na glavnih maltah pristojba plati, da se u njihovih 

podmznicah ne smije zahtievati.^ 

Po ovakovu novo ustanovljenom cjeniku pobirati je morao kaptol 
na gradskom trgu ili na mitnici pristojbu za robu, koja se na gradski 
trg donosila il dovozila. Ali je i gradska ob6ina pobirala trznu pri- 
stojbu, koju je g. 1318. sama silomice nametnula, a ta se zvala filjar- 



* Doc. 326. 



LXXXVI Knezija. 

S<5ina, to bija§e trzna pristojba od soli i 2ive2a, a njezin je prihod 
ukupnim imenom bio prozvan: 

knezija. PoSevSi od XIV. vieka pak sve do godine 1494. po- 
birao je kneliju (kojora je obdna popravljala ceste i mostove) ili 
gradski sudac ili koji magistratski priseznik, te je gradskoj blagajni 
urucivao pobran novac. Po svoj prilici da se knczija ba§ savjestno 
nije urucivala, to je gradsko zastupstvo za shodno pronaSlo, da ju 
od godine do godine uz neke uvjete i za gotov novac iznajmljuje poje- 
dinim osobam. 

Prvi takov pokus nalazimo god. 1494., kada je na 14. februara 
gradsko zastupstvo iznajmilo kneliju trgovcu Marku Kranjcu za go- 
diSnjih 78 for. pod ovimi uvjeti: gradska obt^ina daje u najam kne- 
ziju ujedno s filjarSdnom i pristojbom od trznih kolah (kojom po- 
tonjom popravljaju se gradski mostovi, a njihov popravak sebi pri- 
drzaje i na dalje gradska obcina) i s najamninom gradskih dudanah 
a osobito onih novih, koje je obdina posagradila na okolo zida 2upne 
crkve, poCfvSi od svetka sv. Valentina tecajem jedne godine za 78 for., 
koju je svotu reCeni najamnik podpuno ve6 izplatio, a od koje upla- 
dene svote da gradski sudac kupi pol centa ili 50 funtih ulja, da gori 
pred svetotajstvom pred velikim ^rtvenikom u zupnoj crkvi sv. Marka ; 
joSte da od recene svote dade gradskomu zupniku 3 for., da te^ajem 
godine cita svakoga Setvrtka misu na cast presv. tiela Isusova, a ostali 
preostatak da se onako tro§i, kako odredi gradsko zastupstvo. 

Zakupnik kne^ije ili njegovi Ijudi u pobiranju pijacovine da ne 
slvaraju nikakovih novotarijah, ve<5 da ju beru po ustanovljenom cje- 
niku ; a prodavalac robe, koju mjeri ili vaze, ne smije svojom mjerom 
odmjeriti viSe od jedne palice (rifa), ni vagnuti vi§e od dcset funtih ; 
prodajc li vi§e od jedne palice ili od deset funtih, to mora i mjeriti 
i vagati gradskom mjerom i vagom; ne tt li, neka mu se roba za- 
plieni. Zakupnik je vlastan onim, koji pijacovinu il ne bi htjcli ili se 
ustruSavali platiti, zapeSatiti ku<5e ili robu, a tko bi se drznuo taj 
pecat prolomiti, to ga tt obcina bez milosrdja kazniti s deset ma- 
rakah dinarah, od kojih polovina pripada zakupniku, a polovina obdini. 
Zakupnik. i nitko drugi vlastan je inostranim trgovcem radi prodaje 
ustupati mjere, kao : kable za vino, stare za sol i Sctvrtinke za zilo ; 
a od cctvrtine svake ove mjere moze zahtievati odStctni dinar. 

Zakupnik je vlastan iznajmiti u gradskom podruCju gradske 
mesnice po svojoj uvidjavnosti no prema koristi najamnikah; iznajmi 
li doma<5i gradski mesar mesnicu izvan gradskoga podrucja ili stupi 
s vanjskimi mesari u druStvo, t. j. sklopi ketuSevinu, to je ipak duzan 



Kneiija. LXXXVII 

platiti zakupniku najam od jedne mesnice. Izvanjskim mesarom smije 
zakupnik iznajmiti gradske mesnice, da u njimi blago tuku i meso 
sjeku, a takovi tada smiju svoju marhu pasti na gradskih livadah i 
ne moraju pladati paSevinu. Gradski mesar, ne tt li mesa sje6 ni 
gradske mesnice iznajmiti, a ipak drH 5redo volovah, dul^an je za- 
kupniku knezije ipak platiti najam od jedne mesnice; a iznajmi li 
takov mesnicu, to tada od creda volovah ne placa niSta. 

Ni domadi ni strani trgovac, staleSa koga mu drago, koji donese 
ili doveze robu na trg, da ju ne iztovaruje, ne trzi niti zamjenjuje u 
gradskom podgradju t. j. u §o§tarskoj ulici ili kod crkve sv. Marga- 
rete, ve<5 po starom i hvale vriednom obicaju, da ju donese ili doveze 
na gradski trg do crkve sv. Marka, a ondje da ju prodaje ili zamje- 
njuje; tko bi ovoj odredbi prkosio, platit (5e globu 200 dinarah beSkih, 
i kupac i prodavalac bio domadin, bio stranac; a na to da strogo 
bdije gradski sudac i prise2nici. Propuste li to, ili doznadu li za takov 
prestupak, a radi prijateljstva iSijega ne utjeraju globe, to <3e ju oni 
morati dvostruko platiti. 

Nijedan inostranac ni pod ikakovu cienu ne smije na gradskih 
paSnjacih svoje blago pasti, pa bilo ono i namienjeno za prodaju (u 
mesnice); gradjanin pak ili gradski mesar, koji bi htio na gradskih 
paSnjacih svoje blago pasti ili ga njihovom krmom krmiti, da od 
svakoga vola ili drugoga blaga plati tri dinara knezije; ali od blaga, 
koje se pase da se u gradskih mesnicah tuce, ne plada se ni§ta. Iz- 
vanjski mesari, ako li iznajme gradske mesnice, slobodno i bez plade 
pasu po gradskih paSnjacih onu marhu, koju tt u gradskih mesnicah 
ubijati i meso sjedi. 

Nijedan gradjanin, ni gradski stanovnik, ni stranac, da na trgu 
svoju robu ne val^e drugom vagom ve<5 gradskom, a takovu vagu 
vlastan je uzajmiti samo zakupnik i nitko drugi; tko bi se usudio 
svoju robu vagati drugom vagom, otet <5e mu se roba. 

Hljebarice, tako gradske kako i izvanjske, koje po gradu hljeb 
prodavaju, da zakupniku u ime trzne pristojbe pla<5aju na godinu 200 
bd5kih dinarah, pa tada i doma<5e i strane hljebarice smiju prodavati 
hljeb i u gradu i izvan gradskoga podrucja. 

Nijedan gradjanin, koji obradjuje ^inzeno trsje, ne smije bez 
znanja zakupnikova ni groSdje brati ni §iru dovezti ku<5i; tko uzradi 
protivno, zaplienit <5e mu i grozdje i §iru. Ni ob<5inskih oranicah da 
ne ore nitko, dok se sa zakupnikom ne pogodi za najamninu, ni ob- 
<5inske sjenokoSe bez pogodbe sa zakupnikom da nitko ne kosi; u 
protivnom pak sluSaju izgubit de i oratvu i sjeme i pokoSeno sieno. 



LXXXVIII Knezija, Trideseinica. 



Tko ne bi htio dati zakupniku il njegovim Ijudem jamstvo ili 
zalog, da ce platiti pristojbu, koja u kneHju spada, kaznit de se na 
svaki nacin. Napokon obvezuje se gradska ob^ina, da 6e svimi silami 
nastojati, da se pristojba, koja spada u kneziju, ma kako zaniekana, 
podpunoma izplati.^ 

Tridesetnica. Od robe i stoke i dragocjenostih, koja se iz izvanj- 
skih pokrajinah, kao iz Njemacke i Italije dogonila i uvazala u Hr- 
vatsku, prema njezinoj procjeni placala se tridesemica (harmica) t. j. 
trideset postotakah. Tridesetnicni prihod pripadao je kraljici „trice- 
sima dominae reginae", a pladao se gotovim tekudm novcem bilo 
zlatnim bilo srebrenim. 

O zagrebackoj tridesetini u XIII. i XIV. vieku progorih jurve 
(sv. I. str. XCII — XCIV), a sada mi je redi koju za XV. viek. Placanje 
tridesetine bijaSe po trgovce vrlo nesnosno, radi 2esa su se sluzili 
Sesto kriomcarenjem, te su kojekakvimi zakutci izvanjsku robu unaSali 
u grad. Ali im nije kriomcarenje vaviek poSlo za rukom, jer tridese- 
tari doznavSi po svojih uhodah za to, zaplienili im robu, pa odatle 
nastale silne razmirice medju tridesetari i trgovci. Bilo je to nekako 
velikom Stjepanjskom sajrau god. 1436., kada su tridesetari uhvatili 
u kriomcarenju silnu robu zagrebackih trgovacah, zaplienili ju i po- 
hranili u tridesetinskoj ku<5i (domus tricesimalis), koja je bila u gradskoj 
obdni. Glavni sukrivac kriomcarenja bio je Pavao de Zylagh, biskupov 
providnik, zato je i on prvi podigao silnu graju na tridesetara, prizvao 
gradsku obdinu u pomo<5, koja mu dala oruzanu silu, s kojom je 
provalio u tridesetinsku sgradu, te silom oborivSi vrata, ote§e zaplie- 
njeno sukno i drugu robu, a tridesetinski novac, koji je ondje bio sa- 
hranjen, pobraSe a uz njega i druge tridesetinske stvari, a dva po- 
sluinika uhvatiSe, koje je receni Pavao dao odmah baciti u tamnicu, 
dok su se drugi njihovi sudruzi biegom spasili. NanesoSe tom zgodom 
§tete kraljevskoj tridesetari vi§e od 400 for. u zlatu. DoznavSi za taj 
izgred vrhovni tridesetar Leonardo Nofvy de Baymoc, prituzi se na 
to kralju Sigismundu, moleci ga za pomo<5 i da se §teta naknadi. Na 
13. septembra odasla kralj iz Budima ukorno pismo gradskoj obcini, 
u kojem, nacrtav receni postupak, prebacuje joj, da ona, koja bi po 
pravdi i zakonu morala Stititi zemaljske cinovnike, jo§ ih i sama pro- 
goni, te joj zapovieda, da svu otetu trgovinu i novac do najmanje 
sitnice povrati tridesetari, a u buduce pako da se na niciji zahtjev ne 
usudi u takovom poslu pnizati oru2anu ruku.* 

* Doc. 373. 

• Doc. 99. 



Tridesetnica. LXXXIX 



Tridesetari, neSto vec i po zvanju, bijahu Ijudi nasilni, pa su 

cesto prekoracili i djelokrug svoje vlasti. Godine 1437. u utorak na 

2. julija tridesetar Petar naprasnim nacinom u samoj tridesetarskoj 

sgradi uhvati i zatvoriti dade gradjanina zagrebackoga Gjuru zlatara, 

a to bijaSe velika povreda gradskih pravab. Ovaj smjcli postupak 

ogorci gradsko zastupstvo, koje smjesta zatrazi u bana Matka Talovca 

dozvolu, da tridesetara Petra uhvati i da mu po zakonu sudi. Na to 

ban odredi, da se samo povede iztraga. Drugi dan ili u sriedu pred 

Pavlom de Azthalnok, biskupovim providnikom, i Aleksandrom, grad- 

skim liecnikom i u prisucu dvojice banovih povjerenikah u samoj 

tridesetarskoj sgradi bila je povedena iztraga, iz koje se doznalo, da 

je tridesetar Petar u istinu kriv. Svoju krivnju tridesetar javno prizna, 

te zaprosi oba banova povjerenika, da ga izmire s gradskom obcinom. 

Ovo posredovanje podje za rukom te tridesetar Petar kako pred bano- 

vimi povjerenici tako pred gradskom ob<5inom prizna se opetovano 

kiivcem, zaprosi javno opro§tenje, a zadobiv ga obrekao sve&no, da 

de sve priepore, §to ih je ikada imao s gradskom obdinom, sasvime 

s uma metnuti, da <5e s gradskim sudcem, priseXnici i svakim poje- 

dinim gradjaninom slozno i bratski zivjeti.^ 

Petrov nasljednik tridesetar Ivan Marati bijaSe u istinu strah i 
trepet gradjanah zagrebackih. Onom sgodom, kada je grad Zagreb iz 
lukuh grofovah celjskih proSao u kraljevske, to kralj MatijaS na pre- 
poniku Ivana Tuza imenuje zagrebackim tridesetarom recenoga Ivana 
Maratija. Proli nasilju ovoga covjeka ulazu na 21. augusta 1465. pred 
kaptolom zagrebackim dva gradska sudca: Antun sadanji, a Valentin 
bivSi, prosvjed u ime ciele ob(3ine, jer je on na Stjepan dan t. j. na 
najvedi zagrebacki sajam, koji se tada drl^i ne samo na kaptolskom, 
ved i na gradskom trgu, silomice zahtievao od obliznjih plemickih 
podanikah i vlastele medvedgradske tridesetarsku pristojbu, koju po 
zakonu nisu platiti bili duzni; a kad su mu ju uzkratili, da im je 
zaplienio odielo, oteo koze, volove i drugo blago i razne stvari, a 
tim je tako zastraSio cielu obdinu, da se ni sudac, ni ikoji priseznik 
ili gradjanin nije usudio izvan gradskih zidinah il gradskoga podrucja 
slobodno iza6i. Da, isti dan, kada je gradski sudac pred kaptolom 
ulozio proti njemu prosvjed, da je on osobno doSao pred sudca, za- 
prictio mu, da ce ga, £im prvu sgodu shodno uhvati, na mjestu ubiti.* 

Priepori sa tridesetari nastajali su vrlo Cesto i odatle, §to su 
svojevoljno prekoraJSivali propisani cjenik za tridesetinu ; godine na ime 

* Doc. 106. 

* Doc. 247. 



XC Oprost od pla^anja maltarine i tridesetine, 

1498. pritu2ila se gradska ob(5ina kralju Vladislavu, da od ucienjene 
robe vi§e plada tridesetine, nego li mora, jer da od robe, procienjene 
na sedam for., uzimaju se za tridesetinu dvanaest. Na ovu pritu2bu 
naloB na 31. maja kralj tridesetarom Benku Vemeru i Nikoli Ze6i, 
da od robe, kada se ucieni, uzimaju samo tridesetinu t. j. da od 
30 for. uzmu samo 1 for., pak da se te odredbe strogo i savjestno 
unapred drze.^ 

Oprost od placanja maltarine i tridesetine, Zlatnom su buUom 
Bele IV. zagreba£ki trgovci oproSteni bili od pladanja maltarine i bro- 
darine, kada svojom robom po kraljevini trguju: ,Item tributa infra 
regales terminos in nullo loco solvere teneantur" ; a drugom poveljom 
njegovom od 23. veljace 1267. oproSteni bijahu i od pla<5anja tride- 
setine „quod ipsi cives nostri infra terminos regni nostri aliquod tri- 
butum, tam in aquis, quam in terris, nec aliquam tricesimam in nullo 
loco solvere teneantur**. Nad ovom povlasticom bdili su zagrebacki 
trgovci kao na zjenicu svoga oka, te se svakom sgodom, ma im i 
najmanja povreda bila nane§ena, prituzili ili kruni ili domadoj ze- 
maljskoj vlasti i potrazili u nje zaStitu. 

U XV. vieku vrlo mnogo imademo dokazah za to. Ve<5 g. 1404. 
na 24. aprila nalaze kralj Sigismund svimkolikim svojim kastelanom, 
cinovnikom i maltarom, pak i svim plemi(5em, koji drze malte i bro- 
dove, da se od robe zagrebaCkih trgovacah ne usudjuju traziti nika- 
kove pristojbe, jer u protivnom slucaju neka sami svojoj okorjelosti 
pripiSu, ako se bude proti njim bez milosrdja postupalo.* 

God. 1419. na 1. oktobra ban Dionizij de Marchali, na proSnju 
gradske obdine, zapovieda svim maltarom, te zupanom i pod2upanom, 
a naro2ito zagreba^ke i krizevaSke Xupanije, da se ni pojedince ni 
ukupno ne usudjuje uzimati maltarine od robe zagrebaSkih trgovacah.' 

God. 1435. na 8. novembra kralj Sigismund opetovano strogo 
zabranjuje maltarom i podmaltarom, da pod gubitak kraljevske mi- 
losti od robe zagrebackih trgovacah ne pobiraju maltarine.* 

Ban Matko Talovac na 16. decembra g. 1435. strogo zabrani 
svim plemidem, koji drze malte, da, ne de li da budu kao krivci 
proti kruni, nikakove maltarine ne smiju traziti od robe, koju voze 
trgovci zagrebacki.* 

* Doc. 390. 
« Doc. 8. 

' Doc. 27. 

* Doc. 89. 

* Doc. 92. 



Oprosi od pladanja maltarine i tridesetine. XCI 



God. 1449. na 8. maja ban Ulrik Celjski na podlozi povlaslicah 
kralja Sigismunda opominje crkvene dostojanstvenike, barune, plemide 
i sve druge, koji imaju vlast dr^ati malte, da robu zagrebackih trgo- 
vacah bezplatno puste provazati.* 

Kralj MatijaS pismom od 17. januara 1464. grofici Dori udovi 
Hcningovoj, koja uzprkos povlasticah, koje u2ivaju zagrebaCki trgovci, 
pobira na svojem posjedu u Stubici maltarinu od njih, zapovieda, da 
od toga odustane.' U isto doba strogo kori grofa Martina Frankopana, 
5to u Jastrebarskom i po drugih svojih posjedih pobira od zagre- 
baSkih trgovacah maltarinu, te mu nalaze, da odustane od toga^ a §to 
je do sada nepravedno pobrao, da ih u tom odSteti.^ 

Isti kralj na 24. marta god. 1464. na molbu gradskoga sudca 
Nikole i priseznika Antuna i Blail^a, izaslanikah gradske obdine, na 
podlozi zlatne bulle Bele IV. potvrdjuje iznovice posebnim privile- 
gijem, da su zagreba^ki trgovci na svih maltah i prievozih oproSteni 
od maltarine i brodarine.* 

Sliede<5e godine 1465., kada su se gradski izaslanici: sudac 
Konrad RavSar i priseznik Blaz prituzili kralju Matija§u, da kaptol 
zagrebaSki unatoc kraljevskih povlasticah pobira maltarinu, to mu 
kralj strogo zaprieti, da odustane od toga, jer u protivnom slucaju 
nalozit de banu Ivanu Vitovcu, da ZagrebCane banskom vlasti Stiti.* 

Hrvatski sabor, sabran na 22. februara g. 1481. u Zagrebu, na 
prituzbu odvjetnika gradske ob<5ine Ivana PoXegaja, uzima u svoju 
osobitu zaSiitu Zagrebcane i njihovu robu proti plemidem Stjcpanu, 
Bernardu, Dujmu, Ivanu i Nikoli Frankopanom; Petru Zrinjskomu, 
Gjuri MikuliCidu, Gjuri Herendi(5u, Ivanu Krupaju, Grgi Bradacu, 
PanluSickomu, Mihalju i Tomi Tompam ; Ivanu vojvodi Humskomu, 
Bernardu Stocidu, Ivanu Frajlihovi6u, Gjuri opatu topuskomu, koji su 
na svojih maltah nezakonito pobirali od Zagrebcanah maltarinu.* 

Godine pako 1482. na 30. marta grozi se kralj MatijaS svim 
plemicem, koji imaju malte, da, ne odustanu li od zahtievanja mal- 
tarine, da 6e naloXiti banu i podbanom, da ZagrebSane i robu im 
svom strogosti zakona Stite,'' 

' Doc. 145. 

' Doc. 229. 

' Doc. 230. 

* Doc. 232. 

* Doc. 244. 323. 

* Doc. 324. 
' Doc. 330. 



XCII Oprost od placanja maltarim i tridesetitu. 

Iste godine na ii. julija kori isti kralja bana Blaza Magjara, 
§to na banskoj malti u Krizevcih, te Blaza Badana, kapetana medved- 
gradskoga, i Petra Bockaja, §to se proti narocitim kraljevskim povla- 
sticam usudjuju zahtievati maltarinu od robe, kojom Zagrebcani trguju, 
te im nalal^e, da na svaki nacin od toga odustanu.^ 

Opet se isti kralj na 9. maja 1483. grozi svim plemi<5em, koji 
imaju malte, da ako budu zahtievali kakovu maltarinu od zagrebacke 
robe, da tt naloziti banom il podbanom, da takove malte za krunsko 
dobro posvoje.* 

Iste godine na 17. septembra na tuzbu gradske obdine nalozi 
ban Matija Gereb podbanom Petru Bockaju i Ladislavu Rohiiju, da 
ni na banskih maltah a ni na drugih ne smije se pod nikakov nacin 
pobirati maltarina od robe, kojom zagrebaSki trgovci trguju.^ 

Sliedede godine 1484. na 3. maja zabranjuje kralj MatijaS svim, 
koji maltarinu beru, da ju od Zagrebcanah ne smiju zahtievati; u 
protivnom bo slucaju zaplienit ce im malte za krunsko dobro.* 

Iste godine na 4. decembra javlja ban Matija Gereb, da je 
gradska ob(^ina dobila odluku palatina Mihalja Orsaga i kr. sudca 
Stjepana Bathora, kojora su na podlozi mnogih kraljevskih povlasticah 
gradjani zagrebacki prosti od maltarine, pa toga radi svim, koji imaju 
malte, obznanjuje, da ako li protiv tomu uzrade, da de im zaplieniti 
malte za krunu,*' 

Kralj Vladislav dvojim pismom od 6. i 27. januara 1493. po- 
tvrdjujuci na molbu izaslanikah gradske obcine: GaSpara Ku§evi<^a 
sudca, te priseznika Domka Perovida i notara Emerika, povlastice 
svojih predSastnikah, koje govore o oprostu maltarine za robu gra- 
djanah zagrebackih, zabranjuje svim, koji pobiraju maltarinu, da se 
ne usude traziti je od Zagrebcanah; jer inace zaplienit tt im malte.® 

God. 1495. na 19. februara opetovano se grozi svim crkvenim 
dostojanstvenikom , barunom i plemidem, ako li budu na svojih 
maltah od Zagrebcanah zahtievali ikakovu maltarinu.^ 

Iste godine na 6. septembra prepovieda vojvoda i ban Ivan 
Korvin podbanom Ivanu Gjuli i Bernardu Turocu i svimkolikim ple- 
midem, da prema povlasticam, koje su dobili gradjani zagrebacki, ne 

* Doc. 331. 

* Doc. 333. 
8 Doc. 335. 

* Doc. 336. 
^ Doc. 339. 

* Doc. 368. 369. 

* Doc. 377. 



Oprost od pladanja maltarine i tridesetine. Mjere i vaga, XCril 



smiju od njih zahtievati nikakove maltarine, a ako ju budu zahtievali, 
if^lienit ce im malte u krunsko dobro;^ a to isto opetovno nalaze 
ne samo svojim podbanom Ivanu Gjuli i Stjepanu Bradacu, ved i 
svojim kastelanom u Medvedgradu Ladislavu Petehu i Ivanu Horvatu, 
te Ludoviku Kemendskomu, kastelanu u Jastrebarskoj i svim plemldem 
posjednikom, koji imaju malte.^ 

Napokon na 28. maja g. 1498. kralj Vladislav zapovieda svim 
plemidem, a narocito Petru BoSkaju Rasinjskomu, da na svojih maltah 
od ZagrebSanah ne usudi se pobirati nikakove maltarine;^ a na 24. 
augusta i. g. zabranjuje knezu Bernardinu Frankapanu, da odustane 
od zahtievanja maltarine od zagrebacke robe, koja se doveze u Mo- 
druSe; a istoga dana javlja svim crkvenim dostojanstvenikom, veli- 
kaSem, grofom, kastelanom, plemiiSem i njihovim cinovnikom, te gra- 
dovom, trgovi§tam, sclom i njihovim upraviteljem, sudcem, vesnikom, 
maltarom i svim, da su Zagrebcani od svoje robe oproSteni od svake 
roaltarine, a tko se toj njegovoj zapoviedi ne pokori, nalozit ce banom 
i podbanom, da ga svom silom na posluh prisile/ 

O mjerah i vagi. (Vidi I. sv. str. XCIV— XCV.) Obicne mjere 
za duljinu bijahu ove: palac (digitus) kao najmanja mjera; §aka 
(palma), cetiri prsta uzpored polozena; pedalj (spitama), duljina od 
rta palca do rta maloga prsta, kada se proSire prsti; lakat (cu- 
bitus, ulna, brachiura) ; duljina cd rucnoga pregiba do sgloba maloga 
prsta; palica (baculus) i rif (reifo), duljina ravno pruzene ruke od 
njezina palca do protivnoga ramena ; stopa (pes), §estnaest prsta iU 
cetiri Sake; korak (passus) t. j. dvie stope i pol. 

Mjere za tlo: najve(5a mjera bijaSe ral (dieta terrae, juger), a 
kao manje bijahu : lakat, pol lakta i cetvrtina lakta ; prostor sjenokoSah 
oznacivao se kosci (falcastra) t. j. koliko kosac na dan pokositi moze. 

Mjere za sukno il platno: skupina smotana sukna il platna zvala 
sc: balla; inace mjerilo sc sukno i platno na palice ili rife i 
na lakte. 

Za iito bijahu: vagani, poluvaganice i cetvrtinke (metreta, me- 
treta media, quartale). 

Za vino najvcda mjera bijaSe tina, po prilici danaSnjih pet 
bcktolitarah, zatim kabal, pol kabla i cetvrt kabla (cubulus, medius 
cubulus, quartale cubili) i pint (pinta). 

* Doc. 380. 

* Doc. 382. 

» Doc. 389. 

* p*g. 391. 392. 



XCIV Mjere i vaga. Novac, 



Za sol bijaSe posebna mjera prozvana star. 

Za ulje i vosak bijahu funte (funta, talentum, libra), a sto 
funtah zvalo se cent, a to bijaSe za tezu najve<Sa mjera. 

Od najmanjih mjerah spominju se: uncije ili dva lota, te polu- 
uncije, cetvrtina, osmina itd. uncije. 

Da budu mjere i vage prave, bdilo je gradsko zastupstvo, te 
svaka mjera i vaga, prije nego li ju je vlastnik u prodaji mogao 
upotrebiti, morala se na gradskom magistratu, u koga se cuvao iz- 
vornik mjerah i vagah, izmjeriti, a na pronadjenu pravovaljanom 
udaren bijaSe i peSat gradski i gradskoga sudca. 

Zagrebacki trgovci bijahu razliciti t. j. ili su trgovali jednom 
samo vrsti robe n. pr. suknom, platnom, solju, zitom, pa ih i toga 
radi narod nazivao po robi, kojom su trgovali: suknari, platnari, so- 
lari ; ili su prodavali vi§e vrstih t. j. mjeSovitu robu, takove je narod 
zvao Stacunari ili kramari. Cesto se i po dva trgovca udru2ila, te 
zajednicki trgovala, takova trgovacka udruzba bija§e prozvana „ke- 
tuSevina". 

Zagrebacki ^Stacuni* niti su bili veliki niti ukusni, bijahu bo 
to u zidanih ku(5ah nadvedene izbe sa dvokrilnimi vrati na luk, od 
kojih je jedno krilo sizalo do tla, a drugoga polovina t j. dolnji dio 
bijaSe zidan, a na tom se zidu izlagale u neznatnoj mjeri sve vrsti 
one robe, kojom se u tom dudanu trzilo ; a po drvenih ku<5ah jedno- 
stavne razizemne sobe sluzile su za du6ane; a bijaSe svrSetkom XV. 
vieka malih dudanah uza zid zupne crkve sv. Marka. 

U gradskih se zapisnicih XV. vieka cesto spominje, da su §ta- 
cuni okradjeni bili, a najvi§e za vrieme sajma; u ovih pako spome- 
nicih osim kradje, koju je pocinio neki Ladislav, sin Ivana de Zinche, 
kada je po smrti trgovca Friderika (g. 1432.) tajno odnieti dao robe 
u vriednosti do 100 for. a 50 for. uzeo u gotovom novcu,^ pripo- 
vjeda se, da je kaptolski sudac Grga stojedi god. 1429. u posadi u 
Popovom turnu, podkopao no<5ju sa svojom druzinom dudan trgovca 
Kristana, te mu ukrao i odnesao svu robu onamo.^ 

Novac. SpomenuvSi obrt i trgovinu u gradu Zagrebu, re6i mi 
je koju i o novcu. U XIII. i XIV. vieku kovan je bio u Hrvatskoj 
(najviSe u Zagrebu) poseban novac za Hrvatsku (sv. I. str. XCVI — C). 
U XV. vieku nalazimo dodu§e kovnicare (monetarius) u Zagrebu, na 
primjer godine 1436. utuzio je kralju Sigismundu ^Leonardus Noffvy 



* Doe. 59. 

* Doc. 46. 



Navac. XCV 

de Baymocz, tricesiinarum et urburarum et cusionis monetarum comes", 
da su nekoji gradjani zagrebaSki silomice provalili u drzavnu tride- 
setani i podinili ondje §tete do 400 for. ;^ u gradskih pako zapisnicih 
ubiljeleno je, da je godine 1446. Friderik Celjski poklonio „Laurencio 
Sybenburgar aurifabro et monetario", kudu u gradskoj obi^ini, koja je 
opustjela, poSto su njezini gospodari, Pavao i Dionil^, zlatari, uskocili 
\z grada; tim bismo nagadjati mogli, da je joSte prve polovine XV. 
vieka bila kovnica novacah u Zagrebu, no da se ipak u njoj nije 
kovao poseban novac ili „moneta regis pro Sclavonia", ved u obde 
zajedniSki novac za kraljevine Ugarsku i Hrvatsku. 

U ovih spomenicih biva prvi spomen o novcu godine 1407. u 
namiri, kojom se potvrdjuje gradskoj obcfini, da je izplatila drzavni 
porez: sex florenos pro centum, novos.* God. 1438., kada je gradska 
obdina ustupila Frani mlinaru jedno svoje trsje, dala ga pod i)vjet, 
da pla6a od njega o berbi: „sexaginta denarios novos, usualis monete 
regalis".' 

Pozunski sabor god. 1 430. ustanovio je vriednost novcu ovako : 
da sio vecih novo kovanih dinarah vriedi jedan zlatni floren, a od 
manjih dinarah, prozvanih cetvrtaci ili kvartini, da se cetiri sto uzima 
za floren ; doile pako, dok se dovoljno nakuje vedih i roanjih dinarah, 
da smije kolati novac prozvan dukat (gjukez), a deset dukatah da 
vriedi jedan vedi dinar ili Cetiri raanja* 

Uz novac, kovan u Ugarskoj, kolao je joSte u nas i novac kovan 
u Becu ^denarii wiennenses**, te ih toga radi i narod prozvao „beci". 
Tomu novcu biva prvi sporaen godine 1438.* 

Kao nominalni novac u XV. se jo5te vieku spominje: marka 
srebra, u koju se brojilo dvie sto dinarah ili be2ah,* vriedila je cetiri 
florena u zlatu.' Fensam^ §to bija.^e takodjer nominalni novac od 6etr- 
dcset dinarah, neima u ovih spomenicih poslie god. 1438. nikakova 
spomena. 

Cetvrt florena prozvan bijaSe staronjemackom rieci „orth", „or 
thonez".® Ugarski denari prozvani bili su i ^solidi".^ 

* Doc. 9Q 
' Doc. 13. 
' Doc. 52. 

* Doc. 57. 

* Doc. 116. 121 
« Doc. 158. 

' Doc. 347, 

« Doc. 195. 385. 

* Ibid. 



XCVI 



Novac, 



Toliko nam je u ovih spomenicih ubiljezeno o novcu, koj je u 
XV. vieku kolao po Hrvatskoj. 

Da je XV. vieka bilo Ijudih u Zagrebu, koji su srebreni novac 
obrezivanjem oStedivali, svjedoce nam gradski zapisnici, jer kako jur 
spomenuh, bijaSe god. 1423. tuzen gradskomu magistratu zlatar Kle- 
ment, da obrezuje kraljevske denare, no poSto je samotret prisegnuo, 
da je glede takove potvore nevin, rjeSen bje od obtuzbe. 



. ■ > ■ ' 



Gradski zivot i obicaji. 



Akoprem n ovih spomenicih vrlo malo ima traga o gradskom 
iiTOtu i obiSajih u XV. vieku, to ipak iz ono neSto oporuSnih za- 
pisah, cienika i nekojih gradskih odredbah moSemo donekle nacrtati 
kako se £iyjelo u zagreba£kom Gradcu tecajem XV. vieka. Da se naSi 
predji rado zabavljali, premda su ^ivjeli usred borbah, o tom ne 
mole biti sumnje; a zabavam bilo je viSe povodah kao: krStenje i 
sv. potvrda, kod kojih se kumovi smatrali kao rodbinska sveza i kao 
dnigi roditelji, a takov sveti odnoSaj vricdio je i pred sudom, jer je 
bio i zakon stvoren (1437), da tko bi opsovao svoga kuma ili kumu 
ili povadio oru2je na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu 
marku globe, za drugi put dvie marke, a za tre<H, pet marakah; za 
cetvrti pako oglobit de ga sasvim i uzeti mu slobodu ; a kumove radi 
zabranjenih Ijubavnih odnoSajah smrdu su kaznili. — Osim toga bilo 
je zabavah prigodom crkvenih proSlenjah, godovnih danah, a naroSito 
u obrtnih bratov^tinah na godcve svetacah cehovskih zaStitnikah, vjen- 
canja, kod sagradjenja ku<5ah ili prodaje posjedah, kod kojih se ,al* 
doma§* pio, te napokon poklade sa svojimi maSkarami, koje bijahu 
viSeputa povodam krvavih izgredah. Kod svih pomenutih sgodah 
obilno se jelo a i pilo ne samo doma^e vino i pivo, ve^ i inostrano 
vino, osobito juzno sladko t. j. roalvazija. — Ove zabave bijahu skop- 
cane i sa plesom i to uz svirku svira^h (fistulatores) ; uz tanac bilo 
je kadkada i ]akrdtja§kih predstavah (joculatores), a da lakrdija bude 
podpunija, imadjahu za to i posebno odielo. 

Dvie su pako osobite zabave bile i to: na Ivanje ili 24. juna 
palio se na gradski tro§ak na trgu sv. Marka ogroman ^kries'', koj 
su il GraSanci ili zvonari sv. Marka naciniti i paliti morali. U XV. 
vieku pocelo se oko toga kriesa upravo pomamno plesati i to tako, 
da stt mnogi kao bez duha popadali na zemlju ; (a taj je ples uz do- 
madi kries uneSen bio iz NjemaSke, gdje su ga zvali: Johannestanz) ; 
a uz to na taj dan gostilo je gradsko zastupstvo u vie<5nici odliSnu go- 
spodu i gospodje, na kojoj gostbi uz domada jela i pila i poslasticah 

7 



XCVin Gradski zivot i obiiaji. 



bilo je i juSnoga vo<5a, kao: grozdjida, narandjah, smokayah itd. — 
Druga zabava bijaSe igra obojadisanimi jaji ili .pisanicami", kojom 
se ne samo djeca, ve6 i stariji zabavljali, a izvodila «e ovako: igrac 
uzeo bi pisanicu u ruku i stisnuo ju tako, da joj se samo bok vidio, 
doSim bi drugi igraS bokom svoje pisanice u bok njegove pisanice 
tuckao, Sija se natukla, izgubio ju i morao ju dati onomu, Sija je 
ciela ostala. Ova se igra zvala ^tucanje s jaji*^ (concussio ovorum), 
a bila je u XIV. joSte vieku tako osobitom, da su se po njoj brojili i 
dani ; u XV. pako vieku, ako je ova igra i ostala, ali nisu dane vi§e 
po njoj brojili; igrala se pako na vazmeni ponedjeljak. 

Za igre u toliko znamo, da neke bijahu dozvoljene, kao stre- 
lanje u niSan (ad signa sagitare) ili ma^evanje, koje cesto odabrahu 
radi zabave i vjeSbe, pa se ipak takova zabava mogla koj put i tuzno 
svrSiti. Nekoje igre bijahu zabranjene kao igra kartami na dasku (ludus 
ad tabulam) ; ova bo hazardna igra doneSena iz Francezke preko Nje- 
maSke u Plrvatsku igrala se na znatne novcane svote kartami na 
dasku, a zvala se: „na§i-va§i'. 

BogataSi u svojih pala^h i zidanih ku£ah dakako da su raz- 
koSno zivjeli, do£im gradjani u svojih najviSe drvenih kudah u koliko 
su premogli, a napokon siromasi, a narocito kmetovi, ^ivjeli su siro- 
tinjski u svojih kolibah (casalia); docim su prvi imali srebreno, a 
cesto i pozladeno stolno posudje, rabili su imudniji gradjani po- 
sudje od kositra i od stakla, a siromaSniji od loncarske radnje ili 
drveno. Isto tako i odjelo na bogataSih bilo je ili od damaska ili od 
grimiza ili finoga kolinskoga sukna i krznom podstavljeno, nosili su 
gradjani od prostijega sukna te od crnoga i bieloga darovca. 

To isto vriedi i za poku(5lvo, koje bijaSe u bogataSih ftne rez- 
barske radnje, kao klupi i stolice a i te bijahu kolom obSivene ili sa- 
govi pokrivene (copeturae, bancalia, lectisternia), dofiim u gradjanah 
stolarske radnje ili bojadisano ili jednostavno ; to isto valja i za nakite 
kao: prstenje i lenske ovratnike (legibula). 

Od oruzja, koje se u XV. vieku rabilo, spominju se: sablje, ma- 
cevi, bodezi (bicceli), Stitovi, strelice u tulovih, lukovi, buzdovani 
(cambuca, clavi ferrei), Stitovi i kacige. Barutom, koji je u XV. ve<5 
vieku i u Zagrebu u porabi bio, ne znamo je li se sluXili pojedinci, 
V6(^ ga samo ili gradska ili kaptolska vlast rabila za vremena napa- 
daja ili obrane nabijajud njim lumbarde i velike puSke na utvrdah. 

Napokon spomenuti mi je, da ni gradjani na zagrebackom Gradcu 
ne bijahu u to doba prosti od sujevjerstva. 



Biskupska i kaptolska oblast 

Na lievoj obali potoka MedveScaka i uzduS nje prema sjeveru 
prostirala se oblast zagrebaCkoga kaptola. Ovo mu zemljiSte poklonio 
utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, a u nj spadala je kaptolska ulica 
(danaSnji Kaptol) sa velikim ritnjakom prema iztoku, te obdina novo- 
veSka do posjeda plemidah mirogojskih; biskupska pako oblast opet 
na lievoj obali MedveScaka obsizala je prema jugo-iztoku prastari 
Zagreb ili danaSnju LaSku ulicu sa podruSjem. 

U prvom svezku ovih spomenikah (str. CVI — CLII) opisao sam 
proSiost ove jedne i druge oblasti poSam od utemeljenja biskupije do 
svrSetka XIV. vieka, a sada mi ju nacrtati kakova je bila u XV. vieku. 

Utvrdjwanje kaptola, U zagrebaCkoj gradskoj obdini bio je do- 
zvoho ved Bela IV. godine 1347. kaptolu zagrebaCkomu, da na sje- 
vernom rtu gradske utvrde sagradi dvrstu kulu, kamo de se za vre- 
mena neprijateljskih nasrtajah modi zakloniti kanonici i ondje po- 
hraniti i svoju i crkvenu imovinu. Ova kula sa pripadajucom zidanom 
ogradom, kako jur spomenuh, zvala se ,,Popov turen^. Ali kaptol; 
t. j. onaj dio grada Zagreba, koji lei^i na lievoj obali potoka Medve- 
£Caka, nije bio do polovine XIV. vieka niSim ogradjen. Istom tada 
po^eli su i to mjesto kanonici utvrdjivati, ali ne zidom, ved drvenom 
ogradom, koja je ve<5 g. 1387. podpuno svr§ena bila. U Sigismundovu 
na ime nalogu, kojim na 1. marta g. 1387. nalafe banu Ladislavu 
LuSnickomu, da poSto je vjerojatno doznao, da ban IvaniSa s vranskim 
priorom Ivanom PaliSnom i veliki vojvoda bosanski Hrvoja sakupiv 
silnu vojsku kredu proti Zagrebu, a budud da je kaptol ucvrSden i 
opasan jamom i cvrstom drvenom ogradom, a pust je, jer su mnogi 
buntovnici kanonici odsutni, toga radi lasno je buntovnoj vojsci za- 
posjesti ga, a sbudne li se to, prieti cieloj kraljevini velika nesreca, 
a gradskoj utvrdi ocevidna propast; za to zapovieda gradjanom pod 
kaznu veleizdaje, da smjesta poteku na kaptol i da njegovu drvcnu 
ogradu sasvim razvale uzevSi svukoliku gradjevinu za sebe. Ne ima 
sumnje, da je ovaj kraljev nalog i bio izvr§en, a tako i opet kaptol 
ostao neutvrdjen. 



Utvrdjivanje kaptola. 



O novom utvrdjivanju kaptola nije se ozbiljno roislilo sve do 
godine 1469. Ove godine i to u subotu poslije Miholja probudila je 
u kasno no^no doba stanovnictvo zagrebaSko ul^asna vika i vapaj u 
pomo^, koju dizahu seljaci i plemidi, §to su s onkraj Save pobjegli 
u Zagreb i placu<5i pripoviedali, da su Turci provalili i spalili im 
sela i ku6e, §to se je vidjelo i po straSnoj vatri, koja se je iz Za- 
greba razabirala, a bjegunci rekoSe joSte, da su Turci nakani pre- 
broditi Savu i naroSito orobiti kaptol i stolnu crkvu. U tolikoj smutnji 
i strahu od groznog neprijatelja prestade ona mrznja medju ob<^inom 
gradskom zagrebac^kom i kaptolom, te gradjani otvoriSe vrata svoje 
tvrdje i primiSe kanonike i stanovnike kaptolske strane i spremiSe se 
na uzajamni odpor. Ovoga straha oslobodila ih je rieka Sava, koja 
je od silne kiSe, §to je bila pala u Rranjskoj, kroz no^ tako nabujala, 
da je po&la poplavljati zagrebaSko polje i cielo Posavje i tako je 
prisilila Turke, da su morali odustati od navale na Zagreb.^ 

To bijaSe povod, da je kaptol zagreba^ki tvrdo odluSio utvrditi 
^vrstim zidom i kulami i kaptolsku ulicu i stolnu crkvu. Izmoliv^i 
radi toga i privolu kralja MatijaSa (17. novembra 1469.),* jer bez 
privole kraljevske nisu se smjele dizati u kraljevini nove tvrdjave, 
dao se kaptol na utvrdjivanje. Taj je posao u pocetku £esto zapinjao, 
pa da se pospjeSi, s toga na 6. srpnja god. 1473. zakljuci kaptolsko 
vie^e: da se utvrdjivanje kaptola revnije nastavi, da se izaberu po- 
sebni kapetani, kojim tt biti duSnost nadzirati gradnju; za tim, da 
je duzan svaki kanonik, bio on prisutan ili odsutan, na zapovied kape- 
tanovu poSiljati na radnju utvrdjivanja svoje kmetove, a kada oni 
budu radili ili gradili, da ih il osobno ili po svojem zamjeniku nad- 
ziru i gone ih na brli rad. Napokon, da svaki kmet, koliko ima vo- 
lovah, toliko de morati dovezti vozovah Sibja ili faSinah, oni pako 
kmeti, koji ne imaju teglede marhe, morat <5e Sibje sjedi, nakladati na 
kola i nasipe graditi, kako im kapetani naloSe ; koji pak od kanonikah 
propusti to uSiniti il osobno il po zamjeniku, platit <5e globu od 
a for. u zlatu.' 

Ovim zakljuckom poCelo je utvrdjivanje znatno napredovati, a 
uza to poskrbio se i kaptol za potrebito oruzie za obranu, te ga i 
dobavio, jer na 17. augusta i. g. razdieljene su bile medju kanonike 
34 velike puSke ili rucne lumbarde.* 



* Doc. 264. 265. 
■ Doc. 266. 

* Doc 289. 

* Doc. 290. 



Utvrdjivanje kaptoia, Ulica Opatovina. CI 



• 

Kako se Sini, bijaSe Te<3 godine 1476. kaptol bar sa zapadne 
strane u2vr§^en zidom, ali su toj mladoj utvrdi veoma pogibeljne bile 
kolibe cistercitskih kmetovah busenjem pokrivene, koje se prostirahu 
pod zidom kaptolske tvrdje na lievoj obali potoka Medvei^Saka, s toga, 
jer bi Turci, ako provale u Zagreb i nasmu na kaptol, mogli te kolibe 
zapaliti, pa bi tim lasno postradati mogla i kaptolska tvrdja. Ovu 
temeljitu molbu usli§a kralj, te na 14. jula 1476. strogo nalo2i cister- 
citskomu opatu, da ove drvene kolibe svojih kmetovah dade sruSiti, 
a kmete preseli u kaptolsku tvrdju; ne uSini li toga, da ^e naloSiti 
banu ili podbanom, da ih oni dadu sruditi.^ 

Prigodom utvrdjivanja kaptola bilo je sa strane gradske ob^ine 
mhOigo zaprekah i uznemirivanje radnikah u tom napornom poslu. Ved 
mjeseca aprila 1476. obiedio je kaptol zagrebacki gradsku ob^inu, a 
narofito sudca Bla2a Tota i gradjane BlaSa Nemeta, Ivana Soldinari<5a, 
Haniida, Ivana Pazara, Antuna KlokoSkoga, Valentida, Lovru Sporara, 
Stjepana Platnara, Dominika Perovi<5a, Dionila SipSi^a, Korena, Stefa- 
ni<5a, Marka MesaroSa, Mihalja, sina Valentinova, BlaSa SteniSkoga, 
Antuna krojaSa, Iliju zvonoljevca, Pavla Zabu, Radaja, Pavla zlatara, 
Petra stolara, Kelca, Klementa postolara, Dominika i BlaSa varge, i 
Hania remenara i neke jo§ gradjane, da kada je pod zidom kaptolske 
utvrde dao kopati kaptol ogroman jarak i u nj napuSdavao vodu iz 
potoka MedveS^ka radi ve<5e obrane iste tvrdje, da su reSeni ob- 
tufenici ne samo smetali kaptolske radnike u tom poslu, ve<5 da su 
mnoge od njih pohvatali i utamniSili. Po nalogu kraljevu, izdanom 
pocetkom svibnja i. g. nalozeno bjeSe kaptolu Sazmanskomu, da re- 
ceni krivci t j. BIa2 sudac s petdesetoricom gradjanah prisegne, da 
toga nisu poSinili. I doista na 37. augusta pred Cazmanskim kaptolom 
prisegne sudac Bla2 s petdesetoricom gradjanah, da su nevini u tom, 
§to ih kaptol tu2io.' 

God. 1478. na 15. semptembra zakljuSi kaptol glede onih ne- 
mamih i odsutnih kanonikah u strailfenju kaptolske tvrdje, da kada 
im odredjeni za to od kaptola Sinovnik odredi dnevnu il no<5nu straSu, 
da mu se bezodvlaSno pokore; tko bi se ustru5avao, za prvi prkos 
plati for. globe, za drugi gubi diobu onogodiSnju, a za tre<5i Ii§ava 
se predija; a tako da je kaSnjen i onaj, koji bi ga zagovarao.* 

Ulica Opaiovina, Badava utvrdio bi se kaptol, ako u toj tvrdji 
ne bude Ijudih, koji bi ju za vrieme obsade mogli braniti, pa s toga 
zamoli kaptol biskupa Osvalda, da mu dozvoli u toj tvrdji naseliti i 

* Doc. 301. 

* Doc. 304. 

* Doc. 317. 



CII Ulka Opatovina. ' 



svjetovnjake. Na 20. kolovoza 1476. odazvao se biskup Osvaldo ovoj 
kaptolskoj molbi. U uvodu ove biskupove dozvole crta se tadanje 
tufno stanje kraljevine Hrvatske u ovihrieSih: «kada promiSljavamo, 
i kada se u pojedinih casovih i trenutcih sjedamo blaSenih i sretnih 
onih vremenah, u kojih su zivjeli prevriedni predSastnici naSi, biskupi 
zagrebaSki, pa kada sravnimo ista s naSom doboro. i sadanjimi dani, 
u kojih prekukavno i sa strahom u toliko samo l^ivotarimo, da jedva 
odisati mozemo, neizrecivo se moramo Suditi; pa ako bismo i voljni 
bili ovom ili o onom iole samo spomenuti, rieS bi nam zapela u 
grlu, jer kolika je opreka medju istokom i zapadom, medju svjetlom 
i tminom, tolika je medju ovom i onom dobom. S toga neka ne bude 
nikomu zazomo, ako ne mol^emo sliediti stopah predSastnikah naSih 
ni gledom na nas same, a ni u upravi nam pod^injenih, obazremo li 
se na domade i nutamje ili izvanjske nepogode i protivStine, usljed 
kojih je slavno ovo kraljevstvo sasvim potla^eno i uniSteno, tad tko 
iole zdrave pameti mogao bi nas ukoriti, da kada je ponestalo starih 
obiSajah, da se, ho(5e§ ne <5e§, moramo slul^iti novijimi, koji su prema 
danaSnjemu vieku. Premda su nam domade nepogode tako tegotne, 
da njihovu pritisku jedva mo2emo odoljeti, ipak nas jace ubada pre- 
gorki onaj zalac, bjesnoda na ime turska, kojom je ovo kraljevstvo 
s ve<5e ve<5 strane poplienjeno i opustoSeno, di, kojemu prieti i posve- 
maSnja propast. Ovih indi neprijateljah krila Hhstova i nezasitnih 
zvierih tolika je bjesno<5a, da mi, koji smo izpred njihove Seljusti i 
to u neznatnom broju, bozjom milosti joSte poStedjeni, naslu(hiju6i 
s trepetom skoru svoju propast, od koje nas jedino milost bo2ja, a 
uz nju cvrste utvrde i kule osloboditi i saSuvati mogu.** — Toga radi, 
kako je jur prije dozvolio bio kaptolu, da smije graditi tvrdju, to 
mu i sada dozvoljuje, da ju moze naseliti Ijudmi svjetovnjaci i sve<5e- 
nici, koji bi ju za vremena obsade mogli braniti, „jer sam si zamku 
stavlja, tko sagradivSi tvrdju ne obskrbi ju valjano obranom*, te od- 
redjuje, da novi ovi stanovnici budu pokomi kaptolu, kako su mu 
na podlozi kraljevskih darovnicah podloSni i drugi njegovi podanici, 
a ni sam biskup, ni njegovi nasljednici ni njihovi cinovnici, da u tom 
ni najmanje ne smetaju kaptola.^ 

Na podlozi ove biskupove dozvole poSeo je kaptol odmjerivati 
i oznaSevati prostor, na kojem <5e novi naseljenici ku<5e sagraditi, ali 
u tom naiSao je u samih svojih Slanovih na znatan odpor, jer se 
mnogi uztrucavahu il od svoga dvora il od svoga vrta iSto u tu svrhu 
odstupiti; toga radi na 18. augusta g. 1477. stvori kaptol ovajzakon: 



* Doc. 302. 



Ulica Opatovina, CIII 



da svaki onaj kanonik, koji se uzprotivi, da mu se od dvora ili od 
vrta oduzme potrebito zemljiSte za novu naseobinu, da je bezodvlaSno 
li§en kanonickih dohodakah i udruzbe, te de se smatrati kao bun- 
tovnik, krivorotntk i izdajica domovine.^ 

Naseljenikom nove ove ulice, koja je i posebnu obdinu sastav- 
Ijala, valjalo je propisati i zakone, a to je ucinio kaptol, kao njezin 
za§titnik i gospodar, na a. januara g. 1478. U utemeljiteljnoj izpravi, 
poSto je ocrtao tuino onodobno stanje na§e domovine, izvrzene turskim 
provalam, koje ih prisililo da nastoje o svojoj obrani, pa da su i toga 
radi i u kralja MatijaSa i u biskiipa Osvalda dobili dozvolu, da mogu 
kaptol uSvrstiti i u jednom dielu te utvrde naseliti svjetovnjake obrane 
radi, prema onoj izreci : ^ jaoh samcu, jer kada padne, ne ima nikoga 
da ga digne', to su i oni odielili jedan dio svoga zemljiSta na kap- 
tolu, po^v§i od dvora, koji je neko5 sagradio arcidjakon katedralni 
Dimitar, a sada je vlastnic^tvo Lucije, udove mesara Blaia^ a odavde 
iduc prema sjeveru do vrta franjevackoga samostana, Sirokim putem, 
§to dieli kanoniSke dvore od kudah novih gradjanah, odredivSi da 
svaka gradjanska ku<5a ima u Sirini petnaest lakatah, a duljina da joj 
seze do samoga zida re^ene utvrde, ali tako, da su kanonici dulni 
plotom obgraditi svoje vrtove, koji su uz taj javni put ili ulicu. 
OznaSivSi tako obseg te nove obdine, propisali ^u joj i zakone, kojimi 
se mora upravljati. Ponajprije svake godine na Gjurgjevo i to prije 
podne, da izaberu obdinari Setiri cestita priseznika izmedju sebe, a 
ovi da isti dan prije objeda izaberu sudca, koji <5e sudac i njim i 
njihovim stanarom suditi s reSena dva il tri priselnika u gradjanskih 
i kamih prekrSajih. U zIo£inih pako, kao : ubojstvu, razbojstvu, kradji^ 
palezu, izdajstvu i nevjeri, sudit <5e isti sa kaptolskim sudcem ali u 
prisu6i ciele ob<5ine, i to svake sriede u tjednu, na koliko nije ze- 
maljskim zakonom zabranjeno u taj dan suditi. JoSte da u gradjanskih 
i kamih prekrSajih, bude li valan uzrok, mo2e svatko, nezadovoljan 
obdinskim sudom, prizvati na kaptolski sud ; no, ako koji ob<^inar lu- 
kavStinom htjedne mimoi<5i obdinski sud, lii ako li po izre(^enoj ve<5 
osudi obcinskoga sudca prizove na kaptol, a taj pronadje, da je ob- 
<5inski sudac pravo sudio ili da je lukavStinom prizvano bilo na kap- 
tolsko sudtSte, to de kaptol takovoga prizivaca odaslati na ob<5inski 
sttd i da plati dvadeset i Setiri dinara globe ob(5inskomu sudcu. Od 
sudbenih globah, da ob<5inski sudac ima dva diela, a tre<5i priseznici. 
U globah za zloSine, da kaptolski sudac ima polovinu, a drugu po- 
lovinu obdinski sudac s priselnici. Dozvoljava se joSte, da ob(:inari 
za zivota i na samrtnom Sasu mogu razpolagati svojom pokretnom 

* Doc. 307. 



CIV Ulica Opatovma, 



imovinom po vol ji ; a nekretnine kao kude i grunte^ da ni za liTota 
ai na samrti ne smiju ostaviti onim, koji su izvan ove obdine, a niti 
su voljni naseliti se u nju, a navlaS ne smiju ih ostaviti protivnikom 
ili neprijateljem kaptolskim; a crkvam, samostanom i u druge bogo- 
Ijubne svrhe oponiSiti mogu samo novSanu vriednost kudah, ali same 
ku^e podnipo§to. Umre li ob<^inar ne naSinivSi oporuke, da ga nasliede 
rodjaci obojega spola sve do tredega koljena; ne bude li ih imao, da 
se imovina umrloga podieli u troje, jedan dio da je za duSu pokojni- 
kovu, drugi kaptolu, da njim po volji razpolaSe, a tre<5i da se dade 
u obtinsku korist. U onom sluSaju, kazni li se koji obdinar smrdu 
radi zloSina, ili uteSe prije osude, da mu imovinu zapliene kaptolski 
i obdnski sudac, te uzevSi obzir na potomSad i duhiu pristojbu 
jednomu i drugomu sudcu i drugim okolnostim, kaptol <5e njom raz- 
polagati kako pronadje za najshodnije. Rani li koji obdinar u prisu6u 
sudca znatno koga, da plati 12 for. ranjenomu, a isto toliko sudcu, 
a sudac da ga pritvori dotle, dok izplati globu ili dok dade dovoljno 
jamstvo, da de za 15 danah podmiriti. USini li to, ako nije sudac 
prisutan, a vjerodostojnimi se svjedoci dokaze, da plati istu globu- 
Pljusne li tko koga, il iztuSe i neznatno rani, bilo to pred sudcem 
il ne bilo, a svjedoci se doka^e, da plati za modricu onomu, ako je 
fiestita glasa, 5 for. u zlatu a pet sudcu, inaSe samo forint, a toliko 
sudcu. Priepori glede pogrdah i psovkah, bili oni uSinjeni pred sudcem 
il ne bili, da se razpravljaju na ob45inskom sudu, i u presudi, da se 
obzir uzme osoba uvriedjenoga, je li £estita glasa ili ne. Ostale manje 
prestupke sudit tt sudac po svojoj uvidjavnosti. Pozvan obdinar na 
sud, ne dodje li na prvi poziv, da plati sudcu za osam danah osam 
dinarah ; ne dod je li na drugi poziv, da plati 1 3 dinarah, a ne dodje 
li i na tredi, da plati 20 dinarah, osim ako svoje nedoSaSde valjano 
izpriSa. Bude li tko pozvan jednim odrjeSitim pozivom, smatra se kao 
da bi tri puta zvan bio, pa ne dodje li na taj odrjeSiti poziv, platit 
tt globu, kao da bi tri puta zvan bio. U ostalih sudbenih postupcih 
da se dr2e zemaljskoga zakona i obiSaja. Bude li obdnar osudjen da 
plati dug il globu, a obre^e rok u koji de izplatiti, a ne sumnja se 
o njemu da bi utekao, ne smije se zatvoriti, ve<5 da poloSi jamstvo, 
da 6e do urecena roka podmiriti. Ako prodje rok, a on ne zadovolji 
du2no8ti, ne ima li toliko gibive il negibive imovine, kojom bi se 
dulnosti moglo zadovoljiti, da ga slobodno pritvore; uSini li sudac 
proti toj odredbi, ima pravo zatvorenik podidi tuSbu na njega. Da 
pako re£eni obdinari za tolike njim izkazane blagodati zahvalni budu, 
zahtieya kaptol, da ga priznavaju gospodarom, da u Suvanju i obrani 
ove tvrdje i osobno i sa svojimi stanari budu na slu2bu. Kaptol se 



Ulica Opatovina, CV 



odrice svakoga gospodstva nad obdinari, a tako isto zabranjuje i sto- 
jemu sudcu, ali zahtieva, da ih ob<5inan vaviek poStuju; sluSi li se, 
da uTriedi 11 opsuje obdinara koji kanonik il kaptolski sudac, a ob- 
tinar se prituii kaptolu, pa se pronadje da je tuSba istinita, tuSitelju 
6e se dati zadovolj§tina. Da reSeni obdnari spokojno mogu Sivjeti, to 
prepovieda kaptol, da ih kanoniSka sluSin£ad niti ne vriedja niti psuje ; 
sluSi li se, da koji kanonicki sluga po^ini u ob^ini umorstvo il opsuje 
ob<5inara, a obdina krivca uhvati, da mu prema izgredu i slobodno 
sttdi i kazni. Ne moze li takovoga slugu uhvatiti u obdini, jer po- 
^HnivSi zlo£in, utekao je, da ga slobodno hvata na kaptolu (ulici), a 
nipoSto ne u crkvi, dvorovih kanoniCkih ili prebendarskih, a gospodar 
takovoga sluge, da pridrli njegovu imovinu il zasluzenu pla^u, dok 
ne odredi kaptol, kako <fe njom razpraviti. U manjih stvarih, a na- 
ro£ito glede duga, duzan je svaki kanonik za svoga slugu obdinaru, 
ako mu se prituzi, po pravici udovoljiti; ne uSini li toga, to kaptol 
pridr2aje za sebe pravo tako o kanoniku gospodaru, kako i o njegovu 
slugi shodna odrediti. Napokon da <5e u ime priznanja kaptolskoga 
▼lastnictva u toj obdini poslije 16 godinah, kako im je to zajamSeno, 
pla<5at o novoj godini svaki ob<5inar od cieloga ku<5i§ta jednu petinu 
forinta u teku<5em novcu, a vi§e se nikada ne de zahtievati. Na po- 
sljedku po§to je kaptol naumio u tom obsegu odieliti i viSe zemljiita, 
da se na njemu otvore nove ulice i nasele u njih novi stanovnici, 
kada to uSini, to i za te nove ob<5inare da vriedi taj zakon i da 
s ovom jur postoje<^om obdnom sa(^injavaju jednu cjelinu pod jednim 
obdinskim sudcem.^ 

God. 1478. na 17. februara zakljuSi kaptol u svojoj sjednici, 
da svaki kanonik il osobno il po svojih kmetih sagradi u Opatovini 
dvie ku<5e a svi ukupno i vie<5nicu i da je to do Martinja gotovo. 
Tko bi prkosio, gubi predij i diobu o novoj godini. Gradivo za ku<5e 
da se sjece u kaptolskih Sumah.' 

U isto doba, kada se zagrebacki kaptol poSeo ucvr§<5ivati proti 
nasrtaju turskom, i biskup Osvaldo da od neprijateljske provale sa- 
cuva biskupski grad, dao je oko njega, a narocito na juinoj strani 
(jer ga s iztoka $titio ribnjak) podi<5i visoki nasip izkopavSi pred njim 
duboki jarak. Ovo doznajemo iz prituSbe zagrebaSkih Dominikanah, 
kada su god. 1473. zamolili papu Siksta IV., da se iz la§koulickoga 
samostana sv. Nikole preseliti smiju na zagrebaSki Gradac do kapele 
sv. Katarine, navedSi uz druge razloge i taj : „§to je biskup utvrdjujuc 

* Doc. 309. 
« Doc. 311. 



CVI Zivot i obiiaji u kapiolu za^reba^kom. Ndimenovanje kanonikah, 

svoj grad radi turske provale, onaj put, kojim se ravno i lasno do- 
lazilo u njihovu crkvu, sasvim razvalio i uni§tio.^ 

^ivot i obi£aji u kaptolu zagreba&kom. O utemeljenju kaptola 
zagrebackoga, njegovom razvitku i urcdjcnju, o Hvotu i obiSajih pocevSi 
od osnulka biskupije (1093.) do svr§etka XIV. vieka progovorio sam 
u I. svez. ovih spomcnikah (str. CIX — CXXXIV), a sada 6u nacrtati 
njegovu proSlost u XV. vieku. 

Naimenovanje kanonikah, Do svr§etka XIV. vieka zagrebaSke ka- 
nonike imenovali su ili domadi biskupi, ili ugarski kraljevi, a Sesto 
i rimska slolica, u XV. pako vieku ne nalazimo primjera, da bi papa 
koga postavio kanonikom zagrebackim. U tom se vieku tim pravom 
slu^ili samo domadi biskupi a i kraljevi ugarski gauctoritate juris 
patronatus regii*'. U onom razdobju XV. vicka (1433 — 1465), kada 
je, kako <5emo brzo doznati, nastao priepor medju raznimi kandidati 
za stolicu biskupije zagrebacke, grofovi Celjski dovinuvSi se u Hr- 
vatskoj silne vlasti ipremod, a narocito Friderik i Ulrik (1436—1456), 
koji su prisvojili za se i naslov pokrovitcljah zagrebaCkoga episko- 
pata (tutor et advocatus ecclesie zagrabicnsis), namje§tahu za kanonike 
svoje Ijudc, a i tudjince Slovence i Niemcc, koja je naimenovanja i 
sam kralj Vladislav Posthumus g. 1453. zakonitimi priznao i odobrio.* 
Takovim se nacinom napunio kaptol Ijudmi raznih narodnostih, razli- 
Cite 6udi, a (^esto i nesposobnimi^ §to je bilo na u§trb ugledu i zvanju 
ovoga castnoga sbora. Da se sacuva Sast ovoga uglednoga tiela u 
biskupiji, to je kralj MatijaS (jer je jo§ trajala borba raznih preten- 
dcntah za zagrebaSku biskupsku stolicu) na 24. maja god. 1462., slu- 
Itti se svojim patronatskiro pravom, ovlastio biskupa varadinskoga 
Ivana Viteza iz Srednc, da on izpraznjena mjesta zagrebackih kano- 
nikah podjeljuje osobam sposobnim i zasIuSnim, te ujedno naloSio 
kaptolu zagrebac^komu, da samo onoga ustoli, koga rcSeni biskup 

* Doc. 285. 1 

* Nos Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, 

Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Moravie etc. Memorie commendamus per | 

presentes, quod nos universas collaciones quorumlihet heneficiorum in ecclesiis: 
cathedrali zagrabiendi aut coUegiata chasmensi per fideles nostros, illustres principes, 
dominos Fridericum et Vlricum Cilie, Ortemburge, Segorieque comites ac regni 
Slavonie banos, hactenus quibuscumque personis factas, ratas et gratas habendo, 
presentibusque approbando et ratificando eisdem auctoritate nostri jurispatronatus, 
regium consensum nostrum prebuimus ymmo prebemus pariter et as^ensum presen- 
cium litterarum nostrarum vigore et testimonio mediante. Datum Wyenne feria sexta 
proxima post festum beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo tercio. Regni nostri anno tredecimo. 
Act. Cap. Ant. fasc. 91. nr. 24. 



Nattnenovanje kananikah, Kaptol pod zaiiitom krune. CVII 



imenuje, jer da de svakoga, tko bl miroo njegova naimenovanja 
usioljen bio, smatrati nezakonitim.^ — Da su syrSetkom joSte XV. 
Tieka i biskupi zagrebacki ui^ivali prava imenovati kanonike, neka 
nam sluzi za dokaz to, §to je na 9. aprila 1 499. biskup Osvaldo Tuz 
zagreba^ku prepozituru s kanonikatom podielio svomu bratu Alfonzu, 
i nalozio kaptolu, da ga ustoli.' — Jedan samo poznat nam je slucaj, 
da je kaptol (oko 1466.) uz prkos tomu, §to je kralj MatijaS arcidja- 
konat goricki podielio kanoniku Martinu, tu Sast podao kanoniku Di- 
mitru ; ali je toga radi pao kaptol i u nemilost kraljevu, koji mu taj 
postupak istom na silne molbe velikaSab jedva oprostio.' 

Tim jer je kralj Ladislav uteme1jiv§i biskupiju zagrebaSku (sv. I. 

slr. I — IV. CVII — CIX), a uz nju i stolni kaptol, koga je takodjer 

posjedi obilato nadario, postadoSe kraljevi ugarski patroni zagrebac- 

koga kaptola, koji je i toga radi, kada mu se kakova nepravda Sinila, 

trazio u krune, kao u svoga patrona, zaStitu. — Vrlo je znamenita 

glede toga predstavka kaptola zagrebai^koga, podnesena kralju Mati- 

ja§u (oko 1470.), u kojoj nacrtavSi tro§no stanje stolne crkve i biede, 

koje trpi §to mu se posjedi otimlju, desetina uzkra^uje a kanonici 

progone, prepomo ga moli, da mu svojom kraljevskom patronatskom 

vlasti u pomoc priteCe.* — Na pritu2bu kaptola zapovjedi 20. aprila 

g. 1464. kralj Matija§ banom Emeriku Zapolji i Nikoli Ilo£komu, da 

kaptol i njegove podanike u prastarih njihovih pravih, povlasticah i 

posjedih §tite proti svakomu napada^u i progonitelju.' — Isti kralj, 

kada mu se god. 1471. pritulio kaptol zagreba^ki, da se po njihovih 

i prebendarskih dvorovih i zaselcih cesto smjeStava vojska, koja pro- 

lazi mimo Zagreba, a da im tim i mnogo §tete nanosi, prepovieda 

banom i kraljevinskim kapetanom, da se ne usude, ako kaptol ne 

dozvoli, nastanjivati vojske po njihovih dvorovih i posjedih; a na 

1. oktobra i. g. poSto bi opetovano prepoviedio banovom Blalu Ma- 

gjaru i Damjanu Horvatu, da neukonacivaju vojske po kaptolskih 

dvorovih, to ih kori jo§te, Sto su na kaptolski posjed Toplice kod 

Varaidina nametnuli uz prkos kaptolskih sloboStinah neki izvanrednl 

namet, a prigodom njegova utjerivanja, §to su njihovi vojnici ubili 

ondje do dvadeset kmetah.' — MatijaSev nezakoniti sin, vojvoda i ban 

Ivan Korvin, nalaSe g. 1491. banu Ladislavu Egervaru. te podbanom, 

' Doc. 224 

• Doc. 393. 

• Doc. 249. 

• Doc. 319. 

• Doc. 233. 

• Doc. 268. 270. 



CVIII Borba o stolici biskupije zagrebaike. 



i Antunu Poku medvedgradskomu kastelanu i kapetanom zagrebacko^a 
Gradca, da §tuju6 svetu uspomenu njegova otca, koji je kaptolu za- 
grebaSkomu osobito naklon bio, da ga i oni §tite u svih njegovih 
sloboStinah i pravih.* — Spram ove visoke kraljevske zaStite bijaSe 
kaptol zahvalno§<5u vezan, stojedi vazda pripravan kruni na slu2bu. 
Kada je god. 1486. nalofio kralj MatijaS stubi^komu plemicu Grg^i, 
da u kraljevini Hrvatskoj iztiaSuje solne rude, zapovjedio je kaptolu, 
da mu u pripomo<5 Salje svoje Ijude i propitkuje svoje kmete za 
takove rude, a Sto dozna, da re^enoga iztraSivaoca Grgu obaviesti.' 

Ali je i bilo sluSajevah, da je kaptol sa svojim patronom do§ao 
u sukob, a to je bilo najviSe u onom razdobju XV. vieka, kada se 
razni pretendenti otimali za stolicu biskupije zagrebacke. O tom 
scienim, da je potrebno neSto obSimije progovoriti. 

Po smrti biskupa Ivana Albena bija$e stolica biskupije zagre- 
baSke prazna podpunih sedam godinah t. j. od godine 1433 — 1440. 
Povod, zaSto je tako dugo neposjednutom bila, nije nam poznat, no 
nagadjamo, bilo, poSto je u to doba razsipno§<5u dvora driavna bla- 
gajna osiromaSila, pak joj dobro do§ao prihod tako izdaSne biskupije ; 
bilo pak, §to je vjerojatnije, §to se i razni pretendenti borili za nju, 
te je teXko bilo prona<5i, koji bi medju premci najbolje dolikovao. 

Da se ovomu prieporu na put stane, papa Eugenij IV. na molbu 
i predlog kaptola svrSetkom srpnja g. 1440. imenova biskupom za- 
grebaSkim Benedikta de Zolio, kanonika i kathedralnoga arcidjakona 
u kaptolu zagreba£kom. Ovim imenovanjem nije priepor prestao, da- 
pa6e on je joSte postao fe§6i, a uzvitlaSe ga mozni tada moslavinski 
plemi<5i ^upori, nastoje<^i da tu stolicu zasjedne jedan Slan te obitelji 
na ime Dimitrija Cupor, biskup kninski. Uz Cupore pristado§e i gro- 
fovi Celjski, a njihovim poticanjem i sam kralj Vladislav Poljski. 

U koliko se u kaptolu radilo o tom, da se biskup Benedikt 
odrSi na stolici zagreba^koj, tim se jace re<^eni plemi<5i dizali, da ga 
obore. Samoga kralja u klimavih onih odnoSajih, u kojih se tada na- 
lazila Ugarska i Hrvatska, bijaSe vrlo lasno na svoju ruku dobiti, 
s toga on pocetkom godine 1443. nalozi kaptolu pod kaznu ^gubitka 
glave, izgona i zapliene svih dobarah*, da se ne ima pokoravati bi- 
skupu Benediktu. Ovoj strogoj zapoviedi pokorio se napokon kaptol, 
te je uzkratio svomu biskupu duSnu posIu§nost, na §to Benedikto udari 
cieli kaptol crkvenim interdiktom i zatvori im stolnu crkvu. — PoSto 
se medjutim priblilavale vazmene svetkovine, da se one dostojno pro- 

* Doe. 359. 

• Doc. 341. 



Borba o stoUci biskupije zagrebaHke, CIX 



slave, obratio se kaptol na papina legata kardinala sv. Sabine, na- 
crtavSi mu u molbi, da njihov neposluh spram biskupa nije svoje- 
voljan, ve<5 da ih na to prisilio kralj strogim svojim nalogom, ali 
oni da su voljni pokoriti se biskupu. Prema tomu nalo2i legat opatu 
zagrebackib Cistercitah, da skine s kaptola biskupov interdikt, no pod 
taj uvjet, da se teSajem cetrdeset danah kanonici s biskupom izmire; 
ne ucine 11 toga, da ih opat udari novim interdiktom.^ 

Ovim se, kako nam se Sini, prva bura na biskupa Benedikta 
ponjeSto smirila (jer je i skoro iza toga i sam kralj Vladislav Poljski 
zaglavio u bitci kod Vame g. 1444), ali ne za dugo. Silni Cupori 
(od kojih je po^etkom druge deseline XV. vieka jedan Slan i banovao) 
svakako nastojahu, da stolicu biskupije zagrebaSke zaposjedne njihov 
rodjak kninski biskup Dimitrija. Da se ovo postigne, upotrebiSe sva 
sredstva, kojimi napokon izposlovaSe, da je papa Eugen IV. (neSto 
prije svoje smrti f 23. februara 1477.) Benedikta sa zagrebacke sto- 
lice premjestio na kninsku, a Dimitra Cupora sa kninske stolice na 
zagrebacku. 

Dimitar se Cupor zaputio na to u Rim, da se pokloni novoiza- 
branomu papi Nikoli V., a da poluci od njega potvrdu svoga naime- 
novanja, spomenuo mu, da je na to premjeStenje drage volje pristao 
kaptol zagrebacki, §to da je i pismeno ocitovao pokojnomu papi £u- 
genu IV. Kada je o tom stignuo glas u Zagreb, kaptol se vrlo uz- 
bunio, te na 20. maja sastavi i odaSalje u Rim pismo, kojim javlja 
papi, da on za Dimitra Cupora nikakove privole nije izdao, a nadje 
li se kakova njegova privola medju spisi pokojnoga pape, da je laSna, 
jer da kaptol pozna svoga biskupa Benedikta kao covjeka uSena i za- 
sluzna i vrlo sposobna za upravu biskupije, pak moli papu, da za 
Ijubav bolju pridrSi Benedikta na zagrebackoj biskupskoj stolici.^ 

Ovu smjernu i istinitu molbu uvaSi Nikola V. te na 6. oktobra 
nalozi Ivanu kardinalu djakonu sv. Angjela, inace svomu legatu za 
Ugarsku, da u njegovo ime prepoviedi biskupu Dimitru Cuporu, da 
se ne usudi zasjesti biskupske stolice. Ne posluhne li ga, da upotrebi 
proti njemu crkvene kazne. 

S ovoga papina naloga uzvitlala se podpuna hajka za Dimitra 
^upora proti biskupu Benediktu, kojoj se na Selo stavio Ivan Hunjad, 
gubemator kraljevinah Ugarske i Hrvatske, s ugarskim episkopatom, 
grofovi Celjskimi i Cupori, te su otimanjem crkvenih dobarah, pro- 
gonom pristaSah Benediktovih, napokon prisilili ga, da je na to pre- 
mjeStenje i sam pristao i podpisao ga pred javnim notarom. 

* Doc. 137. 

• Doc. 142. 



CX Borba o stolici biskupije zagrebaHke, 

Kakove i kolike li bijahu spletke proti biskupu Benediktu i 
kakov se pritisak cinio na rimski dvor, da namjesti Dimitra Cupora 
na zagrebaSku stolicu, to se najjasnije razabire iz papina pisma, koje 
na 30. aprila 1451. posla reSenomu svomu legatu kardinalu djakonu 
Ivanu. U toj poslanici spominje papa, kako mu je davno prije na- 
lolio bio, da biskupa fienedikta ostavi u Zagrebu, a kninskomu bi- 
skupu' Dimitru da pod prietnjom crkvenih kaznah prepovjedi zasjesti 
stolicu biskupije zagrebaSke, a taj njegov nalog da je legat i izvrSio 
bio; nu poSto je tecajem vremena stiglo na rimsku stolicu iz Hrvatske 
i Ugarske mnogo pisamah, tu2bah i predstavakah kako od biskupah, 
tako od plemicah, a narocito od gubernatora kraljevinah Ivana Hu- 
njada, u kojih se medju ostalimi spominje i to, da su grofovi Celjski 
silom oteli neke posjede i gradove crkve zagrebacke, a tim da je 
biskupija mnogo §tetovala, no da su isti grofovi skloni sve oteto 
vratiti, pristane li papa na to, da se Dimitar Cupor s kninske stolice 
premjesti na zagrebaSku, a biskup fienedikt sa zagrebacke na kninsku. 
Papa, da je dugo vremena oklievao, da, Sto viSe i pismeno opominjao 
grofove Celjske, da oteto vrate, ali niti oni niti drugi plemidi do sada 
upravo baS niSta nisu vratili. Kako su ga izviestili joSte i nadbiskup 
ostrogonski i biskup vacki, koji se osobno tom biskupskom pitanju 
i prieporu bavio u Zagrebu, da su posjedi i gradovi crkve zagrebaSke 
istoj ba§ radi biskupa fienedikta oteti, da biskupija s njega danomice 
propada, a poSto je joSte doznao i to, da je napokon i sam Benedikt 
pristao na to premjeStenje, koje bi crkvi zagrebackoj tim u prilog 
bilo, to posavjetovav§i se sa kardinali, nalaze legatu, nadbiskupu ko- 
lockomu te biskupu pecujskomu i vackomu, da Dimitra Cupora ustole 
na zagrebaSkoj stolici, a Benedikta sa zagrebacke premjeste na kninsku. 
Uzprotivi li se on tomu, da upotrebe sve mogude crkvene kazne. 

I papin legat i receni ugarski biskupi odvazno se stavili na to 
da biskupa fienedikta maknu, a da ustole Dimitra Cupora. No protiva 
toga snaino se opro i sam fienedikt i oba kaptola : zagrebacki i caz- 
manski sa svedenstvom i mnogimi svjetovnjaci, a napokon i sami 
grofovi Celjski, koji zavadivSi se s nasilnimi Cupori, pristupiSe stranci 
fienediktovoj. CuvSi za to papa Nikola V., cesto je neposluSne opo- 
minjao, da se njegovoj odredbi pokore, no poSto njegove opomene 
niSta nisu koristile, naloiio je svomu legatu i nekojim ugarskim bi- 
skupom, da neposIuSne udare inlerdiktom i ekskomunikacijom, koji 
su i taj papjn nalog izvrSili. Ali poSto se s te crkvene kazne narod 
uzrujao i uzbunio, pa se je i bojati bilo, da ovo premjeStenje ne bi 
proSlo bez krvoproIi<5a, to je papa, da tomu predusretne, ustanovio, da 
fienedikt ostane dotle u Zagrebu, a Dimitar u Kninii, dok on shodno 



Borba o stolici biskupije zagrebaHki, CXI 

ne odredi, a uz to na ii. decembra 1451. naloSio je krSkomu biskupu 
i cistercitskomu opatu u Landstrassu, da s biskupa Benedikta, zagre- 
baSkoga kaptola i svei^enstva skinu crkveni interdikt, a svjetovnjake 
da rie§e ekskomunikacije. 

Ne dugo iza toga ili svrSctkom g. 1453. ili poceikom g. 14S4. 
umrie zagrebaSki biskup Benedikt. 

Benediktovom smrdu izpraSnjenu stolicu biskupije zagrebaSke 
namieni papa njitranskomu biskupu Tomi de Dabrence; ali Dimitar 
Cupor poduprt ugarskom vladom i svojim rodom, nije ju htio tako 
lasno napustiti, a grof Ulrik Celjski, koji bijaSe na vrhuncu mo^i u 
Hrvatskoj, iivudi s Cupori u zavadi, da Dimitrove te^nje osujeti, 
predlozi papi Nikoli V. nekoga Slovenca Baltasara Motschiedla, zup- 
nika sv. Petra u Radojevicah (Radmansdorf) uz preporuku, da <5e za 
njegova biskupovanja zagrebaSka biskupija silno procvasti. 

U kaptolu je zagrebackom poznato bilo, da je papa Nikola V. 
zagrebaCku biskupsku stolicu namienio njitranskomu biskupu Tomi, 
ali silnomu uplivu grofovah Celjskih ne samo da nije podlegao, ve<5 
se i tako nizko snizio, da je pod prietnjom izklju(^enja i liSenja pre- 
dijah sklopio u unutarnjoj sakristiji stolne crkve i svei^anu zavjeru 
za recenoga Baltasara,^ koji tim jo§te vedma poduprt preuze u svoje 
ruke biskupska imanja. Ovim postupkom naniela se biskupu Tomi 
velika Steta, a po§to je medjutim umro papa Nikola V. (24. marta 
god. 1455.), to on njegovu nasljedniku Klementu III. pnjavi, §to je 
Baltasar pocinio i zamoli ga za pomoc. Prema tomu zapovjedi papa 
biskupu peSujskomu Andriji, da iztrazi §to je na stvari i Tomu da 
uvede u dobra i ujedno da mu izruci i duhovnu pastvu. Ali kada 
je Andrija htio to izvrSiti, silno mu se opro i Baltasar i kaptol, s toga 
i Baltasara i kaptol udari crkvenim interdiktom; a ovi se obiatili na 
kardinala Ivana, papina legata u Ugarskoj, koji skine s njih receni 
interdikt, te je opet Baltasar i nadalje mirno uzivao biskupske do- 
hodke na Sletu Tominu. Ovo sve bijaSe javljeno papi, koji na 23. 
marta g. 1456. nalo2i recenomu svomu legatu, da proti Baltasaru i 
kaptolu §to stroze postupa, da, i crkvenimi kaznami, a ne budu li 
one koristile, da upotrebi i svjelovnu silu. 

U ovu se borbu uplete opet poznati nam kninski biskup Di- 
mitar Cupor, tvrdedi na podlozi peCatnicah Eugena IV. i Nikole V., 
da je on jedini zakoniti biskup zagrebacki. SaznavSi papa Kalisto III. 
o tom nedostojnom prieporu, odpisa na 21. maja 1457. svojim le- 
gaiom u Ugarskoj recenomu kardinalu djakonu Ivanu i Dionizu kardi- 

* Doc. 181. 



CXII Borba o stolici biskupije zagrebaike. 



nalu sv. Ciriaka, da akoprem Supnik Baltasar i svojim spletkarenjem 
L uplivom Ulrika Celjskoga nastoja zasjesti stolicu biskupije zagre- 
backe; a Dimitar Cupor opet na temelju bullah Eugena IV. i Nikole V., 
koje je on dobio na lukavi nacin, svimi mogudimi sredstvi tefi ta- 
kodjer za tim, te obojica priece zakonitomu biskupu Tomi, da ne 
moze zasjesti zagrebacke biskupske stolice, to papa svojom apostolskom 
vlasti potvrdjuje i javno priznaje jedinoga Tomu zakonitim biskupom, 
a Dimitru i Baltasaru pod crkvenim izobdenjem zapovieda, da se toga 
okane, te nalaze recenim legatom, da Tomu ustole u Zagrebu i da 
mu uruce duSevnu i svjetovnu upravu ove biskupije. 

Sada istom, kada su papini legati htjeli provesti taj njegov nalog, 
digle se stranke, i da to prepriece, poslale su u Rim svoje izaslanike, 
koji su u pape i sbora kardinalskoga svaka svoga kandidata §to to- 
plije preporucivale kao najsposobnijega i najzeljenijega. Prema tonui 
naloii (prema svrSetku g. 1457.) papa recenomu svomu legatu kardi- 
nalu Ivanu, da to^no prouCi opet priepor medju Tomom, Dimitrom 
i Baltasarom, pak da se za jednoga od ove trojice odluci, i da ga u 
ime limske stolice proglasi zakonitim biskupom i kao takovoga ustoli, 
upotrebiv za to sva zakonita sredstva. 

Za dugotrajne ove borbe o stolici biskupije zagrebacke naravna 
je stvar, da su se stranke zamrzivSi se medjusobno i progonile, s toga 
se i rec^enomu legatu kardinalu Ivanu nije htjelo rieSiti ovaj priepor, 
te je ostao nerieSen joSte iza smrti pape Kalista III., kojega nasljednik 
Pio II. na 30. decembra 1 460. nalozi opeta recenomu legatu kardinalu 
Ivanu i kardinalu Dionifu i biskupu canadskomu, da rie§e ve<5 jednom 
medju Tomom, Dimitrom i Baltasarom taj mnogogodi§nji priepor, te 
jednoga izmedju njih proglase biskupom zagrebackim i tomu da u 
ime rimske stolice izruce duhovnu i svjetovnu upravu biskupije. 

Kada je i ovaj nalog ostao bezuspjeSan, to ga sam papa rie§i 
na 13. januara g. 1463. evo ovako: poSto je po smrti zagreba£koga 
biskupa Benedikta njegov predSastnik Nikola V. Tomu de Dabrence, 
tadanjega biskupa njitranskoga, imenovao biskupom zagrebaSkim, a 
poSto usljed spletkah biskupa Dimitra Cupora i nekoga Baltasara 
stolicu iste biskupije nije mogao zasjesti, te crkva zagrebacka liSena 
zakonitoga pastira mnogo da je trpila, a i sada trpi, to on Tomu 
prenosi na netom izpraznjenu biskupiju njitransku, ali pod taj uvjet, 
ako li se tecajem jedne godine ne povrati njitranskomu episkopatu 
mimo uzivanje Njitre i ostalih zalozenih gradovah i zaselakah itd., 
da tada slobodno prodje na zagrebacku stolicu, i da ovdje u ime 
vrhovnoga poglavara crkve upravlja njom kao jedini pravi i zakoniti 
biskup. 



Povlastice zagrebaHkoga kaptola, CXIII 

OtiSav Tomo na njitransku stolicu, poSto se nakon danoga mu 
Toka na zagrebacku stolicu nije niti povratio niti je bio nakan vratiti 
se, to papa Pavao II. (nasljednik Pija II.) na 14. juna 1465. imenuje 
Dimitra Cupora biskupom zagrebackim.^ Tako se napokon svrSio taj 
mnogogodi§nji spor o biskupiji zagrebaSkoj, s kojega je kaptol zagre- 
backi mnogo i mnogo trpio. 

Osim tt kralja, kao patrona, trazio je kaptol zaStitu i u viSe 
crkovne vlasti n. pr. god. 1435. obratio se na koncil basilejski priSa- 
ju^ mu, kako se kaptolska dobra otimlju, a kanonici napastuju. A 
poSto im je vrlo tegotno utjecati se za svaku stvar u Rim, mole 
koncil, da shodno u toj stvari odredi; to je koncil ovlastio biskupa 
pecujskoga, te opata zagrebackih Cistercitah i opata beckoga, da u 
ime najviSe crkvene vlasti rjeSavaju svaku kaptolsku tuzbu i shodno 
odrede.* 

Pokraj viSe za§tite da se uzCuvaju kaptolska prava i sam se 
kaptol kao tielo slo2no brinuo, dapa^e i zavjerio se, da de jednoduSno 
braniti svoje sIobo§tine. Kada je oko godine 1460. komarnicki arci- 
djakon u kolo^koga nadbiskupa izposlovao, da je poslao u Zagreb 
nekoga Roberta, da u njegovo ime izabere kaptolskoga vikara; da se 
ovo kaptolsko pravo obrani, to se kanonici prisegom zavjerili i tu 
zavjeru podpisali, da ^e se jednoduSno boriti protiva toga.' G. 1464. 
na 21. oktobra sabrani se u unutarnjoj sakristiji kanonici jednoglasno 
odluce za odmazdu (poena talionis) t. j. uglaviSe, kada li kaptol koga 
svoga suSlana radi povrede kaptolskih pravah kazni, da se istom 
kaznom pedepSe i svaki onaj, koji bi se za krivca zauzeo.^ Kada je 
iste godine na 17. augusta kaptol izabrao kanonika Dimitra za kap- 
tolskoga vikara, to se morao pismeno obvezati, da de u svih, a oso- 
bito u teiih stvarih pitati savjeta u kanonikah, pa kako oni odrede, 
onako tt on izvrSiti. Zatrafe li, da se te casti odrekne, da de ju s 
mjesta poloziti; da se svojom vlasti ne de spram njim sluziti i bez 
njihove privolje nikoga kazniti.^ 

Od ostalih pravah, koja su uzivali kanonici, bilo je i pravo 
oporucivanja t. j. da svojom kretnom il nekretnom imovinom, ste- 
£enom ili priStednjom dohodka crkvene nadarbine ili drugim zako- 
nitim putem, mo2e svaki na samrtnom casu razpolagati po volji. Ovu 
prastaru povlasticu, koju im udielio biskup Stjepan II. godine 1237., 

^ Theiner. Mon. Hang. vol. II. 

• Doc. 88. 

' Doc. 216. 

• Doc. 236. 

• Doc. 235. 



CXIV Pavlastice zagrebadkoga kaptola. 



dao je kaptol potvrdjivati i od njegovih nasljednikah Antuna, Ivana 
i Pavla, a god. 1402. potvrdio ju i biskup Eberhard Alben, prido- 
dav5i joj, da po§to su nedavno (u decembru 1396.) gradjani zagre- 
baSki nasmuvSi na kaptol mnoge kanonicke dvorove popalili, to da 
svakomu onomu kanoniku, koji sagradi novi dvor, da se*isti procieni, 
a polovinu od te procjene da plati doticnomu onaj kanonik, koji taj 
dvor nasliedi bilo za livota ili po smrti onoga, koji ga je sagradio; 
dozvoljava joSte, da rodjaci i sluzinSad svakoga umrloga kanonika 
mjesec joSte danah po njegovoj smrti mogu stanovati u dvoru, i za 
to vrieme da im se davaju i dohodci, koji bi pripadali pokojniku za 
taj mjesec* — Ovu istu povlasticu potvrdio je kaptolu na 1. januara 
g. 1446. i biskup Benedikt.' 

Kada je na 20. augusta g. 1476. biskup Osvaldo dozvolio kap- 
tolu, da se obzida i novimi naseljenici oja^a, o oporuSnih kanonickih 
odredbah ustanovio je ovako: poSto se zalostno uvjerio do sada, da 
kanonici i kaptolski dostojanstvenici od svoje ostavStine ili nikada ili 
riedko kada stolnoj crkvi, kojom blagodati 2ivu, ni toliko nisu ostavili, 
da bi se njeSto bar upotrebiti moglo, da se nabavi il popravi crk- 
veno ruho, d2L i mnogih, kada su umrli ne nacinivSi oporuke, ostav- 
Stina se bezduSno razgrabila i to tako, da nije ni§ta ostalo, Sto bi se 
moglo namieniti za du§u pokojnikovu; dapa^e da su i sluge i vje- 
rovnici radi neizpladene plade ili duga ostali praznih rukuh; da se 
indi tomu predusretne, to prosudivSi zrelo stvar, odredjuje za kano- 
nicke dvorove, koji u ostalom spadaju pod biskupsku kolaturu, a do 
sada su bili zlo upravljani, dapace zapuSteni, da oni kanonici, koji bi 
ih ili popravili ili od temelja i mjestimice sagradili ili dogradili, da 
se odaberu u kaptolu cetiri clana, koje tt oznaciti ili sam biskup, ili 
u njegovu odsudu kaptol, a te de i zaprisedi, da tt oni savjestno pro- 
cjenjivati vriednost popravakah, a tom procjenom da mo2e onaj, koji 
je dvor sagradio ili popravio, razpolagati ili za 2ivota ili na samrtnom 
casu , ili ako se u drugi dvor preseli ili se odrekne kanonikata, to 
ostaviti za du§u i za popravak crkve. Umre li takov kanonik, koji je 
na ime popravio il sagradio dvor, a ne ostavi nikakova imutka da 
se vjerovnici ili sluge mogu naplatiti, tada neka se od svote, za koju 
je takov popravljeni ili sagradjeni dvor procienjen, od te procjene 
najprije namire vjerovnici i sluge, a preostatak da se ulozi za du§u 
mu i za popravak crkve. Mogu li se pako iz pokojnikove ostavStine 
podpuno izplatiti vjerovnici i sluge, to se pripadajuda rou procjena 

» Doc. 5. 

• Doc. 141. 



Pavlastice zagrebatkoga kaptola. CXV 

dvora cjelokupno neka ulozi u crkvene potrebe. Umre li koji kanonik 
ne naCiniv§i opornke, da svakako viSe spomenuta SetYorica prociene 
troSak, koji je imao, §to je dvor ili popravio ili sagradio, a tada da 
se dieli, kako je receno. — Ho^e i zapovieda pod prokletstvom, da 
svaki novi (anonik, dobio on dvor od biskupa ili, kad je biskupska 
stolica izprahijena, od kaptola, prije nego udje u dvor, mora platiti 
na ruke obskrbnikah stolne crkve procjenu onoga dvora. Ako je tako 
siroma^an, da je odmah izplatiti ne bi mogao, da mu kaptol odredi 
rok za izplatu bilo za jednu, a najviSe za dvie godine. Tko bi se pak 
uselio u dvor ne moledi ga ni u biskupa ni u kaptola i ne polozivSi 
procjene dvora, da je s mjest^i izob(5en, mora se izseliti iz dvora, li- 
§ava se kanoniSke^ casti i gubi dohodke dotle, dok ne zadovolji re- 
Senoj duSnosti; a kada zadovoli, mora i biskupa i kaptol moliti za 
oproStenje i da mu se dvor udieli. Napokon onaj, koji podpuno iz- 
plati procjenu dvora i useli se u nj, pa ostavi li ga u onako dobrom 
stanju, kako ga je primio, mofe cielom upla<3enom pristojbom dvora 
razpolagati na samrti; ostavi li dvor troSniji, nego li ga primio, to 
tt mo6i onolikom samo svotom razpolagati, za koliku bude procie- 
njena tadanja vriednost dvora. Toga radi strogo nalaie kaptolu, da 
bdije, da se ova njegova odredba u budude strogo obdrlava i da ju 
kaptol u svoj zakonik uvrsti.^ — Najveda procjena kanonickih dvorah 
iznosila je 45 for., a najmanja 4 for. 

Uz prava i sloboStine, koja je kaptol zagrebaSki dobio od svoga 
patrona ugarskih kraljevah i domacih biskupah, kojih je izvornike 
Suvao u svom arhivu, imao je on joSte i poseban zakonik, t. j. sbirku 
nstanovah i odredabah, koje je sam stvorio, §to gledom na svoj 
udruzni Sivot, §to opet kao vlastelin spram svojih podanikah. U ko- 
liko nam je poznato, prvobitni takov sbornik zakonah i odredabah 
sastavljen bi godine 1334., ^^ ^^J ^^ ^U^ sa^uvao do danas, jer ga 
je zamienio izpravljeni i popunjeni drugotni sbornik prozvan «album 
capitulare", koji je godine 1350 — 1352. sastavio kanonik Ivan, arci- 
djakon goricki. Tecajem vremena, a uplivom raznih okolnostih, povrh 
toga zakonika stvarao je kaptol ili nove ustanove ili postojede jur 
mienjao i prilagodjivao ih duhu vremena, koja je upisavao u posebnu 
knjigu prozvanu „rubrum capitulare ili liber rubeus". Takovih se 

m 

novih ustanovah s vremenom vi§e sabralo, te je nastala nuMa, da se 
opet uredi i sastavi novi sbornik zakonah i obi^jah, po kojih bi se 
kaptol u budu<5e upravljao. Da se takovoj novoj sbirci dade i potvrda 
vrhovne crkvene vlasti, to se godine 1487. obratio na papu Inno- 

* Doc. 302. 



CXVI Kaptol kao vjerodostojno mjesto. 

centa VIIL moleci ga, da mu dozvoli nekoje stare zakone promieniti, 
a nove pridati, §to je i papa posebnim pismom na 7. aprila dozvolio 
mu.^ Tom se medju tim dozvolom, u koliko nam je poznato, kaptol 
nije posluzio, u toliko na ime, da nije krom postojecega staroga sbor- 
nika sastavio drugi novi sbornik. 

Veoma val^na sluzba, koju je vr§io kaptol zagrebacki spram 
narodu, bijaSe 

mjesto vjerodostojnosti (locus credibilis). Akoprem je teSajem XV. 
vieka bio u Zagrebu liep broj javnih biljeznikah (notarii publici), 
pred kojimi bi se kao opunovlaStenici papinskimi ili kraljevskimi 
sklapali ugovori, cinili vjerodostojni prepisi vai^nih izpravah, razvodi 
medjah, zapisi, oporuke itd., to je ipak kaptol, koji pocevSi od svoga 
osnutka bijaSe vjerodostojnim mjestom, tecajem XV. vieka kao takovo 
silno djelovao. Ved ovi nam spomenici pruzaju za to sijaset primjerah, 
a da se vidi raznolikost takova djelovanja, to ih evo spominjem: 

God. 1401. pred kaptolom izaslanici gradske obdine prosvjeduju 
proti tomu, §to je kralj Sigismund njezine posjede Hra§<^e i Petrovinu 
darovao susjedgradskomu vlastelinstvu.* — God. 1417. kaptol kao 
vjerodostojno mjesto izdaje gradskoj obdini u ovjcrovljenu prepisu 
privilegij kralja Sigismunda o gradskili sloboStinah.' — God. 1424. 
opet gradskoj ob<5ini izdaje kaptol prepis pisma bana Hermana Celj- 
skoga o njezinoj parnici s Mihaljem, sinom Petra krznara,* — G. 1426. 
izaslanici gradske ob<^ine opetovano prosvjeduju, §to je kralj S'gis- 
mund poklonio susjedgradskomu vlastelinstvu njezine posjede Hra5<5e 
i Pelrovinu.* — God. 1432. pred kaptolom izaslanici gradske ob<5ine 
sklapaju nagodu sa cazmanskim kanonikom kantorom Tomom radi 
otete robe i novca nakon smrli gradjanina i irgovca Friderika.' — 
God. 1436. izaslanikom gradske ob<5ine, poSto sc kaptol vjerodostojno 
uputio, da je gradska obdina ne§to od drSavnoga namcta platila, i 
da joj je zaostatak oproSteh, izdaje javnu svjedo2bu.' — God. 1441. 
Gjuro, pop, urucuje pred kaptolom jedno gradjansko zemljiStc u Novoj 
vesi, koje je oltaru sv. Magdalene u stolnoj crkvi oporu^io Konstantin, 
biskup roXnanski.® — God. 1450. nalaze ban Friderik Celjski kaptolu, 
da vlastelina susjedgradskoga Heninga pozove pred banski sud radi 

* Doc. 343. 
' Doc. 3. 

' Doc. 25. 

* Doc. 39. 

* Doc. 43. 

* Doc. 59. 
' Doc. 94. 

* Doc. 132. 



Kaptol kao vjerodostojno mjesto, CXVII 



praTde, Isoju je vodio sa gradskom obcinom.^ — Iste godine pred 
kaptolom prosvjeduje gradski izaslanik proti Heningu susjedgradskomu, 
§to zahtieva maltarinu od zagrebackih trgovacah.* — Godine 1451. 
gjurgjevaSki kastelan Martin Cipsar priznaje pred kaptolom, da mu 
je gradska obdina podpuno izplatila svotu za prodanu joj kudu i 
zemlji§ta.' — God. 1452. Nikola sa Beloslovca priznaje pred kap- 
tolom, da mu je gradska obdina povratila zalozena joj gruntovna 
pisma.^ — God. 1455- kada je gradska obdna krivca Petra Gundi<5a 
uz jam^evinu pustila iz zatvora, njegovi jamci pred kaptolom izjavljuju, 
na koje su se uvjete gradskoj ob<5ini obvezali.*^ — God. 1458. iza- 
slanici gradske ob6ine izjavljuju, kakova im je nasilja pocinio medved- 
gradski kastelan Bogavec Milakovid® — God. 1458. u kaptola dade 
gradska obdina za sebe prepisati nalog kralja MatijaSa banu Ivanu 
Vitovcu, gdje mu zapovieda, da Stiti obdinu u njezinih sloboStinah.' 

— Iste godine izdaje kaptol gradskoj ob<5ini u vjerodostojnom prepisu 
nalog kralja Vladislava, kojim je uvela u posjedovanje kraljeva no- 
tara Ivana sa Gradca.^ — Iste godine gradska ob<5ina pred kaptolom 
prosvjeduje proti Nikoli zlataru, koji je prezreo gradsko sudiSte.® — 
God. 1461. dade gradska ob<5ina u kaplola za sebe prepisati toSku 
slobo§tinah, koje joj je udielio kralj Sigismund.*® — God. 1465. iza- 
slanici gradske ob<5ine prosvjeduju pred kaptolom proti kr. tridesetaru 
Ivanu Maratiju, koji je uvriedio ob<3inu.^^ — God. 1470. gradski sudac 
zabranjuje pred kaptolom, da Boijakovinski podanici ne smiju prodati 
ni utu<3i ni jednoga komada marhe, §to su ju oteli gradjanom zagre- 
baSkim.*' — God. 1473. gradska ob<5ina dade u kaptola prepisati 
povlasticu kralja MatijaSa, kojom ju opra§ta od pla6anja kunovine i 
izvanrednoga nameta.^' — God. 1487. kraljevski sud nalozi kaptolu, 
da ob<5iiiu zagreba^koga Gradca uvede u dosudjeni joj posjed HraSce.^* 

— God. 1488. krizeva^ka lupanija moli kaptol, da samostan zagre- 

• Doc. 153. 156. 

• Doc. 155 
■ Doc. 158. 

• Doc. 163. 
» Doc, 182. 

• Doc 197. 
' Doc. 199. 

• Doc. 200, 

• Doc. 205. 
" Doc. 218. 

' ** Doc. 247. 
*• Doc. 267. 
" Doc. 292. 
" Doc. 345. 



CXVIII Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolski pedat. 

baSkih Dominikanah uvede u posjed Stupnika, koji mii je oteo oki^ki 
plemid Ivan Horvat; taj nalog god. 1491. izdade kaptol u ovjerov- 
Ijenom prepisu re&nomu samostanu.^ — God. 1492. ban Ladislav 
Egervarski moli kaptol, da kapeli sv. Duha uruSi oteta joj (^etiri kmetska 
seliSta, i da ju uvede u njihov posjed, §to je kaptol i izvrSio.' — 
Napokon godine 1497. na molbu gradske obdine kaptol zagrebaSki u 
ovjerovljenom prepisu daje istoj pismo kralja Vladislava, kojim se 
Ivan Korvin proglasuje banom i vojvodom slavonskim.* 

Izprave, koje je izdavao kaptol zagrebacki kao vjerodostojno 
mjesto, podkrepljivao je svojim: 

pedatom, Prastari kaptolski peSat zamienio je po nalogu biskupa 
Kazota god. 1323. novi pecat, kojim se sIuHo sve do godine 1371^ 
kada mu opet kralj Ljudevit I. oznaSio novi pecat, kojim se slul^io u 
XV. vieku i dalje. PeSat je ovaj duguljast, a u njemu urezan je lik 
sjede<5e i okrunjene majke bolSje drze<5e sin£i<5a na ruci, pred kojom 
kleSi okrunjeni kralj Stjepan te joj zrtvuje crkvu sa dva zvonika. Oko 
njega pako teSe napis: S(igillum) CAPITVLI • ECCLESIE • ZAGRA- 
BIENSIS t. j. pei^at kaptola crkve zagrebacke. 

Kaptolski peSat cuvao je od starine kanonik lektor, kasnije jedan 
svjestniji kanonik, koga je sam kaptol izabrao; a biskup Kazoti od- 
redi, da taj pe(^at cuva sedam kanonikah, koji se staro§du i 6a§(5u 
odlikuju. PeSat se Suvao u nutarnjoj sakristiji u Skrinjici zapeSa<5enoj 
sa sedam peSatah kanonikah Suvarah, pak kada je trebalo pe^titi koju 
izpravu, doSIi bi Suvari pecata, te polomili pecate na §krinjici, -iz- 
vadili kaptolski peSat, podpeSatili njim pisma i izprave, a tada ga 
opet sahranili u Skrinjicu, koju su svojimi pecati zapecatili. 

Ovaj se obiCaj o Cuvanju peSata teCajem XV. vieka promienio, 
§to se Skrinjica, u kojoj se cuvao pe^at, nije vi§e zapeca6ivala, ve^ 
ju zatvarali dvjema ili trima kljuSima, a svaki su kljuc zasebice cuvali 
pojedini kanonici, prozvani (^uvari kljuSevah (claves sigilli habent). 
O takovih Suvarih klju^evah odredi kaptol godine 1483., da svaki 
Suvar, koji prigodom peSatanja ne bi donio kljuSa sa sobom, mora 
platiti na ruke kanonika kustosa jedan for. globe, a propusti li kustos 
utjerati tu globu, da taj forint sam mora podmiriti. Kanonik Suvar 
klju2ia mora pod istom globom, prije nego li kamo odputuje, kljuS 
od peSata uruSiti kojemu suclanu, i ujedno javiti kanoniku lektoru il 
njegovu zamjeniku, u koga je klju5 ostavio.* 

» Doc. 347. 357. 

" Doc. 363. 364 379.. 

• Doc. 388. 

* Doc. 332. 



4 



Kaptolski peiat. Kaptolski notari, CXIX 

Za prepisivanje i pecadenje izpravah, koje je izdavao kaptol kao 
vjerodoslojno mjesto, pladala se novSana pristojba i to bezobzirce od 
svake Setrdeset dinarah, koji se novac dielio jednako medju sve ka- 
nonike, koji bi takovu pe^tanju prisustvovali, a povrh toga za troSak 
pecata (n pr. vosak) davalo se kanoniku lektoru i kustosu za svaki 
viseci pecat dvanaest dinarah; a kad se pecat udarao samo na hrbat 
izprave ili na njoj pod nju, tada §est dinarah; od obiSnih pisamah 
pladalo se samo tri dinara. — Godine 145S. na la. aprila zakljudi 
kaptol, da i oni kanonici, koji tel^kom bole§<5u preprie^eni ne mogu 
biti kod peSatanja, da imadu isto toliki dio u diobi pe^atne pristojbe, 
koliki i prisutnL* 

Zaprisezeni kaptolski notar podastirao bi listine za pecadenje, 
ali pokle je prije primio pecatnu pristojbu. Strogo se je takodjer 
pazilo na to, da se ne podpe^ate pisma, kojimi bi se osramotio kaptol, 
ili koja bi ikomu, a osobito glede posjedah, Stetna bila; u takovom 
bo slu^ju morao se prije obaviti medjaSni razvid, a tada istom izdala 
se vjerodostojna izprava. Ako li bi zelio kaptol koji svoj privilegij 
imati u vjerodostojnom prepisu, niti toga nije mogao sam uciniti, ve<5 
ga dao ovjeroviti u ^zmanskoga kaptola, komu je takodjer bila 
duznost uvesti kaptol zagrebaSki u darovane mu il dosudjene posjede 
i izdati mu uvodni list;* kao i voditi iztragu o nepravdah nanesenih 
kaptolu zagrebackomu, pa i u tuzbah, podnesenih od obdne zagre- 
backoga Gradca proti kaptolu.' 

Pokraj sve te pomnje o pisanju izpravah i o njihovu peCadenju 
u kaptolu zagreba^kom ipak se dogodilo, da se i krivotvorene listine 
podpeCaiile, §to se sbilo godine 1454., kada je Petar Zlotrcek, arci- 
djakon dubicki, izdao patvorenu listinu kaptolskim peSatom podpe(^a- 
<5enu. Toga radi osudio ga kaptol, da je za cieli svoj viek odlucen iz 
kanoniCkoga sbora, da ne smije nikada viSe prisustvovati kod peca- 
tanja izpravah, i da ne ima diobe u pecatnoj pristojbi, riecju, da ne 
ima nikakova diela u kanoniSkih dohodcih. Ovu kaznu potvrdio je i 
biskup Benedikt.* 

Svaki novo imenovani kanonik morao se u stolnoj crkvi ustoliti 
(installari), a pravo ustoliti ga pripadalo je kanoniku kantoru. Tom 
sgodom je morao darovati succentora (nadstojnika sakristije) kakovom 
haljinom ili kakovim darom, te prise(^i, da tt, slozno raditi u korist 
kaptola, a nipoSto ne na u§trb mu. Od polovine XIV. vieka prisizali 

^ Doc. 204. 

■ Doc. 75. 76. 78. 124. 125. 346. 

■ Doc. 64, 68. 74. 79. 120. 122. 127. 129. 303. 304. 308. 310. 
* Doc. 179. 180. 



CXX O zivotu i obicajih u kaptolu. 



su novi kanonici osim na evangjelije joSte i na sbornik kaptolskih 
zakonah, koji se Suvao u nutraSnjoj sakristiji dvimi lanci prikovan, i 
obecati, da ce sve u njemu propisane ustanove tocno drzati. Pomaknuo 
li se koji kanonik do arcidjakonata, to se tako i za svaki arcidjakonat, 
kao i za svaki drugi vi§i stepen, koji bi promaknudem zadobio, morao 
dati ustoliti. 

I u XV. vieku kaptol je zagrebaSki sastojao od trideset i dva 
Slana, a prvo i najodlicnije mjesto u tom sboru imao je kaptolski 
predstavnik ili prepozit, koji bijaSe ujedno i arcidjakon gorski i za- 
gorski; za njim sliedio je kanonik Stilac (lektor), a za ovim kanonik 
pojac (kantor). Ovo bijahu kaptolski dostojanstvenici (dignitarii). Za 
pojcem sliedio je odmah prepozit cazmanski, koji bija§e arcidjakonom 
kotara sidkoga i gve§6anskoga, a poslije njega sliedili su arcidjakoni 
ovim redom : zagrebacki ili stolni, za tim : dubicki, komamiSki, go- 
ricki, kalniSki, vaSkanski, cazmanski, bekSinski, varaSdinski i vrbo- 
vacki. — Poslije arcidjakonah sliedio je kanonik cuvar (kustos), za 
Suvarom pako sliedili su jednostavni kanonici (magistri) i to ne po 
starosti, ve<5 po dobi naimenovanja, pa su tim redom i u sjednicah 
glasovali i birali smrcu kojega suclana izpraznjeni predij (optio). 

Koje su bile pogodnosti i duznosti pojedinih dostojanstvenikah 
i arcidjakonah, oznacio sam potanko u prvom svezku ovih spomenikah 
str. CXVII— CXVIII. 

Kaptolskom imovinom upravljao je kaptolski dekan, t. j. jedan 
kanonik, koga je kaptol izabrao za to, a taj izbor bijaSe svake godine 
na dan pred svetkom sv. Lovrinca. U isti dan birao je takodjer iz- 
medju sebe kmetskoga zupana (spanus). — U ostale kaptolske Cinov- 
nike brojimo: kaptolskoga sudca, no taj bijaSe svjetovnjak; zatim 
dvojica racunarah, kaptolski pivnicar, napokon seoski sudac prozvan 
u starije doba hrvatskom rieci ^vesnik", a kasnije njemackom ^valpoth", 
koga je u svakom vedem kaptolskom selu postavljao kanonik dekan. 

Kakove su duznosti bile dekanove i ostalih pomenutih kaptolskih 
Cinovnikah, spomenuo sam u I. svezku str. CXIX — CXX. 

Svaki je kanonik dobio u kaptolskoj ulici za stanovanje jedan 
dvor (curia). Ovi dvorovi bijahu il zidani, ili im prizemlje bilo zi- 
dano, a gornji sprat drven, il bijahu sasvim drveni. Prepozit, lektor, 
kantor i kustos imali su stalne dvore, u kojih su ovi samo dostojan- 
stvenici stanovali, dok se ostali kanonici selili iz loSega dvora u bolji, 
kada je na ime smrdu kojega suclana bio izpraznjen. Dvorove su po- 
djeljivali biskupi, a kada je biskupska stolica bila izpraSnjena, tada 
kaptol. Kakove su pogodnosti glede dvorovah oni kanonici imali, koji 
bi bi ih od temelja sagradili i dogradili, a kakove su opet du^osti 



O iivotu i obi^ajih u kaptolu. CXXI 

imali oni, koji su se u tako sagradjene ili popravljene dvorove uselili, 
spomenuo sam, kada sam govorio o kanonickih oporuSnih zapisih. 

Kaptol zagrebaCki ved je u svojem utemeljenju bio posjedi ob- 
daren, a tecajem vremena opet stekao nove, i to ili od ugarskih kra- 
Ijeyah ili domadh biskupah i drugih dobrotvorah (sv. I. str. CIX— CXII. 
CXXIV — CXXVII). Ovi posjedi (praedia) ili bijahu skupni ili pojedini 
za pojedince. Skupna predija, s kojih se dohodci zajednicki dielili, 
bila su: Sisak s kotarom i Toplice kod Varazdina. Ova dva velika 
posjeda prozvana bijahu i l^upanije (supanatus), a upravljahu ih po- 
jedini kanonici, koje je kaptol birao na tri godine, koji se toga radi 
zvali i zupani (spanus). Kakove su pako du2nosti imali Sitelji ovih 
dvih kotarah, napomenuo sam u I. svezku str. CXXVII. 

Bilo je i manjih predijah, koje je kaptol zagrebaSki ustupao il 
sve<5enikom il svjetovnjakom u feudalno u2ivanje. Takovi uSivatelji 
zvahu se feudaliste ili vazali, a ulivahu ih dolivotno, ako ih nije 
kaptol radi vjerolomstva ili nemara odande morao protjerati. Vazali 
na samrtnom casu nisu mogli oporuciti nikomu takova predija, no 
privolom kaptola mogla su ga ulivati vazalova djeca, unuSad i rodjaci. 
. Na predijih Vrabcu, Oporovcu, Retkovcu, KaSini i Sesvetah bi- 
jahu naseljeni kunovnjaci (mardurinarii) prozvani tim imenom s toga, 
§to su osim drugih teretah, koje su nosili spram kaptola, davali na 
godinu jednu kuninu kozu (u stara bo vremena mnogo upotrebljavahu 
takovu kozu za podstavu kabanicah ili u ob(5e za ures odiela), takova 
kola vriedila je osamnaest dinarah, pa koji ju kunovnjak ne bi mogao 
dati u naravi, morao je za nju toliku svotu platiti. 

Koje i kakove su bile dulnosti i obveze vazalah i koje opet 
kunovnjakah, nacrtao sam ih potanko u prvom svezku ovih spome- 
nikah na str. CXXIV— CXXV. 

Toli na skupnih predijah, koli na pojedinih imao je ili kaptol 
zajednicki i pojedini kanonici posebice ondje naseljene kmete, koji su 
ne samo obradjivali predijalna zemljiSta, ved i druge terete nosili 
spram svomu gospodaru, koje sam obveze ob§irno jurve spomenuo 
u I. svezku na str. CXXV-CXXVII. 

Kaptol je osobito bdio ne samo na to, da kmeti toliko prema 
njemu koliko prema pojedinim izpunjuju svoju duznost i sluzbu, ve<5 
da se i cestito vladaju. Kada su u zimi godine 1463. prolazile Hr- 
vatskom cete, da oslobode Bosnu od TurCina, kaptolski su ih kmeti, 
gdje su samo mogli plienili ; pa je s toga kaptol, doznavSi za to, za- 
kljucio u sjednici na 25. maja god. 1464., da svaki kanonik svom 
snagom nastoji o tom, da njegovi kmetovi, za koje dozna, da su 
krivci toga pliena, sve otete stvari povrate i snesu na ono mjesto, 



CXXir O iivoiu i obi(!ajih u kaptolu. Desetina. 

koje im kaptol opredieli. Ne uSini li toga, to tt se smatrati vara- 
licom i skrivaSem drzavnoga dobra i liSiti drugovanja sa kanonici, 
oteti mu se predij i uzkratiti dohodci.^ 

Osobita strast kmetska bijaSe popasti kanoniSke sjenokoSe i li- 
vade prozvane gTlake*' (u KoledovSini do Zagreba), pa je toga radi 
god. 1487. stvorio kaptol ovaj zakljucak: da se konji i drugo rogato 
blago, zatece li se, da pase kaptolske livade ili sjenokoSe, slobodno 
ubije na mjestu; zateSe li se blago jednoga samo kmeta, da on plati 
dvostruku globu; a ne zateSe li se ni jednoga, tada de svi blifnji 
kmeti morati priseci, da nije njihovo blago paslo, a koji bi se prise6i 
uztrucavao, taj da je kriv te plada dvostruku globu.* 

Osim predijah bilo je kaptolu joSte jedno vrlo izdaSno vrelo 
i to : desetina. Kako se u XIII. i XIV. vieku pobirala desetina i koje je 
borbe imao kaptol za nju, spomenuo sam u sv. I. str. CXXVII — CXXX. 
U XV. vieku bilo je takodjer dosta spora o kaptolskoj desetini, no 
ovdje spomenuti mi je samo Zagrebu i njegovoj najblizoj okolici. 
God. 1453. na molbu kaptolskih izaslanikah: Vida prepozita, te Ma- 
rina arcidjakona dubiSkoga, Sigismunda arcidjakona varaSdinskoga i 
kustosa Ilije, zapovjedili su grofovi Celjski 2upaniji zagrebackoj, kape- 
tanom medvedgradskim izagrebaSkim ikastelanom uStupniku, da prisile 
plemenite Ijude „de campo zagrabiensi*, inace podanike medved- 
gradske, da izplate kaptolu duznu desetinu.' — God. 1461. gradski 
sudac Antun s obdinom ne samo da su od svojih trsjah uzkratili 
kaptolsku desetinu, dapa£e oni su, provalivSi oruzanom rukom u klieti, 
gdje su kaptolski desetari pohranili ubranu desetinu, silom ju oteli ; 
a bili bi ih i poubijali, da se nisu biegom spasilL Radi toga ih je 
tuzio kaptol u opata zagrebackih Cistercitah, on bo bijaSe od rimske 
stolice imenovan cuvarom kaptolskih pravah, pa kada tvrdokomo 
odbacivSi njegove opomene i ne do§av§i na sud, ne povrati§e kaptolu 
otetu desetinu, udario ih opat crkvenim izobdenjem; istom poSto bi 
posredovao za obdinu u kaptola ban Ivan Vitovec, oprostio im je 
kaptol nanesenu uvredu, ali pod uvjet, da se vi§e ne ogrieSe o tom 
kaptolskom pravu.* — U onoj pomirbi, koju je god. 1469. sklopio 
kaptol zagrebacki s gradskom obcinom, uzajamnim dogovorom pristala 
je obdina na to, da kaptol ili njegovi desetari, koji 6e za vremena 
berbe desetiniti gradske vinograde, ovIaSteni su, ali samo radi dul^ne 

* Doc. 234. 
" Doc. 344. 

* Doc. 170. 173. 

* Doc. 226. 239. 



Kaptolska d^setina, maltarina i brodarina, CXXIIT 

Yinske desetine i gradjane i gradske podanike zatvoriti i na svojem 
sudu suditi im.^ 

Osim Zagreba i njegova kotara pripadala je kaptolu desetina po 

cieloj biskupiji (izuzevSi biskupska i crkvena imanja), a jerbo je utje- 

rivanje desetine tegotno postalo po kaptol, Sto se davanju desetine 

^esto opirali plemici, to je te£ajem XV. vieka pojedine desetinske ko- 

tare po2eo davati u zakup i to svake godine iznovice. Prvu viest o 

tom imamo u godini 1444. Ovi desetinski kotari i popriecni njihoY 

zakup bijahu: desetina u gorickom arcidjakonatu 200—400 for.; u 

Podgorju 60 — 110 for.; zagrebaSkoga polja 90—250 for.; Glavnice 

80 — 120 for.; Zagorja 100 — 120 for.; TopliCki kotar 370 — 400 for.; 

sisacki 100 — 150 for. ; bekSinski 100 — 120 for.; te je takoY zakup 

iznosio godimice 1500 — 1600 for., koju su svotu obicno dielili u tri 

obroka: o vazmu, Lovrinju i o bofidu, a imali su diela i oni ka* 

nonici, koji su bili izvan domovine ili na naucih (studentes) ili u 

drzavnoj slul^bi; jer kada se g. 1464. prituSili kralju MatijaSu: Ivan, 

arcidjakon goricki, Stjepan Jal§evcan i Ivan Vitezid, koji su bili izvan 

domoYine u drzavnom poslu, da im kaptol suztegnuo novcanu diobu, 

zapovjedio je 18. januara 1465. kralj MatijaS kaptolu, da poSto po 

starom postoje<^em pravu kanonikom, koji su u drzavnom poslu pri- 

pada, osim svakdanje, sYaka druga dioba, da ju reSenim kanonikom 

izplate; ne de li, to tt naloiiti banom i podbanom, da zapliene kap- 

tolska dobra.' 

Osim desetine imao je kaptol nov!^ani prihod i od maltah, ako 
su bile na njegOYu posjedu, i brodarinu na Savi kod Jelenovca. Od 
pladanja maltarine i brodarine bijahu gradjani zagrebacki oproSteni 
ne samo zlatnom buUom Bele IV., ved i drugimi piivilegiji ugarskih 
kraljevah. Uz prkos toga, osobito radi domacih razmiricah, kaptol je 
silio zagrebaSke trgovce, da mu pladaju maltarinu i brodarinu. Oyu 
poYredu gradskih sloboStinah dojaviSe godine 1465. kralju MatijaSu 
gradski sudac Konrad RavSar i priseznik BlaS, te on na 4. augusta 
prepoYJedi kaptolu, da ne smije od zagrebaSkih trgovacah zahtievati 
ni maltarine ni brodarine; ne posluhne li ga, da tt nalo2iti banu 
Ivanu Vitovcu, da on banskom Ylasti §titi gradske sloboStine.' — Da 
se na ovaj kraljeY nalog slabo osvrtalo, moglo bi nam za primjer 
sluziti, $to je god. 1467. gradska obdina na prituSbu trgovca Mihovila 
iz ModruSa uhvatila kaptolskoga maltara literata Tomu i utamnicila, 
te ga istom pustila na slobodu tada, kada se posredovanjem kaptola 

^ Doc. 264. 265. 
• Doc. 237. 
» Doc 244« 



CXXIV Kaptohka pijacovina, mlinovi, trsja, 

vlastoru&iim pismom obvezao, da se ne de nikada radi toga s obdnom 
parbiti, niti progoniti ikojega gradjanina.^ 

Osim maltarine i brodarine pobirao je kaptol (kako spomenuh 
netom u „obrtu i trgovini'*) i pijacovinu u gradskoj obcini, ali samo 
od negradjanah i stranih trgovacah ; pobirao je on i pijacovinu na 
svojem t. j. kaptolskom trgu, koju je pobirao kao i nadzor na tr^u 
imao kaptolski sudac (judex). O tom nam pripovieda kaptolska na- 
redba, stvorena na ii. juna 1483., gdje se tomu sudcu nalaie, da 
mora §tititi trgovce i kupce, pa ako li koj kaptolski ili kanonicki 
sluga poSini kakov izgied na trgu ili nasilje kojemu trgovcu ili kupcu, 
kaptolski je sudac ovlaSten ubvatiti ga i onako pedepsati kako kaptol 
odredi; zauzme li se koji kanonik za takovoga krivca tim, Sto bi za- 
priecio da ga kaptolski sudac ne uhvati, liSava se kaptolskoga druSenja 
i dohodakah dotle, dok ga kaptol ne pomiluje; istim naSinom kaznit 
tt i kaptolskoga sudca, ako nemarno il bezbril^no bude obavljao 
svoju slu^bu.* 

Kaptolski mlinovi na broju pet stojahu na iztoSnoj strani Nove 
vesi na prekopu, kojim je proticao potok MedveScak. Kaptol je ove 
mline davao u najam, te mu s toga bilo takodjer vrelo dohodakah. 
Iz prva imadjahu kanonici i dio mlinarskoga ujma, no polovinom 
XIV. vieka taj je ujam propustio. kaptol zvonarom stolne crkve. — 
Kaptolska trsja bijahu nekoja zajedniSka, i to ili u zagrebackoj okolici 
ili u Bukovcu, a ta je nadzirao kaptolski dekan, a ubranu §iru dielio 
medju kanonike, ali je i svaki kanonik imao svoje altarijsko trsje. 
Jedna i druga obradjivali su kaptolski kmetovi. Osobito se pazilo na 
to, da se altarijska trsja valjano obradjuju. 

Kaptol je drfao redovito svakoga tjedna po jednu sjednicu, a 
kada bijaSe potrebno i vi§e. Na ove sjednice sazivali bi se kanonici 
zvonenjem odredjenoga za to zvona, a sjednicam morao je prisustvo- 
vati svaki kanonik, osim koji su zakonito zaprieSeni bili ili boleS^u 
ili kojom kaptolskom sluSbom, jer tko ne bi doSao, smatralo se da 
prezire kaptol. Zakljucke kaptolske pod kazan izobdenja iz sbora i 
gubitka beneficija nitko odati nije smio. Sjednice se drl^ale obiCno u 
nutamjoj sakristani stolne crkve, ako se vie^Io stvarih, koje ne 
smiju prodrieti na javnost. Javne sjednice, iihxtt se gospodarstvene 
uprave ili odnoSaja spram kmetah, bile su javne i to ve<5inom (u Ijetno 
doba) pod lipom na kaptolskom trgu. Kaptolskomu je vie6u pripadalo, 
kako cemo spomenuti, pravo suditi suclanom i odredjivati im kazne, 

* Add. 3. 

• Doc. 334. 



Kaptolske sjednice. CXXV 



koje sastojahu u tom, da su krivca £esto puta il dolivotno il za koje 
vrieme izkljuSili iz svoje sredine i uzkratili mu ili privremeno ili 
^ozivotno ui^itak kanonickih beneficijah. U ovo potonje ubrajalo se je 
patvorenje kaptolskih listinah ili zloporaba pecata, pripomo<5 svjetov- 
njakom u gonjenju kaptola, ili tko bi provodio sablaznjiv ^ivot, pa 
se na ceste opomene ne bi popravio, ili tko bi prkosio kojoj kaptol- 
skoj odluci ili zakljucku kaptolskoga vieda ili poSinio kakovo nasilje 
kojemu suclanu ili svedeniku, krivotvorio oporuku ili ostav$tinu pokrao. 
U kaptolskih sjednicah sklapala se za zajedniSku obranu prava zavjera 
ili sv. savez. Da ne spominjem opet one zavjerb proti biskupu Di- 
mitru ^uporu, redi mi je samo, da na 6. novembra 1467. sabrani u 
sakristiji kanonici opazivSi, da dnevice crkva i njezin ugled propada, 
njezina se dobra razteplju, desetina uzkraduje, oporuke krSe, svecen- 
stvo proganja i mnoge suprotivStine nanose, da se u budude tomu 
doskoci, to medjusobno zaprisegoSe i vlastoruCno tu zavjeru podpisa§e, 
da <5e se medjusobno slolno podpomagati i kaptolske pobornike za- 
jedniSki §tititi; da <^e ovako ut^injenu zavjeru tocno obdr^avati i drzati 
ju tajnom, a tko bi odao i najmanju kaptolsku tajnu, da je doSivotno 
izklju(5en iz sbora i liSen beneficija.^ — U kaptolskih sjednicah davale 
se sloboStine il pojedincem ili cielim ob<^inam, stvarali se zakoni 
upravi kaptolskih dobarah, glede osobne obrane i sigurnosti kupacah 
i trgovacah na kaptolskom trgu; a osobito liep je onaj zakljucak, 
stvoren na 9. marta god. 1493., kojim se doktoru medicine Henriku 
ustanovljuje godiSnja pla<5a od 50 dukatah, cim se nastani ili u kap- 
tolu ili u gradskoj ob<^ini.' — U kaptolskih sjednicah razpravljalo se 
i to, na koj da se nai^in drlavni namet razporele i podmiri. Ve<5 
godine 1427. tuSi se kaptol na neSuvene, telke i preceste drzavne 
namete, koje je podmiriti morao, jer inai^e zaplienili bi mu imanja i 
dohodke, pak je te godine, da izplati namet, svoi veliki predij To- 
plice morao dati u najam na vi§e godinah; a kada ni to nije do- 
voljno bilo, razporezao se namet na kmete i vazale, da i sami kanooici 
iz vlastita su imutka doprinosili, a kad ni tim nenamiriSe nameta, za- 
loziSe crkvene kaleze, pa uz to joSte uzajmiSe od novoveSke Supne 
crkve 283 for. zlatna, te joj zalo2i§e neka predija: Savi§(^e, Otok i 
Prevlaku.' — Narocito pako kada je kralj Matija§ Turkom oiiraao 
Bosnu (1463 — 1465) bijaSe on odredio, da svaki plemi<5 i vlastelin 
osobno ide u vojsku, a da se od 20 kmetskih seli§tah dade jedan 
valjano naorul^ni vojnik. Kaptol obratio se molbom glede toga na 



* Doc 257. 

* Doc. 361. 

* Doc 48. 



CXXVI Pedepst za kanonike izgrednike, 

kralja, koji obzirom na kaptolsko siromaStvo rjeSio ga viSe re^ene 
duznosti te zahtjevao samo, da kaptol od svojih posjedah dade samo 
potrebite konje, koji de nositi hranu, prtljagu i vu6i ratne spreme.* 
Takove drlavne namete (taxa regia), koji se zakljuSkom kaptolskoga 
vieda il iz oka il iz boka izplatiti morali, spominju i zapisnici kap- 
tolski a narocito za god. 1474. 

U kaptolu, sastavljenom od Ijudih razne narodnosti i raznolike 
6udi u ono uzburkano doba, kakov je bio XV. viek, nije manjkalo 
ni zadjevicah, ni medjusobne mrznje, a niti pogrdah i sablaznjiva 
2ivota. Ne cu ovdje, ve<5 <5u na drugom mjestu spominjaii, §to su za 
vremena sukobah medju gradskom obdinom i kaptolom kanonici za- 
jednicki pocinili, vec du ovdje spomenuti samo o cem se pojedinci 
ogrie§ili. God. 1458. na 8. aprila, za prepozita Vida i kanonika Kle- 
menta, po§to ih utuSio suclan Tomo Tompa, da su kao bivsi kaptolski 
izaslanici u Budimu, oklevetali ondje zatvorena varadinskoga biskupa 
Ivana Viteza od Sredne, pa je toga radi i taj biskup kasnije pre- 
priecio, da nisu u prilog kaptolu izdane bile odluke glede njegova 
prava na desetinu medju Dravom i Murom, odredi kaptol, da se iz- 
kljucuju iz ovoga sbora i liSavaju predijah i kanonickih dohodakah dotle, 
dok im receni biskup ne oprosti klevete ; a njegovo opro§tenje, bi- 
skupovom rukom podpisano, da moraju pokazaii kaptolu.* — Kada su 
godine 1476. zagrebacki Dominikani preselivSi se iz vlaSke ulice u 
gradsku obdinu do kapele sv. Katarine poceli graditi novi samostan, 
dao je Eustakij, cistercitski opat pod fielom, sve povlastice udieljene 
od rimske stolice onim, koji bi za tu gradnju milodari u pomo<5 pri- 
tekli, sabrati u jednom spisu i pribiti ih na vrata stolne crkve, da 
stoje ondje tri dana za vremena velikoga sajma o Stjepanju, da ih 
na ime narod dozna. Do§av§i poslije toga sveika ovamo Dominikan 
Ivan, da ih skine, ali mu ih varaSdinski arcidjakon Pavao silom oteo 
i fratra Ivana i cieli samostan ruzno izgrdio. Ovu uvredu doglasi 
dominikanski prior Mihalj opatu pod Belom, a taj nalozi ^upnikom 
zagrebackim, da proti arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, i da ga s iz- 
traznimi spisi odprave k njemu na sud, da ga po zasluzi kazni.' — 
God. 1478. tu2io je Dominikan Ivan, inaSe kraljicin izpovjednik, je- 
garskomu biskupu kardinalu Gabrielu zagrebackoga kanonika lektora 
Ivana, daje nekoga fratra Dominikanca, koji se nosedi kupljene drago- 
cjenosti za kraljicu vradao se iz Italije mimo Zagreba ku6i, taj kanonik 
lektor sasvim oglobio i spomenutu kraljiSinu robu oteo; na to receni 

* Doc. 246. 
' Doc. 203. 
■ Doc. 305. 



Pedepse za kanonike tzgrednike. CXXVII 



kardinal zapoYJedi Ivanu arcidjakonu cazmanskomu, da povede iztragu, 
na kojoj da se isti lektor, poSto bude presluSan, pozove pred sud i 
ovdje kazni.^ — God. 1484. odredi kaptol u svojoj sjednici, poSto je 
prepozit Robert radi nasrtaja i grabeza na imutak i ku^u pokojnoga 
kanonika kantora Bartola liSen jurve crkvene slui^be i dobodakah, a 
po§to je i izobden, jer je utamniSio nekoje svedenike, a vlastoruSno 
izbio jednoga Franjevca, a osim toga i krivo prisegao, to da nitko ne 
smije s njim ob<5iti , a obd li tko uz prkos tomu, liSava se s mjesta 
druzenja s kanonici i kaptolskih dohodakah teSajem' jedne godine.' — 
God. 1494. poSto kanonik Fabijan de Zemce premda (^esto opomenut, 
nije se htio odre<5i sablazna drugovanja sa Dorotejom, udovom Matije 
Sekirica, s kojom je i za zivoga muza a i po smrti mnogo ob<5io, 
dapace uz prkos tomu i na javnu sablast s njom se povlaSio po 
kaptolskih posjedih i sprovadjao ju, kada ona putovala, to ga napokon 
pozvao kaptol u sjednicu, gdje ga strogo opomenuo, da se popravi, 
no jerbo je on tu opomenu prezreo, kaptol ga liSio svoje zajednice 
i dohodakah dotle, dok se ne popravi i kaptol mu ne oprosti.' 

U svojih dvorovih imali su kanonici kr(5me, u koje su mnogo 
zalazili i svjetovnjaci, jer je vino bilo nizke ciene i obilne mjere, pa 
naravno je, da je bilo i raznih izgredah, toga radi zaklju^i kaptol u 
sjednici na 8. juna g. 1484., da nijedan kanonik, koji to£i vino, ne 
smije dopustiti, da u njegovu dvoru pije vino lenskad zla glasa ili 
skitalice, a nipoSto ne da ondje preno<:e. Tko bi toj odredbi prkosio, 
liSava se kanoniSkih dohodakah teSajem jedne godine; tko bi pako 
javno u krcmi igrao na dasku, zatvorit tt ga u kulu, i tuj tt postiti 
tri dana o kruhu i vodi.^ 

Umrle kanonike pokapahu ili u stolnoj crkvi ili oko nje. Za 
pokojnikom zvonjelo je u stolnoj crkvi, dok je na odru lezao i za 
vremena zaduSnicah, a za zvonenje dobivahu zvonari iz pokojnikove 
ostavStine osim vina joSte i Cetrdeset il vi§e dinarah. — Kada poka- 
pahu biskupa, stavili su mu na lies Subu i roketu, a vozilo ga obicno 
§est konjah. Po prastarom obicaju i §uba i roketa i konji pripadoSe 
kaptolu. — ZaduSnice za pokojnc biskupe bijahu svecane i tom sgodom 
prigodom oflfertorija pobirao se po crkvi od prisutnih zrtveni dar 
t. j. novcani prinos, koji su poslije zaduSnicah prisutni samo zaduS- 
nicam kanonici medju se dielili. 



* Doc. 315. 316. 
« Doc 338. 

* Doc. 372. 

* Doc. 337. 



CXXVIII Sbor prebmdarah. 



Uz zagrebacki kaptol postojao je kod stolne crkve joSte jedan 
svedenicki sbor i to: 

Sbor prebendarah stolne crkve, O postanku i razvitku OYOga 
svedeniCkoga sbora do XV. vieka progovorio sam u I. svezku ovih 
spomenikah (str. CXXXIV— CXXXVIII), a sada cu ocrtati njegovu 
proSlost u XV. vieku. Ovaj je sbor ve6 poSetkom XV. vieka imao 
posjedah u najblizoj blizini grada Zagreba, preko 400 ralih oranicah, 
a i sjenoko§ah, na kojih je priraslo do 200 vozovah siena, osim vino- 
gradah, kojih je imao dovoljno oko Zagreba i u Bukovcu. Ovaj iz- 
daSni posjed lezao je u obsegu ili biskupske ili kaptolske jurisdikcije, 
Za one prebendarske posjede, koji su bili u podruCju kaptolske juris- 
dikcije, nije kaptol zagrebacki od njih zahtievao nikakove prirodne 
desetine, a i biskupi su poradi osobitih zaslugah ovoga sbora od- 
pustili mu svako davanje desetine od prirasta na posjedih, koje je 
ovaj sbor imao u podru^ju njihove jurisdikcije. 

Tomu za dokaz neka nam je pismo biskupa Eberharda od 7. 
sieSnja g. 1401., gdje veli, da su mu cestiti i razboriti muzevi pre- 
bendari stolne crkve zagrebacke dojavili, kako svi njegovi biskupi 
pred§astnici nisu zahtievali od prebendarskih posjedah i trsjah u bi- 
skupskoj zemljiStnoj jurisdikciji nikakove priraslne desetine, a zahtievali 
je nisu za to, §to prebendari svake sriede ^itaju misu na slavu sv. 
Nikole, a za sre<5u i spas umrlih svojih dobrotvorah biskupah zagre- 
baSkih, koji su ih veleduSno oprostili od davanja svake desetine. Po- 
taknut ovom molbom, a narocito njihovom po2rtvovnosti i bogoljubljem, 
odpustio im biskup Eberhard za sva budu<^ vremena svako davanje 
desetine.* 

I Eberhardov nasljednik biskup Andrija, kada ga u ime ovoga 
sbora zamolio sborov dekan Grga Ivancan, da ih i on oprosti poput 
njegovih pred§astnikah od davanja vhiske i iWut desetine, ne samo 
da mu je usliSao proSnju, ve<5 je pismom od 6. julija 1409. zabranio 
svim svojim priskrbnikom i upravljateljem imanjah biskupskih, da 
se nikada ne usude od posjedah il trsjah prebendarskih zahtievati ika- 
kovu desetinu.* Ovu povlasticu doslovce potvrdi g. 1427. na 24. au- 
gusta biskup zagrebacki Ivan Alben.' 

Vi§e re^eni biskup Eberhard, kada je svrSetkom god. 1409. po 
drugi put zasio stolicu biskupije zagrebaSke, u darovnici pisanoj na 
13. julija g. 1414. veli, da promiSljajuc kako je Ijudski viek kratak 

* Doc. 2. 
■ Doc. 16. 

• Doc. 49. 



Sbor prebendarak. C XXF X 



i krhak, a ipak Ijudi, koji u svemu obiluju, obedavaju dug Sivot, al, 

ih cesto iznenada zaskoSi smrt, te silaze u grob prije no su i po- 

mislili. Promotriv dakle sve ovo i opaziv, da se u stolnoj crkvi nje- 

zini sluzbenici svaki dan mole Bogu za sve pravovjerne dobrotvore, 

dok o umrlih biskupih zagrebaSkih ne ima nikakova posebna spo- 

mena, toga radi, da i tomu kojom bogoljubnom zakladom doskoSi i 

osigura spas i svoje duSe i svojih predSastnikah i nasljednikah, to i 

dogovorom i privolom kaptola zagrebaSkoga odstupa u tu svrbu pre- 

bendarskomu sboru od cjelokupne desetine kotara moraveSkoga, s ovu 

stranu potoka Zeline, njezinu, do tada biskupom zagrebaifkim pripadnu 

polovinu desetine vinske i novca, koji se za nju pladao ; a druga po- 

lovina desetine vinske i litne, prozvane „sirov pjenez", ostat ^e i na 

dalje kaptolu zagrebaSkomu i njegovu kanoniku Suvaru, ali, da u 

onoj polovini desetine prebendarom darovane, ima l^upnik novoveSki 

trecinu s toga, jer u stolnoj crkvi pjeva hebdomadalne biskupske 

mise. Za ovaj dar da je duzan prebendarski sbor svake godine u 

nedjelju poslije svetka ii.ooo djevicah(t. j. ai. oktobra), kada se svrSi 

u stolnoj crkvi veCemja i completorij, odpjevati vecernju za umrle 

biskupe uz zvonjenje svih zvonah, kako se obicajno za mrtvace zvoni, 

a sliedeci dan ili u ponedjeljak, da poslije odpjevane jutarnje bogo- 

rodiCine mise mora odpjevati matutinum s devet ctenjah, responsoriji 

i hvalami, a za tim odmah odpjevati svecanu misu za pokojne bi- 

skupe, a poslije nje da svaki joSte prebendar u tu namjenu odcita 

jednu tihu sv. misu.^ 

Pol vieka nakon toga dobio je prebendarski sbor i preostalu 
t. j. kaptolsku polovinu moravecke desetine. U izpravi, izdanoj na 
19. septembra g. 1468., spominje kaptol, da poSto se pod nipoSto 
zanemariti ne smije, §to se odnosi na veli^anje sluzbe bozje i na spas 
Ijydski, toga radi, po§to prebendari u stolnoj crkvi marljivo i revno 
ovr§uju i moljenje casoslova i pjevanje misah u slavu bogorodicinu, 
pak, da im se u siromaStvu pomogne i da oni, koji su u bogosluzju 
vazda revni bili, kada budu izdaSnije nagradjeni, postanu jo§te rev- 
nijimi, to im u skupnom dogovoru i privolom kanonika cuvara (jer 
je on u toj kaptolsko-moraveSkoj desetini imao svoj dio) poklanja za 
vje&ia vremena pripadnu desetinu u kotaru moraveckom.* 

U XV. vieku u rova§u moraveSke desetine spominju se ova 
mjesta: zaselak (villa) Herindol, posjed Ivana Sepeja na Zelini; za- 
selak Drenova, posjed Ladislava BiSkupskoga; zaselak NespeSa; za- 

* Doc. 19. 

* Doc. 262. 



CXXX Sbor prebendarah. 



selak Omilje, posjed Ladislava fiistri^koga; posjed Ivana RaSnara na 
Glavnici; zaselak Glavnica kod presv. Trojstva; trgoviSte Cetertekhel; 
zaselak Bo^inin dol; zaselak dolnje Psarjevo. U istom XV. vieku iz- 
nosila je moraveSka desetina viSe manje oko 430 kablovah vina, 100 
kablovah zita, a pcelarina 22 novci<5a. 

PocevSi od godine 1414., kada je biskup Eberhard darovao 
ovomu sboru pripadnu svoju polovinu moraveSke desetine, mimo je 
uzivao taj dar sve do godine 1453. Tada usta proti sboru Gjuro, 
zupnik presv. Trojstva na Glavnici, te poce pobirati desetinu od dva- 
naest trsjah, dokazujuci, da je desetina ovih trsjah 2upna. Proti ovomu 
nasilju ulozio je^sbor prosvjed pred zagrebackim kaptolom, koji pozva 
l^upnika Gjuru na sud. Ovomu sudu predsjedao je kanonik zagrebacki 
Jakov de Tiwer, a sbor je zastupao i branio kanonik Stjepan Viso- 
canin. Razlozi, koje je punomo<5nik sborov naveo, bijahu tako nepo- 
bitni, da se Supnik Gjuro dragovoljno odrekao prava na desetinu re- 
^enih dvanaest vinogradah. 

Nasljednik Gjurin, zupnik Ivan KorduS, podtican valjda ondje- 
Snjimi plemi<^i, ponovio je opet desetinjske zahtjeve svoga pred^tnika, 
te je poceo i on pobirati desetinu u nekih vinogradih kotara mora- 
veSkoga, koji su spadali u rovaS prebendarski ; osobito kada je, kako 
spomenusmo, god. 1468. poklonio kaptol ovomu sboru i svoju dese- 
tinsku pristojbu. 

Kad budu bezuspjeSni svi pozivi, kojimi su zupnika Ivana na 
sud pozivali, bio je napokon prinudjen prebendarski sbor ute<5i se pod 
okrilje rimske stolice. Tadanji papa Pavao II. pismom svojim (sre- 
dinom listopada 1469) odredi u tom prieporu novo sudiSte, te ime- 
nova za sudce: Vinimanda, opata zagrebackih Cistercitah, i Gjuni 
Vidovica iz Krbave, inaSe kanonika zagrebackoga. Na poziv ovih od 
rimske stolice postavljenih sudacah drSan je u Zagrebu na 27. marta 
g. 1470. odrjeSiti sud. Na taj sud dodjoSe kao tuzitelji: Bartolomej, 
kanonik kantor stolne crkve, te zupnik novove^ki a kanonik zagrebacki 
Andrija i sbor prebendarah, a kao obtul^enik 2upnik Ivan KorduS 
s Glavnice. 

Priepomo pitanje na ovom sudu nije bilo cjelokupna morave^ka 
desetina, ved samo nekoja trsja u Popovu dolu, od kojih je zupnik 
Ivan za sebe desetinu svojatao. Poslie podulje prepirke nagodile se na- 
pokon stranke, da sbor pobira podpunoma moraveSku desetinu osim 
§est 2upnih vinogradah u Popovu dolu i osim kmetskih Supnih se- 
liStah, koju <5e desetinu pobirati Glavnicki zupnik. Pa da u budu<5e 
prestane svaki sukob, to su sudci opat Vinimand i kanonik Gjuro 
Vidovi<5 obaSli prieporna trsja i obkotarili ih, a stranke se medju- 



Sbor prebendarah. CXXXI 



sobno obvezale pod globom od i oo for. u zlatu, od kojih <5e polovina 
pripasti patronom t. j. biskupu i kaptolu, a polovina cnomu, koji 
novu pamicu ne potakne; te <5e crkveno izob<5enje pasti na onoga, koji 
prvl pravdu zapodjene.* 

Spomenusmo, da je prebendarski sbor u najbli^oj blizini grada 
Zagreba imao izdaSne posjede u podruSju kaptolske i biskupske juris- 
dikcije, od kojih veleduSjem biskupah zagreba^kih bijahu oproSteni od 
davanja desetine; no biskup Osvaldo (postao biskupom 1466.) ne samo 
da sc nije htio obazreti na ovo prebendarsko pravo, ve<5 je i one 
sborove posjede, koji su bili u njegovoj zemljiStnoj jurisdikciji u ko- 
taru laSkoulickom, upravo i posvojio. 

Proti ovomu nasilju prituzili su se prebendari najprije kralju 
MatijaSu. Ovaj ne hote<5i vriedjati biskupa, odredi, da se taj cieli 
priepor rie§i na zagrebaSkoj zupanijskoj skupStini. 

Godine 1481. u utorak prije Svie^iice ili na 30. januara drfana 
bi u gradskoj ob<5ini u Zagrebu velika skupStina zupanije zagrebacke, 
kojoj su predsjedali u kraljevo ime: Mihalj Orszag de Guth, palatin, 
i Stjepan Bathor, kraljevski sudac. Medju drugimi parnicami rjeSavala 
se i ova, u kojoj pritu^io se prebendarski sbor po svojih punomo<5- 
nicih: dekanom prebendarskim Mihaljom Gjurgjevcanom i Gjurom, 
zupnikom crkve sv. Emerika, na biskupa Osvalda, da je on prije tri 
godine bez svake pravde i zakona silovito osvojio neke oranice i 
sjenokoSe, koje lele u kotaru laSkoulickom, t. j. u biskupskoj zem- 
IjiStnoj jurisdikciji, koje su inace zakonito od starine vlastnictvo pre- 
bendarah i altaristah stolne crkve zagrebacke, i to: 12 ralih oranice 
i jednu sjenokoSu na dva kosca, prebendara Barnabe; za tim 32 rali 
oranice i jednu sjenokoSu na sedam kosacah, prebendara Emerika 
Kalni^na; za tim 10 ralih oranice prebendara Blaza Kalnicana; za 
tim 5 ralih oranice prebendara Fabijana KristalovSana; za tim 5 ralih 
oranice prebendara Martina Nart(5ana; jo§te 5 ralih oranice i jednu 
sjenoko§u prebendara Benedikta ; deset ralih oranice prebendara Stje- 
pana Ivancana; dvadeset jednu i pol rali oranice Gjure zupnika sv. 
Emerika; joSte 34 rali oranice i jednu sjenokoSu na dva kosca pre- 
bendara Klementa VisoCana; joSte 5 ralih oranice prebendara Grge 
Zabnicana; joSte deset ralih oranice prebendara Tome s Ciglane; jo§te 
pet ralih oranice prebendara Benedikta A<5aka i jednu sjenokoSu nje- 
govu i prebendarah Mihalja i Grge; joSte tri rali oranice prebendara 
Andrije Ivancana; joSte sedam ralih oranice prebendara Petra Hedri- 
hovcana; joSte tri rali oranice prebendarah Mihalja Gjurgjevcana, Bene- 



^ Spisi 11 prebend. arhivu. 



CXXXII Sbor prebendarah. 



dikta A6aka i Gjure sa Magjarova i jednu njihovu sjenoko§u na dva- 
deset pet kosasah ; joSte sedam ralih oranice prebendara Stjepana Ro- 
viSdana, i jednu sjenokoSu na deset kosacah; joSte Cetiri rali oranice 
prebendara Matije Ivancana; joSte jedanaest ralih oranice i jednu 
sjenokoSu prebendarah Grge sa Magjarova i Mihalja; joSte sedam 
ralih oranice prebendara Benedikta Kalnicana; jo§te devet ralih ora- 
nice prebendara Ivana IvanSana; jo§te sedam i pol rali oranice i jednu 
sjenokoSu na dva kosca prebendara Matije mladjega Ivan^ana; joSte 
trideset ralih oranice i jednu sjenokoSu altarije sv. jedanaest hiljada 
mu£enikah; joSte trideset i osam ralih oranice i tri sjenoko§e na 
^etrnaest kosacah altarije sv. Jakoba; joSte dvanaest ralih oranice i 
jednu sjenokoSu altarije sv. Ivana i Mateja apostolah i djev. Ursule; 
joSte jednu sjenokoSu na dvanaest kosacah altarije sv. Magdalene; 
joSte dvadeset i pet ralih oranice i jednu sjenokoSu na dva kosca al- 
tarije sv. Fabijana i Sebastijana ; joSte sedam ralih oranice i tri male 
sjenokoSe altarije sv. Juraja ; joSte petnaest ralih oranice i jednu sjeno- 
ko§u na osam kosacah altarije sv. Katarine ; jo§te dvadeset ralih ora- 
nice i dvie sjenokoSe na petnaest kosacah altarije sv. Jeronima; joSte 
jednu sjenokoSu na dva kosca altarije sv. Pavla; jo§te sedam ralih 
oranice i jednu sjenokoSu na tri kosca zupne crkve sv. Ivana; joSte 
dvadeset i pol rali oranice i dvie sjenokoSe na dvadeset kosacah ho- 
spitala sv. Jelisave; koje su isti prebendari i altariste od prastarih 
vremenah mimo i spokojno u2ivali, ali u ovo zadnje vrieme silomice 
ih je oteo spomenuti biskup Osvaldo na njihovu ogromnu Stetu, te 
mole reSeni prebendarski povjerenici Mihajlo dekan i Gjuro Supnik 
sv. Emerika, da im se isti posjedi povrate. 

Na lo. februara bija§e ureceno rociSte za ovu pritulbu, gdje 
opet zahtievahu prebendarski punomoc^nici dekan Mihajlo i *Gjuro 
zupnik sv. Emerika, da odredi skupStina, da se otete im zemlje po- 
vrate. Na ovu izjavu predsjednici Mihalj Orsag palatin i Stjepan 
Bathor kraljev sudac zaprosiSe zagrebaSkoga lupana, njegove velike 
sudce i priseznike, da o tom prieporu po savjesti i vjernosti prema 
kralju i kruni posvjedoce; na §to ovi poloziv ruke na propelo po- 
svjedociSe jednoglasno, da su pomenuti prebendari i altariste re2ene 
oranice i sjenokoSe u kotaru la§koulickom od prastarih vremenah 
drzali i uSivali, ali da ne mogu znati, kada li i kojim su pravom 
prieporna zemljiSta doSla u prebendarsko vlastni2tvo. Ovu izjavu ciele 
Supanije izrucili su pismeno predsjednici skup§tine prebendarskim 
punomodnikom radi daljnje razprave. 

Konacna razprava o tom bila je pred istom skupStinom istom 
na 25. februara. Da se taj priepor rieSi, podastrli su viSe reCcni pre- 



Sbor prebtndarah. CXXXIII 



bendarski panomcx^nici cetiri izprave, koje se na tu parnicu protezale, 
i to: jednu, biskupa Eberharda od g. 1401.; drugu biskupa Andrije 
od g. 1409.; tredu biskupa Ivana Albena od g. 1437., a napokon 
cetvrtu i to izjavu 2upana zagrebaSkoga, velikih sudacah i prise2nikah, 
uSnjenu netom na 10. februara, zahtievajudi na toj podlozi, da im se 
otete oranice i sjenokoSe povrate. 

Protiv toga usta Ivan de Mere, punomodnik biskupa Osvalda, 
te re^e, da spomenuti biskupi Eberhard, Andrija i Ivan crkvenu de- 
setinu bilo od zemaljah bilo od vinogradah, uz prkos prava stolne 
crkve nisu bili vlastni dozvoliti ni prebendarom ni altaristam, a i 
sami prebendari da ne bi smjeli ni usudili se od reSenih biskupah 
takova §to zahtievati. 

SasIuSavSi skup§tina jednu i drugu stranku i prouSiv§i dokaze 
izrece ovakov sud: po§to na temelju tom, §to je nekoS ili g. 1401. 
biskup Eberhardo svu desetinu bilo od prebendarskih trsjah bilo od 
oranicah radi osobitih zaslugah, koje je stekao prebendarski sbor, 
istomu za uviek poklonio; a taj njegov dar da je potvrdio i biskup 
Andrija, a za njim joSte i biskup Ivan Alben, a budu<5 da su i ^upan 
te veliki sudci i prisjednici Supanijski u glavnoj skupStini izjavili i 
prisegom potvrdili, da oranice i sjenokoSe u kotaru Ia§kouIi^kom 
pripadaju doista i punim pravom vlastnictva pojedinim prebendam i 
altarijam, i da su ih prebendari od vajkada mimo uiivali, a to isti 
prebendarski sbor potvrdio, da je od pamtivieka mirno i spokojno 
uzivao recena zemljiSta i da od njih nije pladao nikakove desetine, a 
tim da je zastarjelost odavna ve<5 svr§ila se; dok se na protiv bi- 
skupov punomoihiik nije mogao izkazati nikakovimi biskupskimi protu- 
dokazi, koji bi tomu prosvjedovali i zastarjelost dokinuti mogli, to u 
suglasju s gospodom prelati, baruni, plemidi, protonotari i zapriseze- 
nimi prisjednici dosudiSe recene oranice i sjenokoSe prebendarskomu 
sboru, da ih onako u^iva, kako ih uSivao i do sada t. j. da ne plada 
od njih nikakove desetine niti druge kakove da<5e; ali od posjedah, 
koje bi ovaj sbor od sada u budu(5e dobio, a oni se nalazili u bi- 
skupskoj jurisdikciji, da ih inace dobiti ne mo2e, nego privolom bi- 
skupskom i pod taj uvjet, da tt od stecenih ovih novih posjedah 
placati u biskupsku blagajnu dulne pristojbe i obveze.^ 

I s obdinom gradskom zagrebaSkom teCajem XV. vieka vodio je 
prebendarski sbor tezku pamicu, koja mu god. 1427. silomice otela 
prekosavski posjed prozvan Otok, koji je g. 1270. kanonik-pojac Buza 
namienio sboru, da Sita svaki dan u zoru roisu na cast bl. dj. Marije. 



* Doc. 325. 



CXXXrV Sbor prebendarah. 



Iztragu je o tom vodio cazmanski kaptol, a na njezinoj podlozi za- 
htievao prebendarski punomo^nik u osminah Miholja god. 1432. pred 
kraljevskim sudcem Matejom Palockim, da izrece sud, a budu^ da 
na to roSiSte nije poslala gradska obdina svoje punomodnike, da ju 
glede te otima(5ine obrane ; to ju kraljevski sud osudio, da oteti Otok 
vrati, i nalozio ^azmanskomu kaptolu, da tu osudu ob<5ini doglasi i 
da ju opomene, da istoj udovoli.^ 

Ali gradska se ob^ina nije pokorila, toga radi g. 1434. opeto- 
vano nalolfeno bude kaptolu cazmanskomu, da pozove obdinu pred 
kraljevski sud, a premda ona u to ime tri puta zvana, nije se niti 
jedan put odazvala, to je opet na a8. septembra g. 1438. Petar ka- 
nonik zagrebaSki pred kraljevskim sudcem Stjepanom Bathorom na 
temelju osude Mihalja Palockoga zahtievao, da se oteti taj posjed 
vrati. PoSto ni tada obdina nije na sud doSla, to opet nalo2i kraljevski 
sudac kaptolu cazmanskomu, da ju na sud iznovice pozove.* — Kad 
je napokon Otok povraden bio prebendarskomu sboru, nije nam po- 
blife poznato. 

Osim borbah za obrdnu zemlji§tnih posjedah imao je preben- 
darski sbor i drugih jo§te borbah. U ono vrieme bio je u nas crkveni 
zakon, da u lupah od nov^ana prihoda, koji bi zakonito pripadao 
kojemu Supniku ili od oporuSnih zapisah, koje bi zupljanin u zivotu 
dao ili na samrti namienio bilo pojedinim svedenikom ili crkvam ili 
samostanom, da se zupnikom od takovoga dara ili zapisa davala ce- 
tvrtina (quarta parochialis). Stari je bio obiSaj u kaptolu zagrebaSkom, 
da su u oci Bogojavljenja dolazili kanonici „s krizecom" cestitati svomu 
biskupu i dvor mu blagoslovljenom tada vodom posveliti. Sto je iinio 
kaptol prema svomu patronu, to je i sbor prebendarski radio prema 
svomu t. j. prema kaptolu zagrebaCkomu, te taj dan obilazio kano- 
ni^ke dvorove, kroped ih blagoslovljenom vodom, primajudi uz to 
kakov novcani dar. Ovaj obicaj potrajao je nepovriedjen sve do go- 
dine 1417., ali ove godine dignuo se proti njemu Martin ^upnik crkve 
sv. Emerika, te si to pravo ili bar Setvrtinu prihoda posvojiti htio. 

Proti ovoj novotariji usta sbor i prituzi se biskupu Eberhardu, 
koji, da se prebendari u slarih njihovih pravih nepovriedjeno zaStite, 
nalol^i pismom od 14. februara 1417. kaptolskomu prepozitu Matiji, 
Gerardu lektoru, Ivanu kantoru, Ladislavu arcidjakonu katedralnomu 
i Gjuri arcidjakonu bekSinskomu, te Grgi kustosu i cielomu kaptolu 
pod svetu pokomost, da prebendarski sbor brane u svih njegovih 
obicajih, pravih, dohodcih, a naroCito u prilozih, koji im se davaju 

* Doc. 50. 62. 

* Doc. 119. 



Sbor prebendarah, CXXXV 



kada na bdjenje Bogojavljenja s krifecom blagosHvlju im kude, i da 
od toga dohodka, kao i drugih roa i oporucnih zapisah niti Setvrti 
niti ikakov dio ne iroa niti jedan 2upnik ove biskupije, dakle ni 2upnik 
SY. Emerika, kojim i kojemu ujedno strogo nala2e, da glede toga u 
budude ne di2u pamice, a kaptolu zapovieda, da ovu njegovu naredbu 
11 SYOJ zakonik uvrsti.^ 

Ali proti ovoj naroSitoj biskupovoj zabrani digoSe se g. 1425. 
iopnici sv. Marka i to: Antun, Pavao i Ivan, zahtievajudi od preben- 
darskoga sbora cetvrtinu oporuSne ostavStine, koju su im namienili 
iupljani gradske ob<Hne. Ovaj priepor, u kojem je prebendarski sbor 
zastupao njegov dekan Petar, razpravljao je kanonik lektor Osvaldo, 
nu poSto je on na skoro umro, to je ta stvar ostala ne rieSena; ali 
ipak medjutim su receni ihipnici svoje Supljane na samrtnom Sasu na- 
govarali, da ako 5to oporuSe prebendar$komu sboru, da moraju sva- 
kako uvrstiti stavku, koja 6e glasiti, da su od oporuCnoga zapisa pre- 
bendari dufni dati Setvrtinu Supnikom sv. Marka. Ovakov postupak 
bijaSe sboru na uStrb, te je on podignuo \z nova pamicu pred kano- 
nikom kantorom Ivanom. PoSto bi se pred ovim sudcem cieli priepor 
pretresivao i stranke sasluSavale, predlozen bude biskupu Ivanu Al- 
benu na presudu, a on na 4. junija god. 1428. na sve^nom sudiStu 
izre&, da prebendarski sbor nije duSan davati od oporuSnih zapisah 
zupljanah sv. Marka njegovim Supnikom nikakove Supne Setvrtine, te 
im strogo zabrani takovu od sbora u budude zahtievati. Ali za sluSaj, 
ako se teSajem vremena ikoji fupnik sv. Marka usudi podidi radi toga 
painicu, da prije suda poloi^i petdeset marakah dinarah, od kojih da 
polovinu dobije sudac, a polovinu prebendarski s*bor ; a ne bi li htio 
koji Supnik prije pamice poloSiti recene svote, da se prisili na to 
crkvenim izobcenjem; isto tako i svakomu Supljaninu, koji znajud za 
ovu odredbu ipak bi u oporuci naroSito spomenuo, da se od njegova 
zapisa, u^njena prebendarskomu sboru, mora lupnikom platiti Setvr- 
tina, uzkratit 6e se crkveni pogreb, a za one iupljane, koji bi po ne- 
znanju uvrstili ovu stavku, da se ista smatra nevaljalom i niStetnom.' 

Kada ve<5 govorim o zapisih il darovih ucinjenih prebendar- 
skomu sbom il za i^ivota il na samrtnom casu, spomenuti mi je, da 
je g. 1433. biskup zagreba^i Ivan Alben sjetio se u svojoj oporuci 
ovoga sbora, te mu ostavio svekoliko svoje odjelo, troja kola i jedan 
hintov s konji, da podiele s Sazmanskimi prebendari.^ — Kanonik i 



^ Doc. 24. 

• Doc. 53. 54. 

• Doc. 63. 



CXXXVI Sbor prebendarah. 



arcidjakon bekSinski Stjepan FarkaSev (f 1440) podignuvSi u stolnoj 
crkvi oltar sv. Katarine, tim stvori novu prebendu, davSi za oltar 
jedan kale2, misal, crkveno ruho i brevijar, a za prebendu dvoje trsjc 
i oranice.^ — God. 1451. na 25. oktobra pred javnim biljeSnikom 
neka Jelena, kuharica kanonika nekoc Gjure, a po smrti mu kuhanca 
njegova brata kanonika Stjepana, svoju petogodi§nju pla<5u, koju ima 
u to ime dobiti od reCenih svojih gospodarah, ostavlja prebendar- 
skomu sboru za izpokoj du§e svojih roditeljah i za svoj spas.' Ali je 
bilo i takovih oporuCnih zapisah, koje je sbor od ovrSiteljah oporuke 
morao utjerivati. Godine 1475. pred kanonikom i kaptolskim vikarom 
tu2io je Brcko, dekan prebendarski, da ovrSitelj oporuke Grga, brat 
umrloga zupnika bukovickoga Martina, ne <5e izplatiti njegov oporucni 
zapis namienjen sboru u 25 for. ; a ovrSitelji oporuke: Kclec i Antun 
Segin, da nisu platili oporu^ne zapise Mihalja postolara u 1 for. i 
Antuna u 2 for.; za tim Benka gradjanina novove§koga, koji nije iz- 
platio oporuSni zapis Ambroza kuhaSa t. j. jcdnu kabanicu; za tim 
bivSu udovu Pavla postolara, udatu za Jagicida, koja duguje 1 for. 
oporuSnoga zapisa svoga pokojnoga mu2a; napokon i ovrSiteljc opo- 
ruke i to : Dioniza Vodopiju sa Savske obale, udovu Emcrika gradja* 
nina novoveSkoga, Grgu plcmida s Vurnovca i Lacka plemica Sam- 
SinovaSkoga, koji svi oporuSne zapise nisu izplatili. Na ovu tuzbu 
naloli na 11. marta pomcnuti kaptolski vikar Mateju, zupniku sv 
Marka, Gjuri zupniku bl. Margarete, i zupniku novovcSkomu, da recenc 
ovrSitelje oporuke opomene i pozove na odgovomost pred njega, od- 
redivSi im rok za §est danah, i to : dva dana za prvi poziv, dva za 
drugi, a dva za tred ili odrjeSiti; ako ne dodju tada, neka znadu, da 
dc ih pred vrati stolne crkve javno pozvati na sud preda se, a nc 
dodju li tada, odrjeSito protiva njim postupatL^ 

Bilo je joStc i drugih darovah i zapisah danih il namienjenih 
ovomu sboru kao za njegovu bratovStinu ili za kupaliStc, koje 6emo 
spomenuti na doti^nih mjestih. 

Prebendari su stolnc crkve stanovali oba§ka u svojih ku<5ah, koje 
su prema tadanjoj dobi bile ili drvenc ili im je donji sprat bio zidan, 
a gornji drven. One pak ku<5e, koje su ili oporucno dobivali ili im 
ih ili pojcdini kanonici ili drugi dobrotvori podigli, bile su nckoc i u 
Opatovini, ali najviSe u Novoj vesi. 

Za onih vremenah, kada su ugarski kraljevi dolazili u Zagreb 
ili mimo njega vodili vojsku u Dalmaciju ili u Austriju, to su se i 



* Doc. 63. 

* Doc. 531. 
' Doc. 160. 



Zi7fot i obiiaji u prebendarskom sboru, C XXXV 11 



u kaptolske i u prebendarske dvorove namjeStali odlicniji vojnici na 
veliku Stetu kaptola i prebendarskoga sbora. Protiva toga pritulio se 
kaptol kralju Matija§u, a on pismom od 3. sie^nja g. 1471. naloli i 
zapovjedi banom i kapetanom ovih kraljevinab, da se ne usude smje- 
Stati vojnikah ni u kuce kanonicke ni u prebendarske, niti po njihovih 
posjedih, ako sami vlastnici ne bi privoljeli na to.^ 

Svimi posjedi, koje je sbor prebendarski imao, upravljao je on 
po svojoj volji kao svaki ladanji vlastelin, da i pojedini clanovi nje- 
govi na svojih predijih bili su prava ,zemaljska gospoda^ imaju^ 
tako zvani ,jus regale", nu dakako da se kaptolu kao patronu svaka 
znatna promjena, koja bi se na prediju ucinila, imala doglasiti, a istom 
uz njegovu privolu da se izvadjala. Tako je god. 1401. Emerik pre- 
bendar zamienio svoje prebendarsko trsje, kojc je njegovoj prebendi 
darovao neki biskup senjski s trsjem zagrebackih gradjanah Mihalja 
i Dimitrija.* God. 1445. na 17. decembra privolio je kaptol zagre- 
backi, da prebendar Ambrozij, koji je naumio predij svoj Sopnicu 
naseliti, i svim onim, koji bi se na njemu nastanili, dozvolio, da su 
tecajem dvanaest godinah oproSteni od svake kmetske slulbe i izvan- 
rednih dacah osim zitne desetine i obicnih darovah. Kada izmine dva- 
naest godinah, tada ce svako kmetsko seli§te pladati o Gjurgjevdanu 
dvie pense dinarah, a dvie o Martinju ; desetinu pako zitnu davat ce 
svomu gospodaru samo od tlacnih ili kmetskih seliStah kao i obicajne 
darove, dok desetina od zemaljah, koje nisu tlacne, pripada kaptolu. 
Razporeze li kraljevina ili kaptol kakav izvanredan novcani namet, 
duzni su ga datL^ 

Kako treba za svaki sbor, ho<^e li u slozi obastati, valjanih za- 
konab, tako ih je trebao i sbor prebendarski, a tim vi§e Sto je imao 
i raznih obvezah i duznostih prema patronu t. j. kaptolu, prema svede- 
nickoj sluzbi u stolnoj crkvi, radi koje su i utemeljeni bili, prema 
medjusobnom zivotu i prcma podCinjenim kmetom. Prve Statute za 
sbor propisao mu polovinom XIV. vieka sam kaptol i uvrstio ih u 
svoj sbomik; nu tecajem vremena ova Statuta trebalo je popuniti, a 
to s privolom kaptola g. 1468. stvorio nova Statuta, pridrzav i ona 
stara iz XIV. vicka. U prvom odsjeku ovih Statulah, koja se odnose 
saroo na sbor, odredjuje se u 1. glavi: da svake godine od sada una- 
pried na dan pred svetkom sv. Lovrenca, na nalog onogodiSnjega 
dckana, kada u stolnoj crkvi zazvoni za to odredjeno zvono, da se 
svikolici sabeni u kapelu sv. Stjepana prvomucenika, koja je do stolne 

* Doc. 268. 

* Doc. 4. 

* Doc. 140. 



CX XX VI II Zivot i obiaaji u prebendarskom sboru. 

crkve, jer se ondje drJe u obde prebendarske skupStine, i da nitko ne 
izostane, osim tko bi zakonito zaprieSen bio. Sakupljeni tako, da po- 
sjedaju po starosti, i tu tt najprije onogodiSnji dekan zapovjediti ko- 
jemu (51anu, da proSita Statuta, da ib svatko dozna, da se mole po 
njih vladati, da ne bi tko mogao re<5i, da ih nije poznavao. Kad se 
§tatuta Sitaju, mora vladati mir i ti§ina. 

Cl. 3. govori o ostavci dekanovoj, te veli, da po procitanih §ta- 
tutih mora bivSi dekan ustati, pokloniti se subra^i i zahvaliti im, da 
su mu za proSlu godinu povjerili dekanatsku cast, a kako su se su- 
bra<5a prije sporazumjela, glasuje se po starosti za novoga dekana, a 
taj je, koji dobije vedinu glasovah. 

Cl. 3. zabranjuje presiecati govomiku riec i veli, da nijedan 
stariji, dok besjedi mladji, niti mladji, dok govori stariji, ne smije mu 
presjecati govora, ve<5 cekati, dok izgovori ; prekrSitelji toga kaznit de se. 

£1. 4. veli, da nitko ne smije odbiti dekanatske casti i odre- 
djuje, da ako bi se tko od subra^e protivio preuzeti dekanatsku sluzbu 
ili ju odbio, da se izkljuci takov iz sbora, i da mu se ne daju do- 
hodci dotle, dok sbor inaSe ne odluSi. 

£1. 5. govori o prisezi izabranoga dekana, te veli, da novi dekan 
odmah u istoj sjednici polozivSi ruku na sv. evangjelje i sboma Sta- 
tuta prisegne, a prisegu propisuje 

£1. 6. u ove rieSi : Ja N. dekan gospode prebendarah ove slavne 
crkve zagrebacke, kunem se i obe<^jem, da bi vjerno upravljati, §to 
mi se povjeri, a neutrudivo ^u nastojati, da se privriedi korist i pro- 
bitak samoga sbora, a cuvat (5u savjestno, §to se istomu ili daruje il 
oporuci, kao i samu njegovu steSevinu. Tako mi Bog pomogao i ovo 
sv. evangjelje. 

U cl. 7. nalazi se prisega, koju polazu novoimenovani preben- 
dari, a ta glasi: Ja N. prebendar kora ove slavne crkve zagrebacke, 
kunem se i obe<5ajem gospodi i subra<5i mojoj prebendarom re^ene 
crkve zagrebacke, da 6u im biti vjeran, njihovu £ast promicati, a 
blagostanje priskrbiti, da bi tajnu Suvati, a zakone, odredbe i hvale 
vriedne njihove obiJ^aje podpuno obdr^avati, te du2nu poSast i §to- 
vanje istoj gospodi subradi mojoj izkazati u svem, §to je slobodno i 
poSteno. Tako mi Bog pomogao i ovo sv. evangjelje. 

Cl. 8. nalaSe, da biv§i dekan mora svomu zamjeniku predati 
tocan raSun o svojem dekanatstvu, te zahtieva, da novi dekan pridieliv 
cetiri starija i odliSnija sudruga, preuzme toSan raSun ocL svoga pred- 
Sastnika, i to od svega, §to je sboru poklonjeno, oporuSeno ili daro- 
vano bilo, kao i od onoga, §to je sbor sam privriedio i od onih 
stvarih, koje se ticaju samoga sbora ; a tom preuzimanju da se sa- 



Zit'ot i obiiaji u prebendarskom sboru, CXXXIX 



stavi zapisnlk, u kojem da se sve toSno pobiljeii, jer 6e na podlozi toga 
i sam novi dekan morati jednom predavati raSun svojemu nasljedniku. 

ft\. 9. zahtieva, da novo izabrani prebendari svoju prisegu i pred 
sborom pola2u i glasi: da kada koji novo izabrani prebendar, ako i 
pred kaptolom poloSi prisegu, koji ga imenovao prebendarom, to ve£ 
po starom i hvale vriednom obi^aju mora i pred prebendarskim de- 
kanom i cielim sborom iznovice rei^enu prisegu polo2iti, polo2iv ruke 
na sv. evangjelje. 

U 10. clanku nalaSe se, kako se mora i^uvati tajna, za to, da se 
prepriece sablazni, odredjuje sbor, da svaki subrat {^uva tajnu, t. j. 
sve, §to se ili tajno ili javno u sboru pretresivalo i zakljuSilo, i da 
ju ne oda nikomu; drzne li se koji to uciniti, to <5e mu se uzkratiti 
dohodci za jednu godinu ili dotle, dok sbor odredi. 

dl. 11. govori o vlasti dekanovoj, jer po starom obi^ju, dekan 
je glava i prvak sboru i rukovodi sbome poslove, to svaki, komu 
naloli dekan, da izvrSi kakov posao, koji zasjeca u korist sbora, da 
ga odmah prihvati i to<^no izvede; a ne pokori li se dekanovoj za- 
poviedi, neka se izkljuSi iz zadruge bratske i neka mu se uztegnu 
dohodci dotle, dok dekan i cieli sbor inaSe odluSi. 

(l\. 12. govori o medjusobnoj Ijubavi i veli: da se pomnoli po- 
Stivanje i bratska Ijubav u sboru i da potraje od dana na dan, i tim 
da ostalim prednjace, odredjuje se, da, ako bi koji subrat ucinio 
krivdu ili nepo§tenje kojemu suclanu sbora, i to javno, ili ga opsovao, 
potvorio ili ozloglasio, da se takov krivac liSava teSajem jedne godine 
sborske zajednice i dohodakah ili podpada, prema povredi, drugoj kazni. 

Cl. 1 3. govori o prieporu medju bra<5om, te odredjuje : poSto se 
moze sluciti, da se medju bradom priepori i nesuglasja porode (kako 
se je to i prije dogadjalo, te se takovi priepori, mimoiSavSi sbor, 
prenieli na kaptolski sud i odluku kanoni^koga vie<5a, pa se radi toga 
ozlovoljili kanonici ili na sboi^li na pojedinca, i tim su sami tuli- 
telji u5inili smutnju u sboru), s toga se odredjuje, da svaki, koji <fe 
u budude mimoi§av§i sbor (koji ima vrhu povriedah medju subra<:om 
razpravljati i odiediti), prituziti se kaptolu, kaznit <^e se onako, kako 
sbor odredi; osim ako ne t>i bio zadovoljan sborovom odlukom, istom 
tada slobodno mu je prituliti se kaptolu. 

U cl. 14. govori se o vlasti dekanovoj. Sborov dekan, ravnatelj 
njegov, da opravlja vjcrno i savjestno sborne poslove, da ne bjesni 
nad subradom, da ih Ijubi i brani, te prepirke medju njimi, koje bi 
se porodile, da podvrgne sudu sborovu, a njegovom privolom i od- 
lukom, da se krivci kazne ; bude li dekan neto^an u slulbi, prosto je 
sboru kazniti ga ili svr<5i. 



V 

CXL Zivot i obiHaji u prebendarskom sboru. 

•m I — - - - 

U cl. 15. nalaze se, da prebendari Sedno zivu, s toga provodi 
li tko razkalaSen ^ivot, ili drzi li u sebe javnu razpuStenu osobu, a 
tim Ijagu nanese sboru, da se po zasluzi kazni. 

CI. 1 6. bavi se bolestnom subradom te nala^e, da dekan posje- 
(5uje bolestna sudruga, ili ako je on prepriecen, da nalo^i komu od 
subrade, da ga posjeti i utje§i ; ako je siroma§an, da mu se iz skupnib 
dohodakah pomogne. 

Cl. 17. veli, da ako tko od subrai^e tako oboli, da ne moze ni 
svojih poslovah obavljati ni na brevijar i na drugu sluzbu u crkvu 
dolaziti, ili ako li tko po dekanovu nalogu u poslovih samoga sbora 
bude zakonito odsutan, da takove moraju zamjenjivati u crkvenoj 
slu^bi zdrava subrada. 

Gl 18. govori o zajednickom pocitanju, te zapovieda, da mladji 
prebendari u prohodu i svagdje i na svakom mjestu bilo u crkvi ili 
izvan nje, daju i izkazuju starijim poSitanje i prednost. 

Napokon cl. 19. prepovieda, da se nijedan prebcndar ne smije 
silomice urivavati da preotme komu supportanciju: budu<5 da mnogi 
niti ne ^ekaju, dok izmine podpuna godina supportancije kojega su- 
brata, d& dok mu jo§te i kanonik ne izplati duzne supportancije, to 
se oni vec urivavaju, da mu ju preotmu ; takovi urivaci neka se kazne 
obicnimi kaznami t. j. da se li§e tecajem godine udruzbe i dohodakah. 

Drugi odsjek ovih Statutah, akoprem sadrSaje neke odredbe glede 
bogosluzja, ali ima tuj i takovih, koja se odnose na sbor kao sbor. 
Tako n. pr. Slanak 10. govori o desetarih, te veli: budu6 da su se 
glede pobiranja moravecke desetine sbivale svadje i prepirke, to se 
odredjuje, da od sada dva prebendara, jedan stariji i jedan mladji, 
koje ce izabrati sbor, preuzmu odmah desetinanje. Tko bi se ustru- 
Savao to primiti, da mu se sustegne dio u desetinskom prihodu. 

Cl. 11. govori, kako desetari imadu popisivati desetinu. ^esto 
se dogadja, da su racuni desetarah qpto5ni il pogrjeSni, s toga se od- 
redjuje, da oba desetara il jedan od njih priob<5i sboru i to odmah 
do petoga dana (kako desetinanje svrSe), tocan i podpun desetinski 
registar pod globom od jednoga forinta. 

Ci. 12. odredjuje, da desetari moraju pobirati desetinu na svoj 
troSak, jer oni, a ne prebendarski dekan, dobivaju od desetine dvo- 
struki dio, ali ipak sbor im dati mora, Sto je za pisanje potrebno. 
Jo§te, ako desetari ne poberu desetine do Lovrinja, to se li§avaju svih 
prebendarskih dohodakah dotle, dok podpunu desetinu ne uruSe sboru. 

V 

Cl. 13. govori o oporuSnih zapisih, te odredjuje, da kako su 
navadni kanonici i ostali vjemi sboru §to oporuSti ili darovati, to da 
se isti ne pokale nezahvalnim, mora dekan, kada se kakov oporu£ni 



Zrvoi i oMiaju — BratovUine, CXLI 



zapis ucini, dojaTiti ga subradi i tada de pjevati jedan zavjetnu misu 
na cast sv. Bc^orodice na njezinu oltaru, a drugi „o angjelih'*, a tred 
misu za umrle. 

C1. 14. goYori o ukopu kanonikah. Kako kanonici obicavaju tielo 
umrloga biskupa nositi i u grob polagati, to se odredjuje, da ^etve- 
rica ili Sesterica mladjih prebendarah moraju nositi umrlo tielo ka- 
nonika. Tko bi to propustio, liSen je oporuSnoga zapisa toga kanonika. 
Cl. 15. odredjuje, da na sprovodu umrloga kanonika moraju 
mladji prebendari nositi barjake, kadilo i blagoslovljenu vodu. 

Cl. 16. govori o kazni, tko ne bi doSao na sprovod i odredjuje, 
da moraju svi osobno prisustvovati sprovodu. Tko hotice izostane, 
ta 3 se liSava oporucnoga zapisa : izostane li koji dekanovom privolom, 
to, poSto su prije svi clanovi prisutni sprovodu dobili forint u ime 
tnida, to istom tada taj u preostatku sprovodnoga prinosa ima svoj 
dio. Tko ne dodje na sprovod ili ne bude kod vecernje za umrloga, 
da plati deset be^kih novcidah ; tko izostane od jutarnje za pokojnoga, 
deset soldah ugarskih neka plati. 

Cl. 17. govori o dekanovoj pla(5i. PoSto dekan obavlja sve po- 
slove ovoga sbora, valja da ima i nagradu ; da pako veselije obavlja 
svojti sluSbu, to mu sbor doznaSuje od oporu^nih zapisah, prinosah i 
milostinje (izuzevSi desetinu) dvostruki dio. 

Cl. 18. spominje zalihi i potroSarini sbornoj. Budud da se 
cesto sluci, da se sbor mora viScputa i parbiti za svoj dohodak, to 
da se takove parbe brze rieSavaju, treba imati u pripravi novacah, 
pak se odredjuje, da se kod svake novcane diobe pricuva jedan dio 
za sborne potrebe. 

Napokon, dadne li tko gospodi prebendarom za trud, §to su 
doSli na sprovod, vi§e nego pojedincu pripada, t. j. forint, to dekan 
od cieloga sprovodnoga dobitka ima jednaki dio, a mjesto obicnoga 
forinta dobiva dva. 

BratovStine, Onom vec naredbom, gdje je svaki dan u zoru morao 
pjevati jedan sborni Slan misu na £ast bogorodicinu i ovim nepre- 
kidnim njezinim caSdenjem saSinjavao je prebendarski sbor osim svoje 
sborne korporacije joSte i posebnu bogorodicinu bratovStinu, kakove 
su u srednjem vieku obicajne bile, i kojoj su (^lanovi mogli postati 
i svjetovnjaci, koji su za Sivota ili na samrtnom casu darovali kakov 
bogoljubni prinos, te tim postali dionici milostih, koje su takovoj 
bile udieljene. 

Ovakova bratovStina ili kako se na latinsku ^kalendinum' zvala, 
postojala je u prebendarskom sboru ve<5 prije polovine XIV. vieka, 
ali svrSetkom istoga ili pocetkom XV. vieka nestalo je. Da se indi 



CXLII Bratavihne. Crkvena slidba, 

obnovi CaSdenje BogorodiSino u stolnoj crkvi, koje je radi siromaStva 
sborova i drugih nesgodah jenjalo, odluSi g. 1 466. prebendarski sbor, 
da se ova bratovStina uzkrisi i nazove ^bratovStinom majke milosrdja'* 
i propisa joj uvjete a narocito, koji se odnose na samu njezinu crk- 
venu slulbu. 

Ovom je bratovStinom upravljao prebendarski dekan, a u pri- 
pomo<5 dodieljena su mu bila dva najmladja prebendara, kojih bijaSe 
dul^nost sakupljati od bratovStinarah dobrovoljne prinose po Zagrebu 
i u bliznjoj mu okolici. 

Tko je god za^elio postati clanom ove bratovStine, morao se je 
predstaviti dekanu i umoliti ga, da ga u bratovStinu primi. Obvezao 
se onda, da de nastojati o njezinu boljku i godimice prinositi koliko 
uzmogne. 

Za clanove bratovStine bijaSe i posebna knjiga matica, u koju 
ih je dekan upisivao, i to najprije godinu i dan, kada je tko pri- 
stupio, za tim ime i stalez njegov, bilo muzkarca il lenske, te pri- 
nosni dar kao n. pr. po forintu il vi§e, a ima ih i po nekoliko nov- 
ci<5ah. Nekoji su clanovi davali prinose i u naravi, kao: krmke, ulje, 
vosak itd. U ovih spomenicih dva se takova dara spominju, i to go- 
dine 1499., kada su ovrSitelji oporuke prepozita Mihalja za spas 
njegove du§e dala sboru 1 for., a bratovStini krasno ruho, na kojem 
bijaSe izvezen zlatan kriz u vriednosti 10 for.; — a ovrSitelj oporuke 
Petra kanonika lektora takodjer za spas njegove duSe dao 1 for., a 
bratovStini jedan velik i liep kovCeg za spremanje bratovStinskih stvarih.^ 

Kada je umro koji clan bratovStine, to su mu bratovStinari bili 
na pogrebu nosedi u rukah zapaljene ^kaleduSke" t. j. bratovStinske 
voStene sviede. 

Crkvena sluzba, Prema zakladi, koju je g. 1270. U(^inio kanonik 
Buza poklonivSi predij Otok, da se svaki dan u zoru pjeva misa na 
£ast BogorodiCinu, tu je obvezu ovrSivao sbor neprekidno i u XV. 
vieku, a morao ju pjevati tjedan danah onaj prebendar, koji bijaSe 
na redu, a prebendarski dekan morao je paziti na to. Za svaki nemar 
ili propust morao je krivac platiti 10 ugarskih novci<5ah, od koje 
svote dobio je polovinu onaj, koji je lu misu mjesto propustnika oi- 
pjevao, a drugu polovinu dekan. 

Osim ove obvezne mise i to ve<5 rano u XV. vieku (t. j. g. 1414., 
kada je ovomu sboru biskup Eberhard darovao polovinu moraveSke 
desetine,) bijaSe sboru za ovaj dar dufnost u nedjelju poslije svetka 
1 1 .000 mucenicah d jevicah odpjevati veSern ju za umrle biskupe, a u 

* Pag- 532. 



Crkvena sluiba, CXLIII 



ponedjeljak odpjcTati jutamju s hvalami i jednu pjevanu misu u istu 

namjenu, dok je taj dan oba§ka svaki clan bio dulan il osobno il po 

kojem sveceniku odSitati za pokojne biskupe jednu tihu sv. misu pod 

globom od 20 dinarah. 

Napokon obvezna bijaSe i bratovStinska misa tako, da na svaku 

svetkoTinu bl. dj. Marije morali se na zapovied dekanovu sabrati svi 

prebendari obui^eni u roketah u kapelu bl. dj. Marije ili u lievi kor 

stolne crkve, gdje je odmah poslije rane mise morao prebendar, na 

koga je red do§ao, uz assistenciju dvojice mladjih Slanovah odpjevati 

misu na £ast Bogorodice, kojoj su svi do svrSetka morali prisustvo- 

vati. Povrh toga morali su prebendari (t. j. polovina njih jednoga 

tjedna, a druga polovina drugoga) svaki dan pjevati u koru stolne 

crkve: ^sove, ve2ernju, jutamju i hvale i to svaki osobno, ili iko 

bi bio zapriecen, morao je mjesto sebe poslati zamjenika. O tih za- 

rojenicih govore prebendarski §tatuti, te odredjuju : budud da se ^esto 

sluci, te su mnogi ili hotice odsutni ili zakonito zaprieceni, pa mjesto 

sebe §alju u crkvu takova zamjenika, koji ne umije ni pjevati, ^\ ni 

usta otvoriti, to se nalaze svakomu, koji bi bio zakonito zaprieSen, 

da ima to prijaviti dekanu, a on da odredi prebendara, koji de ga 

zamieniti. Propusti li tko to prijaviti dekanu ili poSalje li nevjeStaka, 

platit ^e globu la novcidah beckih. 

Uz crkvenu sluzbu bili su prebendari, dakako uz nagradu, u 

u kaptolu zagrebac^kora a narociio u poslu vjerodostojnoga mjesta, 

kao pisari. Kaptol ih takodjer slao, da u njegovo ime uzpostave nove 

posjedne medje, ili da uvedu koga u posjed itd. 

Kako u svakom sboru ima Ijudih razne dudi, tako i taj nije bio 

bez njih, a navlaS bilo je takdvih, koji su vriedjali svoje patrone t. j. 

kanonike, toga radi na 1. augusta 1472. zakljuSi kaptol, bude li koji 

prebendar dva puta opomenut radi nedostojnoga ponaSanja spram 

kaptola, pak se ne popravi, da <5e mu s mjesta oduzeti prebendu i 

altariju. A poSto se prebendar Andrija Zelin^anin na opetovane opo- 

mene nije popravio, dapace spram kaptola surovijim bivao od dana 

na dan, to mu sc ovim oduzima prebenda te se iz sbora izkljucuje, 

a prepovieda se i dekanu i svakbmu clanu, da s njim ne ob<5e.^ — 

Godine pak 1494. na 14. augusta pred kaptolom zagrebackim pre- 

bendari: Franjo sa Seckova i Martin izpod Obeda pismeno obriSu, 

da ne ^e u svojih dvorih drzati 2ene zla glasa, niti dozvoliti, da ih 

posje^uju. PrekrSe li ovu izjavu, da smjesta gube nadarbinu.* 

O kupaliStu, koje bijaSe vlastnictvo prebendarskoga sbora, spo- 

menuti bi niie. 
* Doc. 279. 
« Doc 374. 



CXIJV Pnmtolna crkva i bogosluije, 

Prvostolna crkva i bogosluije. O osnutku danaSnje stolne 
crkve, njezinu gradjenju i sudbini od XIII— XIV. vieka progovorio 
sam jur u I. sv. str. CXXXVIII — CXLL, a sada <5u nacrtati njezinu 
proSlost u XV. vieku. Nastavljanje izgradjenja stolne crkve dovrSilo 
se prve cetvrti XV. vieka, tira, da su sa sjevera i juga sagradjeni 
bili visoki zidovi sa isto tako visokirai babicami, a iz nutra Sest vi- 
sokib a vitkih kamenih stupovah, §to je sve namienjeno bilo, da nose 
tri visoka i jednakosvodna crkvena broda, te je bilo donekle bar 
spojeno svetiSte i dvie mu poboSne kapele ili apside sa crkvenim 
proceljem i zvonici. Ako nam ime toga dobrotvora dograditelja i nije 
poviest zabiljezila, a ono ga je ovjekovjeSilo klesarsko dlieto u kamenu. 

Na svakoj sjevernoj i juznoj babici pobocnih crkvenih brodovah 
iz vana i na svakom glavnom stupu, koji sada nosi troji jednako vi- 
soki crkveni svod, uklesan je jedan isti grb, koji predstavlja na 
straznjih noguh stojedega lava pruzenih prednjih pandjah, a taj grb 
bio je zagrebackoga biskupa Eberharda Albena (1397 — 1420). Osim 
ovoga obiljezja joSte je jedno, koje nas sili, da gradnju sredine crkve 
ili trih jednakosvodnih visokih brodovah stavimo u ono razdobje, 
kada je Eberhard bio biskupom. U gradjenju tako zvanom gotskom 
medju drugom i tre<^om njezinom periodom ili medju g. 1380 — 1420. 
gradile se po Evropi tako zvane „Hallenkirche" t. j. crkve, u kojih 
su pobocne ladje bile tako visoke kao i srednja. Ovakov na<5in gra- 
djenja ako svojom visinom i vecim svjetlom cini doduSe vanredni 
utisak, ali mu manjka onako fino izradjena radnja, kakovom se odli- 
kuju gotske crkve za prve i druge gradjevne periode. 

Biskup indi Eberhard pocetkom XV. vieka sagradio je u stolnoj 
crkvi zidove i stupove za tri jednako visoka broda i tim dogradio 
donekle stolnu crkvu t. j. spojio njezino sveliSte sa proceljem; jedino 
samo na ju2noj strani crkvene sgrade nedogradjen ostao je prostor 
t. j. sadanja peta i Sesta babica sa zidom, a to izgradi (kako svjedoci 
uzidani grb) njegov brat i nasljednik Ivan Alben (1420 — 1433). — 
Ovaj isti Ivan oporuJ^i na 14. os^ujka god. 1433. zagrebackoj stolnoj 
crkvi osim polovine svoje srebrenine i prekrasno vezenih sagovah 
joSte 1500 for., da se posvemaSno dogradi, t. j. nadsvodi ili bar 
krovom nadkrije §to je sagradio i on i biskup Eberhard; osim toga 
odredi, da se polovina od dohodakah Kamengrada (Kuwar) i varo§i 
Koprivnice, (koje mu gradove zalozio kralj Sigismund za 7000 for.), 
dok ovi gradovi budu u zalogu, upotrebi za korist stolne crkve i to 
dotle, dok ih kralj ne izkupi, a ostala polovina da je bratu mu Ru- 
dolfu Albenu.* 

* Doc. 63. 



Prvostolna crkua, CXLV 



All Rudolf nije oporu^nu narojenu svoga brata biskupa Ivana 

izvrSio, jer stolnoj crkvi ne odstupi polovine dohodakah Kamengrada 

i Koprivnice, a toga radi obratili se ovrSitelji biskupove oporuke na 

kralja Sigismunda, koji mu na 20. julija 1433. strogo zapovjedi, da 

pomenutu polovinu reSenih dohodakah stolnoj crkvi odmah odstupi.^ 

Za tu kraljevu zapovied Rudolf Alben nije ni najmanje bajao, s toga 

se opetovano ovrSitelji oporuke prituSe kralju, a taj mu iznovice strogo 

nalozi, da to^no izplati i daje stolnoj crkvi polovinu dohodka od Ka- 

mengrada i Koprivnice.' Ni ova stroga opomena nije koristila, da- 

pa^e Rudolf Alben ne samo da nije zadovoljio, §to bi po oporuci 

biskupa Ivana duzan bio uSiniti, ve<5 je i tvrdio, da je biskupova 

oporuka nevaljana, a uza to joSte uzkratio je izplatiti stolnoj crkvi i 

altarijski zapis, koji joj namienio nekadanji njezin biskup Eberhard 

Alben. — Protiva takovoj oSitoj nepravdi dignu se kaptol zagrebaSki 

i zatrazi u kralja Sigismunda pomo<5, te kralj na 16. marta g. 1434. 

naloSi nadbiskupu ostrogonskomu Gjuri, da proti Rudolfu Albenu 

sudbeno postupa, da ga presluSa i osudu izrei^e.' 

Povrh kralja obratio se kaptol u toj stvari i na bazilejski cr- 

kovni sabor, koji takodjer zapovjedi recenomu nadbiskupu, da Rudolfa 

prisili, da izplati stolnoj crkvi pripadne joj oporucne zapise. Prema 

kraljevomu i bazilejskoga sabora nalogu nadbiskup Gjuro zapovjedi 

na 26. juna r. g. Ivanu, opatu zagrebackih Cistercitah, da Rudolfa 

osobno oporoene, da ili svojoj dul^nosti zadovolji, ne (^e li, da ga pred 

njega pozove na sud. — U cetvrtak ili 8. julija ode opat Ivan na 

Medvedgrad, gdje je tada Rudolf kao vlastnik stanovao, da ga opo- 

mene ili na sud pozove; nu poSto ga on nije htio preda se pustiti, 

to opat pred sabranom njegovom druzinom i domadroi proglasi nad- 

biskupov poziv i §to sadrzaje, te pred njiroi pozove Rudolfa, da se 

za trideset danah stavi pred nadbiskupov sud ; ne stavi li se, neka 

znade, da ce se proti njemu svom strogosti zakona postupati.^ 

Napokon a. to najviSe posredovanjem : Ivana, biskupa kninskoga 
i upravitelja opatije Bijenicke, te plemi<5ah: Gjure bisazkoga i Ivana 
Tota susjedgradskoga skloni se Rudolf Alben, pak kanoniku kantoru 
Ivanu i ostalim ovrSiteljem oporuke pokojnoga biskupa Ivana Albena 
uruci prema oporucnomu zapisu polovinu Kamengrada i Koprivnice 
sa sviroi zaseoci, da^aroi, trsji, Suroaroi, oranicaroi, livadaroi, pri- 
rodoro itd., da se dade u korist stolne crkve ; pridodavSi ovakov uvjet, 

* Doc. 66. 

* Doc. 67. 

* Doc. 70. 

* Doc. 73. 

10 



CXLVI Prvostolna crkva. 



da ako kralj Sigismund ili koji njegov nasljednik za svotu od 6166 for. 
i 300 kmetah izkupi zalo^eni Kamengrad i Koprivnicu, da polovina 
i od novcane svote i od kmetovah pripadne stolnoj crkvi, a polovina 
njemu. Ovu svoju izjavu radi vedega jamstva u ime svoje i svoga 
sina Leonarda i potomcadi dao je takodjer pred kaptolom cazman- 
skim, kao vjerodostojnim mjestom, napisati i pe^tom potvrditi, ob- 
rekavSi u ime svoje i unu(5adi, da <5e ju cvrsto drzati svetom i 
neopozivom.^ 

Osim oporuSnoga zapisa biskupa Ivana Albena u ovih se spo* 
menicih spominje joSte zapis nekoga Henrika Entzendorfa od 713 for., 
namienjen stolnoj crkvi za njezine potrebe. Ovu svotu morao bi iz- 
platiti Entzendorfov ovrSitelj oporuke Friderik Lamberger, ali ju nije 
izplatio, ve<5 za sebe pridrzao. Istom po Lambergerovoj smrti zahtievao 
je kaptol zagreba^ki, t. j. njegovi punomocnici : kanonik kantor Bartol, 
Stjepan Topnav, arcidjakon varaSdinski i Martin arcidjakon vaSkanski 
od Lambergerove brade : Ulrika, Friderika i Ga§para, kao baStinikah, 
da recenu duznu svotu izplate. Ovo zahtjevaSe na 25. marta g. 1471. 
reSeni punomodnici pred javnim biljeznikom u Cakovcu, gdje prisutna 
tri Lambergerova brata odvratiSe na to, da se oni ne ustrucavaju iz- 
platiti Entzendorfov zapis, ali da ce ga dati u ruke Entzendorfovu sinu 
Vilimu, pa da on kao baStinik izplati taj otcev zapis. Ovoj se izjavi 
protivili kaptolski punomodnici, veledi : da bi bio htio pokojni Entzen- 
dorf da mu taj zapis sin izplati, bio bi i oporu^no tako odredio, a 
budu(5 da je htio, da ga Lamberger izplati, a novac je i onako u 
rukah Lambergovacah, za to ga neka i oni izplate.* — Da li je taj 
zapis bio izpladen ili nije, ne imamo viestih. 

Tecajem XV. vieka za vrieme krvavih sukobah medju kaptolom 
i gradskom ob(^inom i sa samosilja grofovah Celjskih bila je stolna 
crkva cesto u velikoj opasnosti. U onom sukobu na Margaretinje go- 
dine 1433., kada su oruzani gradjani provalivSi na kaptol poplienili 
ga, nasrnuse i na stolnu crkvu u nakani da ju orobe i zaklonjene u 
njoj kanonike poubiju. No poSto im takov nasrtaj zaprieSili oruzani 
Ijudi Dioniza bana i biskupa Ivana Albena i mnogi stranci, koji su 
tada prigodom velikoga sajma u Zagrebu bili, to samo izbaciSe na 
stolnu crkvu mnoge strelice.^ — U onoj predstavci, koju je kaptol 
zagrebacki podnesao kralju xMatijaSu (1457 — 1490), spominje se naro- 
cito: ^da u ovo posljednje doba grofovi Celjski popalili su kaptol. 



* Doc. 74. 
■ Doc. 269. 
» Doc. 68. 



Prvostolna crkva, CXLVII 



a stolnu crkvu juriSali";^ tom sgodom bez dvojbe da je stolna crkva 
tezko morala nastradati. 

Biskup se Osvaldo (1466 — 1499) odvalno stavio na to da izvida 

rane, koje je stolnoj crkvi zadao zub vremena i neprijateljska ruka. 

Prije svega uznastoja on, da crkveno svetiSte, gradjeno od biskupa 

Timoteja (1269.), koje bijaSe mnogo nize od srednjega crkvenoga 

broda, koji je, kako rekoh, po^etkom XV. vieka podignuo biskup Eber- 

hard Alben, povisi, t. j. da svetiSte u£ini jednako visokim sa srednjim 

crkvenim brodom, to je sruSiv (po svoj prilici vrlo oSteden) svod nad 

svetiStem podignuo novi jednake visine sa srednjim crkvenim brodom. 

Da je on to doisto uc^inio, svjedoci njegov grb, koji se do nedavna 

vidjao nklesan visoko na desnom svetiStnom zidu i stupovnih glavicah 

u presbiteriju ; a svr§iv§i nadsvod jcnje cieloga sveti§ta postavi u njemu 

god. 1489. novi veliCanstveni oltar. 

Dogotoviv tako svetiSte, trebalo ga nadkriti novim krovom, a 

112 njega obje poboSne kapele sv. Marije i Ladislava i sakristiju. Ovo 

nadkrivanje pocelo je mjeseca kolovoza g. 1491., kako nam svjedoH 

ugovor, koji je sklopio kanonik Luka rodom iz Dubrave s tesarom 

Blazem iz Vrbovca. TroSak za nadkrivanje imao se namiriti iz ku<5ne 

pristojbe kanonickih dvorah (taxa domalis), koji je iznosio 387 for. 

Uvjeti, pod kojimi se obvezao tesar Blaz (ne raSunajud drvo i zeljezo, 

§10 je kaptol dao), da <5e nadkriti svetiSte i obje poboSne kapele te 

sakristiju bijahu, da mu se plati 45 for. i dadu dvie suhe slanine 

ili mjesto njih 2 for. a uz to joSte 40 kablovah novoga vina. G. 1492. 

i svetiSte i obje poboCne kapele bile su nadkrivene. 

Za tim je 2eIio biskup Osvaldo nadsvoditi tri velika crkvena 
broda. Potrebitu za to gradju morali su voziti biskupski kmeti, na- 
rocito oni blizu Zagreba, a poSto je za taj ogroman posao trebao vige 
silah, to pismom od 16. oktobra 1495. zamoli kaptol, da mu i on 
svojimi kmeti pripomogne, narocito da voze vapno i pjesak.* 

Prije nego li je poceo svoditi recena tri crkovna broda, sagradio 
je na dokrajku svetiSta i dvih mu poboSnih kapelah tri empore ili 
kameni hodnik, te je tom neumjestnom gradjevinom pregradio stolnu 
crkvu i zastro pogled na svetiSte i pobocne mu kapele. 

* Doc. 319. 

* VeDerabiles, nobis amice dilecti! Illi pauci coloni nostri in districtu illo 

zagrabiensi ad omnes illos labores sufTicere non possnnt. Unde rogamus vos, velitis 
etiam cnm vcstris adiuvare et circa ecclesiam et etiam inducturam cimenti et arenc, 
ut labores illi citins consumari possint. £x Chasma in festo beati (lalli abbatis. 
Anno 1495. — Osvaldus eppus eccl. Zagrab. — Act. Cap. ant fasc. 92. nr. 35. 



CXLVIII Prvostolna crkva, Oltari. 

Svr§iv§i taj posao poceo je nadsvodjivati recena tri crkvena 
broda, ali ih nije dovrSio, jer ga smrt zatekla. U oporuci, pisanoj 
15. aprila 1499., u kojoj, osim oporuSenih nekih dragocjenostih stolnoj 
crkvi, veli: ^po§to crkva zagrebacka od svoga zasnutka bijaSe dosta 
zanemarena i nikada posve dogradjena, u kojoj koliko mogoh izgra- 
diti dadoh, a da se zapoceto gradjenje nastavi i dovr§i, ostavljam 
10.000 for.^ 

Oltari i njihove zaklade, Rano ve<5 u XIII. vieku naSlo se bogo- 
Ijubnih duSah, koje su na slavu bolSju, a na du§evnu korist vjemih 
i za spas svoje duSe u zagrebackoj stolnoj crkvi ili podigli nove ol- 
tare ili jur postoje<5e nadarili il novcem il im ustupili nekretnine za 
uzdr^avanje sve<^enikah dotiSnih oltarah. SvrSetkom XV. vieka bilo 
je u stolnoj crkvi do 15 oltarah vi§e manje posjedi obdarenih; a to 
jer se teSajem toga vieka prilagali ba§ znatni prinosi za njihovu na- 
darbinu. Tomu za dokaz sluzi nam pismo bana Friderika Celjskoga, 
koji kao „tutor et advocatus ecclesie cathedralis*' doznavSi od kaptola 
zagrebaSkoga, da ima u kraljevini mnogo plemidah, koji, da se po- 
veda i uzvisi sluSba bo^ja u stolnoj crkvi, a za izpokoj i svojih i 
roditeljskih du§ah, voljni su darovati svoje posjede, toga radi na 
molbu kaptola isti se ban po svojoj uzvi§enoj i prvoj casti, koju ima 
kao namjestnik kraljev, rado odazva, te pismeno na 4. augusta 1452. 
dozvoli, da mo2e svaki zitelj ove kraljevine stolnoj crkvi darovati 
svoje nekretnine.* 

Glavni ili veliki oltar bio je u svetiStu. Kada je druge polovine 
XIII. vieka biskup Timotej od temelja sagradio svetiSte, posvetio je 
u njemu godine 1269. novi glavni oltar. Ovaj Timotejev oltar posHje 
dvie sto godinah zamienio je drugi veli^anstveniji i dragocjeniji, koga 
biskup Osvald nadsvodivSi svetiSte podignu god. 1489., staviv§i na nj 
ovaj nadpis : 

Praesulis Osvaldi sant hec monumeDta laboris, 
Hoc ti rez regum Christe dicavit opus. 

Na glavnom oltaru citala se svaki dan tiha sv. misa, kojoj je 
stavio zakladu biskup Ivan Alben, oporucivSi godine 1433. u to ime 
315 for.* 

Oltar bl, dj\ Marije. U lievoj apsidi ili pobocnoj kapeli do sve- 
tiSta, sagradivSi ju 1284. biskup Timotej posveti na 21. kolovoza novi 
oltar na JJast bl. dj. Marije, koji je ondje stojao dva stolje^a, kada 

* Doc. 394. 
" Doc. 164. 

• Doc. 63. 



Prvostolna crkva. Oltari, CXLIX 



ga za biskupoYanja OsvaldoYa zamiem novi, §to ga na 19. juna 1496. 
posveti Gjuro biskup roinanski.^ 

Oitar sv. Ladislava. U desnoj svetiStu poboSnoj kapeli, sagra- 
divSi ju biskup Timotej g. 1375., posveti oltar na £ast utemeljitelja 
ove biskupije kralja Ladislava. Nakon dva vieka taj je oltar bio od- 
stranjen, a na njegovo mjesto oko god. 1496. postavi biskup Osvaldo 
novi oltar. 

Oltar sv. kriia stojao je u stolnoj crkvi ved pocetkom XV. vieka, 
jer je biskup Eberhard Alben (f 1420.) u£inio zakladu, da se na tom 
oltaru svaki dan jedna misa pjeva, a jedna 5ita za spas njegove duSe 
i i>orodice Albenah, dav§i u to ime bivSe nekoS gradske, a njemu od 
kralja Sigismunda darovane posjede: Kraljevec, Cerje s maltom, Ko- 
biljak, Sviblje i Nart — Koje i kakove je borbe radi te zaklade 
vodila stolna crkva, odnosno njezin kaptol s gradskom obdinom, opisao 
sam u naslovu: ^Gradski posjedi i borba za nje* (str. XXIX — XXXV). 

Kolator rektorata toga oltara, kao i svih drugih, s kojimi je 
bUa nadarbina spojena, bija§e kaptol zagrebaSki. Davaju<5i on nadar- 
binu toga oltara, stavljao je kadkada i uvjete, pod kojimi bi ju predao 
pojedincu na.dol^ivotno uHvanje, n. pr. godine 1466. na 39. septembra 
udielio je kaptol kanoniku Mateju Kelkedu rektorat i nadarbinu toga 
ollara uz uvjet: da de u recenih altarijskih posjedih davati desetinu 
od svinjah ili ju novcem jzplatiti, da de izvanredni namet, nametne 
li ga kaptol na te posjede, toSno placati.^ 

Oltar 10,000 mudenikah jur god. 1481. imao je 30 ralih oranice 
i jednu sjenokoSu.' 

Oltar sv. Fabijana i Sebastijana (god. 1481.) imao je 25 ralih 
oranice i jednu sjenokoSu/ 

Oltar sv. Jurja (god. 1481.) imao je 7 ralih oranice i tri male 
sjenokoSe.* 

Oltar sv. Jeronima (god. 1481.) imao je 30 ralih zemlje i dvie 
sjenokoSe na petnaest kosacah. Recene godine bio je rektorom toga 
oltara kanonik lektor Ivan. — Ovomu je oltaru zalozila Stana, udova 
Klementa KiSa iz Mikcevca posudivSi altarijski novac, §estnaest kmetskih 
seliStah, i to: §est naseljenih, a cetiri pusta u Marincu; ^etiri nase- 
Ijena u JakuSevcu; tri pusta u MikSevcu, pa kada ih nije mogla iz- 

» Doc. 383. 

• Doc. 252. 
^ Doc, 325. 

* Ibid. 
» Ibid. 



CL Prvostolna crkva. Oltari. 



kupiti, to ih kralj MatijaS godine 1481. dosudi re^enomu oltaru i za- 
povjedi, da se njegov rektor uvede u njihov posjed.^ 

Oltar sv. Jakoba (god. 1481.) imao je 38 ralih oranice i tri 
sjenokoSe na 14 kosacah.' 

Oltar sv. apostolah Ivana i Matije i sv. Ursule (g. 1481.) imao 
je 13 ralih oranice i sjenokoSu.^ 

Oltar sv. Katarine, koji je utemeljio i posjedom nadario kanonik 
Stjepan, sin FarkaSev (f 1440.), imao je god. 1481. 15 ralib oranice 
i sjenokoSu na osam kosacah. 

Oltar sv. Magdalene spominje se ved godine 1441.; ove bo go- 
dine na 11. maja njegov rektor Gjuro Meglec javio je kaptolu, da 
mu je novoveSki zupnik Petar kao ovrSitelj oporuke rol^nanskoga bi- 
skupa Konstantina kao ostavStinu predao u ime zaklade za taj oltar 
jedno zemljiSte u Novoj vesi s vrtom do potoka MedveScaka, dok mu 
je on odplatio za to ao for.^ Ovomu je oltaru Ladislav, sin Nikolin 
a unuk Ivana iz Brezovice, za posudjenih mu 60 for. u zlatu zalol^io 
osamnaest kmetskih seli§tah u Brezovici; no kada nije htio zalozene 
posjede izkupiti, dapace sam ih uSivao ne plativSi duga, utulio ga 
god. 1468. rektor toga oltara zagrebackoj zupanijskoj skup§tini, koja 
je naloSila literatu Mihalju sa Gjulinca, da ga opomene, neka izplati 
ili §to je du^an, ili neka ne uSiva zaloSene posjede; ali je du^nik 
Ladislav odbio jedno i drugo.* — Godine 1481. imao je taj ollar 
sjenoko§u na dvanaest kosacah.^ 

Oltar sv. Pavla (g. 1481.) imao je sjenokoSu na dva kosca. — 
God. 1495. na 3. februara kaptol je zagrebacki nekoc altarijsku kucu 
sv. Bernardina, bivSu u Novoj vesi, koja ako li i popravljenom bila 
ipak je s vremenom znatno propala, pripojio altariji sv. Pavla, jer 
je rektor toga oltara Ivan arcidjakon goricki privolio, da se dva novo- 
ve§ka zemljiSta, koja su spadala oltaru sv. Pavla prodadu, a dobljen 
novac da se dade altariji sv. Bernarda.'' 

Napokon spominje se joSte u XV. vieku mali oltar u svetiStu 
stolne crkve, u kojem se cuvalo presv. tielo, koji je sagradio biskup 
Osvaldo i opruCno odredio, da se pred njim pokopa.® 

* Doc. 327. 

• Doc. 325. 
» Ibid. 

* Doc 132. 

* Doc. 261. 

• Doc. 325. 
' Doc. 375. 

• Doc. 394. 



Bogosluije, CLI 



Bogosluije. U stolnoj crkvi obavljahu sluiHi^u bo2ju kanonici uz 

pripomoc prebendarskoga sbora, U I. svezku (str. CXLII) spomenuh 

neke ustanove biskupa Augustina Kazota glede s1u2be bozje i navedoh 

kakove su pedepse nemamim bile odredjene. U XV. vieku k posto- 

jecim ved odredbam pridodane bijahu i neke nove, kojimi se tocnije 

oznacuje sva^ija duznost. Na i3. maja g. 1488. biskup Osvaldo od- 

redi, da dostojanstvenici t. j. prepozit, lektor i kantor, te arcidjakoni 

i kanonici magistri, stanovali oni u kraljevini gdje mu drago, osim 

onih, koji su pravno ili u drzavnoj slufbi odsutni, du^ni su dodi u 

Zagreb- na gluSnu nedjelju te prisustvovati svim crkvenim obredom 

velikoga tjedna sve do biele nedjelje ili do vazmene osmine; jo§te 

duzni su prisustvovati na Duhovske svetkovine, na Tjelovo, na uza- 

§a§<5e Marijino, na Stjepanje, na posvetilo stolne crkve, na Sve svete, 

na bozicne blagdane i na Bogojavljenje. Oni pako, koji ne bi mogli 

sYoje odsuce valjano opravdati, liSavaju se svih dohodakah, koji su 

spojeni s ovimi svetkovinami, van ako li komu radi va2nih razlogah 

biskup tu pedepsu oprosti.^ 

Prema ovoj odredbi stvori na 3. januara g. 1489. kaptol ovaj 
zakon: Glavne su svetkovine: Bo2id, Stjepan muCenik, Ivan evangje- 
lista, Nevina djeca, obrezavanje Gospodinovo, Bogojavljenje, Svie(5nica, 
navjeStenje Marijino, Cvjetnica, veliki cetvrtak, petak i subota, Uskrs 
i dva sliededa dana, uza§a§de Gospodinovo, Duhovi i dva sliededa 
dana, Trojstvo, Tjelovo, Ivanje, posjet BogorodiSin, Majka bof ja snje2na, 
uzaSaSce Marijino, Stjepan kralj, posvetilo stolne crkve, narodjenje bl. 
dj. Marije, Miholje, Svi sveti i zaSede bl. dj. Marije. 

U ove svetkovine obavljaju slulbu bo2ju, t. j. mise, pjevanje, 
ctenja poslanicah i evangjelja oni dostojanstvenici, a uz njih oni ka- 
nonici, koji su na ploSi u sakristiji napisani , i to osobno. Tko ne bi 
sam osobno mogao obavljati, neka nadje zamjenika, ako i ne baS 
istoga stepena ili (^asti, ipak treba da je kanonik. Taj zakon vriedi i 
za one, koji su pravno odsutni iz Zagreba, a i za domac^e, koji bi bili 
zaprieSeni, da ne mogu osobno sluSbe obavljati. ' 

U ostale blagdane pjevaju mise ili oni dostojanstvenici ili oni 
kanonici, koji su napisani na pl0(^i, ili osobno ili po zamjeniku, ali 
svakako kanoniku. Pjevanja pak i ctenja mogu u te blagdane izvrSi- 
vati mjesto kanonikah i drugi sposobni svecenici t. j. prebendari, samo 
za to, da ne bude pomanjkanja u sluzbi bozjoj. 

U svetkovine, kada zvoni veliko zvono, svi dostojanstvenici i 
ostali kanonici moraju prisustvovati jutarnji, a koji se ne bi mogao 

* Doc. 348. 



CLII Bogosluije, Orgulje, 



zakonito izpiii^ati, platit 6e globu, kako zakon odredjuje. — U ostale 
pako svetkovine i po nedjeljah, kada ne zvoni veliko zvono, samo 
oni kanonici moraju prisustvovati jutamji, koji su na ploSi napisani; 
ostali nisu obvezani, van ho<5e li dragovoljno dodi. 

Da se stvoreni taj zakon to£no obdrSava, svaki kanonik, koji ne 
bi ni osobno ni po kojem kanoniku zamjeniku obavio propisane crkvene 
slu^be, neka se globi i to: za svaku propuStenu misu da plati 25 
solidah, a novac da dade kaptolski vikar onomu kanoniku, koji bi 
mjesto propustnika obavio slu2bu. IzvrSi li tako propuStenu sluzbu 
svedenik ne kanonik, da mu se dade manja nagrada, a njezin preo- 
statak da se podieli medju djake i siromake. Tko propusti pjevanje, 
da plati 13 solidah; za Stenje 6 solidah, za evangjelje ili poslanicu, 
slu2i li sam biskup misu, da se propustnik globi sa 25 solidah. U 
djelatne dane propusti li koji kanonik da ni osobno ni po kojem za- 
mjeniku ne odslu2i mise il ne odpjeva evangjelja ili poslanice, da 
plati 45 solidah t j. za misu 30, za evangjelje 10, a za poslanicu 5. 
Du2nost je pako kaptolskoga vikara bditi na to, da radi Sijega pro- 
pusta ne jenja slu^ba bo^^ja, t. j. mora se brinuti o zamjeniku, a nje- 
gova je takodjer skrb, da od nemarnikah utjera globu.^ 

Zvonaru stolne crkve morao je svaki kanonik, ako je bio te- 
Sajem jedne godine odsutan, platiti kao odStetu u ime misnoga offer- 
torija 35 solidah; a za manje odsude po razmjeru.' 

Orguije. Polovinom XV. vieka, kad su orgulje usavrSili, pridav§i 
im pedale i klaviaturu za obje ruke s uzkimi tipali, na kojih se iz- 
vadjali i poluglasovi, bile su one stalno uvedene u stolne crkve, pa 
i vrlo rano u crkvu zagrebacku. Mi ih ovdje nalazimo ve<5 za druge 
polovine XV. vieka, kada su namjeStene bile troSkom biskupa Osvalda. 
U ovih spomenicih* spominje se god. 1494. „Andreas, organista". — 

Po poznatom nam onodobnom raSunarskom izkazu zagrebacke stolne 

• 

crkve, ove su orgulje ve<5 god. 1493. popravljane bile;* a kao orga- 
niste tuj se spominju kanonici: Ivan (f 1491.) i Andrija (1493 — 1494)- 

* Doc. 351. 

* Doc. 340. 
" Doc 372. 

* 1493. Pro reformacione organi magistri operis pro labore eiusdem ioxta 

conTeDtionem cum eodem factam dedi flor. XIV. Item magistro Andree organiste 
pro certis necessariis emendis ad reformationem organi dedi in toto in diyersis ter- 
minis flor. JI. et solidos 89. 

Item Michaeli tiSler pro laboribus suis circa organum factis dedi flor. II. — 
Act. Cap. Ant. fasc. lOl. nr. 11. 



Moci svttacah. DragocjenosH. CLIII 

Afoci svetacah. U stolnoj crkvi od davna 2uva se tielo Nevinoga 

djeteta ubijenoga po zapoviedi Irodovoj. Stara je predaja, da je to 

diete poklonio kialj Andrija 11. godine 1218. povrativSi se s vojne 

iz sv. zemlje; no doinaci historik kanonik KrSeli^ inac^e pripovieda: 

lyTelo vindar ono sveto deteta jednoga od HerodeSa po narodjenju 

KristuSovom med druge detce pomoru, tulikajSe krvolocno vumorjcno, 

koje vu ove stolne cirkve s poboSnostjum sveti se, ni skerb bila Au- 

guStina (Kazotija 1303—1322) nego Pavla XXII. od priSetka biskupa, 

koj nje s poboznum pomodjum Ludovika pervoga kralja vugerskoga 

od Bene^anov mir s Ludovikom delajudeh, dobil je okolo leta 1357. 

i ovde postavil."^ 

Bilo §to bilo, ve6 sredinom XV. vieka naumio je kaptol zagre- 

backi za ovu svetu moc sakovati dati dostojan srebren sanduSic, pak 

je god. 1455. dao zagreba^kim zlatarom Pavlu i Benediktu trideset 

§est i pol marakah srebrena novca, a povrh toga jo§te neSto neiz- 

radjena srebra, da izrade sahrani§te za to sv. tielo. Ali kada su oni 

jedan ve<5 dio toga srebra u re^enu svrhu izradili, po($ela je bjesniti 

po Zagrebu straSna kuga. Bojedi se kaptol s te zaraze tulnih poslje- 

dicah po svoje srebro, to ga kaptol na 15. decembra 1455. svekoliko 

radjeno i neizradjeno preuzeo od reSenih zlatarah, davSi im za to 

pismenu potvrdu.' 

Dragocjenostu Da je stolna crkva imala u svojoj riznici liepih 
dragocjenostih, svjedoSe nam: „Dva inventara prvostolne srkve zagre- 
backe iz XIV. i XV. vieka*, koja sam tiskom objelodanio.' Ali i u 
ovih spomenicih ima viestih o dragocjenostih, koje su joj oporu£no 
bile naroienjene. Biskup Ivan Alben (1433) osim novca, §to ga je 
ostavio za popravak crkve, oporucno joj je namienio polovinu svoje 
srebrenine, da se njom urese sv. modi, sakuju kalefi itd., a osim toga 
jo§te mnogo skupocjena vezena sukna i slikami protkanih sagovah, 
bogosluMh knjigah, kazulah i sjajno pontifikalno odielo.^ — Biskup 
pak Osvaldo (1499) osim novSanoga velikoga zapisa, da se stolna 
crkva dogradi, ostavio joj srebreni vrc sa srebrenom zdjelom za pranje 
nikuh kod pontifikalne mise; za tim za svetkovinu velikoga ^etvrtka 
t j. za pranje nogah: srebreno pozladeno barilo srednje velicine i 
dva srebrena manja na stalcih, dvanaest srebrenih tanjurah, od kojih 
su Setiri pozladena, dvanaest velikih srebrenih zdjelah i tri male za 

^ Kr^eli^. ^ivlenje bl. Augustina Kazoti str. 22. 

■ Doc. 183. 184. 

' Starine jugosl. akad. knj. XIII. 

* Doc. 63. 



CLIV Dragocjenosti. Krvava sineda. 



balsam ; dva veca srebrena pozla^ena sviednjaka, sahraniSte za korpb- 
ralia zlatom i biserom obloSeno i dnigih jo§te dragocjenih stvarih.^ 

Dragocjenosti pohranjene u sanducih, cuvale se pomno u nu- 
tarnjoj sakristiji pod vrhovnim nadzorom kanonika kustosa, ali ipak, 
kada je nastala osobito velika nuzda bilo po crkvu bilo za kaptol, 
to ih kaptol zalagao, ali zalolene izkupljao, n. pr. god. 1427., kada 
je kaptolu nametnut bio izvanredni i prete^ki drzavni namet, a ne- 
mogav podmiriti ga niti najamninom ve<^ih posjedah niti vlastitimi 
prinosi, to je velikom zalosti ,non sine iristicia* prisiljen bio zaloziti 
sveto posudje t. j. kaleze.* 

Krvava sinoda, U XV. vieku, u koliko doznasmo, obdrzavala se 
u stolnoj crkvi jedna samo sinoda, a i ta bijaSe krvava. PostavSi u 
maju god. 1466. nastojanjem kralja MatijaSa Osvaldo Tuz biskupom 
zagrebackim, da se toliko nuzdna stega u svedenstvu provede, a u 
ob(5e da se poreme<5eno stanje biskupije uredi, pismom pisanim u Bu- 
dimu sazove svedenstvo u sinodu na 26. aprila 1467., ali ju radi 
svojih drzavnih posalah odgodi na 9. svibanj. Na taj rok sabra se 
svecenstvo u Zagrebu, ali biskup sam niti je do§ao niti je mjesto sebe 
poslao ucenjake i uSitelje bogoslovja, koji bi mogli spasonosnimi sa- 
vjeti mnogo djelovati o duSevnom i materijalnom poboljSanju doma- 
dega svedenstva, ved je upravo kao za priekor i ponifenje svedeniCke 
casti odredio, da prisustvuju svjetovnjaci plemid i to: Ladislav Grc- 
bengradski, podban ; Grga FodroveCki, Antun Kopinac, Gjuro Briga, 
Herman sa ^ave i Gjuro sa SuSice sa svojom pratnjom. Sinodi je 
predsjedao Osvaldov generalni vikar Stjepan, biskup gjurski. 

U subotu indi na 9. maja zapoSela se sinoda u stolnoj crkvi, 
ali od straha pred provalom svjetovnjakah pod zakljui^animi vrati. 
Dok su sabrani u stolnoj crkvi svedenici sluSali sinodalni govor i 
razpravljali svojih potrebah, za to su vrieme sluge i vojnici po- 
menutih plemidah i na narocitu njihovu zapovied provalili u njihove 
stanove, potrgali klju^anice i silom provalili u sobe, te ih sasvim 
oplienili i plien posvojili; za tim se razi§li po gradu, da pretra2e, 
nije li koji sve<5enik odsutan, te susretavSi putem kapelana Supne 
crkve sv. Marka^ koji je nose<5 svetotajstvo i§ao k bolestniku, navaliSe 
na njega, te ga oplieniSe do koSulje, otevSi mu brevijar i novce, koje 
koje je uza se imao. Drugoga takodjer sve<5enika, koji je u toj zupi 
poslije svecane mise izaSao iz crkve, uhvatiSe i sasvim oplieniSe. 

* Doc. 394. 
« Doc. 48. 



Krvava sinoda. CLV 



Budu<5 da se sinoda radi vaznih stvarih morala nastaviti slie- 
decega dana, a najviSe s toga, da se zasluzni sve6enici pohvale, a ne- 
hajni i loSi ukore i pedepSu, to su re^eni plemidi sa svojom pratnjom, 
koji kod takovih svecenickih obtuzbah ne bi smjeli prisustvovati, 
kako im je to i narocito zabranio sinodalni predsjednik, no oni ne 
samo da ne otidoSe, ved cuv§i, kako se nekoji sve<5enici radi svojih 
manah osudjuju na kaznu, podigoSe grozan smieh i porugu. 

Napokon u utorak ili na 12. maja, kada se sinoda imala za- 
kljuciti sa pjesmom zahvalnicom i blagoslovom sa svetotajstvom, taj 
dan, kada je na glas velikoga zvona odmah nakon objeda svecenstvo 
pohrlilo u crkvu, a sabrav se ondje, htjelo zatvoriti crkvena vrata,' 
da sigurno bude pred svjetovnom provalom i kada su tom sgodom 
oplienjeni svedenici traXili od svjetovnjakah svoje otete stvari, to viSc 
reXeni plemidi ogorceni tim zahtjevom digo§e viku na svedenstvo, a 
na tu viku sakupila se silna svjetina, te izvukavSi ma&ve, naperivSi 
lukove i uzvitlavSi buzdovane, do2im opet nekoji kamenjem u rukah 
provali§e kao biesni u crkvu, te navali§e na kanonike i svedenike, 
tezko ih izraniSe i izmrcvari§e. Nekojim prebiSe ruke, drugim noge, 
a nekim polomiSe rebra, nekim ramena, a nekojim izderaSe lice. Tako 
se tim nasrtajem okrvarilo svekoliko crkveno tlo, te je jedan svedenik 
ostao na mjestu mrtav, a za mnoge se svaki ^as oSekivalo, da <5e iz- 
dahnuti. Jedini predsjednik gjurski biskup Stjepan, koji je za doba 
s izlozenim svetotajstvom i s nekoliko kanonikah utekao u sakristiju, 
sretno se spasili. 

Nezadovoljni ovim svetogrdnim pokoljem reSeni plemi<5i, a na- 
rocito joSte Petar Gudovacki, upravitelj biskupskih dobarah ; Ladislav 
Grebengradski, podban ; Grga Fodrovecki i Petar bisaiki, da do zad- 
njega novcida oglobe svedenstvo, izmislili su i nametnuli mu neki 
prinos tobol u dobrotvorne svrhe, dok je u islinu bila najprostija 
pljenitba, te pod prietnjom smrti ili zatvora razporezali nekoje svece- 
nike na 10 for., koji bi jedva mogli 2 for. platiti; nekoje na 20 for., 
koji bi jedva 6; druge opet na 30, koji bi jedva 10; a napokon 
nekoje 5ak na 40 for., koji bi u najve<5oj sili jedva 15 mogli do- 
prinesti.^ 

Ovaj krvavi postupak i nepravde nanesene sve<5enstvu sabranom 
u sinodi, dadoSe sakupljeni sve<5enici po javnom notaru Stjepanu de 
Marchus upisati kao prosvjed, koji odaslaSe papi Pavlu IL traze6i 
pomo6 u njega. Kakovim je uspjehom urodio laj prosvjed, ne imamo 
daljnjih viestih. 



» Doc. 253. 254. 256. 



CLVI Laskoulidka t kaptolska iupna crkva. 

U biskupskoj i kaptolskoj jurisdikciji ili oblasti bile su u XV. 
vieku tri ^pe: laSko ili vlaSkouliSka, noYOveSka i sy. Emehka pred 
stolnom crkYom. Najstarija je bila 

Lalkoulidka iupa, ona bo, kako sam uztvrdio (sv. I. str. CXLV) 
postojala je pod naslovom bl. djev. Marije prije nego li i biskupija 
zagrebaSka bila utemeljena. Za ovu sam Supnu crkvu rekao joSte, da 
su prvi biskupi zagrebaSki obavljali u njoj sluSbu bol^ju, dok se je 
gradila prva stolna crkva ili od god. 1093. pa do god. 1217., kada 
je sagradjenu stolnu crkvu kralj Andrija 11. poIaze6 ovuda vojskom, 
da oslobodi sv. zemlju, velikim dao sjajem posvetiti. U tatarskoj pro- 
vali (lalfa.) nestalo je ove prastare laSkouU^ke zupne crkve, a na 
njezinih ruSevinah podigoSe novu, koju posvetiSe na cast sv. Antunu, 
pod ovim bo imenom spominje se ona (1350.) u najstarijem popisu 
zupah zagrebaSke biskupije. LaSkouIiSka fupa saSinjavala je i posebnu 
obdinu, koja je povlasticom reCenoga kralja Andrije, dok je on bio 
joSte slavonskim vojvodom (1198.), podpala pod pokroviteljstvo bi- 
skupah zagrebaSkih. O laSkouIickoj obdini za XV. viek imamo jednu 
samo viest, naime da je god. 145^. pred njezinim sudcem Urbanom 
neka gradjanka zagrebaSkoga Gradca i sin joj Zivan prodali za 5 for. 
svoju oranicu zagrebaSkomu kanoniku Andriji.^ 

O Ia§kouIickoj lupi teSajem XV. vieka poznato nam je samo to, 
da je njezinu lupniku pripadalo §est kabalah gornice od jednoga trsja 
u gradskoj obdini. Godine na ime 1445., kada je trgovac Ambrozij 
gradjanin prodao svoje trsje sa stajom u gradskoj obdini gradjanom 
Leonardu i Emeriku, sinovom kovaCa Nikole, ina^e svojim sestridem, 
za 1 5 for. u zlatu, prodao ga uz obvezu, da moraju od njega davati 
svake godine §est kabalah gomice.* 

Godine 1499. biskup Osvaldo medju drugimi zapisi ostavio je 
ovoj 2upnoj crkvi 50 for.' 

Od zupnikah laSkouIiSkih dvojica su samo poznata i to: Va- 
lentin, koji bijaSe ujedno i prebendar stolne crkve (1451 — 1453-)> i 
Matej (1461 — 1489.). U ovoj lupi bila je i uboMca sv. Antuna, o 
kojoj t\i govoriti nile. 

Zupna crkva sv, Emerika, gradjena pocetkom XIV. vieka, stojala 
je upravo pred stolnom crkvom. U koliko nam je poznato, u toj crkvi 
bio je i oltar sv. Bernarda, kojemu je Jakob arcidjakon gori&ki pred 
svojimi ovr§iteIji oporuke, kanonici: Matijom prepozitom Sazmanskim 
i Fabijanom sa Rovi§(5a te gradskim sudcem Blazem Stojmilidem 

* Doc. 161. 

* Doc. 139. 

* Doc. 394. 



Kaptolska iupna crkoa. CLVII 



ostavio u ime vje^ne altarije svoju kudu s vrtom, pivnicora i sgra- 
dami u Novoj vesi. PoSto je novoveSke obdine zemaljski gospodin bio 
tada kaptol zagreba£ki, to je Matija 6i$kup, altarista oltara sv. Ber- 
narda, zamolio kaptol, da taj oponiSni zapis prihvati, a kaptol na 
20. augusta 1468. odobrivSi ga zahtievao je od novoga posjednika, da 
od te ostav§tine nosi spram kaptola sve duznosti, kao i ostali gra- 
djani novoveSki, i da ne pocini nevjere spram kaptola.^ 

I ovoj crkvi oporucio je biskup Osvaldo god. 1499. dvadeset i 
pet for.* 

Pod ovu Supu spadao je kaptol zagrebacki i jedan dio napucene 

do tada Opatovine, i tu je on pobirao dohodak §tole i od oporu2nih 

zapisah cetvrtinu, ako su ti zapisi bili namienjeni izvan njegove crkve. 

Bio je tada obicaj, da je prebendarski sbor u oci Bogojavljenja obi- 

lazio s „krizecom" kanoniCke dvorove, kroped ih blagoslovljenom 

vodom, a za to je dobivao i novcani dar. Sve do godine 1417. ovaj 

je obicaj potrajao nepovriedjen, ali tada se dignuo proti tomu Martin, 

zupnik sv. Emerika, te to pravo kao Xupnicko htio prisvojiti. Proti 

njemu se obrati prebendarski sbor na biskupa Eberharda, koji na 

14. februara r. god. nalozi kaptolu zagrebac^komu, da brani sbor u 

njegovu pravu, a narocito glede prilogah, koji mu se davaju, kada 

na bdjenje Bogojavljenja s krifecom blagoslivlje kude, a da i od toga 

dohodka, a ni od oporuSnih zapisah ne ima davati cetvrtine ikojemu 

Supniku zagrebackomu, dakle ni Supniku sv. Emerika.^ 

Ovaj je zupni beneficij imao veliki vrt iza dominikanskoga laSko- 
ulickoga samostana, a kroz taj je vrt protjecao potok MedveScak i 
natapao ga izkopanimi prekopi. Godine 1434. nekako mjeseca junija 
provalili su gradjani zagrebacki u taj zupni vrt, sasjekli zelje, povrde 
pogazili i izkopane prokope zasuli, i jedan dio s one strane MedveSca- 
kove, §to je bio u njihovoj jurisdikciji, posvojili. Proti tomu nasilju 
bijaSe na 6. julija pred Matkom Talovcem i plemidkimi sudci po- 
dignuta tuzba, i poSto se nagodbenom izpravom, sklopljenom g. 1392. 
medju kaptolom zagrebackim i gradskom obdinom, bjelodano dokazalo, 
da onaj dio zupnoga vrta, ako do du§e i le2i u gradskom podrucju, 
ipak da ostaje vlastitost zupne crkve sv. Emerika, to je obdina iz- 
gubila pamicu i odsudjena bila da plati globu od sto marakah di- 
narah, od kojih da dobije dvie strani sudac, a tredu zupa sv. Emerika.* 

* Doc. 260. 
« Doc. 394. 
' Doc 24. 

* Doc. 72. 



CLVIII Novoveika iupna crkva. 



Od 2upnikah sv. Emerika poznati su nam: Marlin {1417) i Gjuro 
(1481), koji bijaSe ujedno prebendar stolne crkve, te je kao takov 
pred iupanijom zagrebackom vodio parnicu proti biskupu Osvaldu, 
koji je silom posvojio mnoge prebendarske i altarijske oranice i li- 
vade le2e(Se u laSkoulickom podruCju, te je i pamicu dobio.^ 

Novoxieika iupna crkva sv. /vana, NaselivSi g. 1344. kaptol za- 
grebaSki Novu ves i proglasiv gradjani nove naseljenike i utemeljiv 
ondje zupu, sagradio je ondje Ivan arcidjakon goricki i crkvu sv. 
Ivana. (Vidi sv. I. str. CXLV — CL.) Ova ako i drvena crkva u XV. 
vieku obilovala je vc(5 liepim imutkom, kojim je i pomogla svojim 
kolatorom, kada bijahu u najvedoj biedi. Godine bo 1422., kada se 
kralj Sigismund spremao da otme Mljetcanom Dalmaciju, nametnut 
bijaSe kaptolu neizmjemo velik ratni namet, dil, prietilo mu se, da 
6e mu kruna zaplieniti imanja. Da se to uzmogne podmiriti, morao 
je kaptol Toplice, Sisak i druge vede posjede jznajmiti i udariti namet 
na kmetove, pak premda i joSte su pojedini kanonici iz svoga do- 
prinieli, ne bijaSe dosta, ve<3 moradijahu jo§te zaloziti i zlatne kaleSe 
iz stolne crkve. A kada ni sve to nije dostalo, od 2upne crkve novo- 
ve§ke pohranjenih u kaptolskoj sakristiji 320 for. u zlatu uzajmi 
283 for., da podpuno podmiri ratni namet, a za preostatak od 17 for. 
kupi sedam ralih oranice u Zeloru do ribnjaka, te tri rali oranice i 
dvie sjenokoSe u laSkouIickom kotaru. Da zupna crkva za taj posu- 
djeni novac ima jamstvo, dadoSe se joj u zalog nekoje svoje ako i 
opustjele prekosavske posjede, kao SaviSde i Otok sa Prevlakom, te 
jedan mali predij s tri kmetska seliSta sa svimi berivi, prihodom i 
novCanim nametom, pridrzavSi samo za sebe desetinu od onih kmetah, 
koji bi se ondje naselili i koju, poSto se nasele, istom iza §est godinah 
davati budu du2ni. Odredi joSte i to, da kmetom na lih zalozenih pre- 
dijih sudi kaptolski sudac sa seoskim sudcem l^upnika novoveSkoga, 
a Stibru od recenih kmetovah da bere 2upnik novoveSki; te pridoda, 
ako li bi s vremenom nastojao kaptol, da mu se ta predija povrate, 
ili bi zupnik to zalelio, to ce mu kaptol izplatiti za njih 283 for. u 
zlatu, a kad ih tako kaptol preuzme, to de, ako bi na njih tecajem 
vremena §to nova sagradjeno bilo, procienivSi vriednost novih tih 
sgradah i izpIativSi je preuzeti recena zalozena predija.* 

Osim toga imala je zupna crkva u kotaru laSkouliSkom sedam 
ralih oranice i jednu sjenokoSu, za koju se svojinu morala parbiti (1481) 
s biskupom Osvaldom, §10 je to njezino vlastnictvo htio posvojiti.' 

* Doc, 325. 

• Doc. 48. 
' Doc. 325. 



IVbvoveika zupna crkva, Crkveni redovi: Cistercite, CLIX 



Na samrtnom Sasu za popravak i potreb§tinu noYOveSke zupne 
crkve oporucio joj g. 1499. biskup Osvaldo 100 for.^ 

Prvoga Supnika novoveSkoga Blaza, a po njemu i nasljednike 
god. 1351. odlikovao je biskup zagrebaSki Nikola naslovom dvorskoga 
biskupskog^a kapelana, te im bija§e duSnost u stolnoj crkvi pjevati 
mjesto biskupa mise u one nesvecane dane, u koje je red doSao na 
biskupa kao hebdomadara. Za nagradu ovoga truda imali su zupnici 
novoveSki tre^inu desetine u onom dielu morave2koga kotara, koji je 
biskup desetinao. Pa kada je g. 1414. biskup Eberhard to biskupsko 
desetinanje prepustio prebendarskomu sboru, naroCito je zahtievao, da 
se zupniku novove§komu i nadalje daje pripadna mu desetinska 
trecina.* 

Osim toga zupnici novoveSki imali su u XV. vieku u Remelincu 

V 

preko Save osam naseljenih kmetskih seliStah a dva pusta ; u Zitnjaku 

^etiri naseljena seliSta a jedno pusto; u Kosnici jedno naseljeno i 

jedno pusto seliSte, te zaselak Hrelide preko Save. Na Savi kod Jele- 

nova broda od svakoga mlina dobivahu darove: o bozidu kopuna i 

veliku pogacu ; o vazmu jedan sir i jednu poga2u ; na uznesenje Ma- 

rijino jednu koko§ i jednu pogacu, a o Martinju dar u novcu t j. 40 

becab, od kojih se 300 brojilo u forint. — Povrh toga imao je novo- 

veSki zupnik jedan mlin na potoku MedveScaku, od koga mu je pla(5ao 

mlinar o Stjepanju jedan forint i mljeti mu je bio dufan za ku<fnu 

potrebu braSno bez svakoga ujraa; drugi mlin bijaSe na potoku Tr- 

navi, od kojega je dobivao o Miholju jedan forint. U Bukovcu il Da- 

vidovcu, gdje je imao i svoje trsje, pobirao je gornicu od tamoSnjih 

trsjah,' te mu se prigodom berbe od svakoga trsja davao kabal mosta, 

dva ugojena kopuna, a od svakoga kopaca jedan bec; od oranicah 

pako u Bukovcu dobivao je od svake rali jedan kabal zitnoga pri- 

rasta; napokon od trsjah, prozvanih Okii5-sel, njih na broju devet, 

takodjer u Bukovcu, pobirao je uz desetinu dva kopuna, kabal vina 

u ime gomice, a od svakoga kopaca dva beca, a to za to, jer su ta 

trsja bila nekoc crkvena. Napokon je uzivao podpunu desetinu od 

trsjah u Domkovcu, koju su mu vlastnici u ku6u dovezti morali. 

Crkveni redovi u oblasti biskupsko-kaptolskoj bijahu ovi: 

Cistercite, koji su imali samostan u danaSnjem Dolcu, a do njega 
crkvu sv. Marije, na istom mjestu gdje je i danaSnja (sv. I. str. 
CLI — CLIV). Sredinom XIII. vieka dobili su na uzivanje posjed na 

* Doc. 394. 

* Doc. 19. 
' Doc. 20. 



CLX Cisiercite. 



Savi prozvan Crni otok ili pravije Crnijin otok uz uvjet, da ga saroi 
obradjuju; a iznajme li ga, da ga samo gradjanom zagrebackim smiju 
dati u najam. No prve desetine XV. vieka uz prkos reSene obveze 
ustupiSe ga u najam zagrebackomu kanoniku Stjepanu FarkaSu. Pro- 
tiva takove povrede digla se gradska ob^ina, te je njezin sudac Petar 
Safar trazio u kraljice Barbare, koja je tada boravila u Koprivnici, 
da se sklopljen ugovor sa Stjepanom FarkaSam ukine, a Crni otok da 
Cistercite onako iznajme, pod kakovimi su ga uvjeti primili. Na 6. 
aprila g. 1416. zapoviedi kraljica cistercitskomu opatu, da pomenuti 
otok ili iznajmi ili ustupi u feudalno uzivanje kojemu gradjaninu za- 
grebackomu. Ne ce li uciniti to, ona de nalo2iti biskupu Eberhardu, 
da ga on na to prisili.^ 

Cisterciti bijahu takodjer vlastnici jednoga diela danaSnje Opato- 
vine ili onoga prostora do njihove crkve i samostana (vicus mona- 
sterii). Na tom prostoru bilo je i kudah, a njihovi su gospodari imali 
spram samostana neke obveze. God. 1441. pred cistercitskim opatom 
Ivanom Konrad Rav^ar svoju kudu do cistercitske kapele sv. Leo- 
narda sa svimi sgradami i pivnicom zamienio je sa Seboldom Ma- 
jerom, nadkuhacem Ulrika grofa Celjskoga, koji mu uz svoju kudu 
dao joSte 40 for., ali tako, da Seboldo i njegovi potomci budu duSni 
svake godine davati samostanu 200 dinarah i tri obi£ajna dara, na 
ime: o vazmu 13 jajah, jedan sir i za dinar kruha; na dan Stjepana 
kralja dva pileta i za dinar kruha; a boiidu dva kopuna i za dinar 
kruha. Ucini li pako kada Seboldo ili njegovi potomci vjerolomstvo 
ili nevjeru spram samostana, izgubit <^e ku<3u i sva prava ; te ako li bi 
kada Seboldo ili njegovi potomci htjeli prodati ovu kudu, da oba- 
vieste o tom RavSara i njegovu zenu.* 

Cistercitom ostavljahu takodjer gradjani zagrebacki osobito na 
samrtnom casu ili nekretnine ili novcani dar, a od toga bijahu duSni 
davati Supnikom sv. Marka Supnu cetvrtinu. Kakova je u tom polo- 
vinom XV. vieka nastala parnica medju zupnici sv. Marka i samo- 
stanom cistercitskim i kako su Cistercite bili osudjeni da su duSni 
dati od oporucnih zapisah l^upnu cetvrtinu, spomenuo sam u ovoj 
razpravi na XIV. strani. 

Vi§e spomenuti Seboldo Majer ili Majerviser postavSi kastelanom 
u Rakovcu, gradu grofovah Celjskih, osnovao je oko godine 1460. 
altarijsku zakladu u cistercitskom samostanu za spas svoje duSe i 
svojih roditeljah, darovavSi mu u to ime jedno kmetsko seliSte u 



* Doc. 17. 
" Doc. 133. 



I 



I 



CisterciU, CLXI 



Noyacih do savskoga broda sv. Jakoba s pripadaju<^itni oranicami, 
livadami i jednim naseljenim kmetom Tomom pod taj uvjet, da samo- 
stan lo zemljiMe nikada prodati ne smije.^ 

Cistercite su za svakdanju doma^u poslu2bu imali pod svojim 

samostanom ue potok MedveSSak naseljene kmete, koji su ondje sta- 

novali n kolibah pleterom uSinjenih, a slamom pokrivenih. No kada 

sn Turci poSeli udarati na ove strane, a naroSito na Zagreb, od straha 

da oni provalivSi u Zagreb ovih pleterah ne upale, (a tim mogao bi 

izgoriti i kaptol i zagrebaSki Gradac), zapovjedi Cistercitom kralj Ma- 

tijaS na 14. julija 1476., da ove pleternjace moraju sruSiti do temelja, 

a kmetove da presele u kaptolsku utvrdu. Ne ucine li toga, naloSit 

6e bann, da ih on dade sru§iti.' 

Posljednji trag zagrebaSkim Cistercitom nalazimo ovdje joSte 

mjeseca oktobra god. 1496., kada je opat Nikola jednu samostansku 

ku6u u Opatovini prodao postolaru Grgi Sedinu za 1 6 for. uz obveze, 

da placa od nje svake godine o Gjurgjevu u ime £in2a Setvrt forinta 

i 20 novSidah, a isto toliko o Martinju i da dava obicna tri dara t. j. 

o vazmu jedan sir, 1 6 jajah i za dinar kruha ; o Stjepanu kralju dva 

pileta i za dinar kruha; a o bo2i(5u dva kopuna i za dinar kruha; 

za tim da isti Sedina za zivota i na samrtnom Sasu mole ovu ku<5u 

dati i oporuSiti komu ho6e, ali samo svjetovnjaku. Pocini li pak iz- 

dajstvo spram samostana, izgubit de kuc^u, jer 6e ju samostan opet 

za se prisvojiti. 

Poslije te godine ne nalazimo spomena Cistercitom u Zagrebu; 
bez dvojbe od straha pred turskom provalom izselili se po svoj prilici 
u ZateCno u Kranjskoj, gdje je bio samostan njihova reda. U opo- 
ni£nom na ime zapisu biskupa Osvalda od 15. aprila 1499., gdje se 
ostavlja za popravak krova crkve bl. dj. Marije u Opatovini 50 for., 
ne spominje se viSe, da je ta crkva samostanska.^ 

Cistercitski opat u zagrebaSkom samostanu nosa§e castan naslov 
cuvara pravicah stolne crkve (conservator jurium cathedralis ecclesie), 
te je kao takov obavljao razne sluzbe za stolnu crkvu il njezin kaptol. 
Kada je godine 1453. biskup zagrebaSki fienedikt uz kaptolsku pri- 
pomo<5 popravio i uredio hospital sv. Jelisave pred stolnom crkvom, 
davSi novSanu svotu za obskrbu bolestnikah i uzdrzavanje rektora 
toga hospitala i stvorivSi zakone za upravu, zamolio je tadanjega papu 
Nikolu V., da on to apoStolskom vlasti potvrdi. Hotedi se papa o 
svemu tom toSno obaviestiti, nalozi cistercitskomu opatu Matiji, da 

• Doc. 217. 

• Doc. 301. 

• Doc. 394 

I 1 



CLXII Cistercite. 



taj hospital pregleda, a ucinjene odredbe glede njegove uprave, pro- 
nadje li ih valjanimi, da potvrdi ili prema potrebi preina5i.^ 

Papa pak Aleksander VI. na 27. marta g. 1493., poSto mu se 
pritul^io Stjepan, rektor uboznice zagrebaSkoga Gradca, da su se Nikola 
Vesneti<5 i njegov sin Gjuro, Martin mesar, Ivan Taljan i mnogi drug^i 
gradjani ogrieSili o novac reSene uboznice, nalozi opatu zagreba£kih 
Cistercitah, da krivce pozove preda se, da ih presluSa i §to treba, 
odredi; ne pokore li se, da ih pedepsa crkvenimi kaznami.' 

JoSte za trajanja baziiejskoga koncila (1431 — 1449-) utufio je 
ovomu Ivan, rektor kaptolskoga hospitala, plemida Hermana sa ^ve 
i njegovu mater Ursulu, da su osvojili neki hospitalni predij. Na to 
je koncil ovlastio opata zagrebackih Cistercitah, da povede iztragu i 
shodna odredi. Poslije dugoga priepora i otezanja opat je napokon iz- 
ob<5io Hermana i njegovu mater; ali se oni protiva toga utekli u za- 
§titu kralja MatijaSa, tvrdeci, da opat u ovom prieporu, koji se ti5e 
lih svjetovne stvari, nije bio vlastan suditi, jer taj spor po svojoj 
naravi morao bi bio rieSiti glavni biskupov upravitelj dobarah, te je 
toga radi opatov postupak neopravdan; s toga nalozi kralj (1465.) 
cistercitskomu opatu, da izobdene odrieSi, a pamicu svede na svje- 
tovno sudiSte pred glavnoga biskupskoga upravitelja svjetovnih 
dobarah.' 

Kada se godine 1408. gradjani zagrebacki pritul^ili kraljici Bar- 
bari, da je arcidjakon Ladislav, glavni upravitelj dobarah biskupa 
Eberharda, pobravSi od njih desetinu zitnu i vinsku, poSeo pobirati 
desetinsku Sestnaestinu, koja od vajkada pripada gradjanom, odredila 
je kraljica, da dok se kralj povrati i priepor rieSi, da se nepravedno 
pobrapo zito i vino sahrani u opata cistercitskoga.^ 

Po smrti zagrebadkoga biskupa Ivana Albena (1433.), kada je 
njegov brat Rudolf oklievao izruciti stolnoj crkvi posjed Kraljevec, 
koji joj re^eni biskup dao u ime vjecne altarije, to su ovrSitelji opo- 
ruke zatraSili pomod u koncila bazilejskoga, a taj nalozio je ostro- 
gonskomu nadbiskupu Gjuri, da proti obtuzeniku postupa. Nadbiskup 
je zatraSio cistercitskoga opata Ivana, da Rudolfa osobno opomene, 
da duhiosti zadovolji. Opat Ivan, osobno do§av§i u cetvrtak na 8. 
julija 1434. na Medvedgrad, opomene doisto Rudolfa i pozove ga 
na sud.^ 

* Doc. 172. 174. 

* Doc. 370. 

* Doc. 243, 

* Doc. 15. 

* Doc. 73. 



Cistercite. CLXIII 



Samostan zagrebackih Cistercitah bijaSe takodjer vjerodostojno 

mjesto, te je opat njegov pod samostansku peCat izdavao strankam 

ili razne povelje u ovjerovljenu prepisu ili druge javne izprave. Go- 

dine 1435. izdade gradskoj obdni opat Ivan vjerodostojan prcpis one 

povlasiice, koju joj godine 1397. podao kralj Sigismund, na ime, da 

se gradjani u karnom postupku ne smiju pozivati na svaciji sud.* — 

Sliedede godine (1436) isti opat na molbu izaslanikah gradske obdine 

dade joj u ovjerovljenu prepisu dva pisma kralja Sigismunda, kojimi 

se kori ban Matko Talovac, §to je nekoje prieporne zemlje medju 

kaptolom i gradskom ob<5inom dopitao kaptolu i kojih su radi po- 

zvane bile obje stranke na kraljev sud.* 

Opate zagrebackih Cistercitah u XV. vieku ovlastio je basilejski 

koncil, da su vlastni i sve(3enike i svjetovnjake izobditi, a izob<5ene 

odrieSiti. Kada je godine 1443. kralj Vladislav zabranio kanonikom 

zagrebackim, da se ne smiju pokoriti biskupu Benediktu, a jer ih je 

taj radi toga izobdio, to se oni na taj biskupov postupak prituzili 

papinomu legatu kardinalu s. Angela, a taj odredi opata zagrebaSkih 

Cisiercitah, da ih odrieSi, jer je nade, da de se kanonici izmiriti s bi- 

skupom. Ne izmire li se za ceternaest danah, neka ih opet izob<5i.' — 

God. 1454. zakleli su se medju sobom zagrebaSki kanonici, da Petra 

ZIotr£ka, koji je krivotvorio kaptolski pecat, ne de priznavati viSe 

svojim suclanom. Ali poSto su mu s vremenom krivdu oprostili, to 

ih g. 1455. opat Vinimand odrieSio njihove zakletve.* — God. 1461. 

opat je Vinimand nalozio zagrebaSkim ^upnikom, da plemena : Zupce, 

Tali<5e i Svetoivance opomenu, neka izplate kaptolu duznu desetinu; 

ne <:e li, da ih pred vrati stolne crkve pozovu na njegov sud; ne 

dodju li, neka znadu, da <5e ih on danom sebi vla§<:u izob(5iti.* — 

Isie godine opat je Vinimand izob<$io i Kamenske Pavline, a i nekoje 

kanonike zagrebaSke, koji su s nekojimi Remetskimi Pavlini neSovjeSno 

postupalL^ — SIiede<5e godine (1462.) kaptol zagrebacki pozivaju6i 

gradskoga sudca Antuna i nekoje gradjane na sud pred opata Vini- 

manda, jer su mu uzkratili desetinu i nasrnuvSi na klieti, u kojih je 

neSto pobrane desetine bilo pohranjeno, razgrabili ju, dao ih je ujedno 

po istom opatu izob<5iti; ali, jer se ban Ivan Vitovec zauzeo za iz- 

ob<5enike, to ih opat na banovu molbu i odrie§io.^ 

• Doc. 81. 

• Doc. 10 1 126. 

• Doc. 137. 

• Doc. 180. 
° Doc. 220. 

• Doc. 222. 
' Doc. 226. 



CLXIV 



Cistercite. Dominikani. 



Imali su opati zagrebaSkih Cistercitah vlast izob^iyati, ali je 
bilo i takovih opatah, koji su i sami izobdeni bili, n. pr. god. 1484. 
bijaSe izobden opat Petar, §to je do krvi iztukao sve<5enika Matiju.' 

Osim samostanske crkve sv. Marije imali su zagreba^ki Cister- 
citi pred njom i kapelu sv. Leonarda (danas kaptolska Ijekara), za 
koje je popravak biskup Osvaldo oporuCio 35 for. 

Cistercite radi njihova cmo-biela odiela zvao je narod .Srakari*. 

Daminikani stanovahu u starom Zagrebu (gdje je danas Siro- 
tiSte u LaSkoj ulici) u samostanu uz crkvu sv. Nikole (svez. I. str. 
CLV— CLVI). U XV. vieku o njih se spominje najprije, da im je 
biskup Ivan Alben (f 1433.) oporuCno ostavio'50 for.* I s Domini- 
kani kao i s Cisterciti imali su ^pnlci sv. Marka god. 1453. veliku 
pru radi zupne Setvrtine gradskih l^upljanah, pa su odsudjeni bili, da 
su du2ni Setvrtinu oporuSnih zapisah ustupiti pomcnutim iupnikom; 
ali se oni nisu toj osudi pokorili, pa su toga radi bili i izobdeni.* 

ZagrebaSki Dominikani za vrieme samosilja grofovah Celjskih 
pretrpjeli su mnoge §tete, jer su imse oiimali posjedi, plodine, poku6stvo, 
odielo itd., pa se toga radi pritu2ili papi Kalistu III., koji g. 1456. 
zapovjedi dvojici zagrebaSkih kanonikah: Matiji sa Cultida i Jakobu 
'\% Placencije, da povedu iztragu, a krivce da sudbeno opomenu, neka 
vrate §to su oteli; ne pokore li se, da ih izobde.* 

Prastari dominikanski posjed bila je Blizna, ali su ga ve<5 go- 
dine 1315. bivSi u velikoj nu2di zalofili medvedgradskomu kastelanu 
Rfenoldu. Po Renoldovoj smrti doSla je Blizna u ruke Pavla StaraS* 
kbga, kapetana zagrebaSkoga Gradca, koji ju godine 1377. spremajudi 
se na vojnu protiva Turkom ostavio samostanu remetskih Pavlinah. 
S toga zapisa nasta dugotrajna parnica medju zagreba^kimi Domini- 
kani i remetskimi Pavlini, koja se svrSila istom godine 1461., kada 
su se Dominikani odrekli Blizne ustupivSi ju remetskomu samostanu, 
poSto ih je on sa sto for. odStetio.* 

Dominikanski samostan sv. Nikole prispio je te^jem vremena 
u vrlo troSno stanje, a da se popravi, utece se njegov prior £ustakij 
kralju MatijaSu moledi ga za pomo(5. UsIiSav kralj ovu niolbu odredi, 
da za popravak toga samostana isti tecajem pet godinah pobira sav- 
koliki prihod kraljeva broda na Savi kod Zagreba, pa na 30. maja 
g. 1462. naloSi kaptolu zagreba^komu, da poSalje svoga Sovjeka, koji 

■ 

> Doc. 338. 

• Doc, 63. 

^ Doc. 176. 

* -Fag. 185. 

''' Doc. 221. 227. 



Daminikani. CLXV 

de s kraljevim pristavom (a za takove oznaSi ili Ladislava Biserija ili 
Ivana Gepeva, ili Matiju i Stjepana Ladomeride ili Stjepana ^evreka 
ill Ladislava i Baltazara sa Turkalovca) uvesti dominikanski samo- 
stan u pravo pobiranja petgodiSnjega prihoda brodarine na kraljevu 
brodu.^ 

Isti je kralj, poSto se uvjerio, da u istinu Dominikani vrlo stra- 
daju, to je pismom od 24. aprila 1464. dozvolio, da plemi<5i i Ijudi 
svakoga staleza bilo u Zagrebu bilo izvan Zagreba . mogu za livota 
i na sanirtnom £asu oporuSiti dominikanskomu samostanu posjede, 
ku6e i ostalo, a samostan da je vlastan takove zapise i darove primati.* 

Kraj svega toga osta dominikanski samostan vrlo troSan, a sto- 

jeci i onako u neutvrdjenu mjestu, gdje se pred turskom provalom 

obraniti ne bi mogao, zamoliSe Dominikani kralja MatijaSa, da im 

dozvoli preseliti se u utvrdjeni zagrebaSki Gradac do kapele sv. Ka- 

tarine, koja je od starine njihova i ondje sagraditi novi samostan za 

stanovanje. Kralj im ovu molbu usli§a i pismom od 14. februara 

g. 1473. odredi, da si do kapele sv. Katarine sagrade novi samostan; 

ali po§to je mjesto uz ovu kapelu pretiesno bilo, da se proSiri, pri- 

voljuje kralj i na to, da novi samostan mogu graditi i na ona dva 

zemljiSta, koja leze uz kapelu sv. Katarine, i koja su jur kupili.' — 

Uz dozvolu kraljevu trebalo je, da na to privoli i rimska stolica, te 

su zamolili u nje, da bivSi svoj samostan sv. Nikole napuste, pa da 

se presele u novi samostan do kapele sv. Katarine. Na ovu molbu 

odpisa papa Siksto IV. na 23. marta 1473. biskupu ro2nanskomu, te 

opatu belskomu i Ivanu s Martijanacah , kanoniku zagrebaSkomu, 

ovako: da su mu se prituSili zagrebaSki Dominikani, kako je njihov 

samostan sv. Nikole, stojedi izvan gradske tvrdje, tako udalecen od 

zagreba^oga Gradca, da je gradjanom i stanovnikom toga grada vrlo 

tegotno dolaziti ovamo na mise i na druge poboznosti, a naro^ito da 

sluSaju ovdje propoviedi i spasonosne nauke; a jer su oblil^nji prie- 

djeli u turskih ve<5 rukah i po§to Turci nasr6u na zemljiSte zagrebaike 

biskupije, lasno bi se moglo sluciti, da prigodom takovih nasrtajah 

osvoje i opliene taj samostan; a kad bi zauzeli njega, u velikoj bi 

opasnosti bio i sam biskupov grad, jer mu je blizu. Predvidedi i bi- 

skup zagrebaSki ovaku pogibao, utvrdjuju<5i svoj grad u strahu radi 

turske provale, onaj je put, kojim se sa zagreba^koga Gradca ravno i 

lasno dolazilo u njihovu crkvu, sasvim razorio. Radi svega toga pri- 

* Doc. 225. 
■ Doc. 242. 

• Doc. 283. 



CLXVI Dominikam. 



siljeni su bivSi svoj samostan napustiii i preseliti se u utvrdjeni gornji 
grad do kapele sv. Katarine, koja inace njim pripada, i ondje da $u 
voljni blagodarnimi prinosi sagraditi novi samostan ; pa da su ga toga 
radi zamolili, da smiju bivSi samostan sv. Nikole, izuzevSi njegovu 
crkvu, do temelja razoriti i preseliti se do kapcle sv. Katarine, ondje 
sagraditi samostan sa spavaonicom, trapezarijom, ograditi mu vrt, te 
da ondje smiju mrtve pokapati, a istu kapelu providiti malenim zvo- 
nikom i proSiriti ju prema potrebi njihova reda; napokon da sve po- 
sjede, prava i povlastice, koje je uSivao i imao bivSi samostan sv. 
Nikole, prenesu se na taj novi samostan. — Priob<5iv§i to papa re- 
Cenoj trojici, nalaze im, da cielu stvar dobro razvide i prouCe; a 
pronadju li, da je to shodno i koristno, da u njegovo ime i njegovom 
vlasti to sve provedu.^ 

Ovomu papinu nalogu u brzo bude udovoljeno, jer ve<5 na 33. 
maja 1473. dolaze pred gradsko zastupstvo: «frater Michael, sacre 
theologie lector, vicarius nacionis slavonice ac fratcr Clemens, prior 
convcntus s. Nicolai ordinis Predicatorum" i njcmu podastrevSi pismenu 
privolu kralja MatijaSa, da se na ime smiju nascliti u gradskoj obdini 
i sagraditi ondje samostan, umoliSe ga, da ih primi u svoju ob<5inu. 
Gradsko poglavarstvo u ime svoje i ciele obdine uzevSi u obzir njihov 
bogoljuban Xivot i prema Stovanju, koje ima spram sv. Katarine, rado 
ih primi i dozvoli im nastaniti se ovdje, ali da u svih* sretnih i ne- 
sretnih casih duzni su ti redovnici, u koliko im pravila dopu§taju, 
dicliti s gradjani dobro i zlo. Jo§te im obrekne ob6ina, da ih ne ^e 
obterecivati osim §to je pravedno i zakonito i da 6e ih Stititi proti 
svakomu napadacu; ali za to ce oni, ako uztrcba ob<5ina jednoga ili 
vi§e redovnikah, da ga ili da ih poSaljc u ob<5inskom poslu i na gradski 
troSak ili k rimskoj stolici ili na kraljevski dvor , da joj drage 
volje ustupe.* 

Dok se gradio novi dominikanski samostan, trebalo je uzbuditi 
su<5ut za prinose blagodarah ; a da narod i dozna, da su sve duhovnc 
povlastice s bivScga samostana sv. Nikole prcnescne na novi samostan 
sv. Katarinc, bilo je nuzdno sakupiti ih u jednom spisu i obnarodo- 
vati. Umoljen za to belski opat Eustakij i ovlaSten od rimske stolice 
sabrao je u jednom spisu sve duhovne povlastice udicljcne domini- 
kanskomu samostanu, te ih dao proglasiti god. 1476. na vratih stolne 
crkve i drugdje, gdje mu se probitaSno vidjelo, a za tim ih dao pri- 
biti na dveri stolne crkve, da ondje stoje za vrieme svetkovine sv. 
Stjepana kralja t. j. 19., 20. i 21. augusta; tada se na ime radi veli- 

* Doc. 285 
« Doc. 288. 



Daminikani. CLXVII 



koga sajma silan narod skupljao u Zagrebu. PoSto su tako tri dana 
bile na vratih stolne crkve izvjeSene, do^o je bio Dominikan Ivan, 
da ib skine i pohrani, no kanonik i arcidjakon varaSdinski Pavao 
silomice iztrgnu mu ih iz rukuh i fratra Ivana izgrdi na porugu 
rimske stolice i dominikanskoga reda. Tezku ovu povredu dojavi do- 
minikanski prior Mihalj recenomu opatu Eustakiju, koji naloli zup- 
nikom : ^azmanskomu, sv. Martina, sv. Margarete u zagreba£kom pod- 
grad ju, dubravskomu, te sv. Emerika na kaptolu i sv. Marka u gradskoj 
ob<5ini, da proti recenomu arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, da sa- 
sluSaju svjedoke, koje <5e im prokazati Dominikan Ivan, a narocito 
pako da presIuSaju k&inonike: Ivana lektora, Bartola kantora, Iliju 
s Hotnje, Tomu Tompu, Krispa, te Barnabu prebendara i Stjepana 
gradjanina zagrebackoga, te mu iztraSni zapisnik poSalju i arcidjakona 
Pavla pozovu na sud pred njega ili njegova zamjenika, na kojem tt 
rau se odrediti kazna prema veliSini krivde.* 

Da se novi dominikanski samostan potrebStinami obskrbi, za- 
moliSe redovnici kralja MatijaSa za kakovu pripomo<5, a on na 15. 
junija 1478. oslobodi ih da ne pla(5aju ni redovita poreza, ni izvan- 
rednih nametah i dadah, niti ikakove robote, te strogo prepovjedi 
svim porezovnikom, da u Dominikanah ne utjerivaju poreza ili §to 
slicna.* 

Zagrebacki su Dominikani imali izdaSan posjed preko Save, 
prozvan gomji Stupnik, koji su tei^ali ondjeSnji kmetovi iz tre<5ine, 
t. j. dvie tre(5ine priroda pripalo je samostanu, a tre<Sa kmetom. Ovomu 
posjedu bijaSe susjed Ivan Horvat, plemi<5 oki<5ki, koji je silomice 
poceo najprije pobirati za se dvie tre<5ine priroda. A kada ga radi 
toga Dominikani utuzili, to je pobravSi pocetkom augusta 1484. dvie 
tre<5ine priroda, u mjesecu oktobru pobrao i tre<5u tredinu t j. sav 
prirod, a tim izkljucio samostan iz posjedovnoga prava. — Protiva 
ovomu silniku dignu Dominikani pred banom Matijom Gerebom pamicu, 
a on na 16. aprila 1485. povjeri kaptolu zagrebackomu iztragu protiva 
Ivanu Horvatu. Na ovu iztragu odasla kaptol svoga prebendara Grgu 
Maglackoga, koji uzevSi sa sobom banova pristava Nikolu Ivanovi<5a 
iz Brezovice, te oba doSavSi u sriedu poslije Markova (27. aprila) u 
posjed Stupnik i izpitavSi vjerodostojne svjedoke doznadoSe, da je Ivan 
Horvat u istinu silomice pobirao prirod i tim se ogrieSio o domini- 
kansko pravo, pak ga i toga radi oba izaslanika po njegovu kmetu 
Ivanu Drempi<^u sluzbeno pozva§e, da za mjesec danah dodje na sud 
pred 2upaniju krizevacku; a ne dodje li, neka znade, da tt se protiv 

* Doc. 305. 
« Doc. 313. 



CLXVIII Dominikam. 



njega postupati po zakonu. Ovomu se pozivu Ivan Horvat nije po- 
korio, pak se ta parnica raznimi roSiSti vukla do osminah Bogojavljeaja 
g. 1488. U ovih osminah na kri2eva£koj Ihipanijskoj skup$tini, kojoj 
je predsjedao ban Gereb, zahtievaSe dominikanski odvjetnik Valentin 
Palfi sa Miholjca, da se okidki plemid Ivaii Horvat osudi, jer je sili- 
mice otimao najprije dvie tredine priroda od dominikanskoga posjeda 
Stupnika, a napokon sav prirod, a tim da je izkljuSio samostan \z 
posjedovnoga prava. Akoprem ni na ovaj sud Horvat nije doSao, ali 
ga ipak lupanijski sud osudi tako: da plati toliko za pobrani prirody 
za koliko de cienu prise6i dominikanski prior, a povrh toga, §to je 
Sinio otimaSinu i da se za primjer drugim kazni, da plati samostanu 
50 marakah ili aoo for. Priob<5iv§i ban ovu osudu kaptolu zagrebaS- 
komu, zamoli ga, da odaSalje svoga Sovjeka, koji tit u prisu<5u banova 
pristava i svjedokah uvesti samostan u posjed Stupnika i njegova 
priroda ; a za tim da obaSavSi Horvatove posjede, izluSe od njih onoliki 
diel, koji bi vriedan bio aoo for. i da ga predadu Dominikanom kao 
zalog ili jamSevinu, da ju dotle dr2e, dok Horvat ne izplati svote od 
aoo for.* 

Nisu se zagrebaSki Dominikani borili samo proti oki^komu 
plerai^u, oni se u isto vrieme borili i proti domademu biskupu 
Osvaldu Tuzu, koji im je oko god. 1476. oteo dva posjeda: Koritno 
u dubravskom i Novake u ivanidkom kotaru, §to ih je ostavio samo- 
stanu plemid Savski Mato, da se ^itaju mise za izpokoj njegove du5e. 
O toj posjedovnoj borbi samo toliko znademo, da je na 9. decembra 
g. i49a. Dominikan Dr. Ivan, glavni propovjednik, pred Simedjskim 
samostanom kao pred vjerodostojnim mjestom ulol^io prosvjed proti 
biskupu Osvaldu, §to je osvojio njihove altarijske posjede Koritno i 
Novake, i da ih nepravedno uziva, te zabranjuje i tomu samostanu i 
svim drugim vjerodostojnim mjestom, da biskupa Osvalda u posjedo- 
vanje uvedu.* 

U jednom joSte posjedu t. j. Slavetidu zagrebaSki su Dominikani 
takodjer bili uznemirivani od plemi<5ah Or§i<^h „de Gorica**, kako 
doznajemo iz naloga kralja Vladislava ^e§koga, kojim na 3. oktobra 
zapovieda Osvaldu, biskupu zagrebaSkomu i njegovu vikaru Gjuri, 
biskupu roXnanskomu, te banom hrvatskim i svomu tovamiku Ladi- 
slavu Egervaru te Andriji i GaSparu, sinovom Ivana Heninga susjed- 
gradskoga, da Dominikane zagrebacke i njihov posjed SIaveti<5, koje je 
on uzeo pod svoje kraljevsko okrilje, da ih §tite i brane, a naro£ito 



» Doc. 347. 357. 
• Doc. 365. 



Franjevcu CLXIX 

proli nasilju plenii<5ah: Gjurc, Pctra, Pavla i Jakoba Or§i<5ah, koji ih 
u tom x>osjcdu vrlo uznemiruju.* 

Za popravak je crkve i samostana zagrebaSkih Dominikanah 
biskup Osvaldo oporuCno ostavio 50 for.' 

Franjevci. O franjeva^kom samostanu, koji je postojao na kaptolu 

ved druge polovine XIII. vicka (sv. I. str. CLV— CLVI), u XV. vieku 

toliko znamo, u koliko su im namienjeni bili oporuSni zapisi. — Oko 

godine 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, na samrtnom casu u 

prisudu svoga brata Hinka, pcSujskoga biskupa, te Ivana literata, 

cinovnika rakovackoga i gradskoga Ijecnika Vlkana, oporuSio je znatnu 

svotu, da se njom kupi za spas njegove duSe kakov posjed za franje- 

vacki samostan. Rec^eni ovrSitelji oporuke dogovorno sa Franjevci 

kupili su za 80 for. od Mihalja, sina Sebastijanova, bivSega sudca, 

njegov mlin sa nuzgrednimi sgradami i oranicom mcdju potoci Mati- 

cinom i Pretokom i medju mlini plemi<5a Ladislava ZenSeja i djccc 

Ivana, sina Jakoba Boljeva. Ovaj kup prijavili su na 25. julija 1425. 

gradskomu poglavarstvu, jer je kupljeni mlin bio u obscgu gradske 

ob^ne, a ono je to kupovanjc priznalo i potvrdilo pridodavSi, da 

franjevacki samostan nikada ne smije taj mlin s oranicom odtudjiti 

izpod vlasti gradske obdinc' 

Drugi Ivan Alben, biskup zagreba£ki, ostavio je (1433.) opo- 
rucno franjcvackomu samostanu 50 for.^ 

Na 4. januara god. 1443. Gjuro, sin Nikole BakSe, gradjanin 
zagrebaSki, inaSe plcmid Pribidki, odrcdi na samrtnom casu, da se 
njcgovo orulje za spas njegove duSe dadc franjevaSkomu samostanu 
i umrlo tielo da mu se ondjc pokopa.^ 

Matija FarkaS, sin plcmida Egidija KlokoSkoga, gradjanin zagre- 
baSki, ustmcno pred svjedoci oporuSi, da sc proda po njcgovoj smrti 
i zcne mu Katc njegova sjenokoSa u gradskom podru^ju, a dobivcn 
za nju novac da se dadc franjcvaikomu samostanu u ime zaduSbinc. 
No udova njegova Kata zcle(5i pospjc§iti spas duSc svoga preminuloga 
mu2a proda odmah po smrti rcScnu sjenokoSu svomu sestri(5u Gjuri, 
sinu Mavra KlokoSkoga, za 15 for. te na 11. junija god. 1453. pred 
gradskim zastupstvom osobno prisutna sa franjevackim gvardijanom 
Bcncdiktom, izjavi, da je tu sjcnokoSu prcma namjeni pokojnikovoj 
prodala za 15 for. a dobljen novac dala u ime zaduSbine franjevac- 

* Doc 371. 
» Doc. 394. 

' Doc. 42. 166. 

* Doc 63. 

* Doc. 134. 



CLXX Skole, uboinice, kupaliHe. 



komu samostanu, §to je i prisutni gvardijan potvrdio i obrekao, da 
ce tu svotu unesti u korist samostana.^ 

Napokon godine 1499. na 15. aprila oporuCno ostavi 25 for. 
biskup Osvaldo samostanu zagrebaSkih Franjevacah.* 

Skole, uboznice, kupaliste, U XIV. vieku bijahu sjemeni§tne Skole 
preustrojene i donekle uredjene prema slicnim Skolam dnigih cvro- 
pejskih gradovah. U tom je jo§te vieku bilo u njih uSenikah iz sva- 
koga sloja pu^anstva a i svake dobe, poSevSi od malenih djakah, 
^koji ne mogahu podnieti zime te im je bilo dozvoljeno, da drvci 
ugriju §kolu^, do odraslih mladidah. Ucitelju ili Skolastiku placala se 
§kolarina ili u novcu ili u prirodninah, a oproSteni bijahu od nje 
osim siromakah ucenikah joSte i uSenici, kojim su bili kanonici ro- 
djaci, kao i oni mladii^i, koji su uSili na troSak kaptolski. 

Tadanja obuka dielila se u ova tri glavna odsjeka: u prvom, 
prozvanom gramaticalia, uSila se latinska slovnica. Kada su nju toSno 
nauHli, predavala im se sintaksa ili skladnja; u drugom, logicaiia, 
tumacila se retorika i logika, a napokon u tredem teologia, Uz ove 
znanosti ucili se djaci i raSunati, u koliko je za tada potrebno bilo. 
Osobit se takodjer obzir uzimao na crkveno pjevanje svedenickomu 
stalezu toliko nuzdno. (Vidi I. svez. str. CLVII — CLIX.) 

U XV. vieku, ako sc u glavnom obu6avanje temeljilo na re- 
cenoj osnovi, ali se mnogimi pisanimi naucnimi djeli usavrSivalo. Na 
podlozi inventara stolne crkve, pisana polovinom XV. vicka,' moiemo 
spomenuti nekoja valnija za obuku priruSna djela. Za obuku grama- 
tikalijah rabio se tako zvani y,Catholicon, seu Dictionarium reale^^ Sto 
ga u XIII. vieku sastavio Dominikanac Ivan Balbo, te Hugociev Pro- 
saicus. Z2i logikalia te za pouku u retorici ili govornictvu rabili su 
govori fratra Armanda de Belkomisa, fratra Riharda i Brandana, i 
Dialectica nepoznata pisca. Ako i latinskih klasicnih autorah nisu £itali 
u Skoli, ali su ipak mnogi citali legende i joSte tako zvana „Gesta 
Romanorum* t. j. price trojanskom ratu, o Aleksandru Velikom i o 
rimskih carevih. Ovo djelo bijaSe bogato zastupano u evropskoj lite- 
raturi srednjega vieka i rado se Citalo §to za zabavu §to za pouku. 
NajjaCe bijaSe zastupana teologija. Osim biblije s glosami Sitali su se 
za dogmatiku i moralku uz Petra Lombarda traktati ili Summae sv. 
Tome Akvinca, sv. Grgura velikoga itd. ; za ucenje crkvenoga prava 
sluzio je Decreium Gratiani. Decretales Gregorii PP. IX., Liber sextus 
Bonifacii VIII., a narocito «Clemenlina", a poznat bija§e joSte i codex 

* Doc. 171. 
■ Doc. 394. 
' Starine jugosl. akad. knj. XIII 



SkoU. CLXXI 

Justinianov. — Za liturgiku rabio je tako zvani «raticnale divinorum 
officionim* i «rubricae missalis, brcviarii", doSim je za pastoral sluHo 
,liber archidiaconus dictus, de cura et officio pastoris animarum". 

Ako i bijaSe prepovjedjeno sve<5enstvu baviti se kirurgijom, to 
mu se ipak nije branilo baviti se medicinom, pa u XV. joSte vieku 
nalazimo kao doktore medicine zagrebacke kanonike: Mihalja (1433.) 
i Makvarda (1452.), a za tu znanost rabila su djela: Hipokrata, Gal- 
lena, Avicene, Serapiona, Elbukazena, Albumetra, Rasisa i dr. Ciela 
pak ta znanost sastojala je samo u proucenju Ijekovita bilja i o nje- 
govoj uporabi. 

Povrh pomenutih naukah osvrtalo se u to doba osobito takodjer 
i na glasbu, „artem musicam et peritiam cantandi" ; u njoj je podu- 
cavao kanonik kantor ili njegov zamjenik vjeSti pjevaC svedenik, pro- 
zvan succentor^ koga je kantor pla<5ao. Pjevalo se samo poslije podne 
po jedan ili viSe danah pred svetkovinami. — U crkvi se pjcvalo 
uz sviranje i bez sviranja na orguljah. 

Prona§a§(5em tiska (1455.) malo po malo olakotilo se i una- 
priedilo obucavanje zagrebacke sjemeniStne mladel^i. 

Profesori na tadanjem zagrebaSkom sjemeniStu bijahu kanonici 
magistri, a ravnateljem kanonik lektor kaptola zagrebaSkoga. PoSto 
ih je medju onovremenimi kanonici bilo, koji bijahu y,decretorum 
doctores'', koji su se te Casti domakli uced se na kojem sveuciliStu u 
Italiji, to mozemo redi, da je dovoljno struJfnih silah djelovalo u poduci. 

Vrlo zalimo, da u onoj mnoSini rukopisah uSevnoga sadrlaja, 
koju spominje pomenuti inventar stolne crkve, ne nalazimo imena i 
njihovih pisacah il prepisa2^ah, da bismo mogli odgonetnuti, koje se 
liSnosti kojom znanosti bavile, ali ipak spomenut t\i primjera radi: 
Decretalium libri, descripti per Blasium de Marocha, canon. zagrab. 
ann. 1476. — Elucidarium rituum missae, horarum canonicarum etc. 
Scripsit Helias de Draganich anno 1 440. — Horborich Viihelmi : 
Decisiones de Rota capituli zagrabiensis etc. 

Patrioti&iu srcu vrlo godi, da ipak uz oru2je, koje se brusilo 
proti izvanjskomu neprijatelju, a lalibole kad kada i proti najblizemu 
susjedu, ipak se nastojalo i prosvjeti bar nekojih umnih Ijudih, koji 
bijahu odaslani u inozemstvo (naroSto u Italiju, a na pose u Bolonju)» 
da se ondje naobraze, a vrativSi se ku<5i da poducavaju kod kude i 
zivom rjeci i umnimi djeli. Liep i doisto svake hvale dostojan dokaz 
za to nalazimo u kaptola zagrdbaSkoga u zakljucku stvorenom go- 
dine 1478., kojim se nepobitno odredjuje, da kanonikom, koji su 
izvan domovine na nauci, pripada podpuni diel svih kanonickih do- 



CLXXII Uboznice. 



hodakah.^ — Povrh toga kaptol je zagreba<^ki pripomogao i doma<^oj 
ucedoj mladezi u zagrebackom sjemeniStu (scholaribus) ne samo milo- 
dari pojedinacah, ye<5 da podpora bude i§to izdaSnija, odredio g. 1489^ 
da se suviSak one globe, koju su nemami bilo kanonici bilo preben- 
dari za propust sluzbe bozje u stolnoj crkvi morali platiti, daruje 
djakom zagrebackoga sjemeniSta.' 

Napokon primetnuti mi je, da je u XV. vieku prestalo u za- 
grebackom sjemeniStu obu^avanje u prvih pocetcih citanja, pisanja i 
ra^unanja; tu su zada<5u preuzeli donekle samostani i gradske Skole, 
iz kojih su istom, svrSivSi ih ondje valjanim uspjehom, prelazili radi 
viSe naobrazbe u sjemeniStne §koIe. 

Uboznice. Spomenuo sam (svez. I. slr. CLIX), da je na zagre- 
backom kaptolu ve6 polovinom XIV. vieka postojala uboznica ili 
bolnica pod naslovom sv. Jelisave. Sto milodari §to oporucnimi zapisi 
uzdrzavala se ova uboznica ; tako joj, u koliko nam je poznato, biskup 
Ivan Alben (f 1433.) oporucno ostavio 25 for.;' a biskup Osvaldo 
(f 1499.) za njezin popravak 100 for.* — Povrh toga imala je ta 
uboznica i nekretnih posjedah, koji su god. 1481. dosta prostrani bili; 
na ime: dvadeset i pol rali oranicah i dvie sjenokoSe na dvadeset 
kosacah u kotaru laSkouIickom.^ 

Ovom je uboznicom upravljao ili koji kanonik ili drugi koji 
sve<5enik, i zvao se „rector hospitalis*', a poznata su nam dvojica, i 
to: Stjepan kanonik od 1433 — 1439. i Ivan 1465. 

Polovinom XV. vieka po nehajstvu biskupah i kaptola zagre- 
backoga doSIa je sgrada ove bolnice u vrlo troSno stanje, a i nje- 
zinom se imovinom kojekako upravljalo. Ovomu nemaru doskocio je 
biskup Benedikt, te je iz pukoga milosrdja za sirotinju svojim troSkom 
obnovio bolnicu, da bude dostojnom pribranom za njegu bolestnikah, 
i odredio shodno za uzdrSavanje njezina sve<^enika upravitelja, a glede 
same uprave za budu<5a vremena dokinuv dotadanju zlorabu ustanovio: 
da u budu^e ne smije biskupska sluzincad u re<^enoj bolnici i njezinih 
prostorijah stanovati ; da biskup zagrebacki za upravitelja ove bolnice, 
kako je do sada bivalo, ne smije ni siliti ni postaviti ikojega kano- 
nika zagrebackoga ; da milodari i oporucni zapisi, bili oni u posjedih, 
oranicah, sjenokoSah ili druge koje mu drago vriednosti dane i za- 
pisane ovoj bolnici, ne smiju joj se pod nikakov nacin oteti. Da ovo 

* Doc. 314. 

• Doc. 351. 

' Doc. 63. 

* Doc. 394. 

* Doc. 325. 



• 



Uboinice, CLXXIII 



sve za bududa vremena ostane netaknuto i nepovriedjeno, zamolio je 
isti biskup papu Nikolu V., da sve to apoStolskom vlasti potvrdi. 
Prema tomu nalozi na 15. augusta g. 1453. papa opatu zagrebai^kih 
Cistercitah Mateju, da to^no prouci re£ene ustanove, a pronadje li ih 
valjanimi, da ih u njegovo ime potvrdi. A poSto su one u istinu od- 
govarale zahtjevom i probitku recene bolnice, to ih opat na 6. ok- 
tobra i potvrdio.* 

Ali uz prkos ove potvrde, zaStidene duhovnom vlasti i crkve- 
nimi kaznami, bilo je osobah, koje se o nju ogrie§ile. Imamo za to 
dva primjera: g. 1465. utuzio je Ivan rektor ove bolnice opatu Cister- 
citskomu, kao Stitniku bolniSkih pravah, plemida Hermana sa ^ave i 
njegovu mater Ursulu, Sto nisu neki predij, ostavljen ovoj bolnici, 
htjeli joj predati. Opat je, sluiedi se crkvenom vlasti, ove odpornike 
izob<5io, nu poSto je taj pricpor bio svjetske naravi, te bi se morao 
razpravljati pred biskupskim glavnim upraviteljem dobarah, to se iz- 
ob<5eni obratili molbom na kralja Matija§a, moled ga, da zapovjedi 
opatu, da digne s njih crkveno izobdenje, a priepor da se svede na 
svjetovno sudiSte, kamo po svojoj naravi spada.' — Da li se svrSio 
na korist bolnice ili nije, ne imamo za to viestih. 

I sam biskup zagrebaSki Osvaldo, upuden bez dvojbe od zlo- 
glasnoga svoga glavnoga upravitelja dobarah plemi(5a Petra Gudo- 
veckoga, oteo je godine 1480. dvadeset i pol rali oranicah i dvie 
sjenokoie u kotaru la§koulickom, §to bijaSe viastniStvo ove bolnice ; 
ali poSto je bio na velikoj skup§tini lupanije zagrebacke, dr^anoj 
mjeseca febniara 1481., osudjen, to je sve povratio bolnici.' 

Osim ubolnice sv. Jelisave bila je s lieve strane MedveScaka u 
La§koj ulici, u biskupskoj jurisdikciji, joSte jedna uboznica pod na- 
slovom sv. Antuna. Polovinom XIV. vieka spominje se u LaSkoj ulici 
zupna crkva sv. Antuna, te je ta bolnica morala biti nekako blizu 
nje. Kad je ta bolnica nastala, tko ju utemeljio i kako, nije nam po- 
znato; ali njoj poznato nam je samo to, da joj god. 1433. biskup 
Ivan Alben oporucno ostavio 25 for., a biskup Osvaldo god. 1499. 
opet oporuSio 50 for.* 

Daleko izpod LaSke ulice blizu Save tecajem XV. vieka posto- 
jala je joSte bolnica za siromaSne gubavce (pro pauperibus leprosis 
in suburbio zagrabiensi t. j. prastaroga Zagreba) pod naslovom sv. 
Petra, kojoj je g. 1433. biskup Ivan Alben oporucno ostavio 25 for.^ 



* Doc. 172. 174 

* Doc. 243. 
3 Doc 325. 

* Doc. 63. 394. 
» Doc. 63. 



CLXXIV KupalUte. 



KupalUU. Na lievoj obali potoka Medve§^aka, a ne daleko Cister- 
citskoga samostana, bija§e kupaliSte, nekoS Cistercitsko, koje je g. 1376- 
proSlo u vlastniCtvo prebendarskoga sbora. (Vidi I. sv. str. CLIX — CLXIL) 
Od to doba, §to je prebendarski sbor uSinio za to kupaliSte i kako 
ga uzdr^avao, ne imamo upravo nikakovih viestih, no ipak toliko do- 
znasmo, da je prema svrSetku XV. vieka njegova sgrada, a osobito 
krov, vrlo troSna bila. Dobrotvori prebendarskoga sbora i ovdje mu 
svojimi milodari pritekli u pomo<5. Spominje se u prebendarskih za- 
piscih, da je neki plemi6 iz Velike mlake poklonio za popravak kupa- 
Ii§ta jedan zaselak, a prebendari da su ga prodali i za taj novac kupili 
kotao za grijanje vode. Istodobno kastelan grada StjeniSnjaka darovao 
je u ime popravka 100 for., a Gjuro arcidjakon bek§inski, da se kupa- 
Ii§te podzida i popravi, darovao je sboru 100 for.; a napokon go- 
dine 1498., da se popravljenu tako kupaliStu stavi novi krov, prikazao 
je Matej, kanonik pojac stolne crkve, 100 for. 

Prebendarski je sbor svoje kupali§te davao u najam, a kada ga, 
kako eto spomenuh, popravio i za kupke udesio, propisao je uvjete 
za najamnike i ustanovio cjenik, odrediv ovako: da se za puStanje 
krvi kojega clana prebendara bere pristojba po starom obi5aju t. j. 
od male ^iile Setiri be^a (wiennenses), a od vece dva solda. Za stav- 
Ijanje rogovah, i to za pet rogovah jedan be£. — Kabli<5e male mora 
kupaliStni najamnik sam nabaviti, a koliko ih je u kupaliStu naSao 
kao inventar, toliko ih mora ostaviti. — Dvie pedi, kad potrebno 
bude, duzan je najamnik popraviti. — Stare banje mora sam popravljati, 
a nove nabavit de sbor. — Kada brije kojega prebendara, da uzme 
dobre britve, a ne onakove, kakovimi seljake briju. — Jo§te se na- 
glasuje, da, kada se prebendari kupaju, da ih podvorkinje kupaliStne 
ne posluzuju, osobito ako se tada i svjetovnjaci kupaju. 



» ■ ■ 



Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 

oblasti. 

Zametak i povod najprije svadjam, a kasnije i krvavim sukobom 
medju ova dva susjeda t. j. medju kaptolskom i gradskom jurisdik- 
cijom, bijaSe, kako spomenuh (sv. I. str. CLXIII), jedno, §to je zagre- 
backi Gradac, ako je i bio poviSen na slob. kr. grad, donekle ipak 
bio pod^injen kaptolu tim, §to je bilo kaptolu na gradskom tlu (jer je 
starinom njegovo bilo) udieljeno pravo pobiranja gradske pijacovine 
i maltarine; a drugo, §to su gradski posjedi okvireni bili posjedi 
kaptolskimi, odakle nastadoSe cesti priepori o mojem i tvojem, s kojih 
najviSe potekoSe ovi krvavi sukobi. Istina je doduSe, da su mnoge 
nepravde pocinjene bile privolom ili kaptolskom ili gradskom, ali 
su se ipak i zloSini pojedinacah vaviek upisivali u grieh i jednoj i 
drugoj oblasti. 

Ovi sukobi, nastavSi u XIV. vieku (sv. I. str. CLXIII— CLXXX), 
obnavljali se i u XV. uz prkos toga, §to je na la. aprila 1397. radi 
krvavoga nasrtaja na kaptol (u decembru 1396.) sa gradske ob(3ine 
skinuta bila crkvena kletva i obdina primljena bila „u krilo sv. matere 
crkve i u zadrugu vjemih Hristovih", jer kolovodje toga sukoba nisu 
zadovoljili duznosti spram kaptola. O tom nas uvjerava nalog Kost- 
niSkoga crkvenoga sabora, kojim se na prituzbu kaptola zagrebackoga 
zapovieda na 1. junija g 1416. cistercitskomu opatu u Landstrasu, da 
povede iztragu proti gradjanom, koji su prigodom recenoga nasrtaja 
na kaptol nekoje kanonike i sve<5enike poubili, nekoje izranili i utam- 
nicili, te kaptol poplienili i popalilL^ 

Ne imamo viestih, da li je u istinu iztraga povedena bila, ali se 
svakako tim nalogom opet podrafio f alac medju jednom i drugom oblasti. 

Ponajprije indi godine 1421. oko Margaretinja, t. j. za vrieme 
velikoga gradskoga sajma, kada bi po zakonu medju jednom i drugom 

* Doc. 23. 



CLXXVr Sukobi. 

jurisdikcijom morao vladati tako zvani boSji mir (treuga dei), ipak je 
kaptolski sudac Gjuro s oruSanimi svojimi Ijudmi provalio na gradsko 
zemljiSte, te mnoge gradjane i gradske stanovnike iztukao, izranio i 
oplienio, jarme volovske i kola sasjekao, i pohvatavSi nekoje gradjane 
u Popov ih turen zatvorio i drlao ih u zatvoru, dok mu sc svidjelo. * 

Sliedede godine (1422.) ovi se sukobi ne samo nastavili ved 
izvrgli u pravi domadi rat. Oko svetka Blagoviesti ili 25. marta re£eni 
kaptolski sudac Gjuro provalio je na gradske zemlje te mnoge gra- 
djane izbio, tezko ranio i oplienio. Ne dugo za tim ili u utorak 13. 
maja nekoji su znatniji kanonici sa svojimi slugami i kmetovi provalili 
na gradske zemlje, koje su gradjani tada orali, te im sasjekli plugove 
a mnoge oraSe gradjane izbili i tel^ko izranili. Sliededi odmah dan 
kanonik Ladislav Davod bivSi sa kaptolskom posadom u Popovona 
tumu izbacao je na gradsku obdinu, da ju popali, mnoge lumbarde i 
oganj (machinas et pixides sonorosas), a da nije imala ob<5ina oprezne 
straSare, postalo bi od njezina grada jedno gariSte. — Brzo opet za 
^im isti je kanonik Davod uhvatio u gradskoj obdini jednoga gradjanina, 
oteo mu oruije, odielo i novac i taj dan dao je niSaniti i streljicami 
gadjati s Popova tuma na gradjane gradom prolazede i bacao je oganj 
na grad, a bio bi ga popalio, da gradska straiSa nije na oprezu bila. 

Da se kaptolu vrati nemilo za nedrago, to na 7. junija ili na 
svetak presv. Trojstva obsjednu oru2ani gradjani Popov turen u nakani, 
da njegova zapovjednika kanonika Ladislava Davoda uhvate i ubiju, 
te su mu i zasjede postavili, da ga uhite. Da se uzmognu sabrati bez 
buke i zvonjenja i tako sabrani snazno udariti nenadano na kaptol, 
pa ga poplieniti i zapaliti, izvjesi§e crvenu gradsku zastavu na zvonik 
sv. Marka. Ali opazivSi to zapovjednik Popova turaa Ladislav Davo<5 
i docuvSi 2amor i vidjevSi trku oboruzanih gradjanah dosjeti se na 
§to se spremaju, te na dugackom Stapu izvjesi na Popovu turnu bielo 
platno, a tim oznaci i dojavi kaptolu pogibelj, koja mu prieti. Ka- 
.nonici razumjevSi taj znak naorulali su i oni svoje Ijude, a ponesavSi 
dragocjenosti zaklonili se u stolnu crkvu i u biskupski grad. DoznavSi 
to gradjani nisu provalili na kaptol, ved je jedan dio njih navalio na 
kaptolsko zemlji§te Krok zvano, \€ittt, iza dominikanskoga samostana, 
gdje su naSli sluge prepozita Matije sa volovi oraja6i, opsovavSi ih 
zaprietili im, da obustave radnju, pa ih napokon i protjerali odavde; 
docim je druga oruzana gradjanska ceta stojala pripravna, da ako li 
bi prepozit ili kanonici odaslali svoju momSad na Krok, da s njega 
protjeraju gradjansku Setu, tada bi zajedniSkom silom udarila na kaptol. 

* Doc. 29. 



Sukobi. CLXXVn 

r>ok se ovo sgadjalo u Zagrebu, izaslanik gradske obdine notar 

Fabijan bio je u Solnoku kod kralja Sigismunda, traSe^i u ime obdine 

pomod proti nasilju kaptolskom. Na 17. junija, poSto je kralj pisraeno 

strogo ukoTio kaptol, §to gradsku obdinu prie5i obradjivati vlastita 

zemljiSta, koja joj od starine po zakonu pripadaju, dapa^e da je i 

do^o, kako su netom silovito nasrnuli na gradske orace, te im na 

drobno sasjekli plugove i kolesa, to mu strogo nalale, da jednom ve<5 

odustane od nasrtajah; ne posluhne li ga, to de se on svojski zauzeti 

za obranu obdine. 

Medjutim nastavljala se u Zagrebu stara neprijateljstva, a kako 

nam }e ubiljezeno, kakonik lektor Gerardo jednu je cestitu gradjanku, 

zatekavSi ju na kaptolu javno opsovao i izbio, oteo joj pecu s glave, 

a l druSice njezine opsovav§i ih natezao za vlasi. Ne dugo za tim ili 

oko Petrova odaslaii su kanonici svoje oruzane sluge i kmetove na 

gradska zemljiSta, gdje su ubili dva konja bivSega sudca Mihalja i 

dva vola prisefnika Stjepana. 

SazuavSi gradska obdna od svoga notara Fabijana, da je kralj 

strogo zapovjedio kaptolu, da se okani gradskih zemljiStah, odasla u 

nedjelju pred Margaretinjem gradjane Antuna Florentinca i Valenta 

Gubca jo§te s trojicom ili Setvoricom u sakristiju stolne crkve, u koju 

se poslije sborne mise sakupili kanonici u viede, i tu im u ime obdine 

zaprietili, da ne smiju pod zivu glavu odaslati svoje Ijude na Krok, 

da po^nju zrele ve6 usjeve, neka bo znadu, da tt gradjani oruzanom 

rukom odande ih odagnati i Krok obraniti za sebe. 

S ove zabrane nasta sliede<5i dan ili na Margaretinje t. j. na 

sam godiSnji veliki sajam straSan pokolj. Koja ga stranka izazvala, 

ne moSemo \6tno rcdi, ali je u ovih spomenicih ubiljezeno : da su taj 

dan od podneva do mraka, a slieded dan od zore do mraka na glas 

zvonovah stolne crkve kanonici obbruiav svoje sluge, kmetove i ci- 

novnike, uzevSi u pomod orulanu cetu biskupa Ivana Albena, poput 

kakove vojske juriSali na grad. NajlfeS^a da je borba bila uzduz po- 

toka MedveSSaka t. j. na prelazih kod vrela ManduSevca, zupne crkve 

\y, Martina i gradskoga kupaliSta i pod Popovim turnom, gdje je ta 

kanonicka ceta gradjane branede prelaz strelicami mnoge izranila, a 

mnoge na mjestu ubila; te da su i ranjenike i mrtvace sa gradske 

obale prenesli na kaptolsku i tu ih oplienili. U toj bitci da je naro- 

«ito lektor Gerardo ubio s branika strelicom jednoga gradjanina, a 

mnoge izranio, a tako isto da je kanonik Ladislav Davo(5 ucinio 

s Popova tuma. 

Za gradsku pak obcinu veli se, da na Margaretinje oko trece 

ure poslije podne, kada su kanonici sa sve(5enstvom molili vecernju, 

la 



CLXXVIII Sukobi. 

da su gradjani, a naroEito oni iz So$tarske ulice pridrulivSi si nekoliko 
sajmarah, omianom rukom navalili na kaptol i na kanonli^ke dvore, 
a narocito na dvore: Ladislava Davo<^a, Stjepana FarkaSija, Mibalja, 
doktora medicine i kantora Ivana, le potrgavSi kljui5anice i oborivfi 
vrata, odnesoSe posteljinu, pokucstvo, slaninu, rieCju sve, Sto su naSli, 
te na smrt izraniSe : Matiju i Grgu, sluge kanonika Jakoba SrediCkoga, 
i i^etiri sluge kanonika Nikole i to: Luku, Stjepana, Pavla i Petra, te 
sluge Tome prepoztta bai5koga; a ubiSe do smrti Gjuraka, Spana arci- 
djakona dubiiSkoga; Demetra, kmeta kanonika Gjure MoravCana; a 
Tuvaka, kmeta prepozita Matije, strelicami do smrti izraniJe. TrEuci 
slmo i tamo po kaptolu i vicuifi : „junai5ki samo na proklete popoTe, 
poplienimo ih, izranimo i ubijmo, otmimo knjige, kaleie i crkveno 
niho slolne crkve i njihoTU itnovinu, porazdielimo plien, kude si obo- 
gatimo*, dodjoSe do stolne crkve, a ne mc^avSi prodriett u nju iz- 
baciSe na nju mnoge strelice. Medjutim kanonici doznavSi za gra- 
djansku navalu, ne svrSivSi veifenije zakloniSe se u sakristiju, i u nju 
bi doisto gradjani prodrli i kanonike sve do jednoga potukli, da nije 
bilo odvaiEnih Ijudih nekadanjega Dioniia bana, te biskupskih slobod- 
njakah i <^estitih sajmarah, koji su th izpred stolne crkve protjerali. 

Sliede<5i odmah dan opeta se na glas ivona sakupili gradjani, 
a osobito oni u SoStarskoj ulici tom namjerom, da opet nasmu na 
kaptol, da orobe kanonicke dvore, stolnu crkvu i kaptolski arfaiv, a 
kanonike da poubiju; a bili bi to i izveli, da im se sajmari nisu 
snaJno opili i to zaprieiHU 

Biskupa Ivana Albena ne bijaSe tada u Zagrebu, bavio se na 
kraljevu dvoru; ali doznavSi za. taj pokolj vrati se ovamo i pozva 
gradsku obdinu preda se, da povede iztragu; nadje li ju krivom, da 
se opravda i uiJini zadovoljStinu. No kada je ob^ina tvrdokomo od- 
bijala svaki poziv i nikako nije htjela da dodje pred nj^ov sud, to 
ju on na 7. scptembra sveCano prokune tako, da niti jedan gradjanski 
sin do celvrtoga koljena ne mo£e biti ni sve^enikom niti uiivati 
kakove crkvene nadarbine. Prokune indi i izdbti cielu gradsku obdinu, 
sudce, dvanaest priseSnikah, a naroi^ito: sadanjega sudca Kona Flo- 
rentinca; i bivSe sudce: Mihalja Sebastijanova, Ivana £eha, Ivana Si- 
geta, Ivana Ugrina i Vrbana KrapCevica; zatim: Antuna Florenlinca, 
oba Fabijana literata, Gjuni krojaca ; Pavla, Benka, Grgu i Brcka, 
sinove Hudostiicve ; Ivana Peroviia, Gjuru ModniSana, Valentina Gubca ; 
dvie sluge kastelana Jakoba; Andriju, sina Petra Safara; Ladislava 
zlatara; Matiju Skolnika; Stjepana Bakari6i; Jakoba Popovi^t; Diroitra 
RoiSovifa; Vuka klesara; Grgu Optujcana; Ivana Knehta; Tomu po- 
stolara; Andriju Svilida; brafu: Dominika, Pavla, Nikolu i Andriju 



Sukobi. CLXXIX 

Bogdani<5e, riecju sve gradjane, te prepovjedi pod istu kaznu i svako 
oWenje sa izobcenici. — Ovu izpravu o izob<5ei)ju, u kojoj se zagre- 
baSki Gradac i njegovo grad janstvo nazivlje : ^bezvjerni sinovi Belia- 
lovi", ^kuzni narod", «svetoskrni grad", aGomorsko 2iteljstvo", „izo- 
pa£en i bezsvjestan narod", ^ruCeda Xivotinja", ^pobornici vra2ji" i 
,neiikro<5em skot", sastavi i proglasi biskup Alben u ^ai^mi u pone- 
djeljak na 7. septembra u jutro pred svjedoci: Sazmanskimi kanonici 
Dimitrom, Tomom i Jakobom, i pred javnim biljeznikom Jakobom 
Pravdi<5em i mnogimi drugimi.^ 

Da se gradska ob6na o priepornih zemljiStah sa kaptolom te- 
cajem ove godine (1423.) jo§te jednom obratila na kralja kao svoga 
zaStitnika, svjedoci nam pismo Sigismundovo, kojim na 7. decembra 
zapovieda banu i podbanom, da obdinu, koju je u svoju zaStitu primio, 
Stite u svih njezinih posjedovnih pravih i da ju brane proti svakomu 
otimacu.' 

Da su ovi domadi priepori o mojem i tvojem, koji su izazvali 

krvave sukobe, viSemu sudi§tu poznati bili iz tuzbah, u kojih je jedna 

stranka krivila drugu, o tomu ne ima sumnje, ali da i dokazi to po- 

tvrdimo, spomenuti nam je, da je mjeseca oktobra god. 1423. pred 

kraljevskim dvorskim sudcem Matejom Palockim kaptolski izaslanik 

kanonik Gjuro podastro iztragu kaptola Sazmanskoga, kojom se pro- 

naSlo, da su gradjani prije nekoliko godinah silomice oteli kaptolu 

zemlju Bobi&an kod Save u Jarunu i da ju kao i druge jo§te nekoje 

i do sada drze uz prkos zabrani biskupa Ivana Albena, koji je i 

kaptolu i gradjanom zaprietio, da prieporne zemlje tako dugo ne ob- 

radjuju, dok o njima sud ne izre^e svoju odluku.* — Kralj pako 

Sigismund na 25. marta g. 1425. nalaze biskupu zagrebackomu Ivanu 

Albenu i vranskomu prioru Albertu Ungu, da spor o priepomih 

zemljah medju kaptolom i gradskom obdinom, koji ban Herman 

Celjski na vi§u zapovied rieSiti nije mogao, da ga ova dvojica rieSe 

tim, da sva ta zemlji§ta obadju i da im na podlozi starih izpravah 

mejaSe oznaSe i svakoj stranci dadu, §to je njezino, i tako da taj spor 

jednom ve<5 prestane.* 

Taj se kraljev nalog nije izvrSio, jer se obnovili opet sukobi 
medju jednom i drugom oblasti. Pocetkom marta god. 1426. gradjanin 
Andrija Slepkovid znanjem gradske ob<5ine nasrnuo je na javnom 
drumu, §to iz Sume Lonje vodi u grad, na slugu kanonika Gjure Mo- 

* Doc. 32. 
■ Doc. 33. 

* Doc 36. 

* Doc. 41. 



XX Sukobi. 

ina, kada je TOzio drva \z re£ene Sume, poSlo ga je najprije izbio, 

tim ga sasjekao. Isto tako ucinio je sa slugom arcidjakona 
ije.' 

Iste godine pako kaplolski sudac Grga, znaDJem kaptola, dao je 
ipovom turnu jedne nodi ubili nekoliko gradjanah i gradjankah, 

pokopao nekoje u samotn Popovom turnu, a nekoje izvan njega 
azniti mjeslih; a kada je pred kaptolom zagrebackim gradska 
la zahtievala, da se ubtjeni izkopaju i dostojno sahrane, to im 
)I odbio njihoy zahtjev. 

ReEent kaptolski sudac Grga, stojedi sa posadom u Popovom 
I, u gradskoj je obfini jedne nofi sa svojimi Ijudmi podkopao 
a nekoga Kristijana, sina Nikole KaSovcana, i odnio svu robu. 
ie no^i razbio vrata na gradskih mesnicah i odnio sve meso, koje 

koSarah vukli u Popov turen, gdje ga je Grga dao osoliti i u 
objesiti. 

Ovaj isti sudac priToljom kaplolskom bvatao je mnoge gradjane 
idske podanike i do£ljake, te ih plienjao, lukao, nekoje okovao i 
povom turnu zatvorio, a nekoje ondje ubio i pokopao. 

Napokon oko Svieiinice reEene godine znanjem i privoljom ka- 
:a kanlora Ivana njegovi su slugc i kmctovi navalili na gradska 
, a na£avSi ondje gradjane i njihove sluge zarobili ih i vodili 
roblje na kaptol, a bili bi ih t doveli, da nisu zarobljeni putem 
!;Ii groznu viku, na koju se digla potjera, i tako ih jedva oslobodili.* 

Godine pako 1427., kada je u snedu ptije Svieinice Ivan ka- 
: pojac sToje tri sluge i to: Nikolu, Mihalja, sina Demetrova i 
ana poslao s koli, pcd koja bijahu upreJena dva konja, u Jatun, 
ovezu drva za kudnu potrebu, to nadoSavSi onaroo na narocili 
; gradskoga sudca Antuna Florentinca, da i zastupstva navalio je 
sjede na njih gradjanin zagrebaEki Martin krojac s oruzanimi 
ii, koji slugu Mibalja raniSe na glavi, a Stjepana baciSe na zemlju, 
biSe ga po cielom tielu i polumrtva ostaviSe. Tako isto uradiSe 
likolom, a uz to uzeSe ira oni2je, tulce sa strelicami, maifeve i 
irke s novci, a plien predade krojac Martin isti joSte dan grad- 
u poglavarstvu. DoznavSi kaptol po svojih Ijudih za taj nasrlaj, 
a gradskomu poglavarslvu zagrebackoga £upana Maleja s dva 
i sudca: Petra iz Rakovca i Ladislava Gepevskoga, da a ime 
ila prosvjeduju proti lakovu nasrlaju. Isla su trojica drugi dan 
[e toga ili u Eelvrtak poSla na m.iesto, da izlraSe o tom nasrtaju, 

■ Doc, 4O. 



Sukobi. CLXXXI 

i tuj nadjoSe u istinu okrvareno zemljiSte. Kod tc iztrage bijaSe na- 

zo£an i krojac Martin, koji rece tom sgodom : ^nam su doduSe kap- 

tolski Ijudi u toj §umi otimali sjekire, ali ih mi sada tako zastraSismo, 

da u buduce ne tt, viSe ovamo dolaziti". — Iztragu re£ene trojice 

odaslao je kaptol kralju Sigismundu, da krivce kazni. — Na kraljevu 

zapovied poSao je u ime kaptola Sazmanskoga njegov prebendar Fa- 

bijan s kraljevim pristavom Ladislavom DrenovCanom, da povede iz- 

novicnu iztragu, a povedSi ju doznado§e od ocevidacah, da se u istinu 

ovaj krvni nasrtaj onako svrSio, kako je jurve kralju bio dojavljen.^ 

Iste je godine neki Kost, kapelan kanonika Fabijana, njegovim 

znanjem a privoljom kaptola buzdovanom izranio postolaia Martina, 

ostavivSi ga polumrtva.* — Gradska je pako obdna recene godine 

silomice otela prebendarski posjed Otok preko Save, §to ga ovomu 

sboru poklonio nekoC kanonik Buza u ime altarijske zaklade.' 

Polovinom maja god. 1431. gradski sudac Antun Talijan s pri- 
seznici : Benkom, Gjurom, JakSom Boletidem, Mihaljem Sebastijanovim, 
Martinom, Ivanom Perinim i ostalimi oru^animi gradjani konjanici i 
pjeSaci provaliSe na kaptolsku sjenokoSu u RudeSu i tuj zasuSe me- 
djaSnu grabu, koju je kaptol nedavno velikim tro§kom dao obnoviti 
i tako ju izravna§e zemljom, da joj se svaki i najmanji trag zameo; 
a tada natjeravSi onamo svoje blago pasijahu ga oru^ani mnogo danah, 
a tim reSenu sjenokoSu sasvim uniStiSe. 

Na slican naSin zaposjednuSe i neke kaptolske oranice u Vrabcih 
i Grmlju (danal KustoSiji). Sliede<5e pako godine (1433.) odagnavSi 
svoje blago na reSenu sjenoko§u u RudeSu pasli ga naoruSani ondje 
za Ijetno doba, da se ni jedan kaptolski covjek nije usudio onamo; 
svakoga bo, koji bi se ondje desio, ubili bi, i tim si na neki nacin 
pomenutu sjenokoSu i oranice prisvojili. 

Ovo smetanje posjeda prijavi kaptol kralju Sigismundu, koji je 
tada bio u Italiji, te on na la. septembra g. 1432. napisav pismo 
gradskoj obdini i ukoriv ju radi svojatanja recene sjenokoSe i oranicah 
zapovjedi joj, da kaptolu vrati, §to je njegovo, jer da (5e, ne ucini li 
toga, zapovjediti biskupu Ivanu Albenu i banu Herman Celjskomu, 
da ju na to prisile. 

Da je ova kraljeva zapovied bezuspjeSnom bila, dokazom je, §to 
je Sigismund prve cetvrti god. 1433. nalolio kaptolu Sazmanskomu, 
da povede iztragu osvojenih zemlji§tih. Prema tomu nalogu odasla 
cazmanski kaptol svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 

* Doc. 47. 
■ Doc 51. 

• Doc. 62. 



CLXXXri SuJhh. 

Blaiem sa Trstenika doiavSi u sriedu poslije Crjetnice (8. aprila) na 
mjesto izpitujut^ doinaSe, da se u istinu gradska ob^a o rd^ih 
jemljiStih onatto ogrieSila, kako ju je kaptol lulio, pa toga radi nju 
t. j. DJezino zastupstvo: Stjepana sudca i priselniheiMihalja Sebasti- 
janoTa, Antuna Talijana, Benka, Petra Ugrina, Gjuiu, Nikolu, Fabijana 
Frica, filaiEa Vitezi<fa i Gjuni, sina Franjina, pozovu oa snd 
rgjevsku osminu. 

ako se je taj spor rjeSavao, nisu nam listine saCuvale, no znamo, 
a 34. juna (1433) naloJio ban Herman Celjski Ivanu, btskupu 
mu, Nikoli sa Orbave, (azmanskomu lektoru, Peiru Adamovu, 
:Iju dobarah biskupa zagrebaSkoga, Gjuri, plemiiiu bisafkomu, 
lu kapetanu Ivanu Vereinburgeru i Mihalju iz Ravna, da obadjn 
priepomih viSe reSenih zemljiSlah, da ih pregledju i prema 
lu izkazu novimi znakovi oznai^ i obje pruce stranke pozova 
ega na sud u budufih osminah svetka sv. Jakoba, gdje ie on 
: temeljito rie§iti. — Tezko je vjerovati , da je ban rieSio taj 
oSto na 33. decembra i. g. javlja iz Bazileje kralj Sigismund 
ij ob^ini: da su mu se prituzili kanonici Ivan BahenStein, arci- 
komami£ki i Ivan arcidjakon vrbovacki, da ova obtiina smeta 
lutptolu uiivanje njegovih zemljiStah, akoprem je on t. j. kralj, 

se sjeda, naloiio ve£ bio banu Hermanu Celjskomu, da laj 
ni spor izravna, ali da ban niSta nije ucinio; pa toga radt 
sada ^adskoj ob^ini, da glede priepomih zemljiSlah dotle mi- 
)k ban ili tko drugi, koga on ovlasti, pru ne rieSi; a ne bude 
vala, da ie naloHli a ovim ve£ i nala2e Maiku Talovcu, guber- 
biskupskih dobarah a ujedno i upravitelju gradske ob^ioe, koji 
irisiliti, da se toj odredbi pokori.^ 

a se u Sto tamnijoj slici predoi^i kralju gradska ob^ina, nije 
io kaplo! lom sgodom, kada je utu£io ob^inu, da je posvojila 
ice sjenokoSe u RudeSu i oranice u Vrab^ih i Grmlju, dojaviti 
i sukobe i pokolj od godine 1432. i zamoliti ga, da i o lom 
iztragu. I ovoj sc molbi kralj odazove, le naloii kaplolu £az- 
mu, da i o tom potanko iztra£i. Na kraljevu zapovied naloii 
Eazmanski svomu prebendaru Gjuri, koga je poslao sa pome- 
iur kraljevim pristavom Blaiom sa Trstenika, da iztraSuju o 
noj sjenokoSi i oranicah, a ujedno da i to£no izpituju i za one 
i pokolj od godine 1433. 

1 sriedu poslije Cvjetnice (1433.) recena dvojica, kada su povela 
priepomoj sjenokoSi i oranicab, propitkujud u Zagrebu i u 

Doc. 61. 64. 65. 69. 



Sukobi. CLXXXIII 



okolid jaTQO i tajno za krivce onih sukobab i pokolja u god. 1432. 
doznaSe to, da su glavni zac^etnici ovi bili: Kun, sudac; Valentin 
Gubcc, Antun Florentinac, Ivan, sin Perin; Dimitrija; Martin, posto- 
larski dekan; Gjuro iz SoStarske ulice, Andrija, sin Petrov; Pavao 
Tatar, priseznici ; Mihalj, sin Sebastijanov ; Ivan SigetS^ak, Ivan Pehem, 
Ivan Ugrin, Grga Hudo§tih i brat mu Brcko, JakSin, sin Bokov ; Kle- 
ment trgovac, Jakomel, Pavao, sin Zivanov ; Pavao Ugrin, Egidij mesar, 
Antun, Petar PIemen§dak, Cagancevid, Pavao §alkovi6, Pavao mesar, 
Martin priseSnik, BIa2 Fravin, Lovro trgovac, Lovro ZidovCid, Andrija 
Stepkovid, Dominik Maletid, Stjepan Rakaric literat, Grga, sin Valen- 
tinov ; Benedikt crveni, Dionil Moslavec, Pavao RuSman, Matija krojaS, 
Ladislav i Emerik zlatari, FarkaS, sin Egidijev; Ivan Taljan, Pavao 
krojaS, KuSec mesar; Dominik i Pavao sedlari, Nenad, BlaS postolar, 
Stjepan Kved, kovaS; Ivan krznar, Nikola, Andrija Bogdanid, Klement 
Pravdid, Pavao Ivankovid, Ambrozij, Gjuro, sin Franjin ; Toma Krivid, 
Toma Kranjac, Nikola, Valentin Peren, Gjurak i Valentin Moslavidi, 
Pavao strelar, Toma Divjak, Jakob i Ilija strelari, Ivan Iu£ar, Va- 
lentin postolar, te Valentin, sin Antunov i Gal luCari i svi ostali 
gradjani i obdnari, te su ove t. j. cielu obdinu radi tih sukobah po- 
zvali na kraljev sud u osmini Gjurgjeva. Sa Gjurgjevske osmine od- 
godila se ova razprava na osminu svetka Jakobova, a jerbo i tada 
ne dodjoSe gradjani pred sud, to kraljevski dvorski sudac Matej Pa- 
locki nalozi kaptolu Sazmanskomu, da poSalje svoga izaslanika, koji 
da u nazoSnosti kraljeva pristava, bilo Valentina, sina Stjepanova, ili 
Nikole i Dimitra s Drenove ili Dioniza s Adamovca pozovu gradsku 
obcinu na kraljevski sud na osminu Miholjsku i da plati globu od 
66 marakah kraljevskomu sudcu a toliko i kaptolu.^ 

Dvie dakle velike parnice zapodjeo je u godini 1433. kaptol 
zagrebaSki sa gradskom obdnom, od kojih za oba protivnika od oso- 
bite valnosti bila je ona o priepornih posjedih u RudeSu, Vrabcih i 
Grmlju; a manje, koja se protezala na sukobe i pokolj od g. 1422.; a 
uz nje vodio je joSte i onu gradjanskom nasrtaju na kaptolske Ijude 
u Sumi Jarunu pred Svie<5nicom god. 1427. 

Glede priepomih indi posjedah prema narocitu kraljevu nalogu 
pozove u ponedjeljak na 5. julija g. 1434. Matko Talovac, svjetovni 
upravitelj biskupije zagrebaSke, obadvie stranke preda se na sud. 
Kaptol zagrebaSki zastupao je tom sgodom kanonik kantor Ivan, ta- 
danji kaptolski vikar, i neki joSte kanonici; gradsku pako ob<5inu 
njezin sudac Ivan Perovic, i stari sudci Anlun Taljan, Petar Ugrin i 



* Doc. 68. 77. 79. 



CLXXXIV Suikobi, 



Stjepan, te Toma, sin ^unov, Gjuro krojaS, Beoko krojac i Fabijan 
literat, ob<5inski priseznici. Ponajprije kaptolski izaslanici izjaviie, da 
su po nalogu kralja Sigismunda (1433.): pokojni biskup Ivan Alben 
s izabranim kninskim biskupom Ivanom te s Petrom, sinom Ada* 
movim od sv. Duha i s Mihaljem, protonotarom zupanije krilevacke, 
i Ivanom, plemi^em Rakovackim, kao ovlaSteni na to sudci, obaSli i 
pregledali na podlozi gruntovnih izpravah prieporna zemljiSta medju 
kaptolskom i gradskom obdinom, a pregledavSi ih, po§to za tada nisu 
mogli svim tocno oznaciti medje, to da su obim prudim strankam 
strogo nalozili, da (ostavivSi netaknute nekoje do tada priepome zemlje), 
ne smije nijedna stranka preko onoga, §to do tada mimo uSiva, nlSta 
viSe ni posvojiti, ni preorati, ni izkrciti ; ali da su gradjani zagrebaSki 
uz prkos ovoj zabrani i to odmah nakon smrti biskupa Ivana Albena 
(f 14. augusta 1433.) malo po malo osvojili si veliki dio priepomih 
oranicah, Sikarah, sjenokoSah i livadah (§to je po pravu kaptolsko), 
akoprem je kaptol protiva tomu prosvjedovao, to su ih ipak gradjani 
Sto uzorali, §to izkrcili i zasijali, a i popasli i da ih sada driSe kao 
svoju vlastitost. 

Na tu osvadu vi§e receni gradski izaslanici odgovoriSe: da 
gradska obdina nije poslije pomenutoga medjaSnoga razvoda ni§ta po- 
svojila, §to <5e joj i Cestiti Ijudi posvjedociti, i zamoIiSe Matka Ta- 
lovca, da on jo§te jednom dade pregledati priepome zemlje, pa da 
tt se o tom uvjeriti. Talovac u tom prieporu i onako ovIa§ten od 
kralja odasla plemide: Stjepana Bickelija zelingradskoga, Gjum bi- 
sa^koga, FarkaSa sa ObreSa i krilevackoga protonotara Mihalja s dru- 
gimi joSte neporocnimi Ijudmi, koji su u prisudu obih prudih stra* 
nakah obaSIi prieporna zemljiSta, a obaSavSi ih pronaSIi, da su gra- 
djani zagrebacki povrh onoga, §to im je biskup Ivan doznacio, u istinu 
prisvojili veliki dio oranicah, Sikarah i sjenokoSah, i da su Sikare iz- 
krcili i izorali, a sjenokoSe popasli. 

Na podlozi ovoga vjerodostojnoga izvjeStaja Matko Talovac 
ovako izrece (6. julija) svoj sud: premda bi po zakonu morali gra- 
djani gubiti sav prirod, §to je na posvojenih zemlji§tih narastao, za 
sada im ga milostivo prepu§ta; ali po§to je sada drzavnimi poslovi 
zapriecen, da ne mo2e konacno rie§iti toga priepora, to odredjuje, da 
nijedna stranka dotle, dok on taj spor medju njima ne rie§i, ne smije 
obradjivati priepoma zemlji§ta, ve<5 da netelana ostanu; ona pako 
stranka, koja bi se drznula takova §ta pociniti, globit <5e se u aoo 
marakah, od kojih <:e polovina pripasti sudcu, a polovina onoj stranci, 
koja se o toj odluci ogrie§iIa nije.^ 

* Doc. 71. 



SukM. CLXXXV 

UpraTO ti isto doba razpravljala se pred Matkom TaloYcem i 
dniga tuzba zagrebackoga kaptola, koji je zastupao rei^eiii kaptolski 
yikar kanonik kantor Ivan s joSte nekojimi kanonici, tuSed gradsku 
ob6inu, (koju su zastupali : sudac Ivan Perovid s ostalimi viSe re^enimi 
starimi sudci i priseznici), na ime, da su u ovo najskorije doba gra- 
djani zlobno provalili u vrt ^upnoga beneficija lupe sv. Emerika, koji 
lezi na jednoj i drugoj obali potoka MedveSSaka i ondje sasjekli i 
izvadili zelje i drugo povrde, te sav vrt izrovali i uniStili ne hajudi 
ni malo, §to ih je biskupov providnik Pavao od toga nasilja od- 
vracao ; dapace izkopavSi ondje mnogo zemlje zasuli su njom stjesku, 
kojom se potoCnom vodom vrt natapao, a napokon taj vrt posvojili 
na veliku Stetu i Supnikovu i kaptolsku. Na ovo odgovoriSe izaslanici 
gradske obdne, da su to po pripadajudem pravu uSinili, jer dio toga 
yrta, $to je na zapadu, poSto lezi na gradskoj strani, to punim pravom 
pripada gradskoj ob^ini. Na ovu izjavu odvratiSe kaptolski izaslanici, 
ako doduSe zapadni dio toga vrta i lezi u podru^ju gradske ob^ine, 
to ipak ne spada njoj i to usljed nagodbe sklopljene godine 1392. 
medju ob<5inom i ovim kaptolom, gdje se izriSno veli za taj zapadni 
dio, da uz prkos toga, Sto i le2i na ob<5inskoj strani, ipak mora pri- 
pasti kaptolskoj vlasti, te da ga sada gradska obdina nije smjela pri- 
svojiti. Proti ovomu dokazu (jer je i izvomik recene nagodbe pred 
sudom pro^itan bio) prigovoriti se nije moglo, toga radi Matko Ta- 
lovac dosudi priepomi dio recenoga vrta lupnoj nadarbini sv. Eme- 
rika, a ob^inu, $to se usudila uni§titi ga i posvojiti, odsudi na globu 
od 100 marakab, od kojib dvie strane da dobije sudac, a trecu tu- 
zitelj t j. kaptol.^ 

Ni jednoj ni drugoj TalovSevoj priesudi gradska obdina nije za- 
dovoljila, a toga radi utuSena bija§e kralju Si^smundu, koji joj na 
14. septembra (1434.) strogo nalo2i, da u dojduc^ih osminah Bogo- 
javljenja (1435.) dodje u Stolni Biograd pred kraljevski sud, na kojem 
^e on sam rieSiti taj priepor medju strankami.' 

I na taj kraljevski sud nije gradska obdina poslala svojih puno- 
moihiikah;^ dapaSe gradjani su zagreba^ki u proljedu g. 1435. ope- 
tovno provalili na kaptolski posjed Krok ili Tlake, te ondjeSnje ora- 
nice i sjenokoSe, koje su od vajkada kaptolske bile, silomice posvojili> 

Medjutim, dok daljnji teSaj ove pamice nacrtam, od potrebe je 
spomenuti mi nekoje izgrede, koje su pocinili pojedinci za to vrieme 

* Doc. 72. 
■ Doc. 77. 

* Doc 83. 

* Doc. 86, 



CLXXXVI SukM. 

od kako je oastao spor o priepornili zemljab t j. od godine 1431. 
do godine 1435. 

U iztraznom zapisnikn, sastaTljenom na zabtjev gradske obdine, 
kaptolu se u grieh upisuje, Sto je godine 1432. u petak pred Marga- 
retinjem kanonik Nikola Celjski sa znanjem kaptola na samom kaptolu 
izbio i izranio nekoga mesara Marka.^ Zatim, da je god. 1434. ka- 
nonik Petar, arcidjakon dubicki, znanjem kaptola na javnom drumu 
izbio na smrt gradjanina Ivana Pluzara, koji je usljed ranab brzo 
nakon toga i umro. Jo§te, da je prebendar Nikola, kapelan kanonika 
Jakoba Sredi^koga, znanjem njegovim a priTOIjom kaptolskom, su- 
sretSi gradjanina Martina krojac^ izbio ga do krvL — Iste joSte godine 
da su sluge i kmetovi kanonika cuvara Grge s ostalimi kanonickimi 
slugami navalili na gradske paSnjake i tu gradjanina Benka Dudinida 
i njegove sudruge tezko izbili, smrtno izranili i polumrtve ostavili, 
ranjenike oplienili i osam velikib volovab odagnali; pak kada je za 
to i u prisu6] samoga Matka Talovca gradska ob<5ina zahtievala u 
kaptola zadovoljStinu, da ju je kaptol na prosto odbio.' 

Godine 1435. sredinom korizme da je kaptol po svom sudcu i 
jednom joSte popu dva puta dao uhvatiti gradjanina Stjepana posto- 
lara, te ga za ruglo staviti u kladu, te je gradskoj obcini na sramotu 
morao u kladi sjediti, kako se dugo kaptolu svidjalo. — U Setvrtak 
pako pred Cvjetnicom da je kanonik Jakob Sredicki odaslao svoje 
pastire sa govedi u gradska polja, gdje su popasla i pogazila sve 
usjeve na veliku §tetu gradjanah. Kada su gradjani zaplienili goveda 
i odagnali na gradsku viednicu, nije ih gospodar, kako je obi&ij, hotio 
izkupiti, ved se smrcu zaprietio gradjanom; a istom tada, kada se je 
biskupski dvorski zupan zauzeo za krivca, gradska mu je obdna 
predala zaplienjenu marvu. Na Cvjetnicu iste godine kanonik Matija 
Kelked na gradskom je trgu izbio do krvi gradske ribare, pa kada 
su ovi zatrai^ili u gradskoga sudca, da im krivac dade zadovoljStinu, 
a sudac ju zahtievao u kanonika, da ga je taj javno opsovao i obru2io. 
— U cetvrtak poslije Miholjicah da je kanonik Jakob Sredicki pri- 
voljom, dJl, nalogom kaptolskim, naSavSi nocu §est gradjanah, gdje 
pasu na gradskih livadah svoju marvu, sa svojimi Ijudmi nasmuo na 
njih, oteo im odielo i druge stvari, koje su imali uza se, te oplienjene 
dao ih svezati i tudi, a poSto bi ih valjano izbili, svezali ih na repove 
konjah, na kojih je on sa svojimi Ijudmi dojaSio, te ih nemilosrdno 
vukli po zemlji, od koje §estorice drugi se dan jedva naSla samo 

* Doc. 60. 

• Doc. 80. 



Sukobi, cxxxxvn 

- !■ ,, , 

l^etiri, a ostala dva nikako se nadi nisu mogla, te se ne zna, kamo 
su ih zainetnuli. — Povrh toga da su svi kanonici dogovorno odaslali 
naoruSane svoje sluge sa govedi, koja popasoSe, pogaziSe i uniStiSe 
gradske usjeve i sjenokoSe i tim gradjanom nanieSe veliku §tetu. — 
U ^tvrtak prije Duhovah odaslaSe kanonici nekoliko naoniSanih slugah 
u gradska polja, gdje na§av§i gradjanina Petra, da sa dva vola drlja 
za proso, jednoga mu vola na mjestu ubi§e, a tim mu naneso§e neiz- 
mjemu Stetu, jer je timi volovi sluS^io kruh za sebe i za svoju djecu. 
— Na duhovski ponedjeljak kanonik Suvar Grga da je sa svojim 
kmetom Grgom Bogatidicem i ostalimi kmeti golimi sabljami i drugim 
oru^jem znanjem i privoljom kaptola provalio na gradsko tlo oko 
crkve sv. Margarete, a narocito u vrt prisefnika Tome, sina Konova, 
i da su ondje potrgavSi drvenu ogradu ili prostce navalili u vrt, a 
na^vSi ondje slugu Grgu ^urmana uhvatili ga i bacili u tamnicu. — 
Napoko u subotu poslije Ivanja da je kanonik Jakob SrediSki zapo- 
vjedio svojim slugam, koji su navalili na gradski paSnjak, a na§av§i 
ondje postolara Franju, koji je sa svojim slugom pasao jednoga konja 
i ne§to goveda, te su postolara Frana sasvim oplienili, oteli mu konja, 
a slugi mu oteli haljine, pojas s torbom i novci, na veliko ruglo 
gradske obdine.^ 

Nasrtaji pojedinacah, koji su nastali sa spora o priepomih 
zemljah od god. 1431. — 1435., a koje su u grieh upisivali i gradskoj 
ob<5ini i kaptolu, potaknuli su napokon gradjane, te su ozbiljno poceli 
razmiSljati o tom, da se te domade razmirice jednom ved dokrajce i 
toga radi nekako mjeseca oktobra god. 1435. zamolili su po svojih 
izaslanicih kralja Sigismunda, da uzpostavi tako leljeni mir. Na ovu 
molbu nalozi kralj na 9. novembra kaptolu stolnobiogradskomu, da 
odaSalje svoga Sovjeka, koji bi s kraljevim pristavom (a za takove 
oznaSi ili Ladislava Tota susjedgradskoga, ili Nikolu grebengradskoga, 
ili dva Ivana takodjer grebengradska, ili Ivana, Gjuru il Stjepana 
p1emi<5a brezovicka, ili Ladislava ZaIovi<5a s Egidovca), da obadju sva 
priepoma zemljiSta medju kaptolom i gradskom obcinom, i gdje bude 
potrebno, da postave nove vidljive mejaSe i tako svakoj stranci dadu, 
§to joj pripada; koja li se pako tim ne bi zadovoljila ili tomu pri- 
govorila, da ju pozovu u stanoviti rok pred banski sud, a napokon 
da ga cielom svojem postupku obavieste.* 

U koliko je ovomu kraljevu nalogu udovoljeno bilo, nije nam 
poznato, ali nagadjamo, da se kraljeva zapovied nije izvrSila, jer je 
kaptol (1436.) unatoc tomu poSeo obradjivati prieporne zemlje. 

* Doc. 85. 

* Doc. 91. 



GLXXXVni Siikobi. 



Uza to nastavljali se i nasrtaji, jer je kaptolski sudac privoljom 
kaptola s orulfanimi Ijudmi provalio no6u u kliet Martina Cuka, koga 
na§av§i ondje izbi na smrt. Ne dugo za tim ili poSetkom maja da je 
kanonik Gjuro Morav^an na§av§i na pa§i konja gradjanina Nikole 
uhvatio ga i upotrebivSi ga za ku(5nu porabu i ne obziruc se ni naj- 
manje na zahtjev gradske obdine, pridrzao ga. Napokon da su ka- 
nonici mjeseca julija po svojih Ijudih pohvatati dali mnoge gradjane, 
te ih okovali i u Popovom turnu utamnicili.^ 

Povrh toga, na^inom, ne zna se kojim, izposlova kaptol u Matka 
Talovca nekakovo pismo, usljed kojega uvela ga zagrebacka zupanija 
u posjed priepornih zemljah i dozvolila mu, da usjeve njihove, kad 
dozore, pozanje. Za vrieme toga uvedenja ne bijaSe bana Matka Ta- 
lovca kod ku<5e, bio je na ime s vojskom pod gradom Zrinjem. Do- 
znavSi gradska ob<5ina, da je zagrebacka Supanija uvela kaptol u prie- 
porna zemljiSta i uruSila mu Setvu na njih, odaslala je protiva tomu 
dva prosvjeda, jedan u tabor k Matku Talovcu, a drugi kralju Sigis- 
mundu, koji je tada bio u Tglavi u Moravskoj. I uspjela je. — Ban 
bo na 7. augusta (1436.) prema ovoj pritu^bi nalo^i Stjepanu Bicke- 
leju, plemi6u zelingradskomu , te velikomu Supanu, podhipanom i 
velikim sudcem fupanije zagrebacke, da uz prkos tomu, §to su na 
podlozi njegova pisma uveli kaptol u posjed priepomih zemljah i 
dozvolili mu, da usjeve polfanje, da zaprieSe kaptolu, da ih poSeti ne 
smije, ve<5 da ih zupanija pohrani na sigumom mjestu dotle, dok se 
on vrati ku<5i, a tada tt i taj priepor sam rie§iti.* — Kralj pako 
Sigismund na 12. augusta odpisa s Iglave banu, kako su mu utuzili 
u ime gradske ob<5ine njezini izaslanici Valentin, sin Ivkov i Jakob 
Bolje, da je on t. j. ban oko Margaretinja uvesti dao kaptol u posjed 
priepornih oranicah, §ikarah i sjenokoSah, §to je sve od vajkada gradsko 
bilo, te mu nalaze, da ob(5inu u recena zemljiSta iznovice dade uvesti 
i da ju §titi; ho<5e li se pako obje protivne stranke parbiti, to se 
moraju pred njim preti i to u prvih dojdu^ih osminah, cim se u 
kraljevinu povrati, pa da tt im tada on sam suditi.' — Za dva dana 
kaSnje (14. augusta) isti kralj doglasi i palatinu i svomu kraljevskomu 
sudcu, da parnicu, koja je nastala medju kaptolom i gradskom ob- 
^inom, nerieSenom ostave, jer da ju on sam ho<5e rieSiti i to u prvih 
osminah, kada se u kraljevinu povrati, pa bilo na kojemugod mjestu 
u kraljevini.* 

* Doc. 95. 
■ Doc. 96. 

• Doc. 97. 

^ Doc. 98. loi. 



SukobL CLXXXrX 

Kada se svrSetkom oktobra (1436.) ban Matko Taloyac vratio 
u Zagreb, prva mu bija§e duznost, (jer su ga obje stranke saletile, da 
stvar rieSi,) izviestiti kralja cielom ovom zemljiStnom sporu. Na a. 
Qovembra indi izvje§<5uje ban kralja ovako: da je primio njegovo 
pismo od 13. augusta, ali da gradski izaslanici Valentin, sin Ivkov i 
Jakov Bolje nisu o priepomih oranicah, Sikarah i sjenokoSah onako 
izviestili kralja^ kako bi u istinu morali, jer u stvari je to: da je 
nekoS zagrebaSki biskup Ivan Alben s Ivanom biskupom kninskim i 
plemid Petrom, sinom Adamovim od sv. Duha, te s Mihaljem, pra- 
biljeznikom lupanije krizevacke» s Andrijom Vitezom komamiSkim i 
Ivan Totom susjedgradskim, da su obaMi priepome oranice, livade, 
sjenokoSe i Sikare po meja$ih, kako su im ih obje stranke pokazale, 
pak da su isti za ta prieporna zemljiSta jednoj i drugoj stranci za- 
branili, da ih ne smije ni obradjivati ni krSiti, dok se pamica ne 
rie§L Tom su sgodom naimenovali i nekoje Sestite Ijude, koji 6e bditi 
nad tim; ali da su po smrti biskupa Ivana Albena, uz prkos reSene 
zabrane, gradjani zagrebaSki nastavili obradjivati oranice, krSiti Sikare 
i pasti na sjenokoSah, a to u vedem joSte obsegu nego li prije, premda 
se kaptol tomu protivio. Nastavlja za tim ban te veli, da kada se je 
po kraljevu nalogu vratio iz Italije u Zagreb, da je na mnoge i do- 
sadne tuzbe obih stranakah odaslao plemide: Gjuru bisaSkoga, Ivana 
Viteza komarnickoga, kri2eva£koga prabiljelnika Mihalja, Stjepana 
Bickeleja zelingradskoga i Stjepana FarkaSa obre§koga, da priepoma 
zemljiSta obadju i razvide. Oni su pregledavSi ih i uvjerili se, da su 
gradjani zagreba^ki odmah po smrti Ivana Albena u mnogo ve<5em 
obsegu nego li prije preorali, izkrcili i zasijali prieporna zemljiSta; 
a ban da je na to iznovice obim strankam naloilfio pod globu, da se 
suzpregnu telati recena prieporna zemljiSta dotle, dok on taj spor ne 
rieSi, ali se toj zabrani gradjani nisu pokorili, dapace taj smion svoj 
postupak danomice nastavljaju, akoprem im je on to strogo zabranio. 
Napokon, Sto se tice one tocke u kraljevu pismu, gdje se veli, da su 
gradski izaslanici izviestili kralja, da je gradska obcina prieporna 
zemljiSta kao svoje pravo vlastnictvo od vajkada mirno uzLvala, da 
to ne stoji, ved upravo protivno, jer kada je nekoc ban Herman 
Celjski sa banskoga suda odaslao bio neke plemide, a narocito Stjepana 
Huhingera, Supana zagrebackoga, Ivana Tota susjedgradskoga, Gjuru 
bisalkoga i dva velika sudca lupanije zagreba^ke na prieporna zem- 
lji$ta, da su oni izpitavSi mnoge vjerodostojne svjedoke doznali, da 
reCena zemljiSta nisu gradska, dapaSe da ih je gradska obcina uz prkos 
svih prosvjedah i groSnjah ipak posvojila i da ih drSi ; to da je sada 
obim pru^im strankam nalolio, da Sim se kralj vrati u kraljevinu, 



CXC Sukobi, 

da u prvoj sudbenoj osmini, koja ^e nastali, i na kojem god bilo 
mjestu u kraljevini, moraju do<5i pred njega na sud, da im on taj 
spor rieSi.^ 

I o drugoj kaptolskoj tui^bi proti gradskoj obc^ini t. j. ob onom 
nasrtaju i pokolju, koji je poSinila godine 1432., koja se raznimi ro- 
SiSti odgadjala od godine do godine, pocelo se ovom takodjer sgodom 
ozbiljno razpravljati. Spomenuo sam jurve, da je kaptol Cazmanski 
uslied naloga kraljevskoga sudca Matije PaloSkoga poveo god. 1433. 
iztragu proti gradskoj ob<5ini, kojom se doznalo, da se godine 1422. 
gradjani zagrebacki tezko ogrieSili o kaptol, i da se razprava le parnice 
raznimi roSi§ti otezala, te da joj napokon zadnje odrjeSito ro£i§te usta- 
novljeno bilo na osminu Bogojavljenja god. 1435.; ali poSto je spor 
o priepornih zemljah bio preteSniji, da je ova parnica za neko vrieme 
obustavljena bila. 

Istom godine 1438. obnovio ju kaptol zagrebacki, kada je pred 
Miholjem ili 28. septembra r. g. pred kraljevskim sudcem Stjepanom 
fiatorom kaptolski izaslanik Petar podastro tri izprave, koje su se 
odnosile na nasrtaje i pokolj od g. 1422., i to dvie izprave bivSega 
kraljevskoga sudca Matije Palockoga, a tre^u, iztrazni spis kaptola 
5azmanskoga, te zamolio kraljevskoga sudca, da ovu zastarjelu pamicu 
nastavi i konaSno rieSi. Prema toj molbi zamoli na 30. septembra 
Stjepan Bator kaptol 5azmanski, da odaSalje svoga Sovjeka, koji da 
uzme za pristava ili Valenta sina Stjepanova, ili Nikolu ili Dimitra 
sa Drenove, ili DionilSa sina Emerikova s Adamovca, ili Luku ili Mi- 
halja s Male gorice ili Ladomera s Adamovca, pa da pozovu gradsku 
obdinu na kraljev sud oznaSiv im roCiSte osminu Miholja sliede<^ 
godine (1439.) i da joj reknu, da se tomu pozivu pokori i dodje na 
sud; ne dodje li, neka znade, da tt biti osudjenom.' 

Za tjedan danah kasnije ili 6. oktobra 1438. pred istim kra- 
Ijevskim sudcem receni kaptolski izaslanik kanonik Petar, na podlozi 
dvijuh izpravah bivSega sudca Matije Palockoga, a trede iztraSnoga 
spisa kaptola Sazmanskoga, kojimi se dokazuje, da je gradska obcina 
silomice otela kaptolu sjenokoSu u RudeSu i mnoga druga joSte zem- 
IjiSta, zamoli Stjepana Batora, da i tu parnicu nastavi i gradsku obdinu 
na sud pozove. Prema tomu opet Stjepan Bator zamoli cazmanski 
kaptol, da po svojem izaslaniku, (koji da sobom povede jednoga od 
vi§e recenih pristavah.) i glede toga gradsku obdinu pozove na kraljev 
sud u osmini Miholja g. 1439.^ 

* Doc. 103. 104. 

* Doc. 120. 

* Doc. 122 



Sukohi. CXCI 

Prema jednomu i drugomu nalogu kraljevskoga sudca odasla 
kaptol cazmanski svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 
Valentinom, sinom Stjepanovim sa Drenove, najprije u nedjelju poslije 
Male gospoje (13. septembra 1439.) pozvaSe i to prvi put u Vugrovcu, 
a dnigi put odmah sliede6i utorak (15. septembra) u Stubici, a tredi, 
sliede6i dan u Ivanicu, radi jedne i druge parnice zagrebacku gradsku 
obcijiu na kraljev sud za osminu Miholja. 

JoSte je jednu pamicu proti gradskoj obdini obnovio kaptol za- 
grebacki i to onu, kada su pred Svie<hiicu (1427.) neki gradjani zna- 
njem i privoljom ciele obdine nasrnuli u Sumi Jarunu na tri sluge 
kanonika kantora Ivana, koje su ondje i ubili. I radi ove pamtce, 
koja se mnogimi rociSti odgadjala od godine do godine, zamolio je 
kaptolski izaslanik kanonik Petar na kraljevskom sudu (1. julija 1439.) 
samoga kralja Albrehta, da gradsku obdinu radi toga ubojstva pozove 
preda se na sud, i da ju radi toga kazni. Kralj %e odazva ovoj molbi, 
te zapovjedi kaptolu Sazmanskomu, da po svojem izaslaniku i s kra- 
Ijevim pristavom (za kakove su opet isti pristavi bili oznaSeni) po- 
zove na trih mjestih gradsku obdinu na kraljev sud i to za osminu 
Miholja.^ 

Tom sgodom doznao je kralj ne samo za sve nasrtaje gradske 
obdine, ve<5 i za onaj pokolj od god. 1422., te da obdina i sada ne 
miruje, ve(5 da se grozi kaptolu, da <5e prvom sgodom popaliti i ka- 
noni^ke dvorove i stolnu crkvu, dSl, da <5e ih i poubijati. SaznavSi 
kralj za sve ovo, napisa (13. jula) gradskoj ob(^ini pismo puno nego- 
dovanja, te ju kori za tu njezinu gro^nju, jer imade li §to protiv 
kaptola, neka se prituzi kraljevskomu sudu, koji je jedini vlastan 
rieSiti priepor. Da se pako taj ukor u istinu ob(5ini sluzbeno uruci, 
poslao ga kralj kaptolu cazmanskomu, kao vjerodostojnomu mjestu, 
da joj ga on predade. — Na 24. julija ili u petak pred Jakobovom 
do.^v§i u Zagreb cazmanski izaslanik prebendar Stjepan, uruc^io je u 
gradskoj viecnici sakupljenomu gradskomu poglavarstvu ovaj kraljev 
ukor. Gradsko ga poglavarstvo smjerno primilo i sasluSalo, te reklo : 
^Sacuvaj boze! da bismo ikada §to zla namislili kaptolu ili uciniti ili 
smo ucinili.** 

Za tri tezke parnice morala bi gradska ob(5ina odgovarati pred 
kraljevskim sudom, a je li na sud do§la, ne imamo nikakovih viestih, 
te scienimo, da nije na sud nili doSla, ve(5 htjela (kako je tada obi- 
cajno bilo) da se raznimi rociSti rieSenje odgadja, dok bi se napokon 
kojom sgodom i sasvim zaboravilo na tuzbe. 

* Doc. 127. 

* Doc 128. 129. 



cxcir Suiodi. 

Ali staro neprijateljstvo ipak presulo nije. Na 8. januara g. : 
Da duhovnom sudu pred kaptolskini Tikarom IvaROm prebeiK 
^predicatOT dioecesis zagrabiensis" Gjuro de Meglech tuli tada 
gradskoga sudca Nikolu zlatara, te bivSe sudce: Petra Ugriiia, N 
Ilenkija, Ivana Perovi&i, Martina i Bla£a te priseinike: Nikola 
gori6a, Grgu Vre^arifa, Matiju FarkaSa, Gjuru mesaia, Gjuru kn 
Emerika postolara, Emerika Scgu i Valentife i njihovu drtiiEbi 
su s mrSnje proti svefenslTU proSle godiue na dan pred Bartoli 
(33. augusta) njegoya ukui*ana Dominika bcz i najmanje njegove ki 
naSavSi ga u gradskoj obtini uhvatili, utamniiSIi i na groroe : 
udarili te stvari njegove i njegova gospodara i novac, Sto je 
uza se, silom oteli. Kada je u petak poslije toga (30. augusta) r 
Gjuro prebcndar poSao na gradsku vieihiicu i od gradskoga t 
strala zahtievao, da mu ukudana na slobodu puste i Stetu namii 
je sudac i cielo zastupstvo podiglo gioznu viku, opsovali ga proz 
ga psom a ne sve^enikom, te ga po svojih pandurih ziostavlji 
napokon i zatvorili, a tada ga istom iz tamnice pustili, kada je 
p(%Iavarstvom i javnim biljeinikom opozvao sve uvrede nan 
mu od gradskoga poglavarstva, i kao jamce slavio kanonike 1 
IvaniSana i Stjepana sa Visokoga, i sudca Marlina i priseznika Ai 
GoljaSa. obri£ud, da £e dati pismeno oSitovanje, da mu se nlka 
nepravda u^inila nije. Ovu tu£bu pred reCenim kanonikom viki 
Ivanom posvjedofiSe i prisegom potvrdiSe Petsr, iupnik novov 
Antun, rektor gradske ubofnice sv. Marije; i prebendari: Benk 
Poloiidice, Pavao i Matija.* 

Gradskoj se obdini od kaptola predbacivalo i to, da je ona 
dine 1445- za nasilja grofovah Celjskih Friderika i Ulrika i9l 
svimi mogudmi sredstvi na ruku, da su osvojili Popov tuien, u k 
bijaiie pohranjena kaptolska imovina, a osvojivSi ga razoiilt 1 ue 
i njega i pobofne mu sgrade, 3 tim je nanesena bila Steta 01 
kaptolu preko 1000 for.' 

Spomenuh malo prije, da je viSe reCene tri pamice, koje ji 
digao kaptol pred kraljevskim sudom proli obdini, naslojala ob^ini 
gadjali, da bi se tako s vremenom i na njih zaboravilo. Tomu za d 
neka sluiSi, Sto je na 33. oktobra pred velikim tupanom xagreb 
fupanije Gjurom Glanjarom i pred cielom skupStinom gradski 
slanik i priseinik Matija sin Andrijin ulo£io prosvjed proti kaj 
zagrebackomu, navedSi, da kako je na zahtjev kaptola po na 
grofovah Celjskih i banah Frideiika i Ulrlka odmah nakon : 

■ Doc. 135. 

' P«fi. 339 



Sukoift. cxcm 

biskupa Ivana Albena veliki Supan zagrebaSke i^upanije Stjepan Eu- 
hinger s velikimi sudci i drugimi joSte plemidi obaSli prieporna 
zemljtSta medju kaptolom i gradskom obcinom, a ova, premda su 
gradska bila i obdina ih od vajkada mirno uSivala, na podlozi iz- 
krivljene gruntovnice dopitali kaptolu zagrebackomu i u to ime izdali 
i pismene izprave na veliku $tetu gradske obcine, to sada protiva 
tomu svecano da prosvjeduje i moli l^upaniju, da po§to su reSene iz- 
prave o priepomih oranicah, sjenokoSah, livadah i Sikarah izdane 
usljed izkrivljene gruntovnice, da ih ona smatra netocnimi, te da 
kaptol zagreba^ki uz prkos prava gradske obdine ne uvede u posje- 
dovanje istih, niti da mu uruci kakova posjedovna pisma.^ 

Dok se tako rieSenje pamicah odgadjalo od rociSta do ro£iSta» 
stara se neprijateljstva medju ova dva susjeda nastavljala. — G. 1465. 
tuzi kaptol zagrebacki kralju MatijaSu, kako je gradska obiHna, a na- 
roCito : Antun, sudac ; te Martin Martinec, Ivan Perovid, Valentin Sa- 
rovi<5, RavSar, Dioni2 krojaS, Pavao i Benedikt zlatari, Klement mesar, 
Simunovid, Karnii, Stjepan postolar, Jakob postolar, Bla2 krojaS, Filip 
i Luka postolari, Benko dekan, Antun postolar, §tefani<5, Bla2 luSar, 
Platnar, Benedikt trgovac, Lovro sudac, Mihalj krznar, BM ViteJi<5, 
Filip trgovac, Mihalj, sin Valentinov, Matija lu5ar, Toma uzdar, Di- 
mitar krojaC, BlaX trgovac, Pazar trgovac, Gjuro krznar, Hanli<3 tr- 
govac, Toma ^uden, Nikola zlatar, udovica Matijina, udovica Toma- 
jeva, Klement kovaS, Soldinari^ i drugi neki, oko Miholja g. 1460., 
kada su kaptolski desetari desetinili novo vino za kaptol, navalili 
omSanom rukom u desetinske klieti, da ih ubiju, a doisto bi ih i 
ubili, da se nisu biegom spasili ; naSavSi tu jedna kola vinom nato- 
varena, zaplienili ih i odvezli. — Napokon da su pred banom Ivanom 
Vitovcem ocmivSi kaptol nagovorili bana, da je posvojio kaptolske 
Toplice kod VaraSdina i tako ih dugo u vlasti drlao, dok se je 
gradskoj obdni svidjalo, a tim nanesao Stete kaptolu preko 3000 for.' 

Na ovu kaptolsku tuzbu nalo2io je kralj MatijaS zupanom 2u- 
panije zagrebaSke Stjepanu Bickeleju zelingradskomu i Augustinu Por- 
koiabu, da povedu iztragu. Na tu iztragu bijahu odaslani Matija Vur- 
nov^an i Ladislav Impri<5 sa Jamnice, koji su svrSivSi iztragu na 5. aprila 
(1465.) javili zagrebaCkoj zupaniji, da je sve istina, §to kaptol tuli.' 

Nu §to ne bijahu vrstni izvesti kraljevski nalozi, ni sudbene 
odluke, da se na ime medju gradskom ob<5inom i kaptolom uzpostavi 

* Doc. 143. 

■ Doc. 239. 

• Doc.. 241. 

13 



CXCrV Sukobi. 

sloga i mir, to su ufiinili Turci. Godine na ime 1469. u subotu poslije 
Miholja u kasno noc^no doba probudila je oda sna gradjanstyo zagre- 
backo grozna vika, prouzrocena bjegunci, koji su s onkraj Save po- 
hrlili u Zagreb i plaSu(5 pripoviedali, kako su Turci provalili i po- 
palili im sela i ku<5e, (§to je posvjedoc^avala i silna vatra, koja se \z 
Zagreba vidjevala), pak da su naumili prebroditi Savu i navaliti na 
sam Zagreb. U toj vrevi nije preostalo kaptolu zagrebaCkomu na ino, 
vec skloniti se u utvrdjenu gradsku obdinu, UzevSi indi u hitnji arhiv, 
modi svetacah, crkveno posudje i imovinu sneso§e sve ovamo i pri- 
praviSe se na obranu. Ali hvala Bogu iz ove bojazni i nepogode 
oslobodila ih je rieka Sava, koja se usljed silne ki§e vrlo nabrekla 
i pocela poplavljati cielo Posavje i tako prisilila Turke, da su se 
vratiti morali. 

Ovaj prijateljski susret, gdje su gradjani otvorili vrata svoje 
tvrdje i u svoje kude primili pribjegle kanonike, kao i strah pred 
biesnim neprijateljem, pomirio je oba protivnika. U obostranoj izjavi, 
pisanoj po^etkom oktobra 1469., veli se: da kaptol opra§ta gradjanom 
sva pocinjena nasilja, palez, otimacinu i krv ; te onu tocku, koja se u 
kletvi biskupa Ivana Albena nalazi, da na ime djeca gradjanah za- 
grebackih do Setvrtoga koljena ne mogu polu^iti crkvene Casti ni 
nadarbine, proglasuje niStetnom, a u ime zajedniSke sloge odredjuje: 
prvo: da tt. kaptol ili njegovi porezovnici prigodom velikoga Mar- 
kovskoga sajma pobirati samo maltarinu, docim filjarScinu ili pijaco- 
vinu sasvim prepuStaju gradskoj obdini. Drugo : od gradjanskih kolah 
i konjah, na kojih se bude iz inozemstva roba uvazala ili una§ala na 
taj sajam, ne (5e kaptol zahtievati maltarine; napokon trede: kaptol 
ni njegovi desetari, dok za vremena berbe traje desetinanje, ne smiju 
ni tuSiti ni na sud pozivati ni jednoga gradjanina radi zaostale ili 
nepladene desetine.* 

Kada je nestalo straha pred Turci, nastavile se stare razmlrice 
medju oba susjeda, a izazvaSe ih braca Tuzi i to: biskup Osvaldo i 
brat mu Ivan. Ponajprije o velikom Margaretskom sajmu, kada bi 
morao vladati sveti mir i svacija sloboda svetom biti, znanjem i pri- 
volom biskupa Osvalda njegovi kapetani Ivan Buzla, Matija Olaz i 
Gjuro Zubalo s £etom slobodnjakah provalivSi na gradsko tlo, silom 
udjoSe u gradsko kupali§te, te na§av^i ondje Petra plemida bisalkoga, 
Stjepana Bickeleja, plemica zelinskoga i jo§te jednoga gradjanina za- 
grebackoga; plemida Bickela iztuko?5e i izraniSe, a gradjanina bacivSi 
na llo tako ga izprebiSe, da je jedva neSto zivola u njem ostaloj 

* Doc. 264. 265. 



Sukobi. CXCV 

Petra pako bisaiikoga sveza§e i povedSi ga kroz kaptol kao kakovo 
slavje slaye<5i, zatvoriSe u tamnicu. 

Ne dugo za tim biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivSi med- 
vedg^radske, vrbovacke i rakovacke kmete, nasmuSe orulani u ncdjelju 
2. augusta na gradske posjede Dedide, ^rnomerec, Bitek i Novake^ 
pak ove posjede posvojiSe, a krenuvSi odavde na kraljevski brod na 
Savi, zauzeSe i njega ; a u tom pohvata§e i mnoge gradske kmete, koji 
su na tih posjedih bili, te nekoje pobacaSe u Savu, a nekoje svezanih 
straga rukuh odagnaSe u Medvedgrad i baciSe u tamnicu, i tako ih 
dugo zatvorene drzali, dok se nisu novcero izkupili.^ Rakove je glede 
tib posjedah gradska ob^ina vodila borbe s bradom Tuzi, spomenuo 
sam u ovoj razpravi na str. XX VIII — XXIX. 

Osim ovih recenih posjedah oteo je biskup Osvaldo nekoja 
gradska zemljiSta, koja bijahu u obsegu gradske obdine uz zemljiSta 
biskupska. Ovo nasilje doglasila je gradska obdina kralju MatijaSu, 
koji na 11. junija 1475. zapovjedi biskupu Osvaldu, da gradskoj obdni 
odmah povrati, §to joj je nepravedno oteo.* 

S ovakove otimaSine uzlovoljili se i gradjani, te su po£eli vradati 

nemilo za nedrago. Iz sjednice zupanije zagrebacke, drzane svrSetkom 

julija godine 1475. pod predsjednigtvom velikoga lupana Petra Bo5- 

kaja, doznajemo, da je ona na tulbu kaptola zagrebackoga odaslala 

dva velika sudca i to: Mihalja Bencekovida i Luku sa Kalinja, da 

povedu iztragu proti gradskoj ob(5ini. PovedSi nju dojaviSe zupanij- 

skomu sudu, da su iztrazujud doznali, da u nedjelju pred Margare- 

tinjem (9. julija), kada su kaptolski ukui^ani Mihalj, Antun, Stjepan i 

klerik Andrija s gradske obdine silazili na kaptol, da su po nalogu 

gradskoga sudca Bla^, te Ivana Perovida, Ivana Soldinarida, Blaza 

Tevdine, Valentida, Bla^ Stenidkoga, Dominika Perovida, Brcka Ugrina, 

Pazara i Lovre Sporara, bez ikakova povoda u gradskom podgradju 

ili u SoStarskoj ulici nasrnuli na nje Toma postolar, Stjepan Lah, 

Gjurko uzdar, Blaz postolar, Klement Kelec, Ivan i Valentin postolari, 

Mihalj Klacec, Grga PavSin zet, Valentin Kosinov zet, Dominik Malec, 

Hanz uzdar, Gjuro Banid uzdar, Antun Seglin i Ilija postolar, te na- 

tegnutimi lukovi progonedi ih do samih kaptolskih vratah izbacali za 

njimi mnoge strelice, te su reSenoga Mihalja do smrti ustrielili, a 

ostale izranili; a da nije bilo kod kaptolskih vratah cestitih Ijudih, 

koji su bjeSede obranili, kod samih vratah doisto bi ih ubili. Kada 

su receni zupanijski iztrazitelji na 15. julija opomenuli gradskoga 

sudca, da se krivci kazne, to je on taj zahtjev na prosto odbio.' 

^ Doc 281. 
* Doc. 297. 

^ Doc. 299. ^ 



CXCVI 



Sukobi. 



Napokon sliedede godine (1476.) pocetkom maja ubili su nekoji 
gradjani jednoga kaptolskoga covjeka, a kaptol je obdinu radi toga 
tuzio zagrebaSkoj zupaniji, koja je odaslala 2upanijskoga podbiljeSnika 
pred gradsko poglavarstvo, od kojega zahtievaSe, da se krivcem sudi. 
Gradski starje§ina Valent tomu je podbiljeiniku odgovorio, da poSto 
je sudac odsutan (boravio na kraljevskom dvoru), da se krivcem za 
sada suditi ne mo2e. Na to je 2upanijski podbiljelnik odredio, da se 
krivcem sudi na osmi dan, kada se sudac povrati. Gradsko je pog^la- 
varstvo ovu odluku pribvatilo, i doisto, jedva se sudac vratio, pozvalo 
u osmi dan kaptol, da podnese tuSbu i svjedoSanstvo proti kriTcem, 
pa da tt ih suditi ; ali se tomu pozivu kaptol odazvati nije hiio, y^ 
je uz prkos tomu i proti gradskim sloboStinam utu2io gradsku obdinu 
na kraljevskom sudu, s toga proti takovu nezakonitu kaptolskom po- 
stupku gradska je ob^ina prosvjedovala pred cazmanskim kaptolom.^ 

Vi§e spomenute tri parnice, koje je podignuo pred kraljevskim 
sudom kaptol zagrebaSki protiv gradske obdine, raznimi odgodjenimi 
ro(^i§ti po^ele su malo po malo jenjavati, dok nisu i sasvim u zaboray 
pro§le ; a iztisnula ih velika pamica, koju je vodio kaptol s gradskom 
obdinom o znamenitih posjedih : Kraljevcu, Cerju, Robiljaku, Sviblju 
i Nartu, kojoj sam obSirno progovorio na str. XXIX — XXXV. 

* Doc. 303. 



■ ■ • ■ ' 



Zagrebacka okolica. 



Ob^ina zagrebaSkoga Gradca grani&ila je sa sjeTera s vlastelin- 
stvom Medyedgradskim, a sa zapada sa Susjedgradskim. PoSto su pak 
mnogi gradjani imali svoja trsja u posjedovnom obsegu samostana 
Remetskoga, to su ova tri njezina susjeda viSe manje utjecala i u 
njezinu poviest, pa i toga radi ima i u tom svezku nekoliko poda- 
takah, kojimi se proSiost zagrebaCkoga Gradca u mnogom popunjava. 

Medvedgrad. U prvom svezku ovih spomenikah (str. CLXXXIII 
do CXC) nacrtao sam proSIost ovoga grada u XIII. i XIV. vieku, te 
rekoh, da je druge polovine god. 1398. uz prkos prosvjeda kaptola 
zagrebackoga proSao Medvedgrad u vlastniCtvo zagrebackoga biskupa 
Eberharda Albena, a tim porodice Albenah. Po smrti biskupa Eber- 
harda (1420.) nasliedio je Medvedgrad njegov brat Ivan Alben, ta- 
kodjer biskup zagrebaSki, a po smrti ovoga (1433.) posta gospodarom 
Medvedgradskim njegov najmladji brat Rudolf Alben. — Rudolf nije 
dugo vladao Medvedgradom, jer privoljom svoga sina Leonarda go- 
dine 1436. laj grad s njegovimi zaselci: Slanovcem, sv. Jakobom 
s brodom na Savi, proda grofovom Celjskim Frideriku i Ulriku. Do- 
SuvSi kaptol zagrebaSki za tu prodaju (jer si pravo vlastnictva na taj 
grad prisvajao), odasla pred peSujski kaptol, kao na vjerodostojno 
mjesto, svoga izaslanika kanonika Fabijana, koji na 23. oktobra ondje 
u ime kaptola zagreba^koga \x\ol\ svec^an prosvjed proti Rudolfu i 
Leonardu Albenom, Sto su Medvedgrad prodali grofovom Celjskim, 
te proti Frideriku i Ulriku Celjskomu, koji su ga kupili, i proti kralju 
Sigismundu, ako bi on tu prodaju svojom vlasti odobrio.* — Ali jer 
grofovi Celjski bijahu u rodbinstvu s kraljem, na taj se prosvjed 
kaptola zagrebaSkoga ni malo osvrtalo nije; dapaSe na podlozi kra- 
Ijeva odobrenja uvede stolnobiogradski kanonik Ivan de Somlio grofove 
Celjske u posjed Medvedgrada i njegovih selah. Proti tomu opet na 
16. aprila 1438. izaslanik kaptola zagrebackoga Stjepan sublektor u 

^ Doc. 102. 



CXCVIII Zagrebacka okolica. Medvedgrad, 



ime kaptola sveCano prosrjedova, jer da se takova §to uCiniti ne bi 
smjelo, poSto je Medvedgrad starinom vlastniCtvo crkve zagrebacke.^ 
I taj prosvjed bio je bezuspjeSan. 

Grofovi Celjski Friderik i Ulrik, postavSi gospodari Medvcd- 
gradski, postavi§e ovdje za gradskoga kapetana ili kastelana Niemca 
Vilhelma Stamma, koji istom §to preuze kastelanstvo po5e proganjati 
gradjane zagrebacke i podlofnike gradske i kaptolske. Odmah g. 1436. 
oko Miholja receni Vilhelm, prigodom svoga dolazka u Medvedgrad, 
znanjem i privolom svojih gospodarah silomice ote jednomu seljaku 
u gradskom selu Gracanih dvie krave, koje odagna u Medvedgrad 
upotrebivSi ih u svoju korist.' Na prituzbu gradsku zagrebaSka je 
lupanija povela o tom iztragu, ali khvac zadovoljStine nije dao.' — 
Sliedec^ godine (1437.) nastavio je kastelan Vilim svoja nasilja u 
ve^oj jo§te mjeri. Oko 5. augusta, kada se nekoji gradjani zagrebacki 
vra6ali sa Optujskoga sajma nakupivSi ondje robu, doSeka ih Vilim 
kod gradskih mlinovah svojom naorui^om 6etom, u kojoj bijahu kao 
kolovodje neki Koloman Trakenberger, Jeronim Volfard, sin Jakoba 
krapinskoga sudca, i Martin, sin Ladislavov iz Gorice, i tu na javnom 
drumu navaliv§i na nje oteli im troja kola natovarena suknom i drugom 
robom u vriednosti do aooo for., koju su robu medju sc podielili.* 
— Ne dugo za tim ili oko 8. septembra, kada su zagreba^i trgovci 
gonili u Zagreb marvu, koju su kupili na sajmu u RoviSihi, to kod 
Rakovca, grada grofovah Celjskih, napadnuo na njih sa svojom cetom 
kastelan Vilim, zaplienio im marvu, a gradjane istom tada pustio 
slobodno prodi, kada su mu izplatili 20 for. u ime odkupnine.^ — 
Na 27. septembra iste godine, kada se zagrebacki gradjanin staklar 
Bartol Taljan sa svojimi slugi i robom, natovarenom na dva konja, 
vradao ku6i sa optujskoga sajma, to ga kod gradskih mlinah i na 
gradskom zemljiStu do^eka kastelan Vilim s naoru^nom 6etom, u 
kojoj bijahu Jeronim i Koloman Trakenberger, te ih uhvativSi, staklaru 
su Bartolu svezali ruke straga, a noge pod konjskim trbuhom i tako 
svezana doveli u Medvedgrad, gdje su, da ga na slobodu puste, za- 
htievali od njega 40 for. ; od koje svote, kada je 20 for. s mjesta iz- 
platio, a za drugih 20 for. kada mu se kastelan Vilim ponudio za 
jamca, tada ga istom pustili na slobodu.* — Na 30. novembra iste 

• Doc. 117. 

• Doc. iio 

• Doc. 105. 

• Doc. 110. 113. 
^ Ibid. 

• Doc 109. 



Zagrebaika okolica. Medvedgrad. CXCIX 



godine znanjem i privolom svojih gospodarah, naorulanimi svojimi 

Ijudi i kmetovi provali u ranu zoru kastelan Vilim na gradsko selo 

Pobrezje kod Save, te ga sasvim orobi, otevSi sve vole, krave, teliiie, 

svinje, slaninu, mul^ko i 2ensko odielo, leme^e, motike, kose itd. Sto 

se odnieti dalo, nanesav§i §tete ondjeSnjim stanovnikom do 150 for. 

i to: Valentu LadiSidu ao for. ; Martinu Drobanidu 10 for. ; Gjuri 

Benkovidu 1 5 for. ; Antunu Smetani 5 for. ; G jurgjicu 1 8 for. ; Martinu 

6 for. ; Petru 4 for.; Klementu 6 for.; Tomi Mihaljevom 12 for.; 

Galu Martinovu 4 for.; Fabijanu Bankovidu 6 for. ; Bla2u 3 for.; 

Nikoli 2 for. ; Galu 5 for.; Petru Pavlovu 3 for.; Ladislavu 4 for. ; 

Mibalju 8 for.; Petru 7 for.; Tomi Gordini 8 for. i Stanku 4 for.* 

— Isti je dan kastelan Vilim sa svojom cetom vradajud se u Medved- 

grad navalio na gradsko selo GraSane i ovdje oteo 10 volovah, 8 

kravah, 40 svinjah, eetiri suhe slanine, 5 kabanicah, 1 1 ko§nicah, 9 

plabtab, 5 ople<^akah, 10 Senskih rubaSah, te lopate, sjekire, leme§e itd. 

§to je sve odagnati i odnesti dao u Medvedgrad; uza to zarobio je 

ovdje mnoge Gracance i kao roblje odveo ih u Medvedgrad, te ucie- 

nivSi svaku osobu na 3 for, tada ih istom pustio na slobodu. — Ne 

dugo za tim ili na 7. decembra isti je kastelan Vilim s ja$u6om 

svojom cetom privoljom svojih gospodarah dojahao do samih vratah 

gradske tvrdje i tuj je cuvare gradskih vratah strelicami teSko izranio, 

tako, da su trojica na mjestu mrtva ostala, a neki ostali bolestni u 

groznih mukah. Vradajud se s toga nasrtaja nai§av§i putem na neke 

gradjane i gradske podanike, nekoje je strelicami ubio, a nekoje tako 

izranio, da se dvojilo, hode li rane preboljeti.* — Na 19. decembra 

provalio je kastelan Vilim sa svojom cetom opet na gradsko selo Gra- 

Sane, gdje je oteo Bartolu Tataru 4 vola, 1 kravu, 1 kabanicu, 1 

Sohu i 15 motikah, a na§av§i ondje jednoga gradskoga Sovjeka oteo 

mu pet i pol pensah beckih dinarah, maS s remenom, luk sa streli- 

cami, kabanicu i Skriljak. NaSavSi takodjer ovdje mnoge gradjane u 

svojih klietih, dao ih pohvatati, muSiti i svezati i onako svezane odveo 

u Medvedgrad, gdje je nekoje joSte do polovine januara 1348. u za- 

tvoru drzao, doCim nekoje ucienivSi ih za veliku svotu istom uz jam- 

(^evinu pustio na slobodu.' 

Radi ovih obiestnih ali i groznih bezdjelah Niemca Vilima 
Stamma, koja je poCinio pod mo<5nom zaStitom svojih gospodarah na 
porugu slob. kr. grada, povela je na molbu gradske obdine zupanija 
zagrebaSka stroge iztrage, kojimi se dokazalo, da je sve istina, §to je 

* Doc. 109. 116. 118. 
■ Doc. 113. 

* Doc. 109, 



CC Zagrebadka okolica. Medvedgrad. 



taj zlotvor poSnio, te se i zupanija zagrebacka dva ili tri puta pi- 
smeno obratila na grofove Celjske, moledi ib da suzpregnu obicst 
svoga medvedgradskoga kastelana.^ Kada to nije bilo od nikakove ko- 
risti, umoli gradska obdna i kaptol zagrebaSki varaldinskoga Supana 
Hann(§teina), da bi on osobno u grofovah Celjskih izposlovao, da 
Vilima Stamma ukrote. Zupan je varaldinski povjerenu si zadacu 
to&io izvrSio, te je na 21. decembra Fridrik Celjski, bivSi tada u 
Krapini, upravio kaptolu i gradskoj obdini pismo, u kojem im javlja, 
da ga je il^upan varaMinski u njihovo ime zamolio, da rie§i sam ovaj 
spor medju njimi i svojim kastelanom, pa premda se, (veli lukavo 
Fridrik Celjski,) i kaptol i gradska obdina proti njemu teiko ogrieSila, 
ipak on Ijubavi i slogi za volju voljan je taj spor izravnati, te od- 
redjuje, da kaptol odabere trojicu ili cetvoricu kanonikah, a gradska 
ob<5ina toliko opet gradjanah, pa da dodju k njemu u Krapinu na 
dan pred Bogojavljenjem, kamo de pozvati joSte i kastelana Vilima, 
te tt taj spor na obce zadovoljstvo sam rieSiti.' 

Ali isti upravo dan, kada je Fridrik Celjski odaslao kaptolu i 
gradskoj obdni re^eno pismo, odaslao je ujedno iz Krapine na pro^ju 
kastelana Vilima petdeset i dva od glave do pete orulana oklopnika 
konjanika i silnu Setu oborulanih pjeSakah za medvedgradsku posadu. 
S ovom indi Setom, u kojoj bijaSe i mnogo pozvanih .njemackih raz- 
bojnikah^, na ime: Koloman Trakenberger, Jeronim, Gjuro PerS, Martin 
sin Ladislavov sa Gorice i Toma Koposuni^, navali na 33. decembra 
kastelan Vilim trubedi u trublju na samu tvrdju zagrebackoga Gradca. 
Akoprem su gradjani ovaj juri§ snazno odbili, ali ih ipak ta ^eta 
dosta poubila i izranila ; te je kastelan Vilim strelice, sulice i maceve 
dao krvlju ubijenih omastiti, i zarobivSi tom sgodom mnoge gradjane 
zapovjedio svezati im ruke straga, a noge pod konjskimi trbusi, te ih 
tako kao u slavlju poveo u Medvedgrad. Uz put ovamo oteo je i 
silan plien, i to : Nikoli vesniku 4 vola, a njegovu slugi 1 kabanicu, 
1 plaSt, te nekomu Blalu a vola i 2 krave; Stjepanu kamenaru 3 
vola i 1 kravu, a sina mu smrtno ranio; Klementu 3 vola, Petru 3 
vola, Valentinu 2 vola, Herikonidu 2 vola i jedna kola; a kada su 
gradjani zagrebaCki izaSli za njimi u potjeru, da otmu zaplienjene 
Ijude i blago, receni je Vilim svoju Cetu uvrstao u bojni red, koja 
navalivSi na gradjane u^inila je straSan pokolj, jer je osam gradjanah 
i jedan gradski sluga sluga ostalo na mjestu mrtvo, a dvanaest ih 
zarobio i u Medvedgrad odveo. Od zarobljenikah umrlo ih je u Medved- 

* Doc. 105. 113. 
' Doc. 107. 



Zagrebaika okolica. Medvedgrad. CCI 



gradu trideset i dva, a za osamnaest dvojilo se ho^e li rane prebo- 
Ijcti; a novce i odielo umrlib, ranjenib i zarobljenih sve je posvojio.* 

Napokon poslije Bo2i<5a reSene godine napali su Ijudi Ulrika 
Celjskoga kod njegova grada Rakovca na javnom drumu na slugu 
Nikole zlatara, koji se iz VaraSdinskih toplicab vradao u Zagreb, te 
mu oteli osedlana konja vriedna 16 for.' 

Spomenuo sam malo prije, da je na ai. decembra 1437- Fridrik 

Celjski pozvao kaptol i gradsku obdnu, da poSalju k njemu u Kra- 

pinu svoje punomodnike i da <3e on rieSiti. spor medju ovora jednom 

i drugom vlasti i medju svojim kastelanom Vilimom Stammom. 

Ovomu se pozivu obadvie ove vlasti odazvale, jer na 6. januara ili 

na samo Bogojavljenje g. 1438. javljaju FHdrik i Ulrik Celjski, da 

je medju zastupnici kaptolskimi i gradskimi i medju nnjihovim vjemim'' 

Vilimom Stammom, kapetanom medvedgradskim, utanaSeno primirje 

do Gjurgjeva, i da za to vrieme mogu i kaptolski i gradski Ijudi 

slobodno i mirno prolaziti i trgovati po svih njihovih posjedih, ^das 

sy vnd die iren in vnsem herschaften und gebieten, vnd den darnach 

in derselben zeit alsonst in des notdurf tut komen handeln vnd ge- 

wandeln mugen an vnser vnd aller der vnsern Irrung vnd hindemuss 

engeuerlich davon"* ; te nalazu svojim kastelanom i ostalim Sinov- 

nikom, da gradjane kaptolske i zagrebaSke ne uznemiruju.* — To 

indi bijaSe sve, Sto su grofovi Celjski ucinili spram nasiljem svoga 

medvedgradskoga kapetana. 

Ali gradska se ob<5ina, poznavaju<5 lukavu 6ud grofovah Celjskih, 
ovim samo kratkotrajnim primirjem obsjeniti nije dala, pa da dobije 
vjerodostojne dokaze, na temelju kojih bi mogla podid tul^bu na 
viSem sudiStu proti kastelanu Vilimu, zamoli bana Matka Talovca, 
izpripovjedivSi mu sva dotadanja nasilja Vilimova, da odredi iztragu. 
Na 13. januara prema izjavam gradske obdine odredi ban dvie iz- 
trage, a obadvie povjeri kaptolu cazmanskomu, koji da s banove 
strane uzme za pristava ili Stjepana i Radoslava, sinove Nikoline, ili 
Gjum sina Ivanova sa Brezovice, ili Grgu sa Berislovca, ili Ivana i 
Pavla, sinove Jakobove iz Jasenovca, ili Matiju, sina Emerikova sa 
Adamovca, ili napokon Matiju, sina Nikolina sa gornje Glavnice, i da 
ga svrSivSi iztragu svemu to£no obavieste.* — Prema tomu banovu 
nalogu poveo je kaptol {^azmanski to£nu iztragu na 15. januara, a na 

* Doc. 113 116. 
' Doc. 116. 

* Doc. 108. 

* Doc. 109. iio. 



CCrr Zagrebacka okolua. Medvedgrad. 

17. ved dojavio banu, da je kapetan Vilim u istinu sva ona nasilja 
pocinio, kako ga gradska ob(^ina tuzila.^ 

Odmah poslije svrSene iztrage, koja je medvedgradskoga kape- 
tana vrlo uzlovoljiia, navali on svojom Setom u no6no doba na gradsko 
selo Gracane, te spavaju<5e ondje kraete, njihove fene i djecu dignuv§i 
sa leziSta zarobio ih i kao roblje odveo u Medvedgrad.* 

Tim se gradska ob<5ina joSte ve<5ma uvjerila, da se proti tomu 
silniku svom snagom oprieti mora, te zamolila Nikolu Gepevskoga, 
velikoga fupana zupanije zagrebacke, da povede iztragu proti kape- 
tanu Vilimu. Na molbu gradske ob<5ine odasla zagr^aSka l^upanija na 
iztragu tri svoja velika sudca : Tomu sa Domagov](5ah, Gjuru iz Zito- 
merja i Petra Sitara, koji su pomno propitkuju<5 doznali, da je sva 
nasilja u istinu izveo kapetan Vilim i upravo onako, kako ih Supaniji 
gradska ob(:ina pripovjedila ; te joj s toga fupanija cielu iztragu radi 
dalnjega postupka u vjernom spisu priobdi na 31. januara 1438.' 

Imajuc gradska ob<5ina u rukah nepobitne dokaze proti kaste- 
lanu Vilimu podignu tuzbu pred samim kraljem. Na 24. februara na- 
lazimo u Budimu pred kraljem Albrehtom izaslanike zagrebaSkoga 
kaptola kanonike Ivana i Tomu, a punomo<hiike gradske ob<5ine sudca 
Petra i prisei^nika Blaia s jedne, a Ulrika Celjskoga osobno, u ime svoje 
i svoga roda, a naro^ito pako u iroe kapetana Vilima s druge strane ; i 
tuj su kaptolski i gradski punomo<5nici utufili grofa Ulrika i njegova 
kapetana Vilima za sva nasilja, poSinjena ovoj jednoj i drugoj vlastL 
Nagovorom kraljevim i prisutnih velika§ah i baiunah obje su stranke 
pristale na to, da se sva pocinjena nasilja prepuste sudu i presudi 
palatina Ladislava Gorjanskoga i bana Matka Talovca, pa Stogodj oni 
dosude, da <5e se toj presudi stranke pokoriti, a koja se ne bi po- 
korila, da je tim ve<5 osudjena na gubitak parnice i noSenje parbena 
troSka.* 

Odmah isti dan pocela su oba recena sudca razpravljati, a slie- 
de<5e dane nastavili su o nasiljih kapetana Vilima razpravu, kojoj 
prisustvovahu gradski sudac Petar i priseznik Bla^, te kapetan Vilim 
Stamm, a kao zastupnici grofovah Celjskih Antun literat i Ivan Vrag 
iz MarjaSevca. Ponajprije indi, §to je na 30. novembra 1437. kapetan 
Vilim provalio s oruzanom rukom na gradsko selo Pobrelje i ondje 
oteo blago, rubeninu i poljsko orudje u vriednosti do 150 for., od- 
govori Vilim i oba zastupnika grofovah Celjskih, da bi mogude bilo, 

* Doc. III. 

* Doc. 113. 

* Doc. 112. 113. 

* Doc. 114. 



Zagrebaika okoiica, Medvedgrad. CCIII 



da je taj dan provalio Vilim na PobreXje, ali da tolike Stete, kako 

ju gradjani oznaSuju, nisu po£inili. Na to dosudiSe sudci, da Pobre§ki 

oStedenici pred zupanijskim izaslanikom t. j. velikim sudcem u osmini 

dojdudega vazma moraju prise<5i u crkvi sv. Marka vrhu 150 for. 

Stete; prisegnu li, da im tu svotu izplati Ulrik Celjski i kapetan 

Vilim. — Glede onoga, §to je na 30. novembra 1437. navalio ka- 

stelan Vilim u gradsko selo GraSane i tuj oteo 10 volovah, 8 kravah, 

40 svinjah itd. te zarobivSi mnoge GraCance odveo ih u Medvedgrad, 

a po§to bi svakoga ucienio na 3 for., tada istom pustio na slobodu, 

odgovori kapetan Vilim, da je krivo potvoren; ali gradski zastupnici 

odvratiSe mu, da <5e i oni a i mnogi Ijudi u kraljevini posvjedo^iti, 

da je kapetan Vilim u istinu ovo poSinio. Na to oba sudca odrede, 

da u osmini vazma pred plemidi Stjepanom Bickelijem zelingradskim, 

Ivan Totom susjedgradskim, Grgom vrbovaSkim i Petrom Sditarje- 

va^kim i gradska obdina i GraSanci podastru tvrde dokaze o tom 

proti Ulriku i Vilimu, a §to tada ovi plemidi kao opunovlaSteni sudci^ 

odrede, toga <5e se morati drfati obje stranke, a dokafu li, da je §teta 

u istinu tolika, da ju receni Ulrik i Vilim nadoknade. — Glede na- 

silja, koje je pocinio kapetan Vilim na 19. decembra, kada je opet 

navalio na selo Gracane, te Bartolu Tataru oteo 4 vola, 1 kravu, 1 

kabanicu itd., odrediSe sudci, kao gore pred tim. — Glede onoga, §to 

je na 7. decembra 1437. kastelan Vilim, juri§aju<^ na gradsku tvrdju, 

izranio Suvare gradske, od kojih su trojica umrla, odrediSe sudci 

kako gore pred tim. — Glede onoga, §to je kastelan Vilim juri§aju<5 

na 33. decembra gradsku tvrdju, oteo Nikoli vesniku 4 vola, njegovu 

slugi pla§t i kabanicu, te nekomu Blazu a vola, a krave itd., a gra- 

djane, koji su po§li za njim u potjeru, da mu otmu plien, mnoge 

grozno izranio, tako da je osam gradjanah i jedan sluga ostalo na 

mjestu mrtvih, a 18 te^ko ranjenih, nekoje zarobio a oteto blago i 

odielo zarobljenih i ubijenih sve odagnao i odnesti dao, odsudi§e sudci, 

kako gore pred tim. — Glede onoga, §to je kastelan Vilim oteo 

staklaru Bartolu dva konja, svu robu i novce i njega svezana poveo 

u Medvedgrad, a pustio ga istom na slobodu, da c^e 40 for. ucjene 

platiti, odredi§e oba kraljevska sudca, da pred gore recenimi plemi<5i 

i staklar Bartol i gradjani prisegnu ; a kada prisegnu, da se prema 

osudi pomenutih plemi<^h staklaru Bartolu zadovolj§tina dade. — 

Glede onoga, §to je u Ijetu g. 1437. zagrebac^ke gradjane, vra<5ajuce 

se s optujskoga sajma, do^ekao kod gradskih mlinah kapetan Vilim, 

te im oteo troja kola natovaicna suknom i drugom robom, odgovori§e 

zastupnici grofovah Celjskih, da to nisu uSinili ni Ijudi grofovah 

Celjskih, a niti je to znanjem istih grofovah uSinjeno bilo, odsudiSe 



CCIV Zagrebaika okolica, Medvedgrad, 

oba sudca, da mora Ulrik Celjski prise6i pred Cazmanskim kaptolom, 
da niti su to njegovi Ijudi bili, niti je to njegovim znanjem ucinjeno 
bilo. — Glede onoga, §to su Ijudi grofovah Celjskih oko 8. sep- 
tembia 1437. kod grada Rakovca napali na zagrebaSke trgovce, koji 
su u RoviSdu kupljenu marvu sa sajma tjerali ku<H, tu im marvu za- 
plienili, a tada ju istom pustili, kada su im trgovci izplatili ao for. 
odkupnine; poSto su to punomodnici grofovah Celjskih skroz sanie- 
kali, odsudiSe oba kraljevska sudca, da gradski prise^oik Blaz na to 
sam prisegne, a kad prisegne, da mu Ulrik Celjski izplati 20 for. u 
zlatu t. j. da Stetu nadoknadi. — Napokon glede onoga, §to su oko 
Bo2i<^a Ijudi grofovah Celjskih napali kod Rakovca na slugu Nikole 
zlatara, koji se iz VaraSdinskih toplicah vradao u Zagreb i oteli mu 
osedlana konja; jer su punomodnici grofovah Celjskih i to zaniekali, 
dosude oba sudca, da Nikola zlatar prisegne vrhu 16 for. §tete, a kad 
prisegne, da mu ih Ulrik Celjski izplati. — Drugi odsjek ove parnice 
sadrSavao je obtul^bu kapetana Vilima proti gradskoj ob<3ini, i to: 
punomo<5nici grofovah Celjskih okrivljuju gradskoga sudca Jakoba, 
koji da je Vilimova slugu vra<5aju<5ega se u Rakovac, a putem svra- 
tivSega u Zagreb dao uhvatiti. Gradski punomo<hiici Petar i Blaz od- 
govoriSe na to, da sudac Jakob nije dao uhvatiti reSenoga sluge, ve<5 
ga samo i to na pritul^bu jednoga gradjanina taj sudac pozvati dao 
preda se na odgovor. Kraljevski sudci odrediSe za to, da u osmini 
vazma sudac Jakob prisegne u crkvi sv. Marka, da nije dao uhvatiti 
reSenoga slugu. — Punomo<5nici medvedgradskoga kapetana Viiima 
utuiiiSe opet sudca Jakoba, koji da je kapetanova slugu, koga je on 
poslao u Zagreb, da kupi za forintu ribah, uhvatio, zatvorio i u 
tamnici dulje vremena drzao, pa mu i tu forintu uzeo. Na to od- 
vratiSe gradski punomo<hiici, da je reSenoga Vilimova slugu zatekla 
straza kasne no<5i pod gradskimi zidinami kao uhodu, pa ga kao tako- 
voga uhvatila i za to da ga je sudac Jakob zatvoriti dao: no pri- 
godom primirja, sklopljena medju gradskom obdinom i grofovi Celj- 
skimi, da je sudac istoga slugu kao izmjenu za gradjane zasuhijene 
u Medvedgradu, na slobodu pustio, a forinte da mu nije uzeo. Kra- 
Ijevski sudci na to odrediSe, da taj sluga u vazmenoj osmini prisegne 
pred Sazmanskim kaptolom, da mu je sudac forintu doisto oteo ; pri- 
segne li, da mu sudac taj novac povrati; §to je pako taj sluga za- 
tvoren bio, pravo mu bilo, jer je to kao uhoda i zaslui^io. — Na- 
pokon Vilimovi punomo<5nici utuziSe gradsku obdinu, da su gradjani 
zagrebacki izvan gradskih zidinah na polju dva Vilimova Sovjeka 
ubili, a cetiri ranili. Gradski punomo<5nici odgovoriSe, kada je na 
23. decembra 1437. navalio medvedgradski kapetan Vilim na grad i 



Zagrebalka okolica, Medvedgrad, CCV 



njeg^OTo podgradje, da ga oplieni, to su tada oni gradjani, koji od- 

redjeni bijahu, da cuvaju gradsko podruSje, potekli za kapetanom 

Vilimom, da mu otmu zaplienjene gradjane i njihovu marvu, u kojoj 

su potjeri, jer je s nje nastala borba, mnogi gradjani ubijeni i za- 

robljeni bili, pa ako je tom sgodom i koji Covjck iz Vilimove 6ete 

Tibijen ili ranjen bio, to su ih gradjani il ubili ili ranili samo da 

svoje osobe obrane; doSim je kapetan Vilim bez ikakova povoda 

nasrnuo na grad, te gradjane oplienio, zarobio i izranio. Na to kra- 

Ijevski sudci dosudiSe, da gradska obdina u vazmenoj osmini pred 

odabranimi za to sudci Stjepanom Bickelijem, plemidem zelingradskim, 

Ivanom Totom susjedgradskim, Grgom vrbovackim i Petrom Sditarje- 

vackim nepobitno dokaSe, da su gradjani zagrebaSki Vilimove Ijude 

il ubili il ranili samo za to, da obrane svoj 2ivot, a doka2e li, da 

se Vilimovi Ijudi razbojnicki vladali, pa su radi toga postradali, pravo 

im bilo; za one pako, koji bi po nevinosti ubijeni ili ranjeni bili, 

rekoSe sudci, da za takove neka se plati smrt ili rana onako, kako je 

obicaj u ovoj kraljevini. — Napokon uglaviSe oba kraljevska sudca, 

da stranke u budude moraju mirovati a ne medjusobno se klati ili 

vradati ranu za modricu, a bude li imala koja kakovu tulbu, da ju pod- 

nese zakonitomu sudu. — Ovu osudu kraljevskih sudacah potvrdio 

je na 4. marta 1438. kralj Alberto, te nalo2io, da se u vazmenih 

osminah pred izaslanici kaptola Cazmanskoga, odredjenimi za to sudci 

i punomo6iici Supanije zagrebacke onako izvrSi, kako je dosudjeno, 

te da isti o tom i njega t. j. kralja obavieste.^ 

Prema kraljevu nalogu odasla cazmanski kaptol u Zagreb svoga 
suclana kanonika Bla^Sa, doSim je palatina Ladislava Gorjanskoga za- 
stupao Stjepan Bockaj, a bana Matka Talovca Nikola plemid Gepevski, 
a uz to dodjoSe odabrani sudci : Ivan Tot susjedgradski, Stjepan Bickele 
zelingradski, Grga vrbovaSki i Petar §<5itarjevacki, i veliki sudci 2u- 
panije zagrebaCke Toma iz Domagovidah i Gjuro iz Zitomirja, te jedna 
i druga pru6a stranka ; i tuj u vazmenoj osmini u crkvi sv. Marka 
prisegoSe gradski 2itelji u PobreXju glede poCinjene Stete (t. j. o otetoj 
marvi, odielu i orudju gospodarstvenom) po kapetanu Vilimu i nje- 
govoj £eti, ovim redom: Valentin LadiSid prisegne sa dvadesetoricom 
na Eo for. Stete, §to mu vriedila marva i druge stvari; Martin Dro- 
banid sa desetoricom na 10 for. §tete; Gjuro Bankovid sa petnaesto- 
ricom na 15 for. uSinjene Stete; Antun Smetan sa petoricom vrhu 
5 for. Stete ; Gjurgjic sa osamnaestoricom vrhu 1 8 for. §tete ; Martin 
sa Sestoricom radi 6 for. §tete; Petar sa Setvoricom za 4 for. §tete; 

* Doc. 116. 



CCVI Zagreba^ka okolua. Medvedgrad. 

Klement sa Sestoricom vrhu 6 for. §tete; Toma, sin Mihaljev, 
dvanaestoricom vrhu 12 for. §tete; Gal, sin Martinov, sa Setvoricom 
za 4 for. Stete ; Fabijan Bankovid sa Sestoricom vrhu 6 for. Stete ; 
Bla^ sa trojicom radi 3 for. Stete; Nikola sa dvojicom radi 2 for. 
Stete; Gal sa petoricom radi 5 for. Stete; Petar, sin Pavlov, sa tro- 
jicom za 3 for. §tete; Ladislav, sin Gjurin, sa Cetvoricom za 4 for- 
Stete ; Mihal j, sin Antunov, sa osmoricom radi 8 for. Stete ; Petar, sin 
Matijin, sa sedmoricom na 7 for. §tete; Toma, sin Gordine, sa osmo- 
ricom radi 8 for. Stete; Stanko sa Setvoricom radi 4 for. Stete. — 
Poslije PobreSkih seljakah prisegne i sam gradski biljeznik BlaS na 
to, da su Ijudi Ulrika Celjskoga kod Rakovca navalivSi na zagrebacke 
trgovce zaplienili im marvu, a propustili ju istom tada, kada su 
20 for. odkupnine platili. Za njim prisegne Nikola zlatar za pet i 
pol for. u zlatu, §to mu je na ime vriedio osedlani konj, koga su 
oteli njegovu slugi Ulrikovi Ijudi; napokon prisegne Jakob sudac, da 
slugu kastelana Vilima nije zatvoriti dao. — Poslije polozenih pri- 
segah, prema odredbi kraljevskih sudacah, staklar je Bartol nepo- 
bitnimi dokazi dokazao, §to su mu i mnogi Sestiti gradjani posvje- 
doSili, da je, da se odkupi iz zatvora Medvedgradskoga, platio ondje 
20 for., a §to su mu oteli 2 konja i robu, da to vriedi 61 for. u 
zlatu. Napokon gradska je obdina podastrla vjerodostojne iztraine 
spise, koje su kao istinite posvjedo^ili mnogi plemi6 zagrebacke, 
krizevaSke i varaSdinske lupanije, da je kapetan Vilim sa svojom 
Setom nasmuvSi na gradjane, koji su po odredbi obdine ^uvali gradske 
mejaSe, osam gradjanah i jednoga gradjanskoga slugu na mjestu ubio, 
osamnaest pako gradjanah smrtno ranio, a dvanaestoricu zarobio i u 
Medvedgrad odveo, a sve ukupne mrtve, ranjene i zarobljene oplienio. 
Dokazav§i to zahtievahu gradjani prema zakonu ove zemlje ovakovu 
odStetu: za svakoga ubijenoga gradjanina 50 marakah, za ubijenoga 
slugu §est marakah; za ranjene gradjane, od kojih je dobio jedan 
ranu na licu, a Cetvorica pod odjedom na tielu, zahtievahu za ranje- 
noga na licu tri marke, a za ostalu cetvoricu za svakoga 100 dinarah; 
za onoga gradjanina, koji bijaSe na ruci ranjen, 3 marke; za ostale 
pako neznatno ranjene ukupno 100 dinarah. — DokazavSi sve to, 
dosudiSe receni sudci prema danoj vlasti od kralja ovako: da Ulrik 
Celjski za plien, ubijstvo i rane plati za petnaest danah poslije vaz- 
mene osraine 300 for. u ziatu, a opet 300 for. u zlatu da plati na 
osminu Ivanja, a preostalak od 246 for. u zlatu da plati na svetak 
sv. Jakoba, i to u Zagrebu pred povjerenikom kaptola cazmanskoga. 
Nu bududda Ulrik Celjski niti je htio dod, da u taj rok, t. j. na 
osminu vazmenu, pri^^egne proti gradskoj ob6ni, kako su kraljevski 



Zagrebaika okolica. Medvedgrad. CCVri 



sudci odredili, niti je izplatio, §to bi za plien (Pobrczanom) du2an bio 
platiti, to ga ovim proglasi§e krivcem i uru2i§e kraljevu sudu.* 

Da nije Ulrik Celjski od svekolike viSe reSene svote ni dinara 
izplatio, ako i ne imamo dokazah za to, to ipak uztvrditi mo2emo 
tim, Sto je taj silnik u prolje<5u godine 1441. svojom vojskom obsjeo 
i juriSem zauzeo zagrebaSki Gradac, i spravivSi ga pod svoju vlast 
pootimao gradjanska i gradska zemljiSta, kuce, mline, trsja, oranice, 
sjenokoSe, livade itd., te ih porazdjeljivao medju svoje Ijude, a naro- 
£ito dao je svomu vjernomu Pavlu Valpotu cetiri napucena kmetska 
seliSta, spadajuda na gradsku kapelu sv. Duha; a gradsko je pogla- 
varstvo nagnao u toliki strah, da je sve ove njegove otimacine zako- 
nitimi priznalo i dalo novim posjednikom grimtovne izprave.* 

Sasvim je naravno, da je gradska obdina spram takova silnika 
morala mukom Sutjeti i strpljivo podnositi svu njegovu silu, pa toga 
radi od to doba pak sve do Ulrikove smrti ne imamo nikakovih 
tuzbah ni od kaptolske ni od gradske strane proti tomu silniku. 

Istom kada je Ladislav Hunjad dao u Biogradu ubiti Ulrika 
Celjskoga (1456.), odahnulo je gradskoj ob<5ini, kaptolu zagrebackomu 
a i mnogim drugim gradoyom i plemidem po Hrvatskoj. — Po Ulri- 
koYoj smrti preuze upravu silnih njegovih imanjah udovica mu Kata- 
rina, k<5i Gjorgja Brankovi(^a, despota srbskoga, i ona bijaSe jedina 
vlastnica svih dobarah, jer su joj djeca, koju je s Ulrikom Celjskim 
rodila, sva poumrla. 

Za udove Katarine bio je u Medvedgradu kapetanom neki Srbin 
imenom Bogavac Milakovid, koji je spram gradske obdine sa svojimi 
srbskimi pribjegi (per suos Rascianos) istu gadnu ulo^u nastavio, 
kakovu je prije dvadeset godinah izvadjao Niemac Vilim Stamm sa 
svojimi njemackimi razbojnici (per suos theutonicos latrones). Kradje 
i otimacine i druga grozna djela, koja je taj Srbin tecajem g. 1457. 
pocinio spram ove ob^ine, poznata su nam iz piosvjeda, koji pred 
kaptolom zagreba^kim ulozi§e na 3. januara g. 1458. u ime gradske 
ob<5ine dva njezina priselnika: Nikola kroja£ i Petar Malec. Tuj se 
indi veli, da je Bogavac Milakovid sa svojom srbskom druzbom u 
jeseni proSle godine ukrao konje gradjanah: Bla2a Vitezica, Andrije 
Simunica, Matije Krzavaida, Ijekara Nikole i drugih. Za tim da je isti 
sa svojom srbskom druzinom ukrao dva vola gradjanah Nikole Ja- 
godida i udove Simuna Smolcida, odagnao ih u Medvedgrad, gdje su 
ih ubili i pojeli, kole pako volovske da su pozvavSi u Medvedgrad 

* Doc. 118. 

" Doc. 131. 193. 208. 209. 210. 238. 264. 



CCVin Zaf^rebaHka okolica. Medved^ad . 



nekoga postolara iz Opatovine, istomu ih prodali, kod kojega sa po- 
stolara i te ko2e nadjene i prepoznane bile. Svakolika ova Bogavoeva 
kradja da iznosi preko loo for. — Nadalje da je BogavSeva srbska 
dru2ina u pro§lom Ijetu postolara Nikolu, bivSega u svojem trsju u 
gradskom podruSju, sasvim oplienila, opsovala i izbila; a kada je 
gradska obdina istoga Nikolu sa jo§ jednim gradskim priseSnikom 
odaslala u Medvedgrad, da u Bogavca Milakovi^a trale zadovolj$tinn 
za poSinjeni plien i modrice, da je taj postolara Nikolu dao okovati 
i u tamnicu baciti i tuj ga vi§e danah mucio, a istom na molbu ka- 
nonika Stjepana, arcidjakona varaSdinskoga i dvorskoga kapelana Ka- 
tarine Celjske, da ga je na slobodu pustio, ali mu ipak oteo luk sa 
strelicami, maS, dva bt)deil^ica i jedan for., koju pljenitbu i zatvor ne 
bi reSeni Nikola postolar pretrpljeti htio ni za 50 for. — Isti Bogavac 
da je dvie zenske, gradske podanice, na gradskom tlu sasvim oplienio 
i izbio, §to one ne bi ni za 20 for. pretrpljeti htjele, toliko bo platile 
su Ijecnika, koji ih jedva izliecio. — Isti Bogavac doSavSi jo$te sa 
dvojicom u Zagreb i svrativSi se Stjepanu Platnaru, oteo mu oruzje 
vriedno 10 for. 

Ova sva bezdjela Bogavca Milakovi6a utulila je gradska obdina 
banu Ivanu Vitovcu, pa je on na banskom sudu bio osudjen, da plati zado- 
voljStinu za kradju i druga zla djela i njegova i njegove srbske dru- 
zine, gdje je obrekao, da de na novu godinu na kaptolskom trgu 
gradjanom sve nadoknaditi ; ali jerbo je slagao, te niti je do$ao niti 
je platio na taj rok, kako je obrekao bio, toga radi gradski izaslanid 
na 3. januara 1458. pred kaptolom zagr. prosvjedovali su proti tomu.^ 

Katarina Celjska nakon smrti svoga mula Ulrika uz druge gra- 
dove grofovah Celjskih drlala je i Medvedgrad sve do maja g. 1461., 
kada raznimi progoni prisiljena naumivSi ostaviti zemlju hrvatsku 
proda banu Ivanu Vitovcu i njegovim svikom Sigismundu i Balta- 
zaru Veyspriachu za 63.000 for. zlatnih uz ostale preostale 30 j do 
tada gradove i grad Medvedgrad.* 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u rukah ovih novih gospodarah, 
kralj bo MatijaS. zakleti neprijatelj biv§ega Ulrika Celjskoga, utvr- 
divSi svoju vlast u kraljevini hrvatskoj, poceo je malo po malo 
osvajati one gradove, §to su ih nekoc imali grofovi Celjski, a kasnije 
udova Katarina, i tako dodje Medvedgrad u kraljevske ruke; no kralj 
Matija§ ne zadrla ga dugo, jer ga za 13.000 for. zlatnih zaloli za* 
grebaCkomu biskupu Osvaldu i njegovu bratu Ivanu Tuzu. PostavSi 

* Doc 197. 
■ Doc. 219. 



Zagreba^ka okolica. Susjedgrad, CCIX 



Tuzi gospodari Medvedgrada, po£e§e svojatati gradske posjede Crno- 
merce, Dedi<5e, Bitek i Novake, a kakove su medju Tuzi i gradskom 
obdinoiii nastale odatle borbe, spomenuo sam u ovoj razpravi na 
str. XXVII— XXIX. 

Godine 1481. bijaSe Ivan Tuz moralno prisiljen, da zalozeni 

Medvedgrad povrati kralju MatijaSu, a po§to ga brzo nakon toga radi 

velikih bezakonjah hrvatski sabor po2e progoniti, uplaSivSi se toga 

pobjegne u Mletke i tako osta Medvedgrad sasvim u rukuh kralja 

MatijaSa, po cijoj smrti (1490.) prodje Medvedgrad u vlastniStvo njegova 

nezakonita sina Ivana Korvina, vojvode slavonskoga i bana hrvatskoga. 

Stisjedgrad, U prvom svezku ovih spomenikah progovorio sam 

(str. CXC — CXCI) o proSlosti Susjedgrada u XIV. vieku, a u ovoj 

razpravi (str. XXXV — XL) nacrtao sam borbe gradske ob<5ine, koje 

je vodila XV. vieka sa vlastelom susjedgradskom, najprije Toti, a 

kasnije Heningi za svoje posjede Hra§<5e, Petrovinu i Siljakovinu. Osim 

tih posjedovnih borbah imala je zagreba^ka gradska obdina sa susjed- 

gradskom vlastelom Heningi i drugu jo§te veliku borbu, i to o pla- 

danju maltarine. 

Eralj Karlo Roberto sagradio je god. 1316. Susjedgrad i na- 

mienio da bude tridesetara za robu, koja se uvozila il unosila u Hr- 

vatsku iz tadanjih njema^kih i mletaSkih pokrajinah. Mienjajud gospodare, 

spadne Susjedgrad druge cetvrti XV. vieka u vlastnictvo Heningah. 

Pridrzav§i Heningi kao tadanji velevlasteli pravo susjedgradske mal- 

tarine, zahtievali su ju i od zagrebackih trgovacah uz prkos toga, §to 

su oni kraljevskimi povlasticami oproSteni bili po cieloj kraljevini od 

pladanja maltarine. Ob(5ina zagrebacka, da izbjegne tomu nepravednomu 

i dosadnomu zahtjevu, ostavivSi javni drum pod Susjedgradom, otvorila 

je novi put, kojim se iz Zagreba (preko Vrab^a) prolazilo s robom 

u Stubicu, Krapinu, a odavde dalje. S ovoga novoga puta izle2e se 

tezka parnica medju zagrebackom ob<5inom i vlastelom susjedgradskom. 

Na 1. roaja god. 1449., kada je ban Ulrik Celjski sa hrvatskimi ple- 

midi drzao u Krilevcih tako zvane osminske (oktavalne) sudove, raz- 

pravljala se je i parnica radi ovoga novoga druma, te je Andrija 

Hening biv§i osobno na tom sudu utu^io zagrebaSku gradsku obdinu, 

da je hotice zanemarila i zapustila stari javni drum, kojim se mimo 

Susjedgrada izvozila roba, i prokrCila novi drum na Stubicu i Kra- 

pinu, na veliku §tetu susjedgradske malte, a tim i susjedgradskoga 

vlastelinstva, te moli sud, da mu dozvoli i na tom novom putu po- 

birati maltarinu od zagrebaSkih trgovacah. Na to mu izaslanici gradske 

obdine Blaz, sin Pavlov, Konrad Rav^ar i gradski biljeznik Matija 

odgovoriSe : da su u istinu gradjani zagrebaSkoga Gradca osiobodjeni kra- 



CCX Zagrebacka okohca, Susjedgrad. 



Ijevskim privilegijom, da od robe, kojom trguju, ne pladaju ni na 
jednom mjestu u kraljeyini ni maltarine ni brodarine; a tomu i za 
dokaz podastrieSe privilegij Bele IV. od god. 1266., u kojem se iz- 
ri^no spominje: ^item tributa infra regales terminos in nullo loco 
solvere teneantur." — Na to im Hening odvrati, da ako je gradjane 
zagrebaSke kralj Bela IV. i oslobodio od pladanja maltarine, to se ta 
stavka ne moze protegnuti na susjedgradsku maltu, jedno, §to su ovdje 
od vajkada zagrebacki trgovci placali maltarinu, a drugo, §to on za 
susjedgradsku maltu ima starija i ja&i prava, nego li su ova zagre- 
baSke obdine, koja de sudu podastrieti, kada mu se za to rok ozna^. 
— Prema toj izjavi odredi ban sa sudci, da dojdude osmine sv. Ja- 
koba na sudu, koji tt se tada drl^ati u Zagrebu, i Hening i gradska 
obdina podnesu svoja privilegija o tom priepomom predmetu, da se 
vidi, tko da ima pravo.^ 

Ali na to ureSeno rociSte nije Hening doSao, te se tako ova 
parnica vukla raznimi roCiSti do osmine sv. Jakoba g. 1450., a s ovoga 
opet odgodi ju ban ustanovivSi novo rociSte za rieSenje toga priepora 
na osminu Mibolja.' 

U ovoj osmini, koja je bila na 6. oktobra, dr^ao se u Zagrebu 
plemidki sud pod predsjednictvom bana Friderika Celjskoga, a na 
ovaj sud odasla Hening svoga odvjetnika. Prema tadanjemu obiSaju 
stranke se trokratnim uzklikom pozivale pred sud, a koja se ne bi 
na tred uzklik prijavila, smatralo se, kao da nije ni do§Ia. SIu^j je 
htio, da je zastupnik gradske ob<5ine njezin biljelnik Matija neSto za- 
docnio, te se na tredi uzklicni poziv prijavio nije, te taj sud uru^i 
sudbenu pozivnicu odvjetniku Heningovu, §to je znaSilo da se Hening 
rje§ava duznosti, da podastre izprave, na temelju kojih zahtieva mal- 
tarinu od gradjanah zagrebackih. Ali medjutim prispije pred sud 
gradski odvjetnik Matej i zamoli sud, da se razpravlja o Heningovoj 
parnici, jer ako je i neSto zadocnio, da nije to bilo iz prkosa, ve<5 
slucajno, pa da je i spreman za ovo zadocnjenje platiti obiSnu globu 
§est solidah. Na tu opravdanu molbu uprosi veliki sudac Gjuro Ma- 
retid Heningova odvjetnika, da sudbenu pozivnicu povrati, da se jo§ 
jednom oglasi i da pfimi globu §to je protivna stranka zadocnila, 
pa da se taj priepor u pretres uzme. Ali odvjetnik Heningov niti je 
htio sudbenu pozivnicu vratiti, niti globu primiti, a najmanje pristati 
na to, da se sada o tom prieporu razpravlja. Toga radi gradski od- 
vjetnik, da pamicu, koja bi tim propasti morala, iznovice uzkrisi, 
uru^i ovomu sudu presudu bana Ulrika Celjskoga od 1. maja 1449., 

* Doc. 147. 
■ Doc. 150. 



Zagrcbaika okolica. Susjedgrad, CCXI 

usljed koje bijaSe Hening duzan podastrieti sudu privilegij, na kojem 
svojata pravo pobiranja maltarine od zagrebaCkih trgovacah; a to je 
sud pribvatio kao podlogu za novu tuzbu i odobrio, te je prema tomu 
pozvao Heninga, da dok joSte traju te sudbene osmine, da podnese 
izprave o toboznjem svojem pravu; ne podnese li ih, platit tt sud- 
benu globu. — Ovomu se sudbenomu zahtjevu ogluSio Hening, toga 
radi bija§e osudjen na globu i odredjeno mu bilo novo rociSte, na 
kojem da i pomenutu globu plati i izkale se privilegijom, na Cijem 
temelju zabtieva maltarinu od gradjanah zagreba^kih. Ovo novo ro- 
ciSte bija§e ustanovljeno za osminu Bogojavljenja godine 1451. Toga 
radi na 34. oktobra zamoli Fridrik Celjski zagrebacki kaptol kao 
vjerodostojno mjesto, da izaSalje svoga Sovjeka, koji da uzme kao 
sudbenoga pristava il Gjuru, sina Pavlova s Mlake; il Ivana Ivano- 
vida, ili Stjepana, sina Nikolina iz Brezovice, ili Ivana, sina Brckova 
sa Cmkovca, ili Martina, sina Petrova iz Sditarjeva, ili Ladislava, ili 
Demetra, sina Martinova sa Drenove, ili Ivana, sina Nikolina sa Glav- 
nice, da Andriju Heninga za osminu Bogojavljenja pozovu na sud i 
da globu plati.^ 

Uz prkos sudbene zabrane, da Hening odustane od zahtievanja 
maltarine od gradjanah zagrebackih dotle, dok se njegov spor sa 
gradskom ob(Hnom sudbeno ne rieSi, ipak ju je tralio od robe zagre- 
backih trgovacah. Ovaj prkos, kao novi dokaz proti nasilju Heningovu, 
dala je gradska obdina na 30. oktobra u kaptola zagrebaSkoga, kao 
vjerodostojnoga mjesta, sluzbeno potvrditi.* 

Prema banovu nalogu odasla kaptol zagreba^ki svoga Sovjeka 
prebendara Iliju Krizevcana, koji povedSi sa sobom banova pristava 
Ladislava sa Drenove, do§av§i u subotu pred svetkom Andrije na 
Heningov posjed u Stenjevac, po tamoSnjem zupniku Galu i Heningovu 
kmetu Martincu, pozvaSe Heninga na sud na osminu Bogojavljenja 
(1451.), da se izkaSe svojim privilegijem o pravu na pobiranje mal- 
tarine i da plati globu za prkos.' 

Ovomu pozivu ne samo da se nije Hening odazvao, vec je i 
nadalje zahtievao maltarinu od gradjanah zagrebaSkih. Toga radi u 
osmini Bogojavljenja bijaSe Hening pozvan pred sud na Gjurgjevsku 
osminu (1451.), ali niti na tu nije do§ao, pa je i toga radi tada pred 
sudom gradski biljeznik Matej u ime ciele ob<5ine ulozio iznovice 
prosvjed proti Heningu §to pobira maltarinu.* 

* Doc. 152. 153. 154. 
» Doc. 155. 

' Doc. 156. 

* Doc. 157. 



CCXII Zagrebacka okolica. Susjedgrad. 



Prema ovomu prosvjedu odredi ban Fridrik Celjski, da Supanija 
zagrebaSka iztrazi, pobira li Hening u istinu maltarinu od zagrebaSkih 
trgovacah. Na predlog zupana Gjure, sina FarkaSeva s ObreSja, bi- 
ja§e ova iztraga povjerena velikomu sudcu Gjuri Mareti<5u Klokov- 
canu, koji bivSi mjeseca augusta u susjedskih stranah i propitkujad 
vjerodostojne Ijude, dozna, da Hening u istinu uz prkos svim sud- 
benim zabranam sveudilj pobira maltarinu od gradjanah zagreba^ih. 
O svemu tomu izviesti sudac Maretid zupaniju,^ koja pozove Hening^a 
na zupanijski sud u osminah Miholjskih. 

Spomenuti mi u kratko treba, da je priepor medju Heningom 
i zagrebackom obdinom nastao u ono bumo doba, kada se poslije 
dva Ijuta poraza ugarsko-hrvatske vojske (kod Vame g. 1444. i na 
drugom kosovskom 1448.) diete, kralj Vladislav Posthumus bio pod 
rukom i uzgajanjem u svoga rodjaka Friderika III., cara njemackoga 
U to doba povjeriSe staliSi i redovi vrhovnu upravu Ugarske Janku 
Hunjadu, docim je u Hrvatskoj neogranicenom vlasti upravljao Ulrik 
Celjski. Janko Hunjad i Ulrik Celjski bijahu veliki protivnici, toga 
radi ovim trvenjem medju ova dva gubernatora htio se Hening oko- 
ristiti u svojoj parnici, te se utekao u zaStitu Janka Hunjada, mole<H 
ga, da se njegova pamica, koju je vodio sa gradskom ob<5inoro, cim 
dalje odmakne. I doisto Janko Hunjad nalo2i 2upaniji zagrebackoj, da 
Heningovu parnicu odgodi do krunitbe bududega kralja. Zupanija se 
tomu nalogu pokori, ali ujedno izviesti tom i bana Ulrika Celjskoga. 
Na 30. novembra 1453. ukori ban ovaj postupak zupanije zagrebac^ke, 
pi§u(5i zupanu Gjuri, sinu FarkaSevu, i svemkolikomu plemstvu ove 
Xupanije, §to se pokorila Hunjadijevoj zapoviedi, poSto ona ne vriedi, 
jer veli : „mi ne znamo niti ne priznajemo drugoga kralja, osim pre- 
jasnoga gospodara naSega sadanjega kralja Vladislava (Posthuma), koji 
je odavna (u kolievci) jur kao takov okrunjen", te joj strogo zapo- 
vieda, da Heningovu parnicu uzme u pretres i da ju kona£no rieSi.* 

Banovu se nalogu zupanija zagrebaSka pokori te pozove Heninga 
i gradsku ob<5inu preda se na sud u osminu Bogojavljenja g. 1453. 
Ali Hening na taj rok niti je doSao niti je poslao svoga punomod- 
nika, toga radi ban Fridrik Celjski, koji je tada tomu zupanijskomu 
sudu predsjedao, osudi Heninga radi prkosa na sudbenu globu §est 
marakah i odredi mu novo rociSte na Gjurgjevsku osminu.' 

Kada nije ni na ovo rociSte do§ao Hening, to zastupnici gradske 
ob(5ine bojedi se, da bi se ta parnica mogla vudi godine i godine, 



* Doc. 159. 
■ Doc. 165. 
> Doc. 168. 



Zagrebaika okolica, Susjedgrad. CCXIII 



izjaviSe pred tim 2upanijskim sudom, da 6e gradska ob<5ina po pravu, 

koje joj pripada, taj priepor sa Heningom podastrieti kraljevskomu 

sudu. Ovakovu zahtjevu zupanija se dakako protiviti nije mogla, ali 

je ipak od punomo<5nikah gradske obdine zahtievala, da ju u bududih 

Miholjskib osininah obaviesti o te&ju il rieSenju parnice. 

Sabrav ob<5ina potrebite dokaze o tom prieporu, povjerila je svomu 

odvjetniku Ivanu, sinu Ivana KrbavSana, da vodi u njezino ime pamicu 

pred kraljevim sudom. — Dan za danom pa su i doSle Miholjske 

osmine, ali giadski odvjetnik niti je doSao u Zagreb, niti je izviestio 

obcinu o te^ju parnice, s toga, da i na lupanijskom sudu bude ova 

pamica u oi^evidu, odaSalje obdina u Miholjskih osminah, (kako joj 

naloSeno bilo) svoje punomo<5nike : sudca BlaSa i biljeSnika Matiju pred 

zupanijsku skupStinu, koji joj potanko izpripovjedavSi, kako su svoga 

odvjetnika poslali pred kraljevski sud, a on da se joSte nije vratio 

niti obaviestio ob<5inu o tecaju parnice ; u brizi, da priepor ne zastari 

i tim ne propadne, zamolili su lupanijsku skupStinu, da medju grad- 

skom ob<5inom i Heningom urece novo rociSte, do kojega <5e medjutim 

obdina pomnjivo iztraSiti, gdje se bavi i §to je uradio njezin od- 

vjetnik ; nije li moSebit uhva<5en il ubijen ? je li obolio ili umro ? gdje 

su parniSni spisi ? i kako su rieSeni ? — Ovomu zahtjevu, prema obi- 

^ju zemlje, morao je udovoljiti zupanijski sud, te predsjednik ban 

suglasno sa velikimi sudci odredi, da u osminah Bogojavljenja (1454) 

gradska ob<5ina svemu tomu toSno obaviesti 2upanijsku skupStinu.^ 

Nije nam poznato §to i kako je u osminah Bogojavljenja gradska 

ob<5ina izviestila skupStinu o teSaju ove parnice; ali imamo dokazah, 

da se je o Gjurgjevskih osminah ovaj priepor sa Heningom pretre- 

sivao na kraljevskom sudu pred Ladislavom PaloSkim; u pismenoj 

bo izjavi bana Fridrika Celjskoga od 20. maja r. g. narocito se spo- 

minje, da doSavSi pred njega Heningov odvjetnik Albert Galadski i 

gradski biljelnik Matija zamoIiSe ga, da viSe reSenu parnicu, koja se 

godine i godine ve<5 vuce i koja se u proSIih Gjurgjevskih osminah 

razpravljala i na kraljevskom sudu, ali se i tamo nije rieSila, privede 

kraju ; a jerbo su obje pru<^e stranke pristale na to, da se ta parnica 

odgodi za jedno i to odrjeSito ro£i§te t. j. na osminu Gjurgjevsku, ali 

istom nakon osam godinah te zamolile bana, da to ro^i§te odobri. 

Ovoj se suglasnoj molbi odazvao ban, te je odgodio rieSenje te 

pamice na Gjurgjevsku osminu, ali istom poslije osam godinah.' 

Medjutim umrie Andrija Hening (1460.), a njegovom smr<:u 

svr§ila se i pamica; udova bo njegova Dora, a i malodobni za tada 

sin mu Ivan ne bijahu voljni da ju obnove. 

* Doc. 175 
' Doc. 178. 



CCXIV ZagrebaHka okolica. Remete: 



Eemete, Zagrebu na sjevero-iztoku u ubavom dolu leze Remete, 
prozvane tako od samostanacah reda sv. Pavla, prvoga pustinjaka 
(Heremitae), koji su pocev od godine laSo. imali ovdje svoj samo- 
stan s crkvom bl. dj. Marije. (Vidi sv. I. str. CLXXXI— CLXXXUL) 
Ovo je pro§teni§te zagreba^kim stanovnikom od vajkada vrlo omiljelo, 
te uz to ako i neznatno ali ipak dolaze Remete u neki doticaj s pro- 
§lo§du grada Zagreba. U ovom bo samostanu nalazimo medju re- 
dovnici zagrebackih sinovah, spominje se na ime, da je god. 1457. 
pred ovogradskim poglavarstvom remeta Mihalj, sin gradjanina Stje- 
pana, prodao svoja baStinska zemlji§ta, prozvana Tratine, gradjaninu 
Ivanu Pivaridu i njegovim potomkom.^ Ovomu su samostanu oporu- 
Civali gradjani na samrtnom casu bilo za gradjenje crkve bilo u ko- 
rist samostana i neke novcane svote, n. pr. godine 1438. gradsko je 
poglavarstvo izplatilo ovomu samostanu oporucni zapis udove Ger- 
trude MuSimke u svoti od 6 for. zlatnih.' Gradjanin kroja<5 Nikola 
(1482.) odredio je, da se iz najamnine njegova du<5ana, koji je opo- 
ru&no ostavio gradskoj obdini, svake godine o Svie<5nici daje remet- 
skomu samostanu jedan forint u zlatu.^ — Biskup zagrebacki Osvaldo 
(1499.) zapisao mu u oporuci 50 for. za crkvene potrebe.* — Na 
remetskom su posjedu gradjani zagreba^ki imali i svoja trsja, od kojih 
su spram samostana imali i neke obveze. Kada je god. 1463. sudac 
Valenti<5 privolom samostanskom prodao svoje trsje kod Remetah 
gradjaninu Dionizu Vodopiji, uvrstio je u kupovno-prodajni list re- 
metski vikar Antun stavku, da kupac ne uSini spram samostana ne- 
vjere i da daje u samostan svake godine o berbi 35 dinarah, jednoga 
kopuna i za dinar kruha. Za drugo pako manje trsje, koje je uz ovo 
trsje kupio receni Vodopija od istoga Valentida, da daje remetskomu 
samostanu o berbi 15 dinarah, polovinu kopuna i za pol dinara 
kruha.* — Kada je god. 1492. Gjuro, altarista sv. Nikole u l^upnoj 
crkvi sv. Marka, kupio trsje takodjer na remetskom zemlji§tu, koje 
je ostalo bez gospodara, jer je dotadanji njegov vlastnik Jakob Co- 
poca (valjda da izmakne kazni) uskoSio, kupio ga uz obvezu, da plada 
remetskomu samostanu svake godine u ime gornice cetrnaest beckih 
novCidah.* 

Da bude sveza medju remetskimi Pavlini i ob<iinom zagrebaS- 
koga Gradca §to cvr§6a i stalnija, to je taj samostan tel^o za tim, da 

* Doc. 196. 
■ Pag. 121. 

* Doc. 329. 

* Doc. 394. 
" Doc. 223. 

* Doc. 367. 



Zagrebadka okolica, Remete, CCXV 



u ovoj obftni ima i on kakov posjed, te je na aa. januara g. 1473. 

privolom gradskoga magistrata kupio za 28 for. od Martina Bersteca 

literata za tada njegovu, ali starinom gradsku, kulu sa zemljiStem te 

zidanimi i dr^enimi sgradami uz gradski zid, ali ih ob<5ina obvezala, 

da moraju tu kulu u dobrom stanju drzati, a za vremena neprija- 

teljske ili turske obsade ustupiti ju gradskoj obdini, da se odande 

brani.^ Za istu kulu gradsko je poglavarstvo dozvolilo god. 1487. 

remetam, da mogu recenu kulu i nuzgredne sgrade popraviti, te ih 

ovlastilo, da ondjeSnju pivnicu jednom samo na godinu slobodno im 

napimiti vinom, koje smiju i prodavati doma<5im i stranim Ijudem, 

ali za to pravo pladat de svake godine o Miholju jedan forint u 

gradsku blagajnu.' 

Jedino s ovim susjedom gradska je ob<5ina teSajem XV. vieka 

zivjela u slozi i prijateljstvu tako, da su nekoji imudniji gradjani na 

samrtnom 2asu izjavili, da im se umrlo tielo pogrebe u remetskoj 

crkvi. U Ijetopisu remetskoga samostana ubiljezeno je, da je ovdje 

pokopan bio na 7. februara 1424. gradski sudac Kristofor, sin Ivana 

Florentinca; a iste joStegodine gradski sudac Mihalj, sin Simuna, plemi(5a 

goriSkoga, a napokon godine 1455. gradjanin zagrebaSki krznar Grga. 

Napokon <5emo o remetskom samostanu spomenuti i to, da mu 

3e zagrebacki biskup Benedikt de Zolio darovao godine 1447. posjed 

prozvan ^gomji Novak" do potoka Blizne uz uvjet, da remete Sitaju 

svakoga utorka jednu misu na cast sv. Katarine, ali da u znak pri- 

znanja toga darovanja davaju od njega svake godine o Martinju pol 

forinte biskupom zagrebac^kim. 

U spomenutom Ijetopisu ubiljeJeno je i to, da je godine 1484. 
jedan dio turske Sete provalio ^a u Remete, a samostanu veliku §tetu 
nanesao, koju su u brzo izvidali §to okoliSni plemi<5i, Sto gradjani 
zagreba^ki; a crkvi, koja je vec tada bila sagradjena, da je kralj 
MatijaS Korvin (1485.) svom tro§ku dao dograditi zvonik, koji je 
toga radi i prozvan bio ^Korvinovim zvonikom^; MatijaS bo kralj 
imao je u svom plemenskom grbu gavrana (na latinsku carvus, odatle 
mu i pridjevak Korvin). 

U lemetskoj crkvi poSituje se i danas joSte drveni ^udotvomi 
kip majke bozje, kojem stara samostanska predaja pri^a, da ga je 
donio ovamo fratar Iskvirin, koji bija§e prvi (oko 1272.), koji je u 
remetskoj dolini provodio pustinja£ki zivot. Ovu staru predaju ne 
mofemo ni uztvrditi ni pore<5i; no da je drveni okvir ovoga kipa, 
(koji okvir nalici malenu zrtveniku gotskoga sloga, u kojem su s lieva 

* Doc. 282. 

• Doc. 342. 



CCXVI Pripomena o mdbenih osmmah. Zakljulak. 

i desna smjeStena po dva omanja kipa u dva sprata), radjen teCajem 
XV. vieka, svjedoci onovjecno pismo, kojim je umjetnik svoje ime na 
tom oltaridu upisao: FRATER PAVLVS DE ZOMIRHIA; pak bi i 
vrlo vjerojatno bilo, da ;e taj umjetnik uz reCena Eetiri manja kipa 
izrezao i taj £udotvorni kip majke bo^je, pa ga kasniji samostanci, da 
mu ve^u vriednost oznafe, pripisivali svomu prvomu osnovai^u Iskvirinu. 

Pripomtna o sudbenih osminah. U ovoj sc razpravi Eesto spominja 
sudbene osmine {judicia octavalia — octavae), u kojih se parnice 
rjeSavale. U stara vremena bijaSe kod nas osamnaest takovih osminab 
i to: na Gjurgjevo, na Duhove, na Ivanje, na Jakobovo, na Veliko 
gospojinje, na Sljepanje, na Malo gospojinje, na Miholje, na Sve svctc, 
na Martinje, na Andrijinje, na boiEi<fDe blagdane, na novu godinu, na 
Bf^ojavljcnje, na Svie^Snicu, na pepelnicu, u sriedi korizme i na vaz- 
mene blagdane. — Cetiri a to na Gjurgjevo, na Jakobovo, na Miholje 
i na Bogojavljenje zvale se vede osmine, a ostate pako manje. Hr- 
vatski sabor od god. 1416 — 1418. zadT£a samo vefe osmine, a dokinu 
manje osmine. Sud u osminah nastupio je istom u ponedjeljak poslije 
osmine reSenih svetkovinah, a trajao je Irideset i jedan dan. Ovakovu 
sudu predsjedao je u nas obi£no ban iti koga je liraljevina ili ban 
odredio. ,Quod primo, odredjuje sabor, et principaliter annuatim non 
plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatum sanctorum Geor^i, 
Jacobi, Michaelis et Epipbanianim Domini instiluemus, in quibus uni- 
versis nobilibus regni Slavoniae in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi 
et de Werewcze comitatibus judicium et justiciam juxta antiquam con- 
svetudinem regni et presentis institucionis stabilitaiem debeant judicare, 
ita videlicet, ut semper ipse octave inchoentur feria secunda proxima 
post octavum diem festorum predicatorum, et birsagia distribuantur 
feria tercia, videlicet die scquenti.* (Kukuljevii;. Jura Regni I. p. 180.) 

Zakljuiak. U uvodu ove razprave rekoh, da bi se proSlost Za- 
greba u XV. vieku u kratko ocrtati mogla s riecmi ,iz vana borbe, 
iz nulra strah", a da je doisto tako i bilo, dokazao sam ovom raz- 
pravom, koju sastavih na podlozi samih izvomih pisamah, te njom 
izpunjujem jednu povjestnu stranicu naSega glavnt^ grada. Ovu raz- 
pravu ne saslavih toliko za ufenjake, koji <^ i sami priob^ene izprave 
prou^avati, (akoprem scienim, da tt i njim dobro doiii) vei ju na- 
pisah najviSe za onaj obrazovani sviet, a naro£tto za gradjanstvo za- 
grebacko, koji su i jedni i drugi voljni saznati neSto o proSIosti grada 
Zagreba ; pisao sam pako tako, da se dade lako citati i da bude sva- 
komu razumljivo. — Ako se podkrala koja neznatna pogrjeSka, pomnjiv 
tt ju Stilac veii i sam moci Lzpraviii. 

Ivan Tkalfiid 



SADRZAJ. 



Uvod. 

Kratki nacrt zagreba£ke pro§losti u XV. vieku 

Gradska atvrda. — Popov taren. Tvrdjica grofovah Celjskih. 
Gradska vrata. Ulice Mostovi. Zdenci. ^upne crkve i kapele : 
sv. Marka, sv. Katarine, sv. Jurja, sv. Ursule, — sv. Marga- 
rete, sv. Duha, — sv. Martina. Groblja. ^kole. Bolnice i 
uboinice. KupaliSte. ^ Kraljevska pala^a. Palai^e. Kuce. Vrtovi, 
Trsja. Mlinovi 

Gradski posjedi i borba za nje. 

Dedidi, Bitek, Crnomerci i Novaci. — Kraljevec, Cerje, Kobi- 
Ijak, Sviblje i Nart. — HraSce, Petrovina i Siljakovina. — 
Graiani. — Pobreije. — §ume. Rieka Sava Potoci: Med- 
veSiak, Cmomerec, llica. — MoCvare 

Gradjanstvo i gradska uprava. 

Narodnost. Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Izbor grad- 
skoga sudca. Gradsko cinovni£tvo. Gradski pecat. Gradska 
zastava. — Djelokrug gradskoga zastupstva. Glavni zakonik 
za sudbeni postupak. gradskom sudu. Kazne. Psovke i po- 
grde. Klevete. Lahke ozlede. O izgredu i smutnji. Teike 
ozlede i rane. Kradja i razbojstvo. Kupovanje ukradenih 
stvarih. Obrezivanje kr. srebrenoga novca. Ubojstvo. Osobna 
obrana. Palikuce. Patvorioci gradskoga pe^ata. Preljub. Na- 
silje i oskvrna djevojafka. VjeStice. — Porez i izvanredni 
nameti 



Strant 
I-IV 



V— XXV 



XXVI— XLV 



XLVI-LXXIII 



LXXIV-LXXVII 



Javne sluibe. 

LjeSnici. Javni bilje^nici • 

Obrt i trgovlna. 

Obrtnici Zakon o mjerah i vagi. cieni i pridu. O preprodaji. 
zdravoj robi. Cehovi. Sajmovi, Pijacovina i mitnica. Kne- 
2ija. Tridesetnica. Oprost od placanja maltarine i tridesetnice. 
Mjere i vage Novac LXXVIII-XCVI 



CCXVIII 

Gradski iivot i obi£aji. Sbua 

DruStveai livot. Kries. Ign s plsaajcaini. Zabtaajeae igre. Po- 

kndtvo. Ornije XCVH-XCVIl) 

BiBlcupska i kapfolska oblaat. 
Utvrdjivaoje Itaplola. Ulica Opatovina. — ^ivot i obiEaji b kap- 
toln : NaimeDOvaaje kanoailcab. Kaptol pod zaititom kraae. 

— Borba o stolicl biskupije Z3greba£ke. — Povlastice lagpr. 
kaptola. Kaptol kao vjerodostojao mjesto. Kaptolski pecat. 
Zadrniai JEivot t nprava u kaptola. Kaptolska desetiua, mal- 
tariaa i brodariaa. Kaptolske sjednice. Pedepse za izgrednike. . 

— Sbor prebeadarah stolne crkve, ajegova uprava, zakoai, 
posjedi i obveze. BratovMine. Crkveaa sluiba. — Prvostolna 
crkva, bogoslaije, sv. iiio6i i drag^ocjenosti. — Krvava siaoda. 

— 2upDecrkve: laSkouli£ka sv. Antuaa; stolna sv. Emerlka; 
DovoveJka sv. Ivaaa. — Crkveni redovi: Cistercite, Domiai- 

kaai, Fraajevci. - Skole. Uhoinice. Kapaliite XCIX— CLXXIV 

Sukobi mcdju gradakorn i biskupako-kaptolakom 
oblaati. 
Nasrtaji i krvave borbe o zemljistaoai sporu oiedJD kaptolom 

i gradskora obfinom CI-XXV— CXCVl 

Gradska okolica. 

Medvedgrad. Susjedgrad. Remete CXCVII-CCXV 

Pripomeaa o «udbenih osraiaah. Zakljuiak CCXVl 



1 



ARGUMENTA. 

Pagina 

1. Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu communitatis civit. 
montis Grecensis Andreae Pnljan civis heredes herciscunt I 

2. Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. decessorum 
suorum ezemplum sibi ad imitandum proponens, ecclesiae cathedralis 
praebendariis yini frugumque decimam condonat 2 

3. Anno 1401, 13. martii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
coram capitulo zagrabiensi contra Sigismundum regem de possessionibus 
HraS6i et Petrovina, quae nobilibus de Sused condonatae sunt, recusat. 3 

4. Anno 1401. Magistratus civit. zagrab. cambium inter Emericum praeben- 
darium et Michaelam ac Demetrium cives de quadam yinea, ratum habet. 4 

5. Anno 1402, 14. februarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. cano- 
nicos zagrabienses libera arbitria de suis ipsorum bonis per testamentum 
agere posse cofirmat 4 

6. Anno 1402, i. maji. 2Uigrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
ne nobiles de Snsed possessiones, quae Hra§6a et Petrovina vocantur, sibi 
assumant, recusat • • • • • . . • 6 

7. Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Vicebani et comites comitatus zagrab. 
a communitate civitatis montis Grecensis impensas in causa adversus Ni- 
colaum Pravdid acta, toleratas esse testificantur 7 

8. Anno I404, 24 aprilis. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rez, merca- • 
tores zagrabienses ex qualibet exactione tributaria ezimit 7 

9. Anno 1405, 14 Junii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis com- 
munitatem dvitatis montis Grecensis quadraginta marcas pro annuo tri- 

buto regi solvendo, sibi pependisse, profitetur 9 

10. Anno 1406, 10. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rez privi- 
leginm Belae IV. regis de libertatibus civibus civitatis montis Grecensis 
concessis, confirmat 9 

11. Anno 1406, 13. januarii Budae. Sigismundus Hungariae etc rez, Eber- 
hardo episcopo zagrabiensi mandat, ut civitatis montis Grecensis curam 
totamque ipsius iurisdictionem sibi Committat 1 1 

12. Anno 1406, 13. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc rez com- 
munitatem dvitatis montis Grecensis die strennarum tributum, quod debuit, 

sibi pependisse confirmat 12 

13. Anno 1407, 8. Augusti. Vicejanitores regis communitatem civitatis montis 
Grecensis sez florenos pro centum, qnolibet anno solvendos, regio aerario 
pependisse testificantur 12 



ccxx 



Argumenta, 



Pag^ina 

14. Addo 1408, 9. januarii. CaktorDJae. Barbara HaDgariae etc. regina, rege 
absente, communitatis civitatis Grecensis legatorum adventum difTert ; eom- 
munitatique curam vigilem et solertem, ut civitas custodiatnr et conser- 
vetur, commendat • • • 13 

15. Anno 1408, 28. septembris. Samobori. Barbara Hungariae etc. regina, 
communitati civitatis montis Grecensis tempus ad solvendum vinorum fra- 
gumque partem sedecimam prorogat usque ad regis adventum eiusque 
constitutionem 14 

16. Anno 1409, 6. Julii. Zagrabiae. Andreas episcopus zagrabiensis, Eber- 
hardi episcopi donationem, qua ecclesiae cathedralis praebendarii de de- 

cima episcopis zagrabiensibus solvenda liberantur, confirmat 15 

17. Anno 141 3, 6. aprilis. Kapronchae. Barbara Hungariae etc. regina, Ci- 
sterciensium zagrabiensium abbati mandat, ut possessio Cmi-otok secundum 
legationem testamentariam tantummodo civi cuilibet zagrabiensi aren- 
detur et in feudum tradatur • • • 16 

18. Anno 141 3, 18. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu civico Michael 
Thaar domum suam Stephano lapicidae Sochsnam 4 flor. auri vendit. 17 

19. Anno 1414, 13. Jullii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
parte decimarum mensae episcopalis in comitatu de Moravce condonata, 
perpetuam altariam in collegio praebendariorum condit 17 

20. Anno 14 14. Stephanus Hervrat civis duas vineas in Davidovec, salvo 

jure montano eccl, Novovillanae, 6 filor. auri emit 19 

21. Anno 1415, 25. aprtlis. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 

de Antonii civis hereditate ex eius testamento statuit 19 

22. AuDO 141 5, 28. octobris. Zagrabiae Coram communitate civitatis Gre- 
censis Andreas, litteratus et civis, incultam suam vineam et silvam Gre- 
gorio, scriptori librorum, sex pensis denariorum vendit 20 

23. Anno 14 16, I. Junii. Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, 
ut de postrema injuria capitulo a communitate montis Grecensis illata 
inquirat 2 i 

24. Anno 1417, 14. februarii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
capitulo mandat, ut praebendariorum collegium in eius consvetudinibus, 
fructuumque et proventuum perceptionibus defendat, neve praebendariorum 
coUegium parocho cuilibet quartam parochialem solvat 22 

25. Anno 1417, 24. septembris. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense, commu- 
nitate rogante, privilegium a Sigismundo rege de libertatibus editum 
mittit 23 

26. Anno 1418, (28. Junii?}. Budae. Petrus Forgac magister curiae reginalis, 
sibi anniversarium censum sex flor* pro centum a communitate montis 
Grecensis solutnm esse testificatur 24 

27. Anno 1419, I. octob.:is. Zagrabiae. Dionysius banus communitate precante 
fore ut eius libertates defendat, se obligat, idemque omnibus comitibns 

etc. mandat 25 

28. Anno T420, 2. octobris. Zagrabiae. In causa, quam communitas montis 
Grecensis in capitulum agebat, comites zagrabienses sese potestatem com- 
munitatis in ius vocandae non habere profitentur 26 

29. Anno 1421. mense Julio. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibns 
illatae referuntur 27 



Argumenta, CCXXl 

Pagina 

30. Anno 1422, 17. JuDii. In Solnok Sigismundus rex severe mandat capi- 
tulo, ne cWes ab agris colendis impediat 27 

31. Anno 1422, mensibus: majo, Junio, Julio. Zagrabiae. Injuriae a capitulo 
zagrab. civibus Grecensibus illatae referuntur • 28 

32. Anno 1422, 7. septembris Zagrabiae. Johannes episcopus zagrabiensis, 
cives zagrabienses, qui armata manu capitulnm agressi sunt magnamque 
cladem fecerunt, excommunicat 30 

33. Anno 142 2, 7. decembris. Posonii. Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, 

nt sno nomine cives zagrabienses defendat 41 

34. Anno 1423, 16. Junii. Zagrahiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi de quibusdam tuis possessionibus a Sigismundo 
rege nobilibus de Medved et Sused condonatis recusat 42 

3S- Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eins frater, nobiles de Alben» ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit» fructum capiant 42 

36. Anno 1423, mense octobri. Coram Mathio de Paloth jndice curiae regiae 
Georgitts can. zagrab. litteras inquisitorias contra dvitatem montis Gre- 
censis exhibet 44 

37. Anno 1423, 23. novembris. Krapinae. Hermanus, Cileae comes et Sla- 
voniae banus, de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis 
^linmy agebat, regem certitiorem reddit • • • • « 44 

38. Anno 1423 2. decembris. Albae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram capitulo albensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eins frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant -. 46 

39. Anno 1424, 14. januarii. 2Uigrabiae. Capitulum zagrab. eccl. litteras Her- 
mani, comitis Cileae et bani, quibus de causa, quam communitas in Mi- 
chaelem, Petri pellificis filium, agebat, regem certitiorem reddit, transummit. 47 

40. Anno 1425. Communitas civitatis montis Grecensis de mercatu, industria 

ac securitate severa edicta emittit 47 

41. Anno 1425, 25. martii. In Thata. Sigismundus rex Johanni episc. zagrab. 
praecipit, ut fines terrarum communitatis civitatis et capituli zagrab., de 
quibus jus ambigitur, exploret 50 

42. Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
accipit condiciones, quibus Johannis Albeni bani legatum in usum za- 
grabiensis monasterii s. Francisci collatum est 51 

43. Anno 1426, 19. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis coram capitulo 
zagrab. de possessionibus HraS^a et Petrovina, quas Sigismundus rex no- 
bilibus de Sused condonavit. identidem recusat* • * • • 43 

44. Anno 1426, initio mensis martii. Facinora civis Andreae Stepkovid, quae 
perpetraverat, referuntur • • • 54 

45. Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. Johannes, Corbaviae comes et 
Croatiae banus, Johanni Novakovid possessiones quasdam sub Medved 
sitas, donat. — Nota benel Documentum hocce errore calami illatum 
pertinet ad annum 1 526. 54 

46. Anno X426. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 55 

47. Anno 1427, 20. Junii. Poiegae. Capitulum s. Petri de PoXcga eventum 



eiqaiaitioiiis iater capilalam zugrab, et commaaitUem ciTitatis actae de 
iDJaria io JaniD Tico copatniaa» Sigismando reg! refert 

48. Anao 1427, 9. Aagusti. ZagmbiHe. CapitalDiD z&gmb. aSj. florenis Biui, 
qoos a parochia NoTOTillBna necessitftte cogenle matutam est, Iria prme- 
dioU : SaviSfie, Otok et PreTlaka, dat pignoii 

49. Anao 1477. 24. Aagasli. Zagrabiae. Johannes episcopos iagnbiensts< de 
Eberbardo decessore pio eiemplam capiens, collegio praebendarionun 
mensae episcopalis decimam »ini fmmentiqDe doDO dat 

50. Addo 1427. Civitas moDtis Grecensis terram praebendalialem Otok, 
oocapat 

51. Anno 1427. Injariae a capitnlo civibas Grecensibas illatae, referDDtar, 

52. Anno 142S, 25. febniarii. Zagrabiae. Commaaitas ciTiti.lis lagrab. viDeam 
stlam desertam et ioforestam Prancisco. Mikec Glio, molitoii, censD aDni- 
versario permittit - 

53. Anno 1428, 4. jDnii. Zagrabiae. Johannes episcopns ugnbieDsis. iD 
cansa de qaarta testameDlariae dispositioniE solTenda a praebeodariia 
ecctesiBe catliedialis rectoribas parocbialis ecclesiae s Marci acta, bene 
eiistimat de praebendarioiam collegio 

54. Anao 1429, 1. jaouarii. Zagrabiae. Johannis episcopi jadiciam, qDO prae- 
beadarii ecclesiae cathedralis a legatorum qtUkrlB parochiali rectoribm 
ecclesiae s. Marci soIreDda liberantiu, a DOtario pnblico lilteris cod- 

S^. Addo 1419. Commaaitas civit. GreccDSis praecipit, qnomodo claves 
mQDitioDam serreatni 

56. Anno 1429. Coram magistratD ciTico Briccias olim jadei Tacaam fDDdam 
Stojkonis Agatiii 3 flor. emit 

57 Addo 1430, 2. aprilis. TynuTiae. Id comitiis PosonieDsibas Deociuae 
monetae valor detenninatar 

55. Addo 1431, 19. septembris. Zagrablae. Georgias, lilias ducis de Mar- 
. chali, qDod attinet ad curmam rotas, qaas eiercitns ejus in Italjam pra- 

licisceDS Zagrabiae a Nicolai de Gaia jobagioatbas. peisoluto prius ptelio, 
vi acceperat, commuDitatem moDtis Greceosis innocenlem esse declaiat. 

59. Anno 1432, 3. Junii. Zagrabiae. Legati commuaitatis civitatis et reclores 
parochialis ecclesiae s. Marci cum Thoma, canonico fasmensi, de DODDa- 
lamm Fridenci iastiloris rerum et bonomrn receptioae coram capitulo 
lagrab. pactionem faciuDt - ■ ■ • 

60. Aimo I431^ iDJuriae a capitulo zagrab. civibus Greceasibus illBtae, re- 
ferantnr 

61. Addo 1432, II. septembris Seais ia Ilalia. CiTitai monlis Greceasis 
terras capitali zagrab. RabaE et Grmlje occapat ■ 

62. Aano 1433. Mathias de Paloch jndex curiae civitati monlis Grecensis 
in causa. qnam de Otok agebat, termioam in judicium comparendi prae- 
ligit 

63 Addo 1433, 14. marcii. Quiaqueccclesiis. A JohaDDe AIt>eDo, episc 
lagrab., pia legata lestamento lelinqaaDtur < ■ 

O4. Anno 1433, 15. apiilis. Casmae. Capitulnm £asmcuse, postquam vim 
civium zagrabieosium posses.^ioai capitali zagrab. Rudri illatam eiqui- 
siTit, Sigismando legi referi 



Argumenia. CCXXIII 



Pagina 

65. Anno 1433. Jnnii. Zagrabiae. Hermanus, Cileae comes et banns, qui- 
bnsdam personis mandat, ut fines communitatis civit. Grecensis et ca> 
pituli in vicis Rnde§y Vrab^e et Grmlje sitis, de quibns jns ambigitnr» 
explorent 7O 

66. Anno 1433. ^^- J^i Romae. Sigismnndns, Hungariae etc. rex, Rudolpho 
Albeno, nobili de Medved mandat, nt ez Johanis Albeni, episcopi za- 
^rabiensis, testamento dimidinm pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae 
testamenti executoribns assignet • 77 

67. Anno 1433, 28. octobris. Basileae. Sigismundns, Hnngariae rex Rndolphum 
Albennm, qni ex Johannis Albeni episcopi testamento dimidium pretii 
castii K.uyar et civitatis Kaproncae testamenti execntoribus non assig- 
navit, reprehendit, eique poenam minitatnr 78 

68. Anno 1433, 7. septembris. Budae. Matheus de Paloch judex curiae, ca- 
pitnlo &i5mensi mandat, ut communitatem montis Grecensid propter Tim 
capitnlo zagrab. illatam, per legatum in jns ducat 79 

69. Anno 1433, 22. decembris. Basileae. Sigismundns Hungariae etc. rex, 
commnnitati mohtis Grecensis imperat, ne impediat, quominus Turcorum 
invasionis metu, capitulum zagrabiense turrim »Popov turen« vocatam 
sitamque in communitate reficiat atque muniat 85 

70. Anno 1434, 16 martii. Basileae. Sigismundus Hungariae etc. rex, Georgio 
arcbiepiscopo strigoniensi mandat, nt in ius vocet Rudolphum Albenum, 
qni legatnm ab Johanne Albeno episcopo ecclesiae cathedrali zagrabiensi 
relictum adhuc non solvit 87 

71. Anno 1434* 6. Julii. 2^grabiae. Mathaeus Talovac, episcopatus zagrab. 
gubemator, indicit, ne sola quaedam litigiosa, quae post Johannis Albeni 
episcopi mortem inter capitulum et commnnitatem civitatis relicta sunt, 
colantur, prius quam permiserit • 89 

72. Anno 1434* 6. Julii. 2^grabiae. A Mathaeo Talovac, episcopatus zagra- 
biensis gubernatore, communitas civitatis zagrab., quae hortum cathedralis 
ecclesiae s. Emerici devastavit, centum marcis denariorum mnlctatur ■ • 92 

73. Anno 1434, 8. Jnlii. Zagrabiae. Johannes, Cistercensium zagrab. abbas, 
Rudolphum Albenum a se in jns esse vocatum, quia Johannis Albeni 
episcopi legatum ecclesiae zagrabiensi non solverit, Georgio archiepiscopo 
nuntiat • 94 

74. Anno 1434» 25 Julii. Casmae. Coram capitulo dasmensi Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, Johannis Albeni episcopi legatum capitnlo 
zagrab. perfecte expendit 96 

75. Anno 1434, 25. Julii. Casmae. Coram capitulo 6asmensi, Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, possessionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, 
Sviblje et Nart, quas Eberhardus episcopus cathedrali ecclesiae zagra- 
biensi in perpetuam altariam reliquit, se abdicat easque capitulo admi- * 
nistrandas tradit 98 

76. Anno 1434, 7. septembris. Zagrabiae. Hermannus, Cileae comes et 
Croatiae banus, mandat capiiulo ^asmensi, ut capitulum zagrab. in iegi- 
timam possessionem Kraljevec etc. statuatur • 101 

77. Aeno 1434, 14. septembris. Posonii. Sigismundus rex civitati montis Gre- 
censis in causa, quam de quibusdam terris £lgebant, novum terminum in 
jndicium comparendi praefigit 102 



ji. Aana 1434, 23. septembris. Caiouie. CajdlDlam £unlell«e niuttat cspi- 
talum lagrabiense in postesdoDem Kraljevec elc. rine coDlridictione eMe 



79, Anno 1434. 2]. septembris. ^^m>e, Capitnlnni Sumenie Mathaco Pa- 
loch, curiae jndice cogenie, commnnilBlem civilatii zagrab. a »e in jns 
vocatam esse Si^smnndo regi refert 

80. Anno 1434. Injuriae a capilnlo zagrab, civibns Grecensibni illalae, re- 
fenmtur 

81 Anno 1435. I jannarii. Zagrabiae. Johannes, Cistercit. zagrab. abbas, 
communilati ciTitatis zagTab. exemptar regis Sigismondi lilteramm, quibos 
communilas civesque in tutelam assnmnntur. defert 

Si. Anno I4)5> '4- jannarU. Albae. ConTcnlns Craciferoram de Alba, le- 
gatos qnidem civitalis montis Grecensis contra Doblles de Snsed die 
praeslituta advenisse, nobiles aalem de Sused fmslra esse exspectatos, 
conlirmal 

83. Anno 1435, posl dominicam Laelare. Posonii. Sigismnndns rei cansam 
iater capitulum et civilatem monlis Grecensis ad jndicinm banale trans- 

84. Anno 143S, 19. martii. Posonii. Sigismundas Htinpuiae etc. rei, Her- 
manno bano praecipil, nl in cansa, qnae joter commnnilatem civitatis 
et nobiles de Snsed de possessionibns Petrovina HraSfa et Siljakovina 
Bgebatnr, rem judicet 

S5. Anao 1435. Injnriae a capitalo zagrab. civibns Grecensibas illatae, re- 
fernnluT 

Sf>. Anno 1435, 10. Angusti. Brnnae. Sisismnndas Hnn{jariae elc. lez, Ma- 
thaeo Talovac, episcopatus zagrab. gnbernalori, einsqne fratri mandal, 
nl capitnlnm in fructum agrornm a coromnnitate civitatjs ei creplorum 
restitnat 

57. Anno I43S, 7. oclobris. Sigismnndns, Hangariae etc. rei, commnnilale 
civilalis roganle antiquum Belae IV. privileginm de libertatibns ei con- 
ccssis conGrmal 

58. Aono 1435, 7. aovembHs, Basileae. Synodns Basilleiuis episc Qainqae- 
ecclesieosi praecipit ut capilulnm zagrabiense defendal 

89. Anno 1435. 8. novembris. Posonii. Sigismandos, HBngariae etc. rei. 
omnibns Iribalariis el vicetributariis mandat, ne a civibus monlis Gre- 
censis nllum tributum petant neve eiigant 

90. Anno J435' 8. novembris. Posonii SigismundnB, Hnnganae elc. lei, 
commanitatem civitatis monlis GrcceTL^is, si conlra quoscunque ordine 
judiciario convicta erit, in omaibas mnlctis solvendis a portione jadi- 

91. Anno I435> 9- novembris. Posonii. Sigismnndus, Hnngariae elc rex, 
capitulo ecclesiae Albae regalis mandal, ut viium mitlat, qui cnm ipsius 
legalo commnnitalil civilatis montis Grecensis possessiones reambulet 
eatnmque melas renovet 

Anno 1435, 19. novembris. Zagrabiae. Capilulnm zagrab. conimunilate 
civitalii montis Grecensii roganle, privileginm a Sigismnodo rege de 
libertatibas ediinm miltit 



Argutnenta, CCXXV 



Pagina 

92. Anno 1435, 16. Decembris. In Prodavic. Mathaeus Talovac banud, 
omnibns hominibus possessionatis, qui tribnta tenent, mandat^ ne Si- 
gismnndi regis jussu a civibus zagrabiensibus ullum .trlbutum exi- 
gant 118 

93. Anno'1436, 8. februarii. In DraSelc. Mathaeus Talovac banus, ut 
communitati civitatis victualia per fratrem suum hominesque suos 
comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae regio mandato 
impositae, relaxat communitati • • 119 

94. Anno 1436, 12. februarii. Zagrabiae. Exactores taxae praedictae (i. e. 
54 flor.) communitati civitatis montis Grecensis exigendam et debita 
victualium, quae Petrus Talovac cum sua familia in eadem civitate 
fecisset, communitati exsolvendam sese commisisse in publico profi- 
tentur 120 

95. Anno 1436. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, 
referuntur > 121 

Anno 1436, 3. Julii. A Sigismundo Hungariae etc. rege, Eberhardi 
Alben episcopi zagrab. legatum arae s. crucis in eccl. cathedrali 
sancitur 525 

96. Anno 1436, 7. Augusti, Sub castro Zyri Mathaeus Talovac banus, 
egregio Stephano Bickele de Zelinavar, et comiti, vicecomitibus, ju- 
dicibusque nobilium comitatus zagrab. praecipit, ne in causa, quae 
inter communitatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur, 
judicium faciant, priusquam ipse decreverit 122 

97. Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
Mathaeum Talovac banum vituperat, quod litigiosos quosdam agros 
capitulo zagrabiensi adjudicavit, litigatoresque in suum jus citat • • • • 123 

98. Anno 1436, 14 Augusti Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
judici curiae et Slavoniae regni bano mandat, ut ad ipsius adventum 
in causa, quae inter communitatem montis Grecensis et capitulum 
agitur, judicium diiFerant 1 24 

99. Anno 1436, 13. septembris. Budae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
cives, qui armati domum tricesimalem impetu facto spoliaverunt et 
damnum 400. florenorum importaverunt, acerbis verbis vituperat, man- 
datque iis, ut statim spolia reddant 125 

100. Anno 1436, 29. septembris. Magistratus civitatis Grecensis cambium 

inter Michaelem lapicidam et Mathiam sartorem confirmat 126 

lOi. Anno 1436, 16. octobris. Zagrabiae. Johannes, abbas Cisterc. zagrab., 
communitate precante eidem exemplar litterarum regis Sigismundi, de 
litigiosis quibusdam agris. tradit 127 

102. Anno 1436, 23. octobris. Quinqueecclesiis. Coram capitulo quinque- 
ecclesiensi legatus capituli zagrabiensis de venditione et fructu castri 
Medved contra nobiles Albenos intercessionem facit 128 

103. Anno 1436, I. novembris. Zagrabiae. In tabula banali, in qua inter 
capitulum et civitatis communitatem lis agebatur, capitulum zagra- 
biense judicium differendum curat «• 128 

104. Anno 1436, 2 novembris. Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus sese 
capitulo et communitati civitatis montis Grecensis mandasse, ut in 

15 



CCXXVI Argumenia, 



causa, quae de litigiosis agris agebatnr, jusjurandum darent» Sigis- 
mundum regem certiorem facit 1 29 

105. Anno 1436. Facinora Vilhelmi castellani de Medvedgrad jndices co« 
mitatus zagrabiensis inquirunt 132 

106. Anno 1437, 6. Julii. Zagrabiae. Coram Alexandro, medico, et *Paulo 
Astalnok, tutore civium zagrabiensium. Petrus tricesimator communi- 
tatem civitatis postulat, nt peccata contra jura libertatesqne ipsius ci- 
vitatis commissa, sibi ignoscantur 1 32 

J07. Anno 1437, 21. decembris. Krapinae. Fridericus comes Cileae capitulo 
et communitati civitatis sese eorum accusationes Vilhelmi, castri Medved 
capetani, suscipere litigatoribusque justamsententiam ferre esse promptum 
nuntiat 1 34 

108. Anno 1438, 6. januarii. Krapinae. Fridericus et Ulricus, comites Cileae, 
communitati civitatis et capitulo jus commercii promittunt, et una magi- 
stratibus castri Medved mandant, ut civibus zagrab vexandis se abstinent. 1 35 

109. Anno 1438, 13. januarii. Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus, ut de 
iojuriis a ViihelmOi capetano castri Medved, mercatoribus zagrabiensibns 
illatis quaestionem ferat, capitulo ^asmensi mandat 1 36 

110. Anno 1438, 13. januarii Zagrabiae Mathaeus Talovac banus capitulo 
Sasmensi mandat, ut de injuriis a Vilhelmo, castellano castri Medved, 
possessioni communitatis Gra6ini et mercatoribus zagrabiensibus illatis, 
quaestionem constituat 1 37 

iii. Anno 1438, 17. januarii. ^asmae. Capitulnm ^asmense Mathaeum Ta- 
lovac bannm certiorem reddit inquisitione esse repertum omnium inju- 
riarum, civibus zagrabiensibus illatarum, culpam sustinere Vilhelmum 
castellanum 1 39 

112. Anno 1438, 31. januarii. 2^grabiae. Comitatus zagrab. actione a ci* 
vibus zagrab. instituta de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved 
contra vicum Gra6ini et mercatores zagrab. factis quaesitionem esse 
latam nuntiat, culpamque in Vilhelmum confert 1 39 

113. Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. civibus pre- 
cantibus inquisitionem de injuriis a Vilhelmo castellano civitatis montis 
Grecensis illatis a se esse constitutam refert, omnesque accnsationes 

facit ratas 14I 

114. Anno 1438, 24. febmarii. Budae. Coram Alberto Hungariae etc. rege, 
Ulricus, comes Cileae, et legati capituli et communitatis civitatis asscn- 
tiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo castellano factis ad tabulae ba- 

nalis arbitrium referatur I42 

115. Anno 1438, 3. martii. Budae. Albertns, Hungariae etc. rex, Mathaeo 
et Petro Talovac banis praecipit, ne communitatis montis Grecensis 
liberae administrationi se immisceant I44 

116. Anno 1438, 4. martii. Budae. Coram Alberto, Hungariae etc. rege, 
judices delecti de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved factis 
dicnnt sententiam, quae a rege confirmatur • I45 

117. Anno 1438, 16. aprilis. Albae. Coram conventu Cmciferorum de Alba, 
capitulum zagrabiense intercessionem facit, ne ex quibusdam regiis 
litteris Fridericus et Ulricus, nobiles Cileae, in castri Medved posses- 
sionem claudestine veniant 152 



Argumenta, CCXXVII 



Pagina 
118 Anno 1438, 26. aprilis. £asmae. Capitaltttn Sasmense, Ulricum, co- 
mitem Cileae, ez sententia tabnlae regiae pro injnriis a Vilhelmo ca- 
stellano factis, mnlctam die dicta non persoMsse Alberto regi refert. 15? 

119« Anno 1438. Stephanns Batbor jndex cnriae capitnlo Sasmensi jubet 

civitatem in judicium citari 1 57 

120. Anno 1438, 30. septembris. Bndae. Stephanns Bathor, jndex cnriae, 
mandat capitulo &ismensi, nt peremptorie ad octavas festi b. Michaelis 
archangeli commnnitatem civitatis montis Grecensis in jns yocet, qnod 
iam anno I433. capitnlo zagrab, einsqne possessionibns et hominibns 
magnas injurias imposnit I57 

121. Anno 1438, 8. novembris. Remethe. Michael. vicarins conventns Re- 
metensis, communitatem civitatis 60. florenos, legatum dominae Ger- 
tindis, ad nsum eccl. b. y. Mariae monasterii Remet. relictnm, solvisse 
confirmat 164 

122. Anno 1438, 9. noyembris. Bndae. Stephanns Bathor, jndex curiae, 
identidem capitnlo iasmensi mandat, ut communitatem civitatis, quae 

in cnriam venire dubitet, gravibns verbis in jns citet 1 65 

123. Anno 1439, 23. aprilis. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
zagrabiensi possessiones Kraljevec, Ceije, Kobiljak, Sviblje et Nart 

cnm omnibus juribus, quae insunt, dono dat ] 70 

124. Anno 1439, 6 maii. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
casmensi mandat, nt capitulnm zagrab. in usumfmctnm donatamm pos- 
sessionum, quae vocantur Kraljevec, Cerje etc. indncat 1 72 

125. Anno 1439, 6. Junii. Casmae. Capitnlnm ^asmense nnntiat capitnlum 
zagrab. in nsnmfractnm donatamm possessionnm, quae vocantur Kra- 
Ijevec etc. nnllo contradictore apparente esse indnctum I72 

126. Anno 1439, 27. Jnnii. 2Utgrabiae. Johannes, Cisterc. zagrabiensinm 
abbas, commnnitati civitatis montis Grecensis exemplar diplomatis Si- 
gismnndi regis edit • • • • 174 

127. Anno 1439, 3. Jnlii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, capitnlo 
^asmensi mandat, ut communitati civitatis montis Grecensis, quae in 

regis jndicinm non yenit, diem dicat I74 

128. Anno 1439» 13. Jnlii. Budae. Albertns, Hungariae etc. rex communi- 
tatem civitatis montis Grecensis reprehendit in eo, quod capitulo za- 
grabiensi minatur 181 

129. Anno I439, 28. Julii. Casmae. Capitulum 6asmense commnnitatem ci- 
vitatis montis Grecensis in jus esse citatam Alberto regi nnntiat***- 182 

130. Anno 144]. 19. aprilis. Prope Sabariam. Communitatem civitatis montis 
Grecensis a Friderico et Ulrico, comitibus Ciliae, exagitari VladisUus 
Hungariae etc. rex vetat 183 

131. Anno 1441, 6. maii. Budae. Vladislaus, Hungariae etc. rex, cives 

montis Grecensis consolatur, certioresque facit sese mandasse comitibus 
Ciliae, ut homines suos a civitatis obsidione removerent 184 

132. Anno 1441, 11. maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Georgius 
presbyter agmm quemdam, qui in Nova villa situs est, ex Constantini 
episcopi Rosnensis testamento altari s. Mariae Magdalenae in ecclesia 
cathedrali exhibet 185 



« 



CCXXVIII Argumenta. 



PSagina 

133. Anno 1441. 9. Junii. Zagrabiae. Coram Johanne, Cisterc. zagrab. abbate, 
Conradus Ravsar Sebaldo Majer domum suam, quae est in Opatovina, 

certis conditionibus cedit iSfe 

134. Anno 1443, 4. januarii. Zagrabiae. Testamentnm Georgii, filii Nicolai, 

dicti Baxa» civis montis Grecensis 187 

135. Anno 1443» 8. januarii. Zagrabiae. Coram Johanne, decretonim doctore 
et vicario ecclesiae zagrab., Georgius de Meglech presbyter et rector 
altaris s. Magdalenae cives montis Grecensis injuriamm factarum 
arcessit 1 89 

136. Anno l443f 4. aprilis. Zagrabiae. Coram communitate civitatis montis 
GrecensiSy Helena, Johannis civis institoris morte viduata, agros suos 
Clementi camifici vendit 192 

137. Anno 1443, 10. aprilis. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex praecipit 

atque interdicit capitulo zagrab. ne episcopo Benedicto obediat 1 94 

138. Anno 1443» 21. septembris. Zagrabiae. Coram communitate civitatis 
montis Grecensis Mathaeus Farkal Stephano Sajko carnifici agrum 
vendit 1 94 

139. Anno 1445. Coram magistratu civico Ambrosius institor vineam suam 
Leonardo sutori, fratrique ejus Emerico 15. flor. auri vendit 195 

140. Anno 1445, ^7* decembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab. colonos praedii 
Sepnica ab omnibus servitiis et tazis extraordinariis per duodecim 
annos liberod essc dicit • 196 

•141. Anno X446, 1. Januarii. Zagrabiae. A Benedicto, episcopo zagrabiensi, 

canonicis zagrabiensibus jus testandi confirmatur 196 

142. Anno 1447» 20. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense litteras De- 
metrii, episcopi tiniensis, de sna ad episcopatum zagrabiensem trans- 
latione cnriae romanae missas, falsas declarat 198 

143. Anno I447, 23. octobris Zagrabiae. Coram comitatu zagrab. commu- 

nitas Grec. a. capitulo agros communitatis contra jus occupari vetat- I99 

144. Anno 1447. Ulricus Cileae comes et banus domum in civitate montis 

• Grecensis Thomae institori donat 202 

145. Anno 1449, 8. maii. Crisii. Ulricus comes Cileae, ex quodam Si- 
gismundi regis mandato nobiles possessionatosque homines a civibus 
zagrabiensibus tributum pro merce exigere vetat. 202 

146. Anno 1449, 12. maii. Crisi. Coram Ulrico bano et nobilibus regni 
Ladislaus Bickele accusat, quod furem, qui Ladislai jobagionis bovem 
furto in communitatem civitatis montis Grecensis abegit, deprehendere, 
iudiciumque profiteri neglexerit • • 203 

137. Anno 1449, 13. maii. Crisii. Coram Ulrico bano et nobilibus regni, 
Henning de Sused incusat communitatem civitatis montis Grecensis, 
quod viam sub Sused sitam vitavit, novamque viam, quae fert Cra- 
pinam et Stubicam, munivit, ut tributum pro mercimoniis detrectaret. 204 

148. Circa an. 1450, mense martio. Magistratus civitatis Caproncae de 
sententia in causa quadam pronuntiata communitatem civitatis montis 
Grecensis percontatur 206 

149. Anno 1450, 9. Julii. Prope Zakolcam. Ulricus comes Cileae et banus, 
communitati civitatis montis Grecensis mondat, ut res et bona Helenae, 



Argtmenta. CCXXIX 

Pagina 
quae Sudii^ civis nxor fnit, Gregorio ciiidam, qui se ejus nepotem, 
fatetnr, admiDistranda tradat • • • 207 

150. wA.imo 1450, 20. Aagusti. Zagrabiae. Ulricus, comes Cileae et banus, 
in causa, quae inter Henningum et communitatem civitatis montis 
Grecensis agitur, diem constitutam prorogat 208 

151. Circa an. 1450, 21. septembris. Ciliae. Ulricus comes Cileae et 
banus, comitatui crisiensi praecipit, ut causam, quae inter capitulum 
zagrabiense, communitatemque civitatis montis Grecensis de sedecima 
vini et fmgum in territorio civitatis montis Grecensis excrescentium 
agitur, ad finem adducat • 209 

152. Anno 1450, 6, octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis, Fridericum banum rogat, ut Heningi de nova via munita 
accusationis exemplar, sibi edatur 210 

153. Anno 1450, 24. octobris. Zagrabiae. Fridericus banus capitulo za- 
grabiensi mandat, ut Heningum, qui adversus communitatem civitatis 
montis Grecensis litem agens die constituta in judicium non venit, 
mulctam minitans, in jus citct 210 

154. Anno 1450, 26. octobris. Zagrabiae. Fridericus banus statuit, ut 
Heningus sui juris tributi a civibus montis Grecensis exigendi testi- 
monia, si habeat, ad judicem afferat 211 

155. Anno 1456, 30. octobris. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. com- 
munitas civitatis montis Grecensis occurrit Heningum abjudicata tri- 

buta a se ipsa flagitare 213 

156. Anno 1450, 29 novembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab. Heningum 

de Sused in bani judicum vocatum esse Friderico bano nuntiat-*** 21 4 

157. Anno 1451, 19. maii Zagrabiae. Coram Friderico bano et regni nobi- 

libus communitas civitatis montis Grecensis intercessionem facit 
Heningo de Sused, qui jam bis condemnatus, a civibus tributum pro 
merCe flagitat 215 

158. Anno 1451, 28. maii. Zagrabiae. Martinus Cipsar communitatem 
civitatis montis Grecensis pro domo et agris, quos empserat, 96. marcas 
denariorum sibi solvisse coram capitulo zagrabiensi prae se fert •••• 2 16 

159. Anno 145I> 17. Augusti. 2^grabiae. Communitate civitatis montis 
Grecensis precante, comitatus zagrabiensis inquisitione constituta, 
Heningum iam condemnatum, a mercatoribus zagrabiensibus tributum 
exposcere reperit 217 

160. Anno 1451, 25. octobris. Zagrabiae. Coram notario publico Helena 
quaedam, Georgii et Stephani canonicorum coctrix, quinque annorum 
jam non acceptum questum suum, praebendariorum collegio pro 
animae suae parentumque suorum salute dono dat 218 

161. Anno 1452, 2. februarii. Zagrabiae. Coram Urbano, villico vici Lati- 
norum, Ursula domina et Givan, cives civitatis montis Grecensis, 
Andreae canonico terram suam arabilem quinque flor. auri vendunt' • 219 

162. Anno 1452, 29. maii. Zagrabiae. Legationum testamentariarum a s. 
Marci parochianis monasterio Cisterciensium zagrab. factarjm, portio 
canonica parochis s. Marci in civitate commuDitatis montis Grecensis 

a Benedicto episcopo addicitur • 220 



CCXXX Argumenta, 



163. Anno 1452, 5. Junii. Zagrabiae. Coram capitnlo zagrab. Nicolaus de 
Beleslovec et Catharina Pravdid, eius filia, a commimitate civitatis 
documenta possessionis oppignorata sibi restituta esse profitentur • • • 225 

164. Anno 1452, 4. Augusti. Krapinae. Fridericus comes Cileae et banns, 
capitulo zagrabiense precante concedit, ut a nobilibus regni Slavoniae 
ad cultum divinum in ecclesia cathedrali augendnm possessiones 
donentur • • ■ • 227 

165. Anno 1452, 30. novembris. In castro Sanac. Fridericns, comes Ciliae 
et banus, universitati nobilium comitatus zagrab. mandat, ut causam, 
quae iter communitatem dvitatis et Heningum de Sused de tributo 
agitur, absolvant 228 

166. Anno 1452, 6. decembris. Zagrabiae Monasterio s. Francisci zagra- 
biensi pistrini legati usus a magistratu zagrab. transcripto documento 
confirmatur 229 

167. Anno 1453, I. januarii Varasdini. Catharina, comitissa Ciliae, tribu- 

tum acceptnm communitati civitatis testatur • • • 230 

169. Anno 1453» martii. Budae. Ulricus, tavemicorum regalinm magister, 
communitati civitatis mandat, ut sutoribus in pristinis etiam porro 
negotinm gererfc concedat 23 1 

170. Anno 1453, 1. Junii. Cileae. Fridericus Cileae comes et banus comi- 
tatui zagrabiensi praecipit, ut nobiles campi zagrabiensis ad solvendas 
capitnlo decimas compellat 232 

171. Anno 1453» II. Junii. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Mathaei 
FarkaS civis heredes monasterio s. Francisci zagrabiensi legatum 
tradunt 232 

172. Anno 1453, 13. Augiisti. Romae. A Nicolao V. papa abbati Clster- 
ciensium zagrab. datur potestas, ut eius nomine statuta hospitalis 

s. Elisabeth siti in capituli area recenseat, probetque 234 

173. Anno 1453, 24. Augusti. Viennae. Ulricus Cileae comes et banQs 
litteras Johannis episc. de decimis campi zagrabiensis ratas habet • • 236 

174. Anno 1453, 6. octobris. Zagrabiae A Mathia, abbate Cisterc. zagrab., 
statuta hospitalis s. Elisabeth nomine papae approbantur 236 

175. Anno 1453» 25. octobris. Zagrabiae. A Friderico, Ciliae comite et 
bano, dies in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum 

de Sused agitur de tributo exigendo, constituetur 239 

176. Anno 1453, 13. novembris. Zagrabiae. Plebani civitatis zagrab. 
Mathiam priorem Praedicatorum, totumque conventum coram populo 

in ecclesiis parochialibus a se proscriptos nuntiant 240 

177. Anno 1453. Coram magistratu civico exsecutoces testamenti Nicolai 
sutoris illius arvum Thomae dvi 32 flor. auri vendunt. 241 

178 Anno 1454, 20. maii. Zagrabiae. Fridericus, Ciliae comes et banus, 
in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum agitur, iterum 
diem constituit. 241 

179. Anno 1454, 28. Junii. Zagrabiae. In Petrum Sloterked archidiaconum 
propter falsariam cuiusdam documenti capitutaris sigillationem poena 
constituitur. 242 

180. Anno 1454, 2, Julii. Cileae. A Benedicto episcopo zagrabiensi, poena, 

quae in Sloterked archidiaconum constituta est a capitulo, conprobatur. 243 



Argumenta. CCXXXI 

. , / 

Pagina 

181. Circa an. 1454. Foedus capitularinm pio electo episcopo zagrab- • • • 244 

182. Anno 1455, 25. Julii 2^rabiae. Petrus Gnndid, qui commnunitatem 
contnmelia affecit, a sponsoribus e carcere pecunia redimitur 244 

183. Anno 1455, 3'- decembris. Zagrabiae. Petrus et Benedictus aurifabri 
zagrabienses, ob argentum restitutum pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus praeparanda, a capitulo absolvuntur 246 

184. Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae. Sponsores quidam ob argentum 
datnm Petro et Benedicto aurifabris pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus, quietantur 247 

185 Anno 1456, 1. septembris. Romae. A Calisto III. papa potestas 
dnobns canonicis Zagrab. datur, ut omnes homines scelestos, si pos- 
sessiones monasterio s. Nicolai, ordinis Praedicatorum ereptas non 
reddiderint, excommunicent 247 

186. Anno 1457, 8. januarii. Cileae. Catharina, comitissa Ciliae, commu- 

nitati mittit legatum, qui habet eius mandata ' > • 249 

^87. Anno i4S7f 24. maii. Budae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, nuntiat 
se severe mandasse, ut turris lapidea „Popov turen" appellata, olimque 
a XJlrico, Ciliae comite, occupata, capitulo zagrab redderetur 249 

188. Ano 1457, I. Juuii. Budae. Ladislaus Hungariae etc. rex, communitatem 
civitatis, ne Popov turen capitulo reddatur, impedire vetat 25 1 

189. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Huugariae etc. rex, 
Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut omnia civium zagrab. 

jura et libertates defendat • 252 

190. Anno 1457, I. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec bano imperat, ut contra Catharinam, comitissam, 252 
quae ex castello in civitate sito emigrare nolit, civibus auxilium 

ferat 252 

191. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
civibus zagrab. ignoscit omnes contumelias et injurias, quibus nobiles 
affecerunt 253 

192. Anno 1457. I. septembris. Viennae. Ladislaus Hungariae etc. rex, ci- 
vibus zagrabiensibus mandat, ut Johannem de Gradec notarium in pos- 
sessionem curiae allodialis introducant 254 

193. Anno 1457, I. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. ex, com- 
munitati civitatis restituit quatuordecim fundos in platea sutorum sitos, 

quos olim Sebaldus capetaneus communitatis contra leges occupavit. 255 

194. Anno 1457. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis castellum suum in 
civitate montis Grecensis civibus gubemandum tradit 256 

195. Anno 1457, 23. novembris. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis 
Paulus Filec civis, Philippo sutori, concivi, vineam vendit 256 

196. Anno 1457, 26. novembris, Zagrabiae. Michael, ord. fratrum Eremi- 
tarum, coram magistatu agrum hereditarium Johanni Pivarid civi, 
ejusque heredibus - vendit 257 

197. Anno 1457, 2. januarii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab commu- 
nitas civitatis de injuria a Bogavec Milakovi^, rasciano, castellano castri 
Medved, illata recusat 259 

198. Anno 1458, 30. januarii. Budae. Michael Silagy, Mathiae regis no- 



CCXXXH Argumenta, 



mine, Johanni Vitovec de Greben bano mandat, nt commnnitatis ci- 
vitatis jura litertatesque tueatur 261 

199. Anno 1458, 10 februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis exemplar mandati Michaelis Silagy traditnr 262 

200. Anno 1458, II februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis traditur epistola Ladislai regis, qua Johannes de Gradec, no> 
tarius regis, in possessionem curiae cuiusdam allodialis, quae oHm 
Sebaldi capitanei civitatis fuit, introducitur 262 

201. Anno 1458, 8. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Thomam 
Zekel, Auranae priorem, se administrationi communitatis civitatis 
immiscere vetat 263 

202. Anno 1458, 16. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, crvibus 
zagrabiensibus mandat, ut diligenter advigilent, ne homines nocentes 

in civitatem clam immigrent 264 

203. Anno 1458, 8. aprilis. Zagrabiae. Yitus, praepositus capituli zagrab , 
et Clemens canonicus propter contumeliam canonico cuidam illatam, 
consortio, proventibus et praediis ad tempns quoddam privantcr. • • • • 265 

204. Anno 1458, 12. aprilis Zagrabiae. Capitulum constituit et designat, ut 
canonici aegroti cum sanis quaestum sigillationis communicent 266 

205. Anno 1458, maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi commnnitas 

civitatis intercessionom facit contra Nicolaum aurifabrum, quia judicium 
civitatis contempsit • 266 

206. Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Johanni 
Vitovec bano mandat, ut civitatis possessionum fines turbatos peragret, 
novosque constituat 268 

207. Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibns 
zagrabiensibus omnes contumelias ignoscit, quas nobilibus, quum 
Ulricus comes civitatem occupabat, intulerunt 268 

208. Anno 1458, 30. maii. Budae. Coram Mathia rege, communitatis civi- 
tatis legatus de injuria Ulrici, comitis Ciliae, qua multae civitatis 
possessiones in alienas manus pervenerunt, recusat 269 

209 Anno 1458, 21. Augusti. 2^grabiae. Nicolaus Vylak et Johannes \ i- 
tovec bani capitulo zagrabiensi raandant, ut inquirat daronum 2000. f1., 
(}Uod, quum Ulricus comes Ciliae civitatem occupabat, NiCoIaus auri- 
faber et Paulus villicus de Vinica civibus attulerunt 271 

210. Anno 1458, 19 septembris. Casmae. Capitulum ^asmense, Slavoniae 
banos certiores reddit, inquisitione constituta, a Nicolao aurifabro e( 
Paulo villico de Vinica civibus damnum 2000. fl. importatum constare ■ 

211. Anno circa an. 1458. Capitulum zagrab. Mathiam regem rogat, ut 
cclesiae zagrabiensi agri subtracti una cum turri „Popov turen** nomi- 

nata tandem restiluantur 271 

212. Anno 1459, 2. aprili. Zagrabiae, A capitulo zagrab. communitati ci- 
vitatis traditur exemplar epistolae regis Mathiae in qua civitati mandat, 

ut advigilet, ne homines malefici clandestine immigrent 272 

213. Anno 1459, 14. aprilis. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Helena, 

quae fuit Zijconis uxor, agrum suum Antonio §iprasnid civi vendil- 273 



ArgumefHa. CCXXXIII 

Pagina 

214. Anno 1459* 8. maii. Crisii. Ab Ulrico, comite Ciliae, nova dies 
coixstitiutar in caasa inter Heningum et commonit. Grecens. l^oia ben^! 
I>ocamentiim hocce errore calami illatttm, idem est ac Nro 147. ann. I449. 274 

215. Anno 1459» 20. Jonii. Budae. Mathias Hnngariae etc. rez, commnnitati 
civitatis praedicit, ne capitnlnm a possessione mnnitionis vel tnrris 
i^Popov tnren" nominatae arceatnr 275 

216. Circa an. 1460. Zagrabiae. Foedns capitnlarinm contra invasores jnrium 
canonicalinm initum • 276 

217. Circa an. 1460, 14 septembris. In Rakonok. Sebaldus Majerviser, 
castellanus in Rakonok, possessionem quandam jobagionalem, stbi ab 
Ulricoy Ciliae comite, donatam, monasterio Cisterciensium zagra- 
biensinm dono dat ad scelera sua, saorumque parentum expianda • • • 277 

218. Anno 1461, 21. januarii. Zagrabiae. A capitulo zagrabiensi commnnitati 

civitatis precanti clausula quaedam privilegiorum ei a Sigismundo rege 
concessorum, litteris consignata editur 278 

219. Anno 1461, 8. maii. Zagrabiae. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis 
oppida sua ac possessiones in regno Chroatiae Joanni Yitovec, comiti 
Zagoriae et strenuis militibus Sigismundo et Balthasari de Weyspriach 
62.000 for. auri vendit 279 

220. Anno 1461, 10. septembris. Zagrabiae. Yinandus, abbas Cist zagrab., 
plebanis communitatis dvitatis Grecens. mandat, ut contumaces quosdam 
ac ezcommunicatos homines propter subtractionem decimarum capituli 
zagrab. in jus vocent 280 

221. Anno I461. Fratres Praedicatores possessionem Blizna monasterio 
Remethensi perpetuo possidendam cedunt 281 

222. Anno 1461. Kamenskenses et Remethenses Panlini de Yinimandi 
abbatis illegitime latam sententiam sedem apostolicam appellant • • • • 28 1 

223. Anno 1462, 19. maii. Remethe. Antonius, vicarius fratrum Reme- 
tensium assentitur, ut Dionysius Yodopija civis vine&, quam in 
monasterii Remetensis territorio emit, monasterio obligatus fruatur • • 28 1 

224. Anno 1462, 24. maii. Bndae. Mathias, Hnngariae etc. rez, episcopo 
varadinensi plenum jus omnium ' beneficiorum in capitulum zagrab. 
conferendomm tribuit • • • 282 

225. Anno 1462, 30. maii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, ad s. 

Nicolai ord. Praedicatorum monasterium zagrabiense reficiendum vecti- 

galia regii vadi in Savo flumine per quinque annos ceduntur 283 

226. Anno 1462, 18. Junii Zagrabiae. Capitulum zagrab. communitati civi- 

tatis omnes injurias, proventus decimalis invasione illatas, ignoscit • • • 285 

227. Anno 1462. Ab Heremitis Remethensibus expensas 100 for. auri in 
causa adversus claustrum s. Nicolai Zagrabiae toleratas esse 285 

228. Anno 1462. Coram magistratu civico Georgind medicus turrim et 
fundum in dvitate montis Grecensis civi Martino Berdtec 23 for. 

auri vendit 285 

229. Anno 1464, 17. januarii. Casmae. Mathias, Hungariae etc. rez, 
Doroteae, viduatae morte Heningi de Sused, vetat, ut in Stubica 
possessione a civibus zagrabiensibus tributum et telonium porro petat 286 

230. Anno 1464 17. januarii. Casmae. Mathias, Hungariae etc rez, Martino 

16 



CCXXXIV Argumenta. 



de Frangipanibus principi mandat, ut in possessionibns snis tributa, 
yectigaliaque a civibus zagrab. petere desinat 287 

231. Anno 1464, 24. martii. Budae. A Mathia, Hungarie etc. rege, com- 
munitate civitatis precante privilegium Belae IV. regis, quo cives 
zagrabienses a vectigalibus tributisque pro merce pensitandis eliberantnr, 
confirmatur • 288 

232. Anno 1464, 24. martii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, commu- 
nitati civitatis precanti privilegium mercatus quotannis die s. Marci 

festo habendi, quod a Bela IV, rege est concessum, confirmatur 292 

233. Anno 1464, 20. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex. totius 
Slavonia» banis mandat, ut libertates a Hungariae regibus, ipsins 
praedecessoribus, capitulo eiusque dicioni subjectis consessas defendant. 290 

234. Anno 1464, 25. maii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. in detentores 
rerum a colonis delatarum poena constituitur 293 

235. Anno 1464. Demetrius a capitulo vicarius capitularis eligitur 293 

236. Anno 1464, 21. octobris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. poena talionis 
constituitur 294 

237. Anno 1465, 18. januarii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, capitnlo 
zagrab. mandat, ut canonicis in negotiis publicis absentibus omnes 
proventus administret • • 294 

238. Anno 1465, 2. februarii. Zagrabiae. Coram Emerico Zapolja, bano 
etc, capitulum a eommunitate civitatis renm pronuntiatur, quod co- 
mites Ciliao civitatem montis Grecensis per vim cepemnt, eique plus 
quam 20.000 flor. detrimenti importaverunt .... 295 

239. Anno 1465, 10. martii. Budae. Coram Mathia, Hungariae etc. rege, 
communitas civitatis de magnis damnis importatis per horum aliquot 
annorum capituli bonis a capitulo accusatnr 296 

240. Anno 1465, II. martii. Zagrabiae. Coram communitate civitatis Agnes, 
viduata morte Johannis Kunsid, agrum suum Eliae, campanarum fu- 

sori, 3 fl. vendit •* 298 

241. Anno 1465, 5. aprilis Zagrabiae. Inquisitione constituta magna de- 
trimenta a communitate civitatis 6apitulo profecto esse adlata Eme- 
ricus de Zapolja et Nicolaus de Vilak bani a comitatu zagrab. cer- 
tiores fiunt 299 

242. Anno 1465, 24. aprilis. Bndae. Mathias Hungariae etc. rex, concedit, 
ut quam a civibus tam a nobilibus, dum vivunt, et hora ultima, bona 
monasterio s Nicolai ord. Praedicarorum legentur 300 

243. Anno 1465, I. Augusti. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
abbati Cisterc. Zagrab., ut Hermanus de ^va ejusque mater ab imme- 

rita excommunicatione liberentur 301 

244. Anno 1465, 4. Augusti. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, commu- 

nitate civitatis precante capitulo zagrab. vetat, ut a civitatis mercato- 

ribus pro merce tributum p orro petat 302 

245. Anno 1465, 5< Augusti. Budae. Cives zagrabienses soltantum a ma- 
gistro tavarnicorum regalium in jus citari posse Mathias, Hungariae 

etc. rex, identidem confirmat 303 

246. Anno 1465, 9. Augusti. Budae. Capituli paupertate intellecta, Mathias, 






Argumenta. CCXXXV 



PiBgina 
Haagariae etc. rex. praescribit, ut a capitalo in proximo bello cmn 
Tnrcis gerendo, modo aliqaot eqai ad impedimeata portanda dentar* 304 

247. Aimo 1465, 21. Aagnsti. Zagrabiae. Coram capitalo zagrabiensi com- 
mimitas ciTit. montis Grecensis de Johannis Marati tricesimatoris 
injnria recnsat • • 305 

248. Anno 1466, 16. aprilis. Osvaldas praeficitar in episcopam zagrabiensem 306 

249. Anno 1466, 26. aprilis. Matbias Hnngariae etc. rex capitalo sagra- 
biensi -veniam et impanitatem dat .....; 306 

250. Anno 1466, 23. Aagasti. Zagrabiae. A Mathia, Hangariae etc, rege, 
societatnm statata: pellificam et nrtificam frenoram ac corrigiatorom 

in civitate montis Grecensis confirmantar 307 

251. Anno 1466, 23. Aagasti Zagrabiae. A Mathia, Hangariae etc. rege, 
sntorum in civitate montis Grecensis societatis statuta confirmantur* • 308 

252. Anno 1466, 29. septembris. Zagrabiae. Rectoratus altaris s. crucis in 

eccl cathedrali Matheo Kelked confertur 310 

253. Anno 1467, 18. martii. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab.i synodus 
sacerdotnm Zagrabiae convocatur 310 

254. Anno 1467, 13. aprilis. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., altera 
synodi habendae Zagrabiae dies constituitur • 312 

255. Anno 1467, 24. aprilis. Badae. Mathias, Hongariae etc. rex, exacto- 
ribns vectigalium coronae, qui sunt Zagrabiae, praecipit, ne pro merce 
snpra praescriptum a civibus exigatur 31 3 

256. Anno 1467, 12. maii. Zagrabiae. Sacerdotes zagrabienses de atroci 
impetu, aliisque injuriis a lacis synodo illatis, Paulum II. pontif. max. 
appellant 3I4 

Anno 1467. 25. maii. Zagrabiae. Thoma, capituli tributario, a com- 
mnnitate civitatis e vjnculis emisso, capitulum zagrab. cum commu- 
nitate civitatis montis Grecensis pacem constituit 527 

257. Anno 1467, 6. novembris. Zagrabiae. Statntum libertatnm capituli 
defendendarum, secretornmque non pandendonxm 318 

258. Anno 1468, 9. martii. Agriae. Mathias, Hungariae etc. rex, cives et 
jobagiones civit. montis Grecensis, eorum paupertatem miserans, de 
extraordinaria taxa medii fl. solvenda liberat 319 

259. Anno 1468, 9. maii. Agriae. A Mathia, Hungariae etc. rege, Benedictus 
Ba6in, dicator tributi, vituperatur, quod graviorem, quam praescriptum 

est, tributum a civibus exigit 320 

260. Anno 1468, 20. Augusti. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. domus in 
Nova ves sita, altari s. Bernardini in eccl. cathedrali ex Jacob arci- 
diaconi testamento addicitur 320 

261. Anno 1468, 23. Angusti Zagrabiae. Johannem de Brezovica fundos 
$uos altari s. Magdalenae oppignoratos cedere nolle a comitatu zagrab. 
capitulo nuntiatur 322 

262. Anno 1468, 19. septembris. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. collegio 
praebendariorum decima in MoravSe ceditur 323 

263. Anno 1469, 16. Augusti. Nandoralbae. Georgius Bradac, qui in ci- 
vitate domum emit^ ut in numerum civium asciscaturi contendit • • • • 324 



« 



CCXXXVI Argumenta. 



264. Anno 1469, 3. octobris. Za^abiae. Commiinitas civitatis montis Gre- 
censis cnm capitulo zagrab. paciscitor • 325 

265. Anno 1469, 3. octobris. Zagrabiae. Capitnlam zagrabiense cnm com- 
mnnitate civit. montis Grecensis ignotis injnriis pacem componit-*-* 328 

266. Anno 1469, 17. novembris. Bndae. Mathias Hnngariae etc rex aream 
capitnli sepibns circamdari. fossatis ac propngnacalis moniri, con* 

cedit 331 

267. Anno 1470, 12. Angasti. Zagrabiae. Coram capitalo zagrabiensi com- 
manitas civitatis intercessionem facit, qnod a jobagionibas de BoSja- 
kovina civiam armenta in pabnlo, armata mana erepta sant 332 

268. Anno 1471, 2. janaarii. Badae. Mathias Hang. etc rer. domas cano- 
nicornm et praebendarioram zagrab. ex qaolibet descensn militari 
eximit 333 

269. Anno 1471, 25. martii. ^aktomjae. Coram notario pablico delecti 
capitali zagrabiensis postnlant, nt 713. flor., qaos Fridericas Lam- 
berger legaviti ecclesiae cathedrali qaam primam tradantnr 333 

270. Anno l47if 1. octobris. Badae. Mathias, Hangariae etc. rex, milites 

in canonicorum cariis, possessionibnsqae collocari vetat 334 

271. Anno 1472, 20. maii. Budae. A Mathia, Hangariae etc. rege com- 
munitas civitatis a proventibns mardnlinalibus, omnibns taxis, contri- 
butioneque extraordinaria soWendis, liberatar 335 

272. Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
capitulo albensi, ut civitas montis Grecensis in legitimam possessionem 
Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. statuatnr 336 

273. Anno 1472, 20. maii. Bndae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat, 
capitulo albensi, ut communitas montis Grecensis in legittimam posses- 
sionem Dedi6i, Cmomerec etc. statuatur 338 

274.. Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, commonitati 

civitatis ereptas possesiones Dedidi, Cernomerec, Bitek etc. reddit* • • • 339 

275. 1472, 20. maii. Bodae. Mathias, Huagariae etc. rex, communitati 
civitatis ereptas possessiones Kraljevec. Cerje, Kobiljak etc.reddit-> 34 1 

276. Anno 1472, 20. Junii. Albae. Coram capitulo albensi eapitnlum za- 
grabiense de possessione Kraljevec etc. communitati civitatis condonata 
recusat • 342 

277. Anno 1472, 11. Julii. Budae. Actione a capitulo zagrabiensi intenta, 
communitas civitatis de possessione Kraljevec capitulo erepta in 
judicium vocatur a Mathia, Hung. etc. rege 344 

278. Anno 1472, 15, Julii. Budae. Mathias, Hungariae etc rex, Damiano 
Horvat bano constituit, ut cives in civitatis possessionibus adversus 
omnnes homiaes, praecipue adversus dominos castri Medved defendat. 345 

279. Anno 1472, 1. Augusti. Zagrabiae. Andreas de Zelina praebendarius 
proptcr pravos mores proscribitur 346 

280. Anno 1472, 10. Augusti. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
bano, ut cives zagrabienses in eoram posssessionibus ab Osvaldo 
cpiscopo vi raptis, adversum Osvaldum defendat • • -« • 347 

281. Anno 1472, 6. septembris. Zagrabiae. Omnes invasiones ab hominibns 
Osvaldi episcopi, capitulique zagrabiensis in communitatem civitatis 



Argumenta. CCXXXVII 



Pagma 
einsqae possessiones factae, inqnisitione a comitatn zagrabiensi insti- 
tuta, ratae finnt 348 

282. Anno 1473, 22. jannarii. Zagrabiae. Coram magistratn civit. montis 
Grecensis, Bdartinns litteratns tnrrim snam mnratam, fnndosqne adia* 
centes monasterio Heremitamm de promontorio zagrab. 28. 6. vendit. 350 

283. Anno 1473, 14. febmarii. Bndae Mathias, Hungariae etc. rex, patmm 
ord. Praedicatomm salnti consnlens, eomm e snborbio intra dvitatis 
montis Grecensis mnros recipiendomm ibiqne prope sacellnm s Catlia- 
rinae novi coenobii constmendi facnltatem tribnit 352 

284. Anno 1473, 19 marti. Albae Johannes Tnz de nsnfmctn possessionnm 
I>edi6i, ^emomorec etc. a communitate civitatis redimendo recnsat • 353 

285. Anno 1473, 22. martti. Romae. Sixtus IV. concediti nt fratres Prae- 

dicatores sedem snam in commnnitatem civitatis montis Grecensis 
transferant » 354 

286. Anno 1473, 22, martii. Albae. Thomas Tompa, canonicus, nomine 
capitnli zagrabiensis possessionnm Kraljevec, Cerje, Kobiijak etc. 

nsni fmctni, qnem commnnitas civitatis percipiti intercessionem facit- 357 

287. Anno 1473, 23. maii, 2^grabiae. Nicolans Ujlak et Damianus Hoivat, 
bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem Tuz 
agitnr, novam diem constitnunt 358 

288. Anno 1473, 23. maii. Zagrabiae. A communitate civitatis montis Gre- 

censis patres Praedicatores excipiuntnr 358 

289. Anno 1473, 6. Julii. Statutum de area capituli zagrab. munlenda •• 359 

290. Anno I473» 17. Augnsti. Zagrabiae. Pyxides sive bombardae manuales 
inter canonicos distribuuntur 360 

291. Anno 1473, 24. Angusti. Zagrabiae. Nicolaus Ujlak et Damianu3 
Horvat, bani, in causa, quae inter commnnitatem civitatis et Johannem 

Tuz agitur, dim identidem constituunt 360 

292. Anno 1473, 2^- decembris. Zagrabiae. Mathiae regis Hungariae etc. 
epistolae excmplar a capitulo zagrab. communitati civitat. montis Gre- 
censis editur 361 

293. Anno 1474, 10. Angnsti. Holomud. MathiaSi Hungariae etc. rex, 
communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut eius bombardam 
conservet 362 

294. Anno 1475» i^* niartii. Zagrabiae. Elias de Saplonca, vicarius spi- 
ritualisi plebanis zagrabiensibus mandat, ut cives quosdam ad lega- 
tiones testamentarias collegio praebendariorum tradendas compeUant* 

295. Anno I475, '5- in^ii' ^aktornjae. Christophorus Hochburger, capitaneus 

civitatis montis Grecensisi capitnlo zagrabiensi mandati ne cives a Med- 
veSdak livo utendo impediant 364 

296. Anno 1475» ^* JuD"' Budaei Mathias, Hungariae etc. rex. mandat, ut 
lis, quae est de rivo MedveS^ak, quam primum in judicio compo- 
natur 3^5 

297. Anno 1475, II. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Osvaldo, 
episcopo zagrab., praecipit, ut communitati civitatis montis Grecensis 
ereptos agros reddat 3^^ 

298. Anno 1475, ^^ Juaii- Budae. Mathias, Huogariae etc. rex, comitatui 



CCXXXVIH ArguTtunta, 



zagrab. praecipit, ut mnnis mnnitioius ciTitatis montis Grecensis di- 

rutus rificiatur * • 367 

299. Anno 1475. mcnse Julio. Zagrabiae. Homines capitulares a ciyibns 
zagrabiensibus in mercatu esse vnlneratos, nonnnllosqne interfectos, 
comitatus zagrabiensis exquirendo constituit pro certo 368 

30Q. Anno 1476, 16. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rez, comitatui 
zagrab. imperat ut unamquamque communitatis civitatis montis Gre- 
censis querimoniam omui tempore excipiat 369 

301. Anno 1476, 14 Julii Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, abbati 
CisterC. zagrab. mandat, ut irruptione Tnrcorum imminente diruantur 
tuguria, sub monasterio sita, quae facile accendantur 370 

302. Anno 1 476, 20. Augusti. Zagrabiae. Osvaldus, episcopus zagrab , 
capitulo concedit, ut areae capitularis pars sequestretur, moeniis obdu- 
catur, laicisque ad capitulum defendendum detur 302 

303. Anno 1476, 25. Augusti. Casmae. Coram capitulo £asmensi com- 
munitas civitatis montis Gresensis intercessionem facit contra capttulum 
zagrab., quod iudicio regulari citato apud regem eam necis hominis 
cuiufdam, capitulo subjecti, ream fecit 37C 

304. Anno 1476, 28. Augusti. Casmae. Coram capitulo 5asmensi com- 
munitas civitatis contra capitulum zagrabiense recusat, quod cives 
quidam laboratores capituli in munitione constitutos esse aggressi et 

in carcerem duxisse arguuntur 377 

305. Anno 1476, 28. Augusti. Sub Bela. Eustachius, fratnim ord. Praedi- 
catorum conservator, plebanis zagrab. mandat, ut Paulum archidiaconum 
propter injuriam ordini Praedicatorum illatam in jus vocent 378 

306. Anno 1477, 7. Junii. Budae. A Mathia, Hungariae ctc. rege, privi- 
legium, quo constituitur, in cujas judicium cives zagrabienses vocari 

sit fas, identidem confirmatur 381 

307. Anno 1477, i^- Augusti Zagrabiae. Statutnm de civibus in area 
capitulari locandis 382 

308. Anno 1477, 19. novembris Budae. A Stephano Bathor, judice cnriae, 
constituitur, ut a communitate civitatis possessiones capituli Kobiljak, 
Sviblje etc. per injuriam non esse occupatas index et quinquaginta 

cives jurejurando obstringant 382 

309. Anno 1478, 2. januarii. Zagrabiae. Libertatis privilegium novis hospi- 

tibus in area capitulari congregandis a capitulo zagrab. tribuitur • • 385 

310. Anno 1478, 26. januarii. Casmae. Capitulnm 5asraense nuntiat coram 
se Soldinari^, judicem civitatis, et quinquaginta cives juravisse a com- 
munitate civitatis possessiones capituli per injnriam non esse occupatas. 391 

311. Anno 1478, 17. februarii. Zagrabiae. Statutum de domibus in vico, 
quem capitulum nuper concessit ad habitandum, per capitnlares 
aedificandis 392 

312. Anno 1478, 23. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc rex, Ladislao 
de Egerwara mandat, ut causa, quae jam dudum agitur inter com- 
munitatem civitatis et capitulum, ad finem perducatur 392 

313. Anno 1478, 15. Juuii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omuibus 
taxarum dicatoribus et contributionum exactoribus interdicit, ne a 
fratribus ordinis Praedicatorum tributum exigant 393 



r 



Argumenta. CCXXXIX 

Pagina 
314. A.I1I10 1478, 30. Jnnii. 2^grabiae. Obseiranda qaedam de sigillatione 

a capitalo constitaantar • 394 

315* Anno 1478, 14. Jalii. Badae. Gabriel, presbyter cardinalis, Johanni, 
aLTchidiacono dasmensi, mandat, at in Johannem, canonicam zagra- 
l>iensem, qai Antoniam fratrem ord. Praedicatoram spoliavit, inqaisi- 
tionem constitaat • 395 

316. Anno 1478, 27. Jalii. Zagrabiae. Johannes, arhidiaconaa fasmensis, 
mandat p]ebanis zagrab., at Johannem, canonicam lectorem, in jas 
citent, qaod Antoniam fratrem ord. Praedicatomm spoliavit 396 

317. Anno 1478, 15. septembris. Zagrabiae. Statutam de manitione areae 
capitolaris din noctaqae castodienda • • • • 399 

318. Anno I479| 25. Jnnii. In Thatha. Matbias, Hungariae etc. rex». 
capitalo zagrab. praecipit, ut turrim suam, quae nominatur ^Popov 
taren", in commanitate civitatis sitam reficiat • • • • 399 

319. Circa ann. 1480 Gravamina capitali zagrabiensis Mathiae, Hungariae 

etc regi, missa 400 

3*20. Anno 1480, 8. octobris. Zagrabiae. A Mathia Hungariae etc. rege pelli- 
ficum, selliparinm, artificam frenoram et corrigiatoram in civitate 
montis Grecensis societatis statuta identidem confirmantur 402 

321. Anno 1480, 13. novembris. Zagrabiae. Joannes Thuz occapatas capi- 

tali zagrab. terras, capitulo reddit 404 

322. Anno 1481, 30. januari. Zagrabiae. Michael Orszag, palatinus, judi- 
cesque nobilium terminam in causa, quam civitas montis Grecensis 
contra capitulum de possessionibas Kraljevec etc. agebat , iterum 
prorogant 404 

323. Anno 1481, 30. jannarii. Zagrabiae. Capitulo zagrab. ad monstrandas 

in curia regia literas de telonio zagrab. termimus constituitur 405 

334. Anno 1481, 22. februarii. Zagrabiae. Communitate civitatis zagrabiensis 
accasante, congregatio generaus nobilium regni Slavoniae, nobilibus 
quibusdam interdicit, ne a mercatoribas zagrabiensibus tributum pro 

merce cogant 405 

325. Anno 1481, 26. februarii. 2^grabiae. A congregatione nobilium co- 
mitatus zagrabiensis, Osvaldus episcopas vi ereptos agros prataque 
praebendariis reddere oportere condemnatur 408 

326 Anno 1481, 12. maii. Crisii. A nobilibus regni Slavoniae, quanta te- 
lonia et vectigalia pro mercibus Zagrabiae et in regno sint solvenda, 

in regni congregatione generali determinatur 414 

327 Anno 148 1. Zagrabiae. Mathias Hungariae rex possessiones Stanicae 
viduae Clementis Ki§ altari s. Hieronimi in ecclesia cathedrali 
adjudlcat 417 

328. Anno 1482, mense januario. Zagrabiae. Michael pa]atinus terminum 

in caasa inter capitulam et civitatem montis Grecensis iterum prorogat. 418 

329. Anno 1482, I. februarii. Zagrabiae. Catharina, Mathei Latzarini morte 
vidoata, ex Nicolai sartoris dispositione testamentaria, unum flor. 
monasterio remethensi pro fornicis mercede pendit •• 418 

330. Anno 1482, 30. martii. Bndae, Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
possessionatis hominibus, tributa tenentibus, praecipit, ne a civibus 
zagrab tributum pro merce exigant 420 



CCXL Argumenta. 



331. Anno 1482, II. Jnlii. Posonii. Mathias, Hnngariae etc. rex, Blasio 
Magjar bano ac Baltasari Ba^an et Petro BoAaj nobilibns interdicit, 

ne a civibns zagrab. tributum pro merce petant, neve ezigant 421 

332. Anno 1483, 25. februarii. Zagrabiae. Statntum capituli zagrabieiftsis 
de poena constituenda in illum, qni clavim scrinii, quo capituli 
sigillum conservatur, die sigillationis non deportaverit 422 

333. Anao 1483, 9. maii. Budae. Matbias, Hungariae etc. rez, omnilms 
nobilibus, qui in possessionibus suis tributa tenent, identidem praecipit, 

ut a mercatoribus zagrabiensibus vectigalia ezigere desistant 423 

334. Anno 1483, 11. Junii. Zagrabiae. Statutum capituli de foro in area 
capitulari curae capituli iudicis committendo 424 

335. Anno 1483, 17. septembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, Petro 
Bo^kaj ac Ladislavo Rohfy, omnibnsque nobilibus praecipit, ne in 
possessionibus suis a civibns zagrabiensibus tributum pro meroe 
petant 424 

336. Anno 1484, 3. maii. Budae. Mathia^. Hungariae etc. rex, onmibus 
regni Slavoniae nobilibus severe interdicit, ne a mercatoribus zagni- 
biensis vestigal exigant 425 

337. Anno 1484, 8. Junii. Zagrabiae. Statutum de canonicis cauponas 
exercentibus et de pcena constituenda in eos, qui chartis Insoriis 
magna pecunia posita, luserint 426 

338. Anno 1484, 15. Junii Zagrabiae. Robertns praepositus propter diversa 
scelera gradu dejidtur et bene^cio ac capitnlarium a consordo 
excluditur 427 

339. Anno 1484, 3. decembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, omnibns 
nobilibus tributa, quae a civibus zagrab. contra legem exigant, sese 
occupatumm esse, minatur 417 

340. Anno 1485, 16. septembris. Zagrabiae. Statutnm capituli dc solidis 

ab unoquoque canonico quotannis companatori solvendis 428 

341. Anno 1486, 8. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo 
praecipit, ut Gregorium de Stubica in salis fodinis perquirendis, ape- 
riendisque, adjuvet • 428 

342 Anno 1487, 26. januarii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis 
Grecensis fratribus Eremitis concedit, ut tnrrim in civitate sitam 
restaurent in eaque unu inquilinum collocent 429 

343. Anno 1487, 7. aprilis. Romae Ab Innocentio VIII. papa, capitulo 
zagrab. praecante, statntorum corrigendomm, mutandorumque facultas 
datur 431 

344. Anno 1487, 4. maii. 2Uigrabiae. Capitulum zagrab. de colonomm 
equis et peccoribus arcendis a tlacis et foenilibns capitularibns ad 
Zagrabiam sitis, quaedam disponit 432 

345. Anno 1487, 5. decembris. Budae. A regis judicio cansa, quae de 
Petrovina, §iljakovina et HraSde possessionibus inter communitatem 
civitatis montis Grecensis et Heningum de Sused agitnr, commnnitati 
civitatis HraSde adjudicatur 433 

346. Anno 1487, 10. decembris. Budae. Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. 
possessiones, quas communitas civitatis montis Grecensis ad se vindi- 
cavit, a regis judicio capitulo zagrabiensi addicuntur 448 



Argumenta, CCXLI 

Pagina 

347. Aiino 1488, 1. febrnarii. Crisii. A congregatione comitatns crisiensis 

constitnitnr, nt Johannes Honrat de Oki^ possessionem ereptam, qnae 
Stnpnik appellatnr, fratribns Praedicatoribus zagrab. reddat, damnaqne 
adlata restituat • * 463 

348. Anno 1488, 12. maii. 2^grabiae. Osvaldus episc. zagrab. canonicis a 
divinis absentibns poenam constitnit • 464 

349. Anno 1488, 5. Junii. Viennae. Mathias, Hnngariae etc. rex, commnnitati 
civitatis montis Grecensis praecipit, ut Galli Kudeli^ infamia in ci- 
▼itatis tabnlis consignata, deleatnr 467 

350. Anno 1488, 19. febmarii. Zagrabiae. Capitnlnm zagrabiense commn- 
ni^tem dvitatis montis Grecensis in HraS^ boni possessionem a se 
indnctam esse nnntiat 468 

351. Anno 1489, 3. jannarii. Zagrabiae. CapituH statntum de festis in 
ecclesia cathedndi zagrab. servandis et celebrandis 469 

352. Anno 1489, 28. septembris. Budae Angelus, sedis apostolicae legatns, 

plebanis zagrabiensibus mandat, ut summoperc enitantur, nt commn- 
nitas ciTitas pacem, qnam cum capitulo inivit, scriptam edat 471 

353. Anno 1489, 18. octobris. Zagrabiae. A plebanis zagrab. exemplar 
exscriptarum iniuriamm atque pacis inter communitatem dvitatis 
montis Grecensis et capitulum initae traditur Angelo, sedis apost. 

l«g*to 473 

354. Anno 1489, 2. decembris Zagrabiae. Angeli, sedis apostolicae legati, 
jttssn, Ceoigins archidiaconus atque canooicus zagrab. Baltasari et 
CktftanBne conjngibus mandat, ut Kicolao civi eiusque uxori erepta 
bona reddant* - 475 

355. Anno 1490, 9. Augusti. Zagrabiae. Coram legatis dritatis Dorothea, 
Blasii institoris morte viduata, Martino Radlin eiusque patri atque 
eomm heredibns agmm 14. fl vendit 476 

356. Anno 1490, 11. octobris. Bndae. Regni Slavouiae ducatu Johanni 
Corvino atributo, Ladislaus Hnngariae etc. rex, communitati dvitatis 
montis Grecensis mandat, nt in Corvini didonem concedat 478 

357. Anno 1491» 8. martii. Zagrabiae. Comitatns crisiensis decreti 
exemplar, quo Johannes Horvat de Okid raptam possessionem, quae 
nominatnr Stnpnik, reddere iubetnr, a capitnlo zagrab. fratribus ord. 
Praedicatoram zagrab. editur 478 

358. Anno 1491» 28. martii. Zagrabiae. Coram civitatis depntatis dimidium 
opinm a Martino Knni^, dre, Eliae fratri ceditnr 479 

359. Anno 1491» 29. septembris. Zagrabiae. Joannes Coryinns dux et banus 
Slavottiae, capitnlnm zagrab. in tutelam assnmmit 480 

360. Anno 1 491, 19» decembris. Zagrabiae. Coram civitatis deputatis Dorothea 

dvis Georgio VitkoTid civi vineam, silvamque 12. flor. vendit 48 1 

361. Anno 1492, 9. martii. Stipendinm annuum medicinae doctori a capitulo 
zagrab. assignatnr 482 

362. Anno 1492, 13. Jnlii. Zagrabiae. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dnx, plebano s. Margarethae precante, possessiones quasdam jobagio- 
nales ab Ulrico, Ciliae comite, raptas, sacello s. spiritus reddit 483 

363. Anno 1492, 25. Jnlii. In Gudovec. A Ladislao de Egervara, 

17 



CCX LI I Argumettia, 



Slavoniae bano» capitalum zagrabiense petitnr, ut saoellimi s. spiritvs 

in possessiones jobagionales, olim raptas, inducat ••.• 484 

364 Anno 1492, 16. Augusti. Zagrabiae. Sacellnm s. spiritns in posses- 

siones jobagionales esse indnctnm a capitnlo zagrab. nontiatnr 485 

365. Anno 1492, 9. decembris. Simigii. Coram conventn s. Egidii de 
Simigio, fratrnm ord. Praedicatomm niepntatns redamat Osraldo, 
episcopo zagrabiensi, qui agros quosdam in perpetuam altariam legmtos 
ademerit 486 

366. Anno 1492. Zagrabiae. Gallus Kndeli^ institor et dvis zagntb. 
Johannem , Conrinum ducem orat, ut civitatis deputatis mandet, ut de 
causa, quam cum quibusdam civibus agit, sententiam ferant 487 

367. Anno 1492. Georgius rector arae s Nicolai in ecclesia s Marci Tineam 

in promontorio Remethensi 6 flor et 14 wienn emit 488 

368. Anno 1493» 27. januarii. Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, omnibas 
hominibus qui tributa tenent, piaecipit ne a dvtbus zagrabiensibut 
tributum pro merce ezigant 488 

369. Anno 1493« 6. februarii. Budae. Communitate civitatis rogante Vladi- 
slaus, Hungariae etc. rez, libertates a decessoribus communitati datas, 
comprobat ■ • 490 

370. Anno 1493» 27. martii. Romae. Alezander VI. papa abbati Cisterc. 
zagrab. praecipit, ut pecuniam hospitali b. v. Mariae in monte Grecensi 
debitam, a quibusdam dvibus zagrabiensibus cogat 491 

371. Anuo 1493. 30» octobris Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, episcopo 
zograbiensi. nonnullisque nobilibus mandat, ut fi^tres Praedicatores 

zagr. in fruenda possessione, quae vocatur Slavetid, tueantur 493 

372. Anno 1494, 4 februarii. A capitulo zagrab. in Fabianum de Zemp5e 
canonicum propter perditos mores poena constituitur 492 

373. Anno I494t 14. februarii. Zagrabiae. A civitatis communitate Marco 
Kranjec civi, portorium. quod „kne2ia'' nominatur, 78. flor, firmis 
conditionibus elocatur 494 

374. Anno 1494» 14. Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. dno 
praebendarii sese posthac in domibus suis snspectas quasdam personas 

non habituros promittunt 497 

375. Anno 1495» 3- februarii. Zagrabiae. Domus quaedam cum fundo in 
Nova ves sito annectitur per capitulum arae b. Panli in ecclesia 
cathedrali fundatae 498 

376. Anno 1495, i8, februarii. Viroviticae. A Vladislao Hnng. etc regc 
actus, quo quatuor sessiones jobagionales sacello s. spiritns snnt red- 
ditae comprobatur, unaque ius regale condonatur 499 

377. Anno 1495, 19. febrarii. Viroviticae Vladislaus, Hnng. etc rex, 
omnibus nobilibus, civitatibusque indentidem praecipit ne a mercato- 
ribus zagrab. pro merce tributum exigant $00 

378. Anno 1495» 19. febniarii. Viroviticae. Vladislaus Hnng. etc. rex, 
capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus in bona qnatoor 
sessionum jobagionalium redditarum inducat 502 

379. Anno 1495. 22 martii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiease nimtiat 
sacellum s. spiritus in bona quattuor sessionum jobagionalium, oUm 
raptarum, csse inductum • 5^3 



Argumenta, CCXLIir 

Pagma 

380. Aimo 1495, ^> septembris. Zagrabiae, Johannes Conrimis» Slayoniae 
etc. dux, pennissa libertatnm mercatoribns zagrab. datamm, praedpit 
omnibas nobilibns, qni tribnta tenent, ne a mercatoribns zagrab. pro 
merce tribntnm cogant 504 

381. Anno 1495» 27. novembris. In Topnsko. Johannes Corvinns Slavoniae 
etc. dux, a commnnitate civitatis Grecensis 800. flor. mntnatnri eamqne 
propterea a tribnto annuo solvendo liberat 505 

382. Aimo 1496, 20. martii. ModmSae. Jdiiannes Corrinns, Slavoniae etc. 
dux, nobilibns quibnsdam serere praccipit, ne a mercatoribus zagrab. 
tribntiun pro merce exigant • 506 

383. Anno 1496, 19. Jnnii. Zagrabiae. A Georgio episcopo rosonensi novnm 

b. ▼. Mariae altare in cathedrali ecdesia zagrab consecratnr 507 

384. Anno 1496, 4. Augnsti. In Biha2. Jobannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dnx, dvitatis deputatis mandat, ne impediant, quia Thomas et Fran- 
ciscns Badan nobiles, Catharinaqne mater eomm in possessionem 
domnnm suamm in communitate sitarnm veniant 507 

385. Anno 1496. 20. octobris. Zagrabiae. Nicolaus abbas Cisterc. zagrab. 
Gregorio §edina domum in Opatovina sitam, monasterioque a Gallo 
camifice legatam, 16. flor. conditionibns quibusdam vendit 508 

386. Anno 14961 4. decembris. Budae. Vladislaus, Hungariae ete. rez, cives 
zagxabienses in episcopatus zagrab. territorio etiam porro tributa 
solvere jubet 509 

387 Anno 1497, 28. octobris. Vladislaus, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis montis .Grececensis praecipit, ut resistat Johanni Corvino 
duci, si cuprum, quod Johannes Turzo Seniam per Zagrabiam mittere 
eogitavit, adimere voluerit 

388. Anno 1497, 10. novembris. 2^rabiae. A capitulo zagrab. editur 
exemphir constitutionis Vladislai regis, qua Johannes Corvinus totius 
Slavoniae dux nominatur 51I 

389. Anno 1498, 28. maii. Budae. Vladislaus Hungarie etc. rex, mercatores 
zagrabienses a tributis pro merce solvcndis identidem liberat 512 

390. Anno 1498. 31. mldi. Budae. Vladiblaus Hnngariae etc. rex. tricesi- 
matoribns zagrab. praecipit ne plus quam lege praescriptum est, pro 
tricesima exigant 513 

391. Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hung. etc. rex, Beraar- 
dinum Frangepan a civibus zagrab. portori^m exigere vetat 513 

392. Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. 
omnibus nobilibus et communitatibus mandat ne a civibus zagrab. 

pro merce tributnm porro cogant 515 

393. Anno 1499, 9. aprilis. Casmae Osvaldus episc. zagrab. fratri suo 
Alfonso, praeposituram zagrab. capituli coDfert 516 

394. Anno I499, 15. aprilis. Qismae. Ab Osvaldo episcopo zagrab. pia 
legata legantur 516 

395. Anno 1499, 12. maii. Budae. A Vladislavo Hungariae etc. rege, 
Osvaldi episcopi «agrabiensis testameDtum regia potestate saocitur • • 521 

396. Anno 1499. 18. Junii. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. archi- 
diaconis ecclesiae zagrab. praecipit, ut ab Osvaldi episcopi testa- 
mentis executoribus pensionem quartanae expostulare desinant 523 

Necrologium, epitaphia, inscriptiones 529 



■ ■!»■■ 



EMENDANDA. 



Pag. 8. Doc. 9. 

r, 21. I. 23. 

27. n 30. 

29- « 31. 

30. ,, 32. 

32. „ 32. 

37. „ 32. 

38. n 32. 

43- r 35. 

57. „ 47. 

64- » 53- 



Lin. 2. 



n 
n 
n 
tt 
n 
n 

n 

n 
n 



9 

r 
n 



n 



n 

n 
w 
n 
n 

n 



D 



72. 

74- 

79- 
112. 

115. 
126. 

128. 

133. 
142. 

149. 

159- 

175. 

177. 
207. 

234- 
249. 

260. 

282. 

338. 

344- 

391- 
406. 

445. 
468. 
480. 
490. 



»1 



n 
n 

n 
n 
n 

n 
n 

n 

n 
n 



n 



63. 
64. 

68. 

86. 

87. 
100. 

103. 

85 
1 14. 
116. 
120. 
127. 
127. 
149. 
172. 
187. 

197. 
224. 

273- 

277. 
310. 

324- 

345. 

350. 

359. 

3^>9- 



n 

•1 

»1 



r 
n 



1. 

2. 

22. 

3. 
18. 

38. 

30. 
24. 

32. 

la. 



n 
n 
n 



28. 

1. 

1. 
10. 
II. 

9- 
2. 

- 106. 

Lin. 9. 

35. 

3. 

" 34- 

y, 31. 

9. 

r 3' 

r 3-4- 

n 21. 
n 16. 

n 28. 



n 

m 



•1 



n 



Grescnsis — Grecensis. 

Anno 1316 — Anno 141 6. 

Sigismundus sex — Sigismundus rex. 

vituperioris — vituperiosis. 

jecerum — fecerunt. 

huismodi — huiusmodi. 

ecclesiaatico — ecclesiastico. 

pessonarum — personarum. 

animabas — animabus. 

biceellis — biccellis. 

et Johannem capellanos — et Johannem 

presbiteros capellanos. 
reliquos cero — reliquos vero. 

23. aprilis — I5. aprilis. 

11. novembris — 7. septcmbris. 

mone Grecensi — monte Grecensi. 
novensi — nonensi. 
noiicia — noticia 
donatione — venditione, 

acqusitis — aquisitis. 
procaratoribus — procuratoribus. 
eosdem spoliassent — eundem prestolassent 
tricesimo — vicesimo. 
capitutum — capitulum. 
pannus — pannum. 
arca — area. 

communitati — capitulo zagrab, 
mendicantes — meflicantes, 
successres — successores. 
Michael Benakowych — Michael Bence- 
kowych. 

1. II. Junii — U. Julii. 
1. Zagrabiae — Casmae. 

1 1 . periinenciis — pertinenciis Dobra Kutya. 
24. fiius — filius. 
l. 7. decembris — 19. febmarii. 

9. aci uxta — ac iuxta. 

1. 6. jannarii — 6. febraarii. 



Nota bone ! Documentum nro. 45. ann. I426, errore calami illatum, pertinet ad 

ann. 1526. 

Documentum nro. 21 4. ann. 14591 errore illatnm idem est ac 
nro. 147. ann. 1449; ct est ann. I449. 



1. 

Aiino 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. 

Coram magistratu communiiaiis civit, montis Grecensis Andreae Puljan 

civis heredes herciscunt 

Nos Chun, filiiis Johannis, iudex, Pyero, Benedictus, Georgius, 
Demetrius, Andreas, Georgius, Stephanus et Gregorius, iurati, consi- 
liarii et universi cives montis Grechensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis: quod pro- 
vidus vir Myclinus, condam iudex, unacum domina Margaretha, sua 
consorte, filia videlicet Andree Pulyani ab una, parte vero ex altera 
provida domina Anna vocata , relicta predicti Andree Puliani et 
discretus vir dominus Petrus, filius prefati Andree, canonicus ecclesie 
zagrabiensis, nostri concives, ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam confessi extiterunt oraculo eorum vive vocis in hunc modum : 
quod ipsi de quibusdam possessionibus seu possessionariis porcionibus 
nostri in medio ac in territorio predicte civitatis sitis et existentibus, 
super ipsos hereditario iuris titulo condescendentibus, talem divisionem 
retulerunt inter se fecisse: quatinus duodecim sessiones in villa, Po- 
bresya vocata, simul cum universis aliis terris arabilibus ad easdem 
sessiones pertinentibus, item quedam tercie subtus quandam arborem 
nucis prope murum civitatis intra terras Nicolai Mahnyn sitas, duo- 
decim dietas in se continentes, ac due partes cuiusdam orti subtus 
murum nostre civitatis inter ortos liberorum condam Sebastiani et 
liberorum condam Anthonii Reynis sitas- item quedam domus mu- 
rata simul cum fundo et aliis edificiis suis intra fundos dicti domini 
Myclini iudicis et sue consortis Margaretha nuncupate, unam curiam 
et quartam partem curie ad usum nostre civitatis in se continentem, 
in ius et proprietatem prefatis domine Anna vocate et Petro cano- 
nico filio dicti Andree cessissent, ymmo cessit coram nobis iure per- 
petuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum, 
ac iuxta condicionem dicte civitatis ab antiquo abprobatam, quomodo- 

1 



Doc, 2. — An, l^oi. 



cumque voluerunt disponendum. In cuius rei memoriam, finnitatemque 
perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo roboratas eisdem 
domine Anne et Petro duximus concedendas. Datum feria secunda 
proxima ante festum beate Elene regine. Anno domini millesimo 
quadrigentesimo. 

Originale in membrana. Zona sericea albi et violacei coloris appendet absqae 
sigillo. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 

2. 

Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. 

Eberhardus episc. zagrab, decessorum suorum exemplum sibi ad imi- 
tandum proponens , ecclesiae cathedralis praebendariis vini frugumque 

decimam condonat, 

Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis. Memorie commendantes tenore presencium significamus quibus 
expedit universis. Quod discreti et honesti viri domini prebendarii 
ecclesie nostre zagrabiensis nostram accedentes in presenciam, nobis 
humili cum instancia detegere curarunt, quomodo universi et singuli 
nostri predecessores episcopi decimas eorum de singulis vineis ip- 
sorum ac terris propriis ad ipsorum scilicet prebendas de jurc et ab 
antiquo pertinentes et spectantes imposterumque ad eosdem pertineri 
debendas, provenientes, prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas, ob hoc, quia videlicet memorati domini pre- 
bendarii ad laudem divini numinis, virginisque gloriosissime et tocius 
celestis curie singulis annorum curriculis missam sollenni cum devo- 
cione qualibet feria quarta in septimana pro honore beati Nicolai 
episcopi et confessoris et superinde litterarum graciosarum munimina 
ipsorum nostrorum predecessorum non modica obtulerunt, rogantes 
nos prece subiectiva, ut dignaremur habere rata atque grata per ipsos 
predecessores nostros episcopos super premissis conccssa. Nos igitur 
cernentes et in nostri archani consilii ipsorum dominorum prebcnda- 
riorum postulacionem et flagitacionem iustam atque congruam fore 
agnoscentes et prorsus nolentes infringere ipsorum nostrorum predc- 
cessorum sanccionem ad preconium creatoris omnium factam, nam 
bona opera gloriosius mutatur factus, ideo per harum nostrarum lit- 
terarum vigorem atque seriem predictas universas decimas singulis 
annis de vineis ac terris sepefatorum dominorum prebendarionim, 
modo uti premittitur, provenire debendas, perpetuis temporibus du- 
ximus remittendas et relaxandas, immo harum serie plenarie ac inte- 
graliter remittimus et relaxamus, ipsorumque nostrorum predecessomm 



Doc. j. — An. 14.01. 



super premissis acta et salubriter disposita omnimode confirmantes. 
In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes nostras 
privilegiales litteras propter absenciam sigilli nostri maioris, sigillo 
nostro annulari appensione munitas, quod eiusdem roboris ac yaloris 
esse pronunciaxQus, memoratis dominis prebendariis duximus conce- 
dendas. Datum Zagrabie secundo die festi Epiphaniarum domini. Anno 
eiusdem millesimo quadringentesimo primo. 

£ transumpto capituli zagrab. facto anno 1520. In archivo ven. Capituli 
zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. 76. nr. 34. 

3. 

Anno 1401, 13. martii. Zagrabiae. 

Communitas civiiaiis tnontis Grecensis coram capitulo zagrabiensi contra 
Sigismundum regem de possessionihus Hrasca et Petrovina, quae nobilihus 

de Sused condonatae sunt, recusat. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis memorie commendamus te- 

nore presencium quibus expedit universis: quod providi et circum- 

specti viri Jobannes, filius Jacobi dicti Bolye, et alter Johannes, filius 

Stephani de Bozow, olym judices, cives civitatis montis Grcchensis, 

in ipsorum ac judicis, juratorum et universorum civium eiusdem civi- 

talis personis personaliter coram nobis coraparendo per modum pro- 

testacionis et prohibicionis nobis significare curaverunt, quod prout 

ipsi judex, jurati ac universi cives dict6 civitaiis percepissent, sere- 

nissimus princeps et dominus noster naturalis, dominus Sigismundus, 

dei gracia rex Hungarie, Dalmacie et Croacie etc. necnon marchio 

Brandenburgensis etc. quasdam duas villas Petrouyna et Hrascha 

appellatas, ac unam possessionem Sylyakouina vocatam in comitatu 

zagrabiensi habitas et existentes, venerabili viro domino Christophoro 

preposito de Glogoncha et magistro Nicolao, filiis condam Nicolai, 

dicti Thoth de Zwmzedwar donasset, contulisset atque perpetuare 

vellet et niteretur in grande preiudicium juris judicis, juratorum 

ac universorum civium prenominatorum et dispendium valde magnum. 

Unde facta huiusmodi protestacione iidem Johannes, filius Jacobi et 

alter Johannes, filius Stephani, judices, suorum et nominibus, quorum 

supra, meliori modo et forma, quibus valuerunt et potuerunt, anno- 

tatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione et 

perpetuacione premissarum duarum villarum Petrouina et Hrascha 

vocatarum ac unius possessionis antedicte Sylyakovina appellate, ipsis 

domino Christophoro preposito et magistro Nicolao dicto Thoth, me- 

moratumque dominum Christophorum prepositum, magistnim Nico- 



Doc. ^. 5. — An 1401 — 14^02, 



laum, Ladislaum, filium eiusdem magistri Nicolai et Stephanum, fillam 
Laurencii de dicto Zwmzedwar ac omnes alios quoscumque ab occu- 
pacione, detencione, fructuum et utilitatum percepcione, necnon in 
dominium earumdem se intromissione quoquomodo et qualitercumque 
factis vel faciendis prohibuerunt contradicendo et contradixenint pro- 
hibendo harum nostrarum litterarum testimonio. Datum in dominica 
Letare. Anno domini millesimo quadringentesimo primo. 

Originale in charta. Tergo impressam sigiUum In archiv. lib. reg. civit. 
zagrabiensis. 

4. 

Anno 1401. 

Anno 1401. Tempore judicatus domini Michaelis, filii Sebastiani, 
judicis Grechensis, Emericus prebendarius chori ecclesie b. regis Ste- 
phani fecit permutacionem cum quadam vinea sua per dominum 
episcopum Segniensem ad ipsam prebendam condonatam et datam 
cum Michaele et Demetrio nostris concivibus. 

E protocolo civitatis montis Grechensis. zagrab. 

5. 

Anno 1402, 14. februarii. Zagiabiae. 

Eberhardus episc. zagrab. canonicos zagrabienses libera arbitria de suis 
ipsorum bonis per testamentum agere posse conjirmai, 

Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Universis et singulis Christi fidelibus presentibus et futuris prescn- 
cium conlinenciam cernentibus, salutem in eo, qui est in se creden- 
tibus vera salus. Debitum nostri officii ad illa potissime cura vigi- 
lanti attendere nos satagit, per que et res publica augeri in dei ec- 
clesia et devocio iugiter deo famulancium in eadem vehcmencius in- 
citari possit atque valeat indefesse. Sane nobis a fratribus nostris 
honorabilibus videlicet viris dorainis preposito, lcctore, cantore, cus- 
tode, archidyaconis, canonicis ac singulis aliis personis nostre zagra- 
biensis ecclesie fuerat humiliter expositum et devote, quatenus ipsi 
communiter et divisim ac eorum predecessores semper a fundacione 
dicte hostre zagrabiensis ecclesie habuissent et habercnt de stilo, more, 
consvetudine et observancia legitime prescriptis et hucusque inviola- 
biter ac inconcusse per quoslibet reverendos patres, prelatos ipsorum, 
nostros videlicet predecessores, eciam a tanto tempore, cuius contrarii 
seu inicii memoria hominum non existeret, observatis, ultra ea, que 
ipsis et aliis quibusvis personis eoclesiasticis a jure communi forcnt 




Doc. 5. — An, 14.02, 



concessa, de quibuslibet bonis ipsorum et rebus, tairi videlicet de 

ipsorum beneficiis acquisitis quam alio quocumque modo plenam et 

omDimodam testandi et in ultimo voto disponendi potestatem pro sue 

libeto voluntatis et in ipsius testamentarie disposicionis seu ordina- 

cionis fuissent et essent ipsi et eorum predecessores juris possessione 

pacifica et quieta vel quasi, quam quidem consvetudinem et prescrip- 

cionis observanciam plurimorum nostrorum predecessorum predictorum 

litterarum testimoniis ibidem specietenus coram nobis exhibitarum 

approbabant fore confirmatam ; supplicantes nobis humiliter et devote, 

quatenus nos eciam ipsorum laudabilem consvetudinem approbantes, 

nostrarum dignaremur roborare patrocinio litterarum. Nos igitur ip- 

sorum justis et jurisconsonis peticionibus paternaliter inclinati, quia 

ex ipsorum predecessorum nostrorum litterarum tenoribus, quos hic 

pro sufficienter expressis et presentibus pro insertis habere volumus 

et habemus, quibus eciam absque cxhibicione ipsarum priorum litte- 

rarum, de quibus supra fit mencio, semper et ubique fidem adhiberi 

Tolumus et declaramus, coraperimus clare dictam consvetudinem te- 

standi fore fuisse et esse ab antiquo de stilo, more et observancia 

eiusdem nostre zagrabiensis ecclesie ita per omnia tentam et obser- 

vatam ac modo prehabito legittime prescriptam et per antefatos pre- 

decessores nostros confirmatam, omniaque alia et singula narrata 

ipsorum veritate fulciri, ideo nos ex certa sciencia nostra et animo 

deliberato prefatam ipsorum fratrum nostrorum et aliarum ipsius 

ecclesie nostre personarum laudabilem consvetudinem ratam et gratam 

habentes et approbantes, presenlis scripti stabilimento confirmamus et 

eisdem singulis singulariter ac eorum cuilibet nuctoritate nostra ordi- 

naria qua fungimur, eciam si necesse foret denuo et nove nostre con- 

cessionis titulo de gracia speciali damus et concedimus irrevocabiliter 

de singulis eorum bonis, sive de eorum beneficiis sive qualicumque 

modo acquisitis et habitis, eisque et eorum cuilibet a deo collatis, 

mobilibus videlicet et immobilibus in vita pariter et in morte, tam 

a jure quam ab homine concessam, testandi et testamentum seu ulti- 

raam voluntatem faciendi et condendi iuxta ipsorum libitum volun- 

tatis plenariam et omnimodam potestatis facultatem. £t quia eciam 

prout ipsorum peticio subiungebat, tum per cives civitatis montis 

Grecensis zagrabiensis ipsorum area capitularis fuerat hostiliter et 

immaniter ignis incendio concremata, eisdem reverendus pater do- 

minus Johannes, tunc predicta dei et apostolice sedis gracia episcopus 

zagrabiensis, nunc vero archiepiscopus colocensis, noster predecessor, 

hanc contulerat donacionis prerogativam ut quicumque aliqua edificia 

in eadem area capitulari construeret, de valoris eorumdem edificiorum 



6 Doc, 6, — An. J^02. 

medietate, iuxta condignam ipsorum dominorum fratrum nostrorum 
et aliorum proborum et ydoneorum virorum extimacionem ille, qui 
in eadem edificia succederet, ante quam ad ipsa babitaturus intraret, 
plenariam solucionem et omnimodam saiisfactionem, iuxta ipsius edi- 
ficantis in vita vel in morte disposicionem, impendere teneretur, nos 
eciam ipsam prerogativam donacionis seu libertatis uti laudabilem et 
salubrem approbantes et ratihabentes roboramus. Concedimus insuper, 
prout hucusque inter ipsos fratres nostros et ipsorum eciam prede- 
cessores dinoscere fuisse laudabiliter observatum, ut infra triginta 
dies familia decedentis prepositi, lectoris, cantoris, custodis, arcbydia- 
coni et cuiuslibet canonici ac persone ecclesiasticc de curia quam 
vivendo inhabitavit, per quempiam aramoveri minime possit neque 
debeat, quinnimo infra dictum spacium dierum triginta singulas ob- 
venciones evenientes ex ipsius beneficio seu beneficiis percipcre possit 
atque valeat in integrum et diminucione absque omni. Promittimus 
eciam omnia premissa et quevis premissorum singula per nos con- 
cessa toto tempore vite nostre inviolabiliter observare bona fide. 
Harum nostrarum vigore et testimonio litterarum. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Valentini martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo secundo. 

Originale in membrana. Sericea s^na caenilei coloris pendet absqae sigiUo. 
In arch. ven. Capit. zagiab. Act. Capit. ant. fasc. 2. Nr. 2. 

6. 

Anno 1402, I maji Zagrabiae. 

Convnunitas civiiatis montis Grecensis ne nobiles de Sused possessiones, 
quae Hra^da ei Petrovina vocantur, sibi assumant, recusat 

Nos magister Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vi- 
cebani et comites zagrabienses ac judices nobilium eiusdem comitatus. 
Memorie commendamus per presentes : quod Johannes, filius Pauli, 
judex civitatis montis Grecensis de Zagrabia sua et universorum civium 
de eadem in personis nostram personaliter veniendo in presenciam 
per modum protestacionis nobis significare curavit in hunc modum: 
quod magister Nicolaus, filius Nicolai, dicti Touth de Zumzeduar et 
Ladislaus, filius eiusdem, necnon Stephanus et Johannes filii condam 
magistri Laurencii similiter de Touth de eadem, quasdam possessiones 
eorum Petrouyna, Hrascha et Sylyakouyna vocatas, ipsis pcr regiam 
maiestatem pro fidelibus eorum serviciis collatas pro se ipsis indebite 
occupassent et occupatis uterentur de presenti in eorum juris preiudi- 
cium multum ingens. Unde facta huiusmodi protestacione idem Jobannes 



Doc, 7. <?. — An, 14.02 — 1404. 7 

judex suo et nominibus quibus supra, prefatum domiiyim nostrum 
regem a donacione dictarum possessionum, ipsum vero Stephanum 
coram nobis facie ad faciem repertum, annotatosque magistrum Ni- 
colaum, Ladislaum et Johannem, ut absentes, ab occupacione, detcn- 
cione et perpetuacione et se quovis colore quesito in easdem intro- 
missione, usuumque fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione vel percipifaccione quomodocumque factis vel fiendis 
prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram nobis vigore 
et testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie octavo die festi 
beati Georgii martiris. Anno domirii millesimo quadringentesimo 
secundo. 

Originale in charta. Tergo impressa tria sigilla In archivo lib. reg. civ. 
zagrabiensis. 

7. 

Axmo 1402, I. maji. Zagrabiae. 

Vicebani et comites comitatus zagrab. a communitate civitatis montis Gre- 
censis impensas in causa adversus Nicolaum Pravdid acta, toleratas esse 

testificantur. 

Nos magistri Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vice- 

bani et comites zagrabiensis ac crisiensis comitatuum. Memorie com- 

mendamus per presentes, quod quia iudex, iurati et universi cives 

civitatis montis Grechensis de Zagrabia de universis iudiciis seu 

byrsagiis et eorum gravaminibus in quibus ipsi contra magistrum 

Nicolaum litteratum, filium Pauli, dicti Praudych, notarium nostrum, 

in sede crisiensi quomodocumque et qualitercumque in quibusvis 

terminis usque ad hec tempora convicti fuissent et agravati, ex nostra 

iudiciaria licencia concordando, nobis omnimodam inpenderunt satis- 

faccionem, pro eo nos eosdem supranominatos super premissis com- 

misimus fore expeditos vigore et testimonio presencium litterarum 

nostrarum mediante. Datum Zagrabie in octavis festi beati Georgii 

martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo secundo. 

Originale in chaita Tergo impressum sigillum. In archivo lib. reg. civit. 
zagrabiensis. 

8. 

Anno 1404, 24. aprilis. Budae. 
Sigismundus Hungariae etc. rex ^ mercatores zagrabienses ex qualibet 

exactione tributaria eximit, 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
marchyoque Brandemburgensis etc. sacri romani imperii vicarius gene- 
ralis et regni Bohemie gubernator. Fidelibus suis universis castellanis 



8 Doc, p. — An. 14.05. 



officialibus gt tributariis nostris ubilibet intra ambitum regni nostri 
constitutis, necnon alterius cuiusvis status, dignitatis et preheminencie 
hominibus, nostra regalia tributa tam in terris quam super aquis 
tenentibus, eorumdemque tributariis presentibus videlicet et futuris, 
presencium noticiam habituris salutem et graciam. Quia nos iuxta 
formam decreti noviter per nos ex deliberacione prelatorum, baro;iuni, 
regnique nostri procerum salubriter inducti, universos et quoslibct 
mercatores et alterius status homines ab omni tributaria solucione in 
nostris videlicet tributis regiis de ipsorum rebus bonis ac mercimo- 
niis alias solvi consveta libert4vimus et exemimus, liberosque haberc 
volumus penitus et exemptos. Vestre igitur et cuiuslibet vestrum 
fidelitati firmissimo regio sub edicto precipimus et mandamus qua- 
tenus amodo et deinceps in antea a civibus, mercatoribus et hospi- 
tibus, alteriusque status et condicionis civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia hominibus, ipsorumque mercimoniis ac rebus et bonis 
quibusvis nullum tributum, nullamve tributariam exaccionem petere 
et exigere, petique et exigifacere directe vel indirecte quovis colore 
quesito presumpmatis, quinymmo eosdem cives, mercatores, hospites 
et alterius status predicte civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
homines, simul cum eorum rebus, mercibus et bonis universis de locis 
huiusmodi tributorum nostrorum absque impedimento, dampno et 
vexacione aliquali libere recedere et abire permiltatis, alioquin ultia 
indignacionem nostram regiam, quam iuxta formam ipsius decreti eo 
facto incurrere pena arbitraria nostre maiestatis, cuius severitatem 
utique sentietis, vos et vestrum quemlibet incompassibiliter punire 
faciemus, de quo tandem nuUi nisi vestre temeritati poteritis impu- 
tare. Secus nullatenus in premissis facere presumpmatis. Presentes 
autem post lecturam semper reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
in festo beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quarto. 

Originale in membrana. A tergo vestiginm regii sigilli. In archi incL 
Acad. Scient. Slavor. meridional. 

9. 

Anno 1405, 14. Junii. Zagrabiae. 
Eberhardus episcopus zagrabiensis communiiaiem civttaiis moniis Gresensis 
quadraginta marcas pro annuo tribuio regi soivendo, sibi pependisse, 

profitetur, 

Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, supremusque regie maiestatis cancellarius. Fatemur per pre- 
sentes, quomodo universi cives seu hospites de civitate zagrabyensi 



Doc, 10, — An, 14.06. 



taxam seu collectam, videlicet quadraginta marcas. quibus in festo 
Circumcisionis domini, proxime preterito, serenissimo principi domino 
nostro graciocissimo, domino Sigismundo regi Hungarie etc. tenebantur, 
nobis plene et integre persolverint. Super quibus predictos cives seu 
hospites quietos, expeditos et per omnia absolutos duximus commit- 
tendos. Harum nostrarum testimonio litterarum. Datum Zagrabye in 
festo sancte Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinto. 

Originale in cbarta. In margine inferiori impressum est parvam sigillam 
episc. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 

10. 

Aimo 1406, 10. jannarii. Badae. 

Sigismundus Hungariae etc. rex privilegium Belae IV, regis de libertatibus 
civibus civitatis montis Grecensis concessis, confinnat, 

Sigismundus dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, 

Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex, marchio Bran- 

demburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon Bohemie 

ct Lutemburgensis heres. Omnibus Christi fidelibus presentibus pariter 

et futuris presencium noiiciam habituris salutem in eo, per quem 

reges regnant et principes dominantur. Favorabilis peticio supplican- 

cium effectu debet consequenti compleri, ut dum ea, que iuste postu- 

lant promerentur, ad fidelitatis obsequia magis eorum devocio au- 

geatur. Proinde ad universorum noticiam harum scrie voluraus per- 

vcnire: quod fideles nostri viri providi Petrus, dictus Saphar, filius 

Petri, judex, necnon Choon ac Johannes filius Bozow, cives civitatis 

nostre montis Grecensis de Zagrabia, suis et universorum concivium et 

cohospitum ipsorum", inhabitatorum utputa ipsius civitatis, nominibus 

et in personis» ad nostre claritatis accedentes conspectum , exhi- 

buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium excellenTissimi 

principis, olym domini Karoli regis Ilungarie, predecessoris nostri 

carissimi, laudande reminiscensie , postremi sui dupplicis autentici 

sigilli appensione munitum , tenorem alterius privilegii eiusdem 

domini Karoli regis, veteri suo sigillo autentico consignati, con- 

firmantis privilegium domini Bele , olym similiter illustris regis 

Hungarie, proavi ipsius domini Karoli et nostri predecessoris, beate 

recordacionis, libertates eorumdem civium, hospitum civitatis de monte 

Grecensi infra declarandas et collacionem terre circa montem Grech 

in eodem privilegio declarate, per eundem dominum Belam regem 

ipsis civibus et hospitibus pro sustentacione eorundem factam et con- 

cessas in sc limpide exp>rimens confirmative continens tenoris sub" 



lo Doc, 10. — An, 14.06, 



sequentis. Supplicantes exinde culmini nostro nominibus, quibus supra, 
humiliter et devote, ut ipsum privilegium ratum habendo atque 
gratum pro ipsis civibus nostris de monte Grecensi simul cum libcr- 
tatibus, donacione terre prefate»et aliis in eo contentis, ipsum nostris 
litteris inseri faciendo verbotenus, innovare et perpetuo dignaremur 
valiturum confirmare. Cuius tenor talis est et per omnia sequitur in 
hec verba: (vide vol. I. Doc. 128. de anno 1324. 8. martii). Nos 
igitur annotatorum Petri iudicis necnon Choon et Johannis civium dicte 
clvitatis nostre de monte Grecensi supplicacionibus antefatis per ipsos, 
nominibus quibus supra, nostre subiecte oblatis maicstati, regia beni- 
gnitate exaudiiis et clementer admissis prescriptum privilegium ipsius 
condam domini Karoli regis non abrasum, non cancellatum nec in 
aliqua sui parte suspectum sed prorsus omni ambiguitatis et suspi- 
cionis scrupulo carens, ymmo sincere veritatis integritate prepoUens, 
presentibus verbotenus absque qualibet variacione, diminucione seu 
augmento in superioribus insertum, quoad omnes suas continencias, 
clausulas et articulos acceptamus, approbamus et ratificamus ac ipsum 
pro fidelitatibus et gratis obsequiorum meritis ipsorum civium et hos- 
pitum pro utilitateque et commodo ac augmentacione antedicte civitatis 
nostre de monte Grecensi simul cum tenoribus privilegiorum ac 
cunctis libertatibus, condicionibus, consvetudinibusque necnon prescripta 
terra circa montem Grech eiusdemque metis, limitacionibus et distanciis 
superius in eisdem tenoribus limpide explicatis, aliisque singulis in 
ipsis contentis, mera auctoritate regia et potestatis plenitudine ac de 
certa sciencia nostre maiestatis, prelatorumque et baronum nostrorum 
prematuro consilio pro ipsis civibus, hospitibus, eorumque posterita- 
tibus et successoribus quibuslibet, dicta quoque civitate, innovantes 
perpetuo valiturum testimonio presencium confirmamus, salvo jure 
alieno. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem presentes 
eisdem concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici 
sigilli nostri novi dupplicis munimine roboratas. Datum per manus 
reverendi in Christo patris domini P^berhardi episcopi zagrabiensis, aule 
nostre sumpmi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo sexto, quarto idus januarii. Regni autem nostri 
anno decimo octavo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis 
Valentino tituli sancte Sabine sacrosancte romane ecclesie presbitero 
cardinale et ecclesie quinqueecclesiensis gubernatore, Johanne strigo- 
niensi, colocensi et jadrensi sedibus vacantibus, Andrea spalatensi, 
altero Andrea ragusiensi, archiepiscopis ; Luca waradiensi, Stephano 
transilvano, eodem domino Eherhai'do zagrabiensi, agriensi sede vacante, 
Johanne boznensi, wesprimiensi sede vacante, Johanne jauriensi, va- 



Doc. II, — An, 14.06, 1 1 



ciensi sede vacante, fratribus : Dausa chanadiensi et Plynkone nitriensi 

electis ac TlioTna senniensi ecclesiarum episco pis, ecclesias dei feli- 

citer gubemantibus. Item magnificis Viris : Nicolao de Gara palatino, 

Johanne et Jacobo wayvodis nostris transilvanis, comite Frank, filio 

condam Konie bani, judice curie nostre, Paulo Bisseno et altero Paulo 

de Petli Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie, Johanne de Marouth 

machoviensi hanis, honore banatus zeurensis vacante, Nicolao Trentul 

tavarnicorum et comite de Posega, Simone filio predicli Konie bani 

janitorum, Martino Ders dapiferorum, Laurencio dc Aar pincernarum, 

Petro Cbeli agazonum nostrorum magistris et Silstrangh comite po- 

soniensi, aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et 

honores. 

Orig^inale in membrana. In margine inferiori a zona sericea rubra appendet 
sigillum. In archiv. lib reg. civ. zagrab. 



11. 

A.nno 1406, 13. januarii. Budae. 
Sigismundus Hungariae etc^ rex, Eberhardo epistopo zagrabiensi mandaij 
ut civitatis montis Grecensis curam totamque ipsius iurisdictionem sibi 

committat, 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
marchioque Brandenburgensis, sacri romani imperii vicarius generalis 
et regni Bohemie gubernator. Fideli suo reverendo in Christo patri 
domino Eberhardo episcopo zagrabiensi, auleque nostre maiestatis 
sumpmo cancellario, fideli nec non devoto et dilecto salutem et gra- 
ciam. Quamvis nos alias certis ex causis et racionibus tunc animum 
nostrum ad id moventibus civitatem nostram montis Grecensis iuxta 
Zagrabiam, totamque ipsius iurisdiccionem vestre fidelitati commise- 
rimus nomine nostro gubernandam, tamen quia nunc eandem civi- 
tatem, ipsiusque cives, hospites et inhabitatores ad nostras regias 
manus adinstar ceterarum nostrarum liberarum civitatuum viceversa 
recepimus et in suis antiquis commisimus permanere libertatibus, 
fidelitati igitur vestre firmiter precipimus et mandamus, quatenus 
mox receptis presentibus eandem civitatem nostram penitus remittere 
et resignare ac ab ipsa et eius gubernacione ac jurisdiccione qualibet 
vestras manus penitus excipere debeatis, sinatisque eandem civitatem 
ac cives et hospites eiusdem antiquis et pristinis suis libertatibus 
pacifice frui et gaudere. Secus pro nostra dileccione non facturi. 






12 Doc. 12. ij. — Afu 1^06—140']. 



Presentes vero post lecturam reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
octavo die festi Epiphaniarum domini. Anno eiusdem millcsimo qua- 
dringentesimo sexto. 

Originalc in membrana Tergo impressam sigillum maias. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 

12. 

Anno 1406, 13. januarii. Budae. 

Sigisjnundus Hungariae etc, rcx communitatem ctviiatis montis Grecensis 
dic strennarum trilnttum, quod debuit, sibi pependisse confirmat. 

Relacio Piponis comitis Temessiensis. 

Nos Sjgismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie 
etc. marchioque Brandemburgensis etc, sacri romani imperii generalis 
vicarius et regni Bohemie gubernator. Memorie commendamus, qaod 
quia fideles nostri Petrus, dictus Saphar, iudex ac Choon et Johannes, 
filius Bozow, cives civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia no- 
minibus et in personis universorura concivium et cohospitum ipsornm 
munera strennarum anno presenti, quod eciam aliis annis de eisdem 
nostre maiestati provenire debenda, condecenter et uti regalem per- 
tinet ad maiestatem ad cameram nostram dederunt et obtulerunt, ob 
hoc nos eosdem cives et hospites dicte civitatis montis Grecensis 
reddimus et racione ipsorum munerum strennarum, scilicet anni tan- 
tummodo presentis, committimus fore expeditos et pariter absolutos, 
presencium testimonio mediante. Datum Bude octavo die festi Epipha- 
niarum domini. Anno eiusdem millesimo CCCC sexto. 

Originale in charta. Tergo impresum est magnum sigillum regis. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 

13. 

Anno 1407, 8. Augusti. 

Vicejanitores regis communitatem civiiatis moniis Grecensis sex florenos 
pro cetitnm, quolibet anno solvendos, regio aerario peptndisse testificantur. 

Nos Phytor, Stephanus et Emericus vicejanitores regie maiestatis. 
Memorie commendamus per presentes, quod providi viri: Johannes, 
filius Pauli et alter Johannes, filius Bolye ac Laurencius, cives civi- 
tatis montis Grecensis, censum seu pecuniariam solucionem, videlicet 
sex florenos pro centum, novos, magistro janitorum regalium quolibet 
anno solvere debendos, anno presenti nobis de eadem solucione et 
censu nobis persolverunt quoad plenum. Ideo nos eosdem cives ac 



Doc. 14. — An. 140S. 



ciTitaem prediclam racione predicte soluclonis quietos reddidimus et 
ejpeditos harum nostrarum testimonio litteranim. Scripta in strenna 
feria secunda proxima ante festum beati Laurencii maTtiris. Anno 
domiot miUesimo quadriDgentesimo septimo. 

OHginale ia charta, a tergo TPStigiam icnpressi sigilli. In arcbiT. lib. reg. 

14. 

Anno 140S, g. Janaarii. CatctoniJBe. 

ariae eU. regina, rege absenU, communitatis civitaHs Gre- 
n ativmtum differt, communilatique curam vigilem et solertem, 

civilas custodiatur et conseruetur, comntcndat. 
dei gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
judici, itiratisque et ceteris civibus ac hospitibus civi- 
Irecensis de Zagrabia salulem et graciam. Quia ex relatu 
ttri dicti Saffar, conclvis nunciique vestri ad nostram ex 
laiestatem dcstinati percepimus quomodo serenissimus 
nus Sigismundus rex Hungaric etc, conthoralis nosler 
ibis id suis litteris mediantibus firmis dedisset in pre- 

certas e vobis personas idoneas ad diem strennarum 

pro quibusdam suis certis et veslris agendis expediendis 
em ad eandem deberetis destinare, requirenie eodem 

vestri pro parte maiestatem, quid vobis exinde salu- 
:iendum, exquo ipse dominus noster rex nunc pailibus 
s fore dinoscitur; ideo vestre fidelitati consulimus, eidem 
irmiter mandamus, quatenus ipsius domini nostri regis 

duce partes ad istas, salve fiende, vestris in propriis 
estolantes. circa custodiam et conservacionem civitalis 
n vigilem et solertera medio tempore ftdeliter modo 
oteritts adhibere studeatis; nos enim tandem adveniente 
nostro rege, vobisque iuxta primariura sue maieslalis 
tn accedenlibus, vestram fidelitatem erga eundem pro eo 
, vestrura, civitatisque predicte statum comodosiorem 
rofeclura et utilitatem ititendimus et curabimus promo- 
Q posse noslre maieslalis. Secus igitur non facturi. Pre- 
ibsentibus noslris sigillis, sigillo prefati domini nostri 
^s fecimus consignari. Datum in Cliakturnya feria se- 
la post festum Epiphaniarum doraini. Anno eiusdem 
aringenfesimo octavo. 

iu cbarta. Tergo iropressam sigillum rcEi». In nrchiv. iiicl. Acad 
eridional. 



Doc. /f, — An. 1408. 

15. 

■I. septembris, Samoboii. 

■e ctc. regiiia, communiiati civitatis montis Grecensis 
!am vinorum friigumque partem sedccimam prorogat 

ad rcgis adventum eiusque cmstilutionem. 

Propria eominissio domine regine. 

gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
li viro Ladislao archidyacoDO kathedralis ecclesie 
irocuratori curie episcopatus de eadem, salutem et 
lobis in personis iideUum nostrorum universorum 
im civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
:la, quomodo vos sedecimam partem vinorum et 
entis post recepcionem decimamm de vinis et fm- 
I eorumdcm civium episcopo zagrabiensi provenien- 
ecipere niteremini et exigere vellelis contra ipsorum 

et consvetudines, cum tamen huiusmodi sedecima 
im in territorio dictorum civium semper memoraiis 
et, iidemque ab antiquo pro se ipsis exegissent et 
. quia nos id deliberavimus nostreque omnino existit 
dicta sedecima pars vini et fmgum interim, quous- 
princeps dominus et maritus noster carissimus, do- 
s eadem gracia rex Hungarie elc, de premissis per- 
?erit et disposuerit, per dictos cives nostros et hos- 
lum virum dominum abbatem ecclesie beate Marie 
)ia prcdicta, apud videlicet manus communes, plenarie 
feclive collocentur. Fidelitati igitur vestre firmiter 
ndamus omnino volentes, quatenus predicios noslros 
nem predictarum sedccimam partem vinorum et 
e et astringere nullo modo debealis, nec niteremini 
e presumpmalis manus, scd ipsa vina, ut prediximus, 
loslros vobis vel homine vestro erga memoratum 
1 videlicet apud manus communes plenarie repo- 
iter coHocentur; aliud igitur pro noslra gracia non 

eciam post lecturam reddi iubemus presentanii. 
r in vigilia festi beati Michaelis archangeli. Anno 

quadringentesimo octavo. 
harla. Id margine iuferiori impresium est Eigiltam. In archiv. 



Doc. i6. — An. i^op. 15 



16. 

Addo 1409, 6. Julii. Zagrabiae. 

Andreas episcopus zagrabiensis, Eberhardi episcopi donationem^ qua eccle- 
siae caihedralis praebendarii de decima episcopis zagrabiensibus solvenda 

iiberantur, confirmat. 

Andreas dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, presentes inspecturis, 
salutem et devocionis cultum augmetari. Pastoralis cure debitum di- 
ligenti sollicitudine exequentes ad ea libenter intendimus, que cultus 
divini augmentum et ministrorum eius comodum ac sustentacionis 
auxilium videntur ampliare. Proinde universorum presencium pariter 
et futurorum noticie volumus fieri manifestum : quod discreti viri do- 
mini Gregorius presbiter de Iwanych, decanus prebendariorum, et 
omnes prebendarii chori ecclesie nostre zagrabiensis, nobis in Christo 
dilecti, ad nostram venientes presenciam exhibuerunt nobis litteras 
reverendi ,in Christo patris domini Eberhardi, pridem zagrabiensis 
nunc vero waradinensis episcopi, predecessoris nostri, sub secreto si- 
gillo suo privilegialiter emanatas tenoris infrascripti, nobis humiliter 
supplicando, ut tenorem ipsarum litterarum litteris nostris privilegia- 
libus de verbo ad verbum inseri facientes, easdem et in eis contenta 
acceptare, approbare et ratificare et auctoritate nostra ex certa sciencia 
confirmare dfgnaremur. Quarum tenor sequitur et est talis: (vide 
Doc. 2. anno 1401). Nos itaque supplicacionibus dictorum Gregorii 
decani et prebendariorum devotorum ecclesie nostre zagrabiensis ser- 
vitorum pie exauditis et principaliter admissis, attendentes ex huius- 
modi decimali relaxacione cultum divinum non modicum excrevisse, 
immo in maxima parte ex eo fore et esse augmentatum, volentesque 
votis laudabilibus ab humanis et divinis legibus summo opere suffra- 
gari, prefatas litteras annotati domini Eberhardi episcopi, non abrasas, 
non cancellatas, nec in aliqua eorum parte viciatas, immo omnis 
prorsus falsitatis suspicionis vicio carentes, presentibusque de verbo 
ad verbum nil addito, diminuto vel variato insertas, quoad omnes 
earum continencias, articulos, puncta et clausulas receptamus, appro- 
bamus et ratificamus, eis nichilominus in divini cultus augmentum 
et dictorum prebendariorum comodosiorem sustentacionem innovantes 
perpetuo valituras confirmamus, mandantes universis procuratoribus 
seu provisoribus curie nostre episcopalis zagrabiensis ac universis et 
singulis, quibus interest vel intererit in futurum, ut sub intermina- 
cione divini iudicii nullo unquam tempore contra premissa quitquid 
altemptare audeant quomodolibet vel presumraant, sed eosdem pre- 



Doi:. /7. — An. 1411. 



futuros dicta gracia seu indulto ac coDcessionc 
ittatur, gratulari. In cuius rei memoriam pre- 
sigillo nostro ponttficali, quo utimur, roboratas, 
uximus concedendas. Datum Zagrabie sabbato 
Visitacionis virginis gloriose. Anno domini mil- 
no nono. 

capituli ragrab. factoauno 15ZO. iDarchivo eiasdein Capi- 
6. ni. 34. 

17. 

lis. KaprODcliae 
regina, Cysteritnsium zagrabiensium abbati mandat, 

secundum legationem testamentariam tantummodo 
■^rabiensi arendelur et in feudum tradatur. 

Commisaio propria domine regine. 

:ia Romanorum ac Hungarie etc. regina. Fideli 
nino fratri abbati monasterii beate Marie virgints 

et graciam. Dicit nobis fidclis noster Petru^, 
:ivitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, 
ivium et hospilum dicte civitalis nostre zagra- 
lomodo dudum quidam concivis eorum quandam 
k vocatam,- in territorio dicte civitatis nostre 
e ecclesie beate Marie virginis testamenlaliler 

dicte ccclcsie pro tcmporc constituti eadem in- 
, vel si alicui vellent arcndare, nemini alleri 
ribus dicte civitatis nostre possint et debeant 
arendare; nunc vero vos ipsam insulam contra 
iriam ]egacionem honorabili viro domino Ste- 
co ecclesie zagrabiensis arendasseiis in preiudi- 
ipsorum civium et hospitum valde magnum. 
iirmissime precipimus et mandamus, quatenus 
js, prefatam insulam per vo5,-ut dicitur, dicto 
idatam, ab eodem Stephano Farkasii removere 
is nostris dicte civitatis nostre secundum quo<3 
a arendare et in feudum tradere debeatis vel 

secundum premissam testamentariam legacionem 

si fecerilis bene quidem, alioquin commisimus 
rmiter committimus fideli noslro revcrendo in 
I Eberbardo episcopo zagrabiensi, aule regie 
ncellaiio, ut ipse scita prius mcra ct omnimoda 



k 



Doc, i8. /p. — An. 14.TJ — 1414.. 17 

Yeritate vos ad faciendum premissa arcius compellat et astringat, 
auctoritate nostra ipsi presentibus attributa et iusticia mediante. Secus 
non facturi. Presentes quoque post lecturam reddi semper edicimus 
presentanti. Datum in Kwkaproncha feria quinta proxima ante domi- 
nicam Judica. Anno domini millesimo quadringentesimo tredecimo. 

Originale in cliarta. In margine inferiori impressam est sigillum. In archiv. 
incl. Acad. Scient Slavor. meridional. 

18. 

Anno 141 3» 18. Augnsti Zagrabiae. 

Anno 1413. In festo b. Elenae reginae. Fassio perennalis nobilis 
Michaelis Thaar de Palana, domum suam muratam in civitate montis 
Grecensis penes fundum ecclesiae b. Catharinae virg. habitam, duas 
curias integras effictentem, ex collacione regia possessam, Stephano 
lapicidae, filio Jacobi, dicti Sochsnam, pro quadraginta fior. auri coram 
magistratu loci, vendentis. 

Act. Soc. Jesu. fasc. 10. nr. 22. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm. 

19. 

Anno 141 4, 13. Jnlii. Zagrabiae. 

Eberhardus efiscopus zagrabiensis, parie decimarum mensae episcopalis tn 
comitatu de Moravde condonata, perpetuam altariam in colUgio praeben' 

dariorum condit 

Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis 
ac supremus cancellarius regie maiestatis. Omnibus Christi fidelibus 
presentibus et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in om- 
nium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus per- 
venire, quod nos considerantes et in archano mentis nostre sepius 
revolventes quam sit caduca et fragilis presens vita et quamvis 
hominibus terrena felicitate gaudentibus sponsione fallaci longa 
temporis promittat spacia, fine tamen interdum coartatur brevissimo 
et sepe incautos ad ima deicit, quos vane spei solaciis demulcebat. 
Hac igitur consideracione inducti et diligenti indagacione reperientes 
quod in nostra zagrabiensi ecclesia, cui auctore deo, licet immeriti 
presidemus, preter cottidiana suffragia, que per ministros ipsius ecclesie 
pro omnibus Christi fidelibus ad laudem dei generaliter fieri consve- 
verunt, pro prelatis et episcopis eiusdem ecclesie, qui ex hac vita 
decesserunt, nulla umquam fieret specialis memoria nec aliqua suf- 
fragia agerentur, immo exinde metu mentis perculsi ac cupientes 

3 



Doc. 19. — An. 14.14. 



1 deo poterimus, sicuti nostre sic et nichilomintis prede- 
successoruin nostrorum episcoporum saluti congniis re- 
iere et vite future commoda nobis et eisdem bonontm 
dJTina opitulante clemencia procurare. Habitis superinde 
,bus nostris de capitulo ipsius zagrabiensis postre ecclesie 
[Uiis, eorumque consensu circa hoc accedente, totalem 
stram decimalem de decimis, que in districtu de Marocha 
fluvii Zelyna vocati, dicari consTeTerunt, quarum recta 
Tino dumtaxat et pecuniis pro decimis vini exigi con- 
tram mensam episcopalem, residua Tero recta et equalis 
imdem simul cum decimis frugum wlgo zyrow pynz 
iliter dictis fratribus nostris de capitulo zsgrabiensi ac 
ecclesie nostre dinoscitur pertinere, nobis proTeniens, ex- 
parte eiusdem porcionis nostre decimarum' ipsarum, quam 
aTimus plebano ecclesie sancti Johannis baptiste de Villa 
m fratrum nostrorum de capitulo, racione missarum, 
orem ipsius nostre ecclesie idem plebanus pro tempore 

vice nostra serTari tenetur quociens occurrit ebdoma- 
sum et commodum prebendariorum eiusdem ecclesie 
us deputandum, immo deputamus et perpetuo jure confer- 
} dictorum fratrum nostromm de capitulo et cantoris 
le ecclesie in dictis decimis salvis remanentibus pro 
idelicet, quod predicti prebendarii nostre eccleeie a nunc 
5 singulis die dominico fest festum undecim millium 
xime occurenle, hora vespertina ad dictam ecclesiam 
)nvenientes ct peraclis primitus more consveto Tcsper- 
letorii officiis, demum pulsatis, maioribus campanis, prout 
pro defunctis, TCsperas solleniler cantare pro mortiiis 
■ia secunda mane sequenti posl missam beate Tirginis, 
cclesia nostra solet cantari circa auroram, tmmediate 
lorum cum nOTcm leccionibus, responsoriis et laudibus 
loriis, demum unam missam sollennem pro defunclis 
cere et perficere, et quilibet eorumdem prebendariorum 

privalam simililer pro defunctis legere ct celebrare 
salulis nostre, dictonimque predecessorum et successorum 
isdem ecclesie episcoporum perpeluis futuris temporibus, 

tanlum, debeanC et teneantur; porcionem vero dicti ple- 
[ohannis bapiiste, terciam parlem Tidelicet, de qua su- 
, predictl prebendarii tcmpore dicacionia 
eidem inditis dare detieant et ministrari obli- 
iam cxinde provenientem per ipsum plebanum exigen- 



Doc. 20. 21. — An. 14.1^—14.1^, 19 

dam. In cuius rei memoriam lirmitatemque perpetuam presentes lit- 
teras fieri jussimus et appensione sigillorum nostrorum communiri. 
Datum Zagrabie in festo beate Margarethe virginis. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quartodedmo. 

£ libro Statatornm hoiL coll. Praebend. Saec XV. 



20. 

Anno 141 4. 

Litterae vineales super certa yinea in territorio Novae yillae 
capituli zagrabiensis Davidouch appellato, existente, gratis, altera 
vero priori contermina pro sex flor. auri Stephano Herwat concive 
montis Grecensis perennaliter donata et respective vendita per ple- 
banum ecclesie s. Joannis baptiste de predicta Nova villa, salvo jure 
montano ipsi ecclesie parochiali obveniente, pro parte emptrice, 
expeditae. 

Act. Mon. Remet. fasc. II. nr. 4. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm. 



21. 

Anno 141 5, 25. aprOis. Zagrabiae. 

Communit^is civitaiis moniis Grecensis de Antonii civis hereditate ex eius 

testamento statuit. 

(Nos Michael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius), 
Blasius, Georgius, Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodouicus, jurati, 
consiliarii (et universi cives montis Grecensis. Memorie commendamus) 
per presentes, quomodo nos in testamento viri providi condam An- 
thonii jurati (concivis nostri) dicti , . . inter cetera seriatim conscripta 
vidimus fide oculata contineri, quod dum ipse in humanis laborasset, 
tunc medietatero, seu sessionem jobagionalem in suburbio dicte civi- 
tatis, ubi nunc ortus foret constructus, inter metas nunc Georgii et 

Gasper juratorum . . et domine nostrorum concivium . . 

existentem, provide domine Margaretha vocate tunc in tenera etate 
constitute et Elene filiabus suis legavisset et donasset. £t quia prea- 
tacta Elena, junior filia, ex hoc seculo decessa fore videbatur, (nos) 
ipsum totalem ortum cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis 
universis prenotate domine Margaretha vocate, relicte olym Vyncen- 
stao, nostreque concivisse ac de suo consensu, Nicolao iilio suo ex 
annotato Vyncenstan procreato et eorum heredibus statuimus et com- 



Dbc. 22. — An. 1415. 

i perpetuo et trrevocabiliter possidendum, teneadum et ha* 
bendum ac iuxta condicionem huius civitatis quocumque voluerint 
m. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam pre- 
ras nostras communi sigillo roboratas eisdem domine Mar- 
Fficolao (duximus concedendas). Datum in festo beati GeorgU 
.nno domini millesimo quadringentesimo quintodecimo. 

lale in membrana lacenim et exesnm. Zona sericea albl et viekcci 
idet absqne sigillo. Id archlv. lib. reg. civ. utgrab. 



14IJ, 28. oclobria. Zagtabiae. 

'munitate civitalis Grecensis Anilreas, lilleratus et etvis, in- 
1 vineam et siivam Gregorio, scriptori librorum, sex pensis 

denariorum veniiil. 
rfychael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius, Blasius, 
Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodovicus, jurati, consi- 
liversi cives montis Grechensis. Memorie commendamus 
tes, qtuod Andreas literatus, filius olym Petn sartoris, filii 
as noster concivis coram nobis personaliter comparendo 
confessus eo modo: quod ipse quandam Tineam suam in- 
inforestam, Korito vocatam, in nostro territorio iuxla vineam 
1 Iwancech, a parte meridionali simlliter nunc incultam, 
as communes simul cum silva ipsi vinee adiacente suh 
rminis infrascriplis per annotatos Nicolaum et nunc ma- 
;gorium scriptorem librorum, filium Andrec, factis et erectis 
onstructis habitam et existentem, in ipsnm Andream lite- 
)refato Petro sartore patre suo legittime devolutam cum 
sius vinee nunc inculte et silve utilitatibus et pertinenciis 
1 ipsas quoquomodo spectantibus viro provido memoralo 
;riptori librorum, filio Andree, et suis heredibus ob re- 
orum beneficiorum, tum eciam pro sex pensis denario- 
idree persolutorum dedisset, donasset et vendidisset, ymmo 
ivit et vendidit coram nobis jure perpetuo possidendara, 
et habendam ac iuxta condicionem huius civitatis quo- 
tuerit in vita pariler et in morle disponendam. Metc vero 
: hoc ordine incipiuntur, quod prima meta a parte prefati 
ni a plaga orientali incipit in quadam arbore quercus in 
ith prope prediclam viam communem ct vadit ab ipsa in 
epicis in vulgo thopol vocaia, de qua in aliam arborem 
qua tendit in arborem quercus et ab ipsa supra ad occi- 



Doc. 2j^ — Afu ijfj6, ai 



dentem in aliam arborem quercus, quas arbores dicti Nicolaus et 
Gregorius crucibus signarunt et in perpetuam memoriam pro metis 
deputarunt, et sic terminantur. In cuius rei memoriam et testimonium 
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo 
roboratas eidem magistro Gregorio duximus concedendas. Datum in 
festo beatorum Symonis et Jude apostolorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quintodecimo. 

Orlginale in membrana. Zona viridis pendet absque sigillo. In arch. lib. reg. 
civ. zagrab. 

23. 

Anno 1316, I. Junii. 
Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, ut de postrema in" 
juria capitulo a communitate montis Grecensis illata inquirat, 

Sacrosancta et generalis synodus Constanciensis. Dilecto nobis 
iilio abbati monasterii in Lanstrosst, aquilegiensis diocesis, salutem et 
dei omnipotentis benedictionem. Gravem dilectorum (ecclesie filiorum) 
capituli zagrabiensis querelam accepimus continentem, quod olim commu- 
nitas et universi cives et hospites civitatis zagrabiensis manu armata 
nec non vexillis errectis ad domos singulorum canonicorum predicte 
iecclesie unanimiter accedentes i^ quosdam ipsorum canonicorum nec 
iion etiam presbiterorum et ministrorum eorumdem, dei timore post- 
posito, manus inicientes ausu sacrilego temere violentas, nonnuUos 
ex ipsis canonicis sive ministris interfecerunt, quosdam graviter vul- 
nerando, dein carcehbus manciparunt ac in illis diucius detinuerunt 
captivandos, nec non etiam quasdam domos et edificia dictorum cano- 
nicorum tunc infra communitatem vel civitatem illorum sitas (spo- 
liarunt) et quedam ignis incendio devastarunt, nec non etiam res 
et bona mobilia illinc reperta secum in predam asportarunt et alia 
valde multa damna, violencias et injurias irrogaverunt, intulleruntque 
huiusmodi capitulo in animarum suarum dispendium nec non ipsius 
capituli nocumentum, preiudicium et gravamen. Ideoque dilectioni tue 
sic scriptotenus mandamus, quatinus si de huiusmodi vulneracione, 
interfeclione, mancipacione, detencione nec non aliis violenciis et in- 

iuriis eiusdem communitatis, quos in premissis culpabiles 

esse reppereris, tamdiu excommunicatos dominicis et festis 

diebus donec passis injuriam satisfecerint competenter te- 

stimonio sub eorum et se declaraverint apostolicis . . subdiendi. 

Super aliis vero . . qui fuerint hincinde propositis adver- 

sarii fuerint appellatione remota faciens quod 

Testes autem, qni fuerint nominati, si se gracia, odio vel timore sub- 



Doc. 24. — An. I^iy. 



traxerint censura simili, appeUacione cessante, corapellas Teritati testi- 
moniTini perhibere. Datum Constancie, kaleodis Junll Anno a nativi- 
tate domini millesimo quadringentesimo sextodecimo. Apostolica sede 
THcante. 

ibrena Talde exeBam et illegibile. In arch. ven. Ca[dt. ugnb. 

34. 

rebroarii. ZBgrablae. 

zagrabiensis, capitulo mandat, ut praebendarierum 
isvetudinibtts, fruetuumque et proventuum perceptio- 
traebendariorum collegium parocho cuiiibet quartam 

parochtalem solvat. 
i et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
srius regie maiestatis. Vot>is Tenerabilibus Tiris, 
)osito, Gerardo lectort, Johanni cantori, Ladislao 
io de Bexin, archidyaconis, ac Gregorio custodi, 
, totique capitulo ecclesie nostre zagrabiensis, fra- 
isto carissimis, in virtute sancte obediencie Hrmiter 
o Tolentes mandamus, quatenus prebendarios, Tide- 
te ecclesie nostre zagrabiensis, presentes et fu- 
mbus nostris, irxeTocabiliter in eisdem consTetn- 
ctuumque, iurium, proTentunm el alimentorum 
ique prOTeniencium et ipsis testamentaliter legan- 
linistrandonim modo quocumque et presertim in 
toriorum percepcionibus in Tigilia Epiphaniarum 
)cessionaU TiTifice crucis fiende singulis annis ad 
inonicorum, ut moris est, ac deportande; aliis 
poribus opportunis eisdem succedencium, contra 
re et manutenere debeatis, ut in nostra zagra- 
ipore cuius in contrarium memoria tiomioum non 
et est hactenus observatum, auctoritate nostra, 
;, siTe alterius porcionis aliqualis cuicumque ple- 
is, eciam de iure debende aut solTende et pre- 
am Mariinum sublectorem ac plebanum ecclesie 
de Zagrabia nunc et de presenti eosdem pre- 
isis, ut Teridica recipimus relacionc sed displi- 
olestautcm, ac ceteros plebanos eiusdem ecclesie 
> , presentes et futuros, quoscumque pro tem- 
lus super hiis perpetuum silencium presencium 



Doc. 25. — An. 1417. 23 



teaore imponimus et inponi volumus temporibus perpetuis ac etemis 
duximus imponendum, constitucionibus in contrarium editis non ob- 
stantibus quibuscumque, per censuram ecclesiasticam contradicentes 
eadem auctoritate nostra firmiter conpescendo. Nolumus enim nec in- 
tendimus quod consvetudini ecclesie nostre predicte sive iuribus dic- 
torum prebendariorum hucusque invariabiliter et firmiter absque mu- 
tacione aliquali observatis aliqualiter derogetur in toto vel in parte, 
sed pocius eorum fructus et emolumenta volumus augeri quam minui, 
qui pondus eiusdem ecclesie nostre in diumis pariter et nocturnis 
officiis, diei videlicet et estus, dinoscuntur supportare. Nec omnino 
volumus, quod in dicta ecclesia nostra aliquis preter nos quibusvis 
personis legem imponere habeat aliquam neque iugum contra et ultra 
laudabilem consvetudinem inibi hactenus observatam. Secus igitur in 
premissis facere non ausuri, si graves penas vobis exinde infligendas 
per gravissimam judicacionem nostram cupitis et vultis evitare. Pre- 
sentes vero litteras nostras in libro statutorum capituli predicte 
ecclesie nostre zagrabiensis strictissime de verbo ad verbum preci- 
pimus registrari ad perpetuam rei memoriam ad condignam et per- 
petuam firmitatem. Datum Zagrabie sub nostri pontificalis et auten- 
tici sigilli appensione, in festo beati Valentini martiris. Anno domini 
millesimo quadringentesimo decimo septimo. 

£ simplici transumpto in charta, initio saec. XVI. — In archiv. honor. 
colleg. Praebendar. 

25 

Anno 141 7, 14. septembris. Zagrabiae. 

Capitulutn zagrabiense, communitate rogante, privilegium a Sigismundo rege 

de libertatibus editum mittit. 

Capitulum ecclesie zagrabiensis. Oranibus Christi fidelibus pre- 
sentibus pariter et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in 
pmnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod providi et honesti viri, Johannes Prawcz, judex, 
Gaspar , Lodouicus , Demetrius et Ladislaus jurati cives civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitorum utputa ipsius civitatis, nominibus 
et in personis ad nostram personaliter accedentes presenciam exhi- 
buerant nobis et presentavemnt quoddam privilegium serenissimi 
principis et domini, domini Sigismundi, dei gracia Hungarie, Dalmacie 
Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque 
regis, marchionis Brandemburgensis, sacri Romani imperii archicame- 



34 Doc. 26. — An. I418. 

rarii, oecnon Bohemie et Lucemburgensis heredis, domini nostri na- 

turalis, subscquentis tenoris, duplicis autentici pendentis sigilli sue 

maiestatis munimine roboratum, petentcs nos precum cum instancia, 

ut tenorem eiusdem privilegii in transcripto litterarum nostrarum sub 

«ncfT-i Eiaiiii anpensione eisdem daremus ob remedium cautele ube- 

lem privilegii tenor sequitur per omnia et est talis: 

anao 1 406, 1 o. januarii). Nos igitur peticionibus 

s privilegii exhibencium annuentes, predictum privi- 

ad verbum transcribi et transummi facientes absque 

linucione aliquali, transcriptum et transumptum eiusdem 

i appensione eisdem duximus conccdendum, nostris et 

juribus salvis remanentibus. Datum in festo Exalta- 

cis, Anno domini millesimo quadringentesimo decimo 

membraDa. In margiDe tDrerioti appendet zona lericeB coloris 
>. Id archivo Ub. reg. cIt. zagrabiensis. 



■tagiiier curiae reginaits, sibi anniversarium censum sex 
a communitaU montis Gmcensis soluium esse testificatur. 

s Foi^ach de Ghymes, magister curie reginalis maies- 
nitriensis. Memorie commendamus, quod nos a circum- 
idis viris Johanne, Bozo dicto, ac eciam magistro 
arte) communitatis civium civitatis montis Grecensis 
centum sex flor. cum quibus ipsa civitas nobis tene- 
"ircumcisionis domini, (nunc proxime) preleriti; quoa 
■, pro centum ipsi Johannes et roagister Fabianus nobis 
cte) communilatis hodie plene et integre persolveninL 
(percepcione nos tolam) communitatem et magistros 
:iam Fabianum predictos (nec non totam communi- 
emus. Presentes autem sigillo nostro {duximus consi- 
n Bude feria tercia proxirna in vigilia [beatorum apo- 
et Pauli]. Anno domini miUesimo CCCCXVIII. 

n chuta Talde laceruin. Id margiDe infeiiorl impressnm cat 
. lib. ng ciT. zagimb. 



Doc. 27. — An. 1419. as 



27. 

Anno 14191 1. octobris. Zagrabiae. 

Dionysius hanus communitate precante fore ut eius libertates defendat, se 
obligaty idemque omnibus comitibus, vicecomitibus suisque hominibus mandat. 

Nos Dyonisius de Marchali, regni Sclauonie banus, comesque 
symigyensis. Memorie commendamus lenore presencium significantes, 
quibus expedit universis, quod (viri providi) iudex, iurati et cives 
civitatis regalis montis Grecensis de iuxta Zagrabya in eorum et uni- 
versorum civium, incolanim et inhabitatonim (eiusdem) civitatis no- 
minibus et personis nostram adeundo presenclam exhibuerunt nobis 
efficacissima litteralia instrumenta divorum regum (Ilungarie, super 
liber)tatibus eisdem civibus per ipsos reges confecta, emanata et 
concessa, petentes nos, ut eosdem cives, incolas et inhabitatores . . . 
dicte civitatis in eorum iuribus et libertatibus iuxta predicta eorum 
litteralia instrumenta, frui, gratulari et gauderi . . . quietos relin- 
queremus et permitteremus. Nos igitur predictorum civium iuribus et 
libertatibus visis (perlectis et intelle)ctis, memoratos cives, incolas et 
inhabitatores predicte civitatis montis Grecensis in omnibus et (singulis 
iuribus ac con)svetudinibus semper et ab antiquo hactenus tentis et 
conservatis reliquimus et commissimus pre(sencium per tenorem . , . 
. . . iuri)bus legittimis et iustis consvetudinibus conservare promisi- 
mus et assumpsimus, ymmo presencium se (lirmiter obligamus) paci- 
fice et quiete frui, uti, gratulari et gaudere. Quocirca vobis comitibus, 
vicecomitibus vel (vices eorum gerentibu)s nunc in comitatibus cri- 
syensi et zagrabiensi constitutis et in futurum eciam constituendis, 
cunctisque aliis nostris hominibus, (vel ad nos) pertinentibus, pre- 
sentibus visuris, firmiter precipiendo mandamus, quatenus sepefatos 
cives, incolas et inhabitatores an(tedictc) civitatis contra prescriptas 
eorum libertates et iura in pretactis eorum litteralibus instrumentis 
conscriptas et expressata in nuUo (imp)edire, perturbare, molestare, 
dampnificare et inquietare presumpmatis, nec sitis ausi racione ali- 
quali communiter aut divisim, ymmo volumus pocius ipsos et eorum 
quemlibet contra quosvis illegitimos inpetitores, malefactores et inquie- 
tatores semper ct ubique in eorum iuribus et bonis ac persona pro- 
tegere et defensare; et aliud in premissis . . nuUatenus facere pre- 
sumpmatis. Presentes vero post earum lecturam semper per vos reddi 
iubemus exhibentibus. Datum Zagrabye die dominico proximo post 
festum beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo decimo nono. 

Oiiginale in membrana, sat lacenim. In margine inferiori impressum est 
parmm sigUliim. In arcliiy. lib. reg. ciy. zagrab. 



Doc. 28. — iln. 1420. 



Aqdo 1410, 2. octobriB. Zagrabiae. 

-'"■' ""im communitas montU Grectnsis in capitulum agebat, comites 
sese potatatem eommunitatis in ius vocandae non habere 

profitentur. 

ibastianus de Karmach et Pelnis de Cruemche, comites 

ac judices nobiliuni eiusdem comitatus. Memorie com- 
per presentes, quod cum honorabile capitulum eccksie 

judicera, juratos et universos cives civitatis montia Grc- 
Kta Zagrabiam ad prcsentes octavas festi nativitatis beate 
is tn presenciam domini nostri Oionisii bani certo modo 
trahendo, contra eosdem agere et proponcre voluissent; 
mcii civium eiusdcm civitatis nobis in sedc nostra judi- 
lem octavis judicantibus, nostrum judiciarium et regni 
■iscum judicancium adieuntes conspectum, quasdam Htteras 
i Sigismundi regis, unam privilegialem et aliam patentem, 
prescripti domini nostri bani similiter patentem super 
ipsorum civium confectas, iidem nuncii civium nobis e^- 
I quibusquidem litteris inter cetera id clare ridiraus con> 
nuUus banorum vel vicebanorura seu comitum dicti co- 

tcmpore constitutorum eosdem cives communiter vel di- 
tanciara quonimcumque, judicio ipsorum astare corapelli 
npmerent raodo aliquali, nec litteras inquisitorias quipiam 
riri ecclesiastici adversus eosdem cives in quibuscumquc 
: facere emanari; si vero quipiam quitquam accionis vel 
aberent vel habere pretenderent, id in presencia regie 
it magistri thavamicorum regalium prosequi deberent et 
Tiine juris observato. Nos igitur unacum predtctis regni 
sis litteris premissis, prefatos cives judicare nec litteras 
1 alias ipsos inpugnantes extradare seu extradari facere 
ssentes litteras nostras eisdem judici, juratis et universis 
s civitatis in testimonium premissorum duximus conce- 
)us sigilia nostra a tergo impressimus, Datum Zagrabie 
vo die octavarum festi nativitatis beatc Marie virginis 

Anno domini raillesimo quadringentesimo vigesirao, 

e tn charU. A tergo vestigia triDm sigilloniro. Iq ircliiv. iacl. AcvL 



Doc. 2p. 30. — 14^1—14.22. 27 



29. 

Anno 1421, mense JuHo. 
Injuriae a capitulo zagrab, dvibus Grecensibus illatae referuntur. 

Item, primo, circa festum beate Margarethe virginis, tempore 
treugarum, Georgius officialis seu iudex provincie capituli zagra- 
biensis cum familiaribus et hominibus suis, homines, cives, incolas 
et inhabitatores predicte civitatis regie maiestatis in medio eiusdem 
civitatis dire verberavit, vulneravit et spoliavit, jugaque boum et 
cumis desecuit et anihilavit potencia mediante. De hiis itaque non 
contentus idem Georgius homines seu cives civitatis predicte capti- 
vavit et captos in civitate in turri hic habita tamdiu vinculis manci- 
patos tenuit, quousque sue placuit voluntati, culpa eorum sine omni 
et contra libertatem civitatis. 

Documentnm transacdonale. In archiv. ven. Capit. zagrabiensis. Act. Cap. 
ftnt. fasc. 10. nr. 14. 

30. 

Anno 1422, 17. Junii. In Sohiok. 

Sigismundus sex severe mandat capitulo , ne cives ab agris colendis 

impediat. 

Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fidelibus nostris hono- 
rabilibus viris, dominis preposito et capitulo ecclesie zagrabiensis sa- 
lutem et graciam. Gravem querelam fidelis nostri providi magistri 
Fabiani civis et notarii nostre civitatis zagrabiensis pcr ipsum in 
personis fidelium nostrorum providorum judicis, juratorumque civium 
ac tocius communitatis eiusdem nostre civitatis zagrabiensis nostre 
maiestati allatam intelleximus admodum displicenter, quomodo vos 
eosdem cives et hospites nostros contra eorum libertates et consvetu- 
dines, quibus ipsi ab antiquo usi fuissent et gavisi, plurimum inde- 
bite et minus juste impedivissetis et impedire non cessaretis, et quod 
eosdem terris eorum ad dictam civitatem nostram zagrabiensem per- 
tinentibus et intra veras metas et cursus metales eiusdem adiacentibus 
uti et frui non permitteretis, ymmo hiis temporibus retroactis quidam 
ex vobis cum eorum familiaribus quosdam ex eisdem civibus in dictis 
eorum terris arantes repperiendo aratrum ipsorum simul cum rotis 
ad idem aratrum aptis penitus et in partes minutissimas dissecari 
fedssetis, potencia mediante, in ipsorum preiudicium ac dampnum, 



s8 Doc. 3/. — An. 1422. 

libertatisque corum prerogative derogamen non niodicuro. Suppli- 

catum itaque extitit nostre maiestati in persouis eonimdcm civium, 

ut ipsis circa premissa opportuDe dignaremur providere. Et quia nos 

eosdem cives et hospiles nostros libertatibus et consvetudinibus eorum 

autiquis, quibus hactenus usi fuere et gavisi illibate frui volumus, 

igitur fidelitati vestre firmissime prccipimus el mandamus, quatenus 

habitis iiresentibus amodo quoque in antea et deinceps prefatos cives 

es prelacte nostre civitatis zagrabiensis et presertim in terris 

tas ipsonim anliquas adiacentibus in nullo contra autSquas 

. et cbnsvetudines, quibus ipsi hacteuus, ut prefertur, usi 

gavisi, impedireseu quovismodo dampnificare presumatis nec 

modo aliquali, alioquin vobis in premissis secus facientibus, 

1 credimus, eisdem civibus et hospitibus nostris de tali re- 

jrabimus provideri, quod ipsi in premissis dampnum non pa- 

iliquale. Secus igitur facere non ausuri in premissis. Presen- 

ue post earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum 

k feria quarta proxima post festum sacratissimi corporis 

Aono eiusdem millesimo quadringentesimo vigesimo secundo. 

m nostrorum anno Hungarie etc. XXXVI. Romanorum duo- 

;t Bohemie secundo. 

.giaale ia cliaila. In margiue iDferioDi impressum est sigillam. In aichiT. 
ivit. zagrab. 

3L 

DO 1421, meDsibus : majo, Jiuiio, Juljo. Zagrabiae. 

■iae a capitulo zagrab. civibiis Grecemibits illatae referuntur. 

! premissis eciam non contentus ipse Georgius per homines 
iares suos io festo Annunciacionis virginis gloriose elapso, in 
mini MCCCCXXII homines et cives huius civitatis similiter 
ibertatem civitatis dire vulneravit, verberavit, percussit et 
; usque ad exsiccacionem membrorum, prout eciam apparet 
enti, culpa eorum sine omni, eodem modo in civitate pre- 

n, feria tercia proxima ante dominicara Rogacionum nonnulli po- 
omini de capitulo ecclesie zagrabiensis ad territorium seu terras 
regalis cum eonim hominibus et familiaribus manibus armatis 
iter iiruentes, aratra in eisdem terris arrancium hominum 
im desecuerunt, homines percusserunt et cmdeliter vulne- 



Doc, ^T. — An. 1^2. .29 



Itein, altera die inmediate sequenti Ladislaus de Dauoth, unus 
ex canonicis in turri hic habita constitutus, cum sibi adherentibus, ma- 
xhinas et pixides sonorosas sepissime more hostili huc ad civitatein 
emi«it et emitti fecit, ubi eciam, si vigilem custodiam non habuis- 
semus, utique idem Ladislaus cum suis complicibus hanc civitatem 
in favillam ignis converti fecisset, culpa nostra non exigente. Pre- 
• fatus eciam Ladislaus de premissis non contentus, diebus proxime 
elapsis, altera vice unum hominem in civitate prenotata captivavit et 
ab eodem omnia bona sua, arma, vestimenta et pecunias aliasque res 
pro tunc apud eum habita et repertas more predonico abstulit et 
recepit et fecit que sue placuit voluntatL Eodem die diversos ictus 
sagittarum ad homines huius civitatis in civitate hinc inde gradientes 
emisit et emitti fecit, sicut sue placuit voluntati, et incendium ignis 
in hanc civitatem emitti voluit, prout prius et ante, ubi eciam, si 
custodiam vigilem seu jugem non habuissemus, utique quod volebat 
perf^cisset. 

Item, hiis diebus similiter proxime elapsis Gerardus lector et 
canonicus ecclesie zagrabiensis, unam honestam mulierem, civem 
huius civitatis in factis suis agentem in via in capitulo habitara, re- 
^ pertam, omni sua sine culpa propria manu dire verberavit, cooperto- 
rium capitis de capite eius abstulit et eandem verbis illicitis et vitu- 
perioris pertractavit in dedecus sexus muliebris, alias eciam honestas 
mulieres eisdem verbis adiungendo crininatus est. 

Item, similiter hiis diebus proxime elapsis circa festum bea- 
torum Petri et Pauli apostolorum, nunc elapsum, prefati domini de 
capitulo, missis eornm hominibus et familiaribus duos equos Michaelis, 
filii Symonis, pridem iudicis, ac duos boves Stephani, pridem iurati, 
concivium nostrorum, in territorio huius civitatis demactari fecissent 
seu vulnerari sine culpa. 

Item, in festo beate Margarethe virginis et martiris noviter 
elapso, domini de capitulo ecclesie zagrabiensis, tempore treugarum 
fori annualis eiusdem festi, a meridie usque ad crepusculum noctis, 
ad latus campane sonitu propulsato, congregatis eorum familiaribus, 
hominibus et iobagionibus sub precepto, advocatis eciam officialibus, 
familiaribus, hominibus et iobagionibus reverendissimi in Christo 
patris, domini Johannis episcopi zagrabiensis, manibus armatis et more 
exercituancium inceperunt expugnare civitatem a meridie predicti 
festi usque ad crepusculum noctis et sequenti die a mane iterum 
usque ad crepusculum noctis. In qua pugna ex ista parte fluvii in 
territorio civitatis prope fontem Mandusewecz et ecclesiam sancti 
Martini ac domum balnei civitatis ac iuxta turrim prope novam 



30 Doc. 32. — An^ 1422, 



portam nonnullos cives et homines in ista parte se defendentes mise- 
rabili nece interimerunt et interemptos de ista parte ad aliam partem 
fluvii traxenint et deportayerunt, quosdam iam mortuos alios semi- 
vivos, qui postea ibidem vitam eorum concluserunt temporalem ; ce- 
terosque multos sagittarum ictibus et aliorum armorum vulneribus 
crudeliter sauciarunt In qua eciam pugna Gerardus lector de manu 
sua propria unum ictu sagitte de balista interemit, alios quoque 
multos vulneravit Ladislaus autem de Dawotb unum eciam de ba- 
lista propria manu sagitta interemit, alios quoque diversos crudeliter 
sagittis vulneravit, Premissam quoque pugnam et discordiam ex eo 
inceperunt domini de capitulo prenotati, quia eisdem litteras regie 
maiestatis exhibuimus, in quibus sua maiestas mandat, ut terras intra 
metas huius civitatis per ipsos occupatas noviter eidem civitati re- 
mittere deberent et tenerentur, litteras eciam minime observare vo- 
luerunt, nec ad easdem aliquid boni responderunt, sed ipsam pugnam 
premissam litteris regalibus predictis visis excogitaverunt, prout et 
fecerunt. 

Docnmentam transactionale. In archiy. ven. Capit. zagreb. Act Cap. ant. 
fasc. 10. nr. 14. 

32. 

Anno 1422, 7. septembris. Zagrabiae. 

Johannes episcopus zagrabiensis , cioes zagrabienses, qui armata manu 
capiiulum agressi sunt magnamque cladem fecerum, excommunicat. 

Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
regalis et reginalis maiestatum regni Hungarie sumpmus cancellarius. 
Universis et singulis venerabilibus, circumspectis, religiosis et discretis 
viris nobis in Christo dilectis abbatibus, prepositis, prioribus, gar- 
dianis, ministris et provincialibus ac monachis, fratribus et conven- 
tibus ordinum quorumcumque exemptorum et non exemptorum, mo- 
nasteriorumque et ecclesiarum rectoribus seu plebanis, archidiaconis, 
vicearchidiaconis ac canonicis, lectoribus, cantoribus seu custodibus 
kathedralis nostre zagrabiensis et collegiatarum, presbiteris quoque 
et capellanis curatis et non curatis, clericisque et tabellionibus pu- 
blicis per et infra civitatem seu diocesim nostram zagrabiensem ubi- 
libet constitutis, qui presentibus fuerint requisiti vel alter ipsorum 
requisitus, salutem in domino et debitam ac solertem habere dili- 
genciam in commissis, presentibusque litteris nostris fidem indubiam 
adhibere. Replerunt amaritudine thabemaculum mentis nostre ille 
enormes offense preterite et istud novum horrendum facimus in dei 



Doc. J2, — An. 1422, 31 



contumeliam, nostram iniuriam permaximam, nostri cleri lamenta- 
bilem oppressionem ymmo et ipsius nostre sponse zagrabiensis ec- 
clesie kathedralis, cui divina disponente clemencia in solicitudinis 
partem vocati presidemus inmeriti, extremum contemptum seu iactu- 
ram per illos malediccionis alumpnos, nepharie prodicionis baiulos, 
cives illos, incolas ac hospites, judices, juratos et homines ac commu- 
nitatem eonim sacrilegam et Gomorre populos de monte Grecensi prope 
dictam Zagrabiam, multipharie multisque modis et vicibus nequiter 
perpetratis, qui non attendentes aut oculis mentis seu debite consi- 
deracionis vel saltem racionis et rectissimi erga se iudicii modera- 
mine perpendentes, quod sancta mater ecclesia suo semper sponso 
qui Christus est, ineffalis amoris dulcedine copulata ab ipso susce- 
perit dotes amplissimas graciarum ubertate fecundas et specialiter 
inter eas beneficium insignite libertatis, quodque ipse Christus illam 
peramabilem sponsam eius fidelibus populis libero preesse voluit 
dominio et habere potestatem in singulos, veluti in filios, non cuiquam 
aut cuiusvis servituti subiacere, ita, ut illam cuncti fideles filii, quos 
eidem regenerat assidue spiritus sancti gracia uberime fecundata, non 
inmerito sicuti matrem et dominam suam honorarent omni reverencia 
econtra filiali. Cum hec sit utique, prout est, dilecta illius, columba 
eius de cavemis macerie, id est latere eius sanctissimo progrediens 
seu procedens ut sponsa de cubili suo et in illo requiescit hec co- 
lumba eius, circa quam et eius ministros ipsius utpute honoribus et 
libertatibus preditos cor eius invigilat, hic est ortus denique ipsius 
feitilis et irriguus, in cuius svavitatis odore precipue delectatur, 
cuius poma gustui ipsius sunt valde sipida et accepta. Nec contenti 
iidem, quod alias de anno domini MCCCLXXXXVII citra vel ultra, 
inito et communicato inter se prius malignandi ac forti et maturo id 
faciendi habito inter se iniquissimo et deo ac hominibus odioso con- 
silio huiusmodi sancte matris ecclesie sua materna pietate, qua filios 
suos tam amore svavissimo fovere, quam uberum lacte suorum alere 
consvevit inpudenter contempta, ad sonum maioris campane ipsorum 
publice et clara luce diei, erectis cruentis ipsorum vexillis, hostiliter 
manu armata de predicta civitate, si dici debeat et meretur, descen- 
dentes in capitulum eiusdem ecclesie, ymmo et totum clerum civi- 
tatis nostre Zagrabiensis deseviendo inimaniter, in curias et domos 
eiusdem capituli nec non prebendariorum suorum, nequiter, dolose et 
fraudulenter raore vispilionum irruentes, huiusmodi dominos et pre- 
bendarios ipsius capituli ac clericos a maximo usque ad minimum 
omnibus rebus et bonis ipsorum et presertim libris, litteris, bullis 
apostolicis, instrumentis, juribus, vestibus, argenteriis, pecuniis, vinis, 



32 Doc. 3^. — An, 14^2, 

biadis, equis et bobus, ceterisque clenodiis inibi repertis et existen- 
tibus a maioribus eciam simpliciter usque ad minuta eisdem dominis 
de capitulo, prebendariis ac clericis penitus denudatis ac de propriis 
sedibus propulsatis et eiectis ausu sacrilego spoliaverint et huius- 
modi spoliis in predam conversis, ad ipsorum civitatem, si dici tamen 
debeat et meretur, deportando. Eciam predictas curias numero XIII, 
sic, ut premittitur, inter ceteras nequiter spoliatas incendendo com- 
busserint, easdem funditus in favillas et cineres ignium redigentes et 
in nichilum. Quam plures libros ecclesiasticos, quos dicti domini tunc 
erga se causa studii conservabant, calicesque et paramenta dicte ec- 
clesie zagrabiensis ac alias plures res eciam sacras abstulerint inter 
alia omnia supradicta, ymmo ad deteriora machinantes in predictam 
ecclesiam zagrabiensem similiter irruendo, ipsam reliquiis, thesauris, 
videlicet reliquiis sanctorum, paramentis, sacris vestibus et eciam 
ceteris bonis in eadem ultra illa existentibus et repositis, eam forti 
manu obsidendo obpugnantes more huiusmodi eorum sacrilego spo^ 
liare voluissent, si eisdem sacrilegis januarum ac portarum suarum 
fortitudo et inibi existentes non restitissent Quodque cum huismodi 
dampnosum ipsorum propositum nequivissent perficere, missis in 
eandem ecclesiam pluribus sagittis et ex dicta ipsorum civitate pre- 
tensa et sacrilega bambardis; personas insuper dictorum domino- 
rum prebendariorum et clericorum invadentes et manus ipsorum 
sacrilegas mittentes in eosdem et iniicientes, quosdam ex eisdem 
detinendo enormiter vulnerarunt et nonnullos ex eisdem nec non 
plures ex hominibus ipsorum capitularibus nece miserabili interi- 
merunt et occiderunt, interemptosque et occisos per aream et plateam 
capitularem traxerunt hinc inde; alios ac alios, quos tunc reperire 
potuerunt, dire et acriter verberantes et letaliter vulnerantes ac more 
carnificum inhumaniter sauciantes, pluraque mala iuaudita et qualia 
facere potuerunt, et finaliter excogitare deo et hominibus odiosa, 
cruente bellue et perfidissimus populus, ita perpetrarunt et commi- 
serunt. Que omnia et singula in pluribus litteris regie maiestatis, nec 
non processibus quondam reverendi patris domini Johannis, tunc za- 
grabiensis episcopi, predecessoris nostri, et actis habitis superinde ac 
confectis contra eos plenius continentur, et propterea sint et fuerint 
excommunicacione aggravati , reaggravati et interdicti sentenciis 
atque penis irretiti, quas hucusque nulli dubium sustinent, animis 
prorsus induratis in eisdem hodie sordescentes et inter claustra fide- 
lium lupi rapaces commorantes ceteros christicolas inficientes, vip- 
perrime utique generacionis filii, de heresi plurimum et vehementer 
suspecti; subsequenter quoque quod ipsi eciam perfidi filii Belial ct 



Doc. J2. — An. iif22, 33 



pestiferus populus de anno presenti, in festo videlicet beatissime Tri- 
nitatis, ut eiusdem unice deitatis emuli, turrim dictorum dominorum 
de capitulo in dicta ipsorum sacrilega civitate habitam et constructam 
similiter armatis manibus circumdando et circumvalando ubique hosti- 
liter inpugnarunt; quendam canonicum dicte ecclesie nostre zagra- 
biensis, videlicet honorabilem virum dominum Ladislaum de Dauoth 
pro custodia et conservacione turris eiusdem et rcrum prefate ecclesie 
ac suarum in ipsam deportatarum, deputatum, extrahere et suspendio 
tradere, sicuti tunc expresse et publice clamabant et pocius latrabant, 
fortissime sunt connati, iniquitatis exinde audacia de novo vehementer 
captata et ex premissis. Iterumque,*) licet ipse sacrilegus populus 
alias eciam circa festum Ascensionis domini, similiter proxime prete- 
ritum, erecto dicto eof um sacrilego et cruento vexillo, plures ex ipsis 
iniquitatibus filiis similiter clara diei luce, hominibus dictorum domi- 
norum in campis laborantibus ac arantibus miserunt et direxerunt 
de dicta ipsorum sacrilega civitate animis et intencionibus similia 
scelera perpetrandi et de novo in eosdem dominos deseviendi et ma- 
lignandi, ipsos homines capitulares in eisdem campis, sic ut prefertur, 
laborantes agredi faciendo, manibusque armatis et hostilibus in eosdem 
irruendo expulerunt et repulerunt, ipsis ceteris dicte sacrilege civitatis 
hominibus armatis similiter in muro et turribus eiusdem civitatis 
speculantibus et explorantibus a longe in finem et . effectum, quo et 
si ipsi domini vel ipsorum familiares eisdem restitissent, tunc eosdem 
mox et in continenti more predonico et premisso iterum invasissent, 
parati omnino iterum descendere in capitulum supradictum ac plateam 
capitularem, ipsosque comburrere et excogitatis suppliciis affligere sicut 
prius; quod utique fecissent, si tunc dicti domini, qui numero pauci 
erant, hec et alia plura silencio et cum summa paciencia non prete- 
rissent et auffugissent aliunde, per ipsum dominum Ladislaum con- 
canonicum eorum certe extenso de ipsa turri signo avisati, nobis 
semper absentibus et regiis serviciis potencialiter inherentibus. Quod- 
que de hiis omnibus nuUa satisfaccio sit adhuc subsecuta, licet usque 
in presens cum omni paciencia prestolata, nichilominus ipsi degeneres 
et infideles filii, gens utique perversa et absque consilio, ecclesiastice 
libertatis emuli illam matrem suam ecclesiam, sponsam nostram pre- 
dilectam et eius ministros sic non verendo offendere et ad iniurias 



*) In altero originali alinea ista sic incipit : 

Iterumque iidem cives, incole et hospites, judices et jurati in festo beate 
Margarithe virginis erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo 

(caetera nt snpra). 

3 



34 I^OC' 3^' — -^^- ^422. 



diversas multipliciter provocare pariter et persequi in capite atque 
membris. Quinymmo a voce patris ipsorum spiritualis suum auditum 
avertentes, execrabili et horribilium novorum scelerum eorum odiosa 
-presumpcione et parviprivitatis licencia, nedum ad illam novam 
crudelitatis seviciem manus extendendo, quam quilibet fidelis actenus 
cogitare horrebat vel audire verum eciam pavidi et vecordes redditi 
et in multos facti audaciores ad insolita et attrociora flagicia perpe- 
tranda, de anno similiter presenti malum malo accumulando et ipso- 
rum malignum ac iniquissimum propositum continuantes, ut clerum 
ipsum finaliter extinguerent et ecclesie ipsius libertatem deprimerent 
in die beatissime Margarethe virginis et martiris de. mense Julii anni 
presentis, qua exteris eciam et ceteris ex regalibus privilegiis nun- 
dinarum tempore ibidem asvete habitarum pax datur et status, tran- 
quillitas omnibus servatur, ymmo quietudo criminosis illibata, ipsam 
ecclesiam nostram et clerum nostrum replendo amaritudine populus 
suus ymmo certe nunc non suus, quia quos ius spirituale dedit in 
proprios, laycalis reddit iniuria alienos, insurgentes in matrem filii, 
a pastoribus oves oberantes, iniuria superiorum suorum iniuriosi 
subiecti, sathane satellites, desudantes rursum videlicet cives illi ni- 
mium inciviliter de dicto monte Grecensi prope Zagrabiam sue prorsus 
immemores saluti, adhuc manu ipsorum extenta ad rapinam et in- 
stantis continuitate vexacionis sic matris honoribus onerosi, quod sibi 
sint oneri, ancillantes matrem ipsam eorum, ut non vocentur filii 
libere sed ancille, simili modo in unum adunati, habito inter se 
iterum eorum odioso malignandi consilio ac in malis plus soluto, 
more iterum predonico et asveto innocentum sanguinem sicientes, 
manu ipsorum armata et sacrilega, de ipsa sacrilega civitate in capi- 
tulares areas descendentes ad pulsum campane ipsorum similiter 
maioris ad curias dominorum canonicorum nequiter declinarunt, domos 
subintrando eorumdem, quarum quasdam rebus et bonis omnibus 
inibi repertis et existentibus, confractis hostiis domorum eorumdem 
ac apertis omnino spoliarunt et secum in predam ausportarunt. £t 
ipsi rugientes belue ac bestie indomate secundum quod facere con- 
sveverunt personas plurimas ecclesiasticas et seculares usque mortis 
interitum vulneribus diris sauciarunt, gravibusque et diversis plurima 
homicidia perpetrantes, quorum sanguis* de terra ad celum clamat 
nimirum pro vindicta, clericosque et presbiteros, quorum domos 
eciam confringendo, sic ut prefertur, subintrarunt, ruptis similiter 
hostiis eorumdem rebus infinitis spoliarunt et libris, novis quoque et 
exquisitis suppliciis ac tormentis enormiter irrecuperabiliter ac inhu- 
maniter et semper usque sanguinis effusionem, quos habere potuerunt, 



Doc, J2, — An, 1422. 35 



ipsorum cnidelitate et manuiim suarum violentarum ac sacrilegarum 
inieccione vulneribus affecerunt et postremo, modo simili, in ipsam 
zagrabiensem ecclesiam sponsam nostram, matrem ipsorum, huiusmodi 
sepissimis iniuriis ipsorum ac inpulsibus hostilibus lascesitam medu- 
litus et tot enormibus coUisam jacturis, ut hostes eius efficaciter modo 
facti, alias cari ipsius ac vicini et qui ipsius suxerunt ubera ab illa 
sepius lactis refecti dulcedine, quique fecupdati per ipsam amplius 
grandium ubertate bonorum eam amaritudinis calicem proch dolor 
degustari compellendo, pluribus sagittis emissis et hostiliter ob et 
inpugnando subintrare et curiam nostram episcopalem fortiter inpe- 
tere conati sunt atque ausi, et eandem utique subintrando confre- 
gissent et spoliassent, si nutu divino et sufragiis sanctorum, quorum 
inibi sacre requiescunt reliquie, eorum ausus sacrilegi et conatus in- 
portune et opportune non fuissent cicius propulsati; tandemque ipsi 
sic repulsi et in maligno ipsorum proposito inpediti et eiecti instan- 
tissime ad pulsum similiter campane ipsorum predicte validissimosque 
clamores, latratus, ut canes, vispiliones ebriosi, publice huiusmodi 
verba clamantes: audacter et cito festinate in presbiteros maledictos 
et clericos, predam tollite, capite, vulnerate, interficite, detinete, libros, 
calices et paramenta ecclesie sancti Stephani et canonicorum eiusdem 
rapite ac tollite et vobiscum ausportate; dividamus spolia, eorum 
rebus nostras edes impleamus, quibus ut alias animum principis terre 
ac nostri dominii simplicem et insontem iterum nunc placemus san- 
guine innocentum et occisorum plateas suas et eorum purpurando, et 
plures ex eisdem verberando acriter et detinendo. Multaque mala 
inaudita ymmo piarum aurium offensiva committendo et plurimum 
scandalosa, que nequeunt facile nec possint ad plenum ob sui proli- 
xitatem brevi stilo exarari, se novis sentenciis iterum sacrorum ca- 
nonum in tales scripto jure promulgatis inplicantes. Quapropter de 
ipso amaritudinis calice non merito bibentes, quo ipse sacrilegus po- 
pulus nostri in absencia tanta infinita mala perpetravit, ut dum nobis 
de regiis serviciis rcdeuntibus, ibi plus desolacionis audivimus et fide 
oculata vidimus ubi plus solacii sperabamus; et dum christiani no- 
minis vocabulo insignitos, sic in profundum malorum festinare con- 
spicimus, quos nos Christo lucrifacere sperabamus. Adtendentesque, 
quod in talibus nec ordini nec officio parcitur, nec etati aut certe 
dignitati defertur, ubi per facilitatem venie tanta nocendi potestate ad 
iniquos transfusa, super sortem justorum inpune virga extenditur 
peccatorum, nervus discipline obrumpitur, rectitudinis judicium pe- 
nitus religatur, justicie partes totaliter proscribuntur, negligitur pius 
pater, qui tollerat, ymmo si nimis expectat, contempnitur justus do- 



36 Doc, J2, — An, 14J2, 

minus justiciam semper diligens et judicans equitatem, si videlicet 
talia conniventibus oculis relinquuntur inpunita, propter quod dignitas 
ordinis clericalis non tantum in minoribus sed eciam in maioribus 
contemptui exponitur atque morti, conteruntur velut vasa testea fiUi 
Syon incliti et sicut oves ad occisionem ducuntur ab impiis ecclesie 
filii et prelati quos, ut prefertur, dei filius custodes constituit huius- 
modi sponse sue ac in quibus se honorari precipit, nec contempni, 
pupillam eciam oculi tangi prohibens in eisdem. Quum utique si rec- 
tissima dei judicia et eius justicia perpenduntur, hec non licuerunt 
pro certo si decus magnificum consideratur ecclesiasticarum perso- 
narum et ecclesie status non decuit, si utilitas et felicitas patrie no- 
tetur, id non erat expediens, omnino maxime hiis diebus et tempo- 
ribus inpacatis, nunquam in talibus adherebit lingua palato, nunquam 
silencio hominum labia conticescent, nunquam vox hominum exalta- 
bitur inde, alias quasi tuba, ut huic crudeli populo sua scelera nun- 
cientur. O ingratitudinis dampnale vicium, res inquam ingrata, superis 
et terrenis infesta, heu deo et hominibus molesta res utique qua lex 
humane nature confunditur, cum sic filii in matrem et spirituales 
patres seviunt inmaniter, quod illorum gladius istorum animas reli- 
gata filiali devocione penetravit. £t ne horum taciturnitas nobis tantam 
communicaret offensam, licet de omnibus et singulis supradictis et 
quolibet predictorum plenam et sufficientem habuerimus informa- 
cionem per litteras autenticas, instrumenta publica et alia legittima 
documenta, nobisque alias per facti evidenciam publicam et ipsius 
constarent evidentem notorietatem, cum nuUa possint tergiversacione 
celari, maxime cum tota patria presens et vicina de hiis eciam 
clament et doleant afiectanter; tamen juris ordinem servare cupientes 
in premissis, ac micius procedere contra eos, cum sit rigori juris 
propter severitatem aliquando detrahendum iuxta legittimas sanc- 
ciones et eciam ne nimium propere et exhorbitanter procedere vide- 
remur, quamquam tam a jure quam hominibus alias sint et existant, 
ymmo sunt et existunt de presenti diversis excommunicacionum, ag- 
gravacionum, reaggravacionum et interdicti sentenciis tam in specie 
quam in genere innodati et eciam irretiti jamque a pluribus annis, 
mensibus et diebus, nos ex officio nostro nobis incumbente, cupientes 
huiusmodi scandalis obviare, eosdem cives, populos, judices, juratos, 
incolas, homines et illam communitatem sacrilegam per certi tenoris 
litteras nostras in forma debitas et consvetas per certos executores 
nostros ecclesiarum rectores et plebanos, viros discretos et honestos, 
in eisdem litteris nostris ad hoc specialiter deputatos, paterne fecimus 
requiri et eciam moneri diligenter, ut in certis terminis diversis ac 



Doc. J2. — An, 14.22. 37 



diebus in eisdem litteris nostris eisdem prefixis et sufQcienter ex- 
pressis coram nobis legittime comparendo, nos de absolucionibus 
eorum, si quas haberent a pristinis sentenciis tam juris canonici quam 
eciam dicti domini Johannis quondam zagrabiensis episcopi, prede- 
cessoris nostri, et alias de et super eisdem sentenciis pretextu prioris 
invasionis dominorum de capitulo, prebendariorum et clericorum 
predictonim et combustionis pristine superius lacius expressis, latis 
in eosdem tam in specie, quam in genere vel alias quoquomodo vel 
eciam promulgatis ipsis datis, factis desuper et concessis ac satisfac- 
cionibus similiter que de jure requiruntur superinde prefatis dominis 
de capitulo et pro premissis et quolibet premissorum ac aliis quorum 
interest inpensis et exhibitis plene et sufficienter informarent et pro 
ipsorum animarum salute edocerent evidenter et signanter in quodam 
alio termino certo ulteriori, similibus litteris nostris eisdem sufficienter 
prefixo, coram nobis comparerent legittime vel per suos responsales 
de et super omnibus aliis premissis contra prefatam ecclesiam nostram 
nec non eosdem dpminos de capitulo, prebendarios ac clerum nostrum 
jam de novo, ut premittitur, nequiter perpetratis, nobis, qui huius- 
modi eorumdem iniurias nostras reputavimus et reputamus ac eisdem 
plenariam aut saltem competentem satisfaccionom impenderent, fa- 
cerent et eciam exhiberent, sibique de debite absolucionis beneficio 
providerent eciam quo ad plenum vel causam seu causas, si quas 
forte haberent racionabiles; quare premissa omnia et singula sic fieri 
et facere, signanter quare de novo sentencias ante latas in tales et 
promulgatas incidisse dampnabiliter declarari et alias similiter de 
novo tam in specie quam in genere excomraunicari in scriptis ac 
suspendi et ipsorum sacrilega commjunitas ac ipsi omnes in genere 
seu ipsorum civitas pretensa firmissimo ecclesiaatico subici interdicto 
non deberent alegaturi, dicturi, excepturi et deducturi verbo aut in 
scriptis, citari fecimus et in nostri presenciam legittime evocari. Qui- 
busquidem terminis advenientibus et sese sequentibus nec per se nec 
per legittimos responsales aut nuncios curarunt comparere, ymmo 
consvete rebellionis calcaneum ipsorum ac stimulum inobediencie 
contra nos erigentes, coram nobis contumaciter neglexerunt, prout 
hodie contradicunt, comparere. Unde nos pro tribunali sedentes et 
solum deum pre oculis habentes in quolibet terminorum predictorum 
in et ob contumaciam eorum ac rebellionem publicas et manifestas 
similiter ex officio nostro nobis incumbenti supradicto, dictorum do- 
minorum et ecclesie iniurias ac enormes oflfensas nostras reputantes 
ad nostri et ecclesie nostre predicte syndici seu procuratoris legittimi 
instanciam eosdem cives, hospites, populos, incolas, homines, judices 



38 Doc, J2, — An, 14.22, 

et juratos et quemlibet de per se nominanter ac in specie excom- 
municacionis late juris seu canonum ac ipsam sacrilegam communi- 
tatem ipsorum seu civitatem cum eorum suburbiis ac ipsos homines 
in genere propter premissa et quodlibet premissorum firmissimi ec- 
clesiastici interdicti sentencias atque penas declaravimus et tenore 
presencium declaramus dampnabiliter incidisse et eciam subiacere, 
ymmo quemlibet ipsorum in solidum et de per se ac alias nomi- 
nanter et in specie excommunicamus et dictam ipsorum sacnlegam 
communitatem seu civitatem, si dici meretur, atque locum montis 
Grecensis cum dictis ipsorum suburbiis ecclesiastico firmissimo inter- 
dicto subicimus in hiis scriptis ; eosdem eciam et quemlibet ipsorum 
tam in specie similiter quam in genere omnibus feudis. terris, prediis, 
pratis, agris, vineis, domibus, areis, nemoribus, curiis, beneficiis ac 
officiis et quibuslibet aliis bonis, rebusque mobilibus et immobilibus, 
que et quas ipsi aut alter ipsorum a dicta ecclesia nostra zagrabiensi 
dinoscitur quomodolibet obtinere privantes et nichilominus privatos 
eisdem et exutos, excommunicatosque et dictam sacrilegam civitatis 
communitatem et eius locum cum suburbiis suis quibuslibet inter- 
dicto et ecclesiastico firmissimo interdicto subactis et supositis denun- 
ciamus similiter in hiis scriptis; filios ipsorum usque ad quartam 
generacionem in presenti ecclesia nostra ad gradus, ordines sacros aut 
aliquas dignitates, beneficia, officia, feuda, aut predia decernentes et 
volentes minime posse aut debere in posterum promoveri, ncc posse 
et valere aliqualiter pronunciantes, quosque de premissis omnibus et 
singulis nobis, dicte ecclesie nostre, eisque dominis de capitulo, pre- 
bendariis atque clero per eosdem fuerit realiter satisfactum. Et super 
hiis omnibus cum eisdem et cum quolibet ipsorum sufficienter fuerit 
dispensatum, quoniam jure cavetur expresse, quod contra molientes 
Christi ministros extinguere ac contra incendiarios, violatores eccle- 
siarum, raptores seu eciam invasores pessonarum et rerum ecclesia- 
sticarum et alios publicos depopulatores ac latrones est taliter pro- 
cedendum et talis eis pena seu castigacio infligenda, quod ipsi metu 
pene si non amore divino inducti vel retracti a similibus de cetero 
abstineant, desistant et eciam finaliter resipiscant, aliisque similia 
presuraentibus , eorum castigacio transeat in exemplum. Quocirca 
vobis omnibus et singulis supradictis in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in vos et quemlibet vestrum, trium 
dierum canbnica monicione premissa, ferimus in hiis scriptis, nisi 
feceritis quod mandamus, districte precipiendo mandamus, quatenus 
mox visis et receptis presentibus, et postquam super hoc fueritis re- 
quisiti seu alter vestrum requisitus, prefatos cives, populos, hospites. 



Doc, J2, — An. 1^22. 39 



incolas, judices, XII. juratos, nec non homines, communitatenique sa- 
crilegam et locum dicte civitatis firmissimo ecclesiastico interdicto 
cum suis suburbiis subactis et subpositis, subiectosque et subpositos in 
genere excommunicatosque maiori excommunicacione, juris et hominis 
et inhabilitatos ac ita privatos quemlibet ipsorum et nominanter ac 
tii specie et signanter: Chonum de Florencia, judicem de presenti, 
Michaelem Sebastiani, Johannem Bohemum, Johannem Zygeth, Jo- 
hannem Hungarum, Vrbanum Krapchewych, alias judices, Anthonium 
de Florencia prope portam, utrumque Fabianum, litteratos, Georgium 
sartorem, Iwanum, Paulum, Benedictum, Gregorium et Briccium, 
fratres, dictos Hudostyh, Johannem Peronis, Georgium de Modrussio, 
Valentinum Gobech, duos familiares Jacobi castellani, Andream Petri 
Safar, Ladislaum auhfabrum, Mathiam scolasticum, Stephanum Ra- 
karych, Jacobum Popowych, Demetrium Rosowych, Wlfgangum lapi- 
cidam, parlerium condam, Gregorium de Bethowya, Johannem Kneht, 
Thomam sutorem, Andream Zwylych, Dominicum, Paulum, fratres, 
ac Nicolaum et Andream Bogdanych eorumque complices et fautores, 
accensis candelis demumque extinctis et in terram proiectis, pulsa- 
tisque campanis in ecclesiis vestris ac monasteriis et capellis publice 
et in ambonibus denuncietis et denunciari faciatis in signum perver- 
sitatis ipsorum singulis diebus dominicis et festivis, precipue tamen 
vos tres capellani sive rectores capelle sancti Marci ewangeliste dicte 
pretense civitatis et montis Grecensis et quilibet vestrum efifective, 
inhibentes vobis expresse sub simili et incarceracionis ac privacionis 
officii et beneficii penis et quibuslibet aliis ne in dicta sacrilega civi- 
tate aut coram ipso populo seu sacrilega communitate sive loco ipsorum 
aut quibuslibet aliis ubi et in quibus moram traxerint, pertransierint et 
quamdiu ibi manserint continuo ac demum per triduum post eorum 
ab inde recessum vel coram ipsis excommunicatis divina officia cele- 
brare aut pocius prbphanare quoquomodo presummatis aut ceteri 
presumant, nec alia queque jura ecclesiastica exercere ibidem et coram 
eis ac eisdem ministrare demptis dumtaxat, que de jure talibus per- 
mittuntur ipsis, firmissimum et continuum ecclesiasticum predictum 
observantes interdictum, cessando quoque interim et semper penitus 
a divinis, monentes preterea omnes et singulos alios Christi fideles, 
sexus utriusque homines, quos et nos et quemlibet ipsorum tenore 
presencium primo, secundo, tercio et eciam peremptorie requirimus 
et monemus eisque et cuilibet ipsorum in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in contrafacientes trium dierum 
canonica monicione premissa ferimus eciam in hiis scriptis, districte 
precipientes mandantes et inhibentes ne sic excommunicatis vel inter- 



40 Doc. J2^ — An, 1422, 



dictis in loquendo, vendendo, emendo, conversando, comedendOy bi* 
bendo, molendo, coquendo, serviendo, ignem vel aquam eis vel alteri 
ipsorum dando vel aliquid solacii exhibendo seu alio quovis humano 
commercio communicent quomodolibet communicare presumant et alter 
ipsorum presumas, illis dumtaxat demptis, qui et que excipiuntur a 
jure, alioquin huiusmodi ipsis excommunicatis et interdictis contuma- 
citer communicantes eciam excommunicamus nominanter et in specie 
ac quemlibet ipsorum eciam in hiis scriptis, precipientes eciam talem 
una cum eisdem a Christi fidelibus universis arcius evitari, ab inde 
non cessantes, donec aliud a nobis habuerint in mandatis superinde 
et iidem sacrilegi excommunicati et interdicti ad cor reversi debite 
absolucionis beneHcium meruerint obtinere et dictis enormiter et 
multipliciter lesis satisfaciant de premissis quoad plenum, nos de 
presencium execucione reddentes cerciores per litteras vestras auten- 
ticas aut publica instrumenta. In quorum omnium et singulorum 
Mem ac testimonium premissorum presentes litteras nostras huius- 
modi processum nostrum in se continentes per discretum virum ma- 
gistrum Michaelem de vico Latinorum, notarium seu scribam nostrum 
publicum infrascriptum, subscribi et publicari mandamus nostrique 
ponti£calis et autentici sigilli iussimus appensione communiri. Datum 
et actum Chasme, nostre zagrabiensis diocesis, in curiaseu domo ha- 
bitacionis nostre et nostro episcopali pallacio domus eiusdem, die lune, 
septima mensis septembris sub anno incarnacionis dominice millesimo 
quadringentesimo vicesimo secundo, indiccione XV, hora terciarum 
vel quasi. Nobis inibi personaliter ad huiusmodi et alia jura reddenda 
sedentibus pro tribunali. Presentibus honorabilibus viris dominis De- 
metrio Thoma de Garyg, altero Thoma plebano in Iwanych et Ja- 
cobo Longo canonicis et presbiteris prebendatis ecclesie nostre colle- 
giate sancti Spiritus chasmensis, nec non Nicola6 dicto Praudych, si- 
militer notario publico, nobilibiis viris Thoma, vicario nostro tempo- 
rali et . . dicto Hyersperger aliisque quam pluribus fidedignis testibus 
ad premissa vocatis specialiter et rogatis. Pontificatus vero sanctissimi 
in Christo patris et domini nostri, domini Martini, divina providencia 
pape quinti, anno ipsius quinto. 

Signum 
notarii. 

£t ego Michael Biasii de vico Latinorum prope Zagrabiam, 
clericus zagrabiensis , publicus imperiali auctoritate notarius, quia 
premissis onmibus et singulis dum sic, ut premittitur, agerentur et 
fierent unacum prenotatis testibus presens interfui, eaque omnia 
et singula sic fieri vidi et audivi, ideoque hoc presens publicum 



Doc. jTJ. — An, 14.22, 41 



instnimentum per alium fideliter scriptum, licet aliis pro tunc certis 
me occupato negociis arduissimis, exinde confeci, publicavi, subscripsi 
et in hanc formam publicam redegi, signoque et nomine ac subscrip- 
cione meis solitis et consvetis unacum appensione sigilli reverendi 
in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis suprascripti. 
diligentissime consignavi rogatus et requisitus in fidein et testimonium 
omnium et singulorum premissorum. 

Originale daplez in membnuia. A zona rixbri et albi coloris appendet sigillum. 
In arch. Ten. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. fasc. 6. Nr. 21. 



33. 

Anno 1422, 7. decembris. Posonii. 

Sigismundm rex Siavoniae bano mandat, ut suo nomine cives tagrabienses 

defendat, 

Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fideli nostro magni- 
fico regni Sclauonie bano vel ipsius vicebano salutem et graciam. 
Cum nos judices, juratos, universosque cives, hospites et incolas 
nostre civitatis Zagrabiensis simul cum universis hereditatibus, rebusque 
et bonis ipsorum quibuslibet, justis utputa et legittimis, in nostram 
regiam recepimus proteccionem et tutelam specialem, viteque nostre 
maiestatis et persone nostre commissimus tuicionem, igitur Melitati 
vestre lirmiter precipientes mandamus, quatenus prefatos judicem, 
juratos ac universos cives, hospites et incolas nostre civitatis Zagra- 
biensis simul cum pretactis universis hereditatibus, rebusque et bonis 
ipsorum quibusvis justis, ut prefertur, et legitimis contra quoslibet 
illegitimos impetitores, ipsos sine juris tramite inquietare volentes, 
protegere, tueri, defensare et indempniter manutere ac con.servare 
auctoritate nostra regia vobis in hac parte attributa (harum serie) 
mediante. Secus facere non ausuri in premissis. Presentes quoque post 
earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum Posonii in vigilia 
festi Concepcionis virginis gloriose. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
XXXVr. Romanorum tredecimo et Bohemie tercio. 

Originale in charta sat exesum. In margine inferiori impressum est sigiUum. 
In archiv. lib reg. civ. zagrab. 



43 Doc. j^. — An. 142^. 



34. 

Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 

Communitas civit montis Grecensis coram comitatu zagrabiensi de quibus- 
dam suis possessionibus a Sigismundo rege nobilibus de Mcdved et Sused 

condonatis recusat, 

Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium eiusdem comitatus. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes in sede nostra judiciaria pro 
faciendo causantibus moderativo judicio unacum regni nobilibus se- 
dentibus, discretus vir dominus Blasius plebanus ecclesie sancti.Marci 
in civiiate montis Grecensis de juxta Zagrabiam constructe ac civis 
de eadem, nostrum et dictorum regni nobilium judiciarium adiens 
conspectum in sua ac judicis, juratorum et universorum civium . • . 
eiusdem civitatis personis, nobis per modum protestacionis et inhibi- 
cionis significare curavit, quomodo serenissimus princeps dominus 
Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hungarie, 
Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, posses- 
siones eorumdem civium et communitatis : Kralewch, Kobilyak, Zwy- 
blya, Narth, Novakouch alias Cerya vocatas, prope Bosyakow habitas ; 
item villas seu possessiones Dedichi, Bythek, Nouaczi et ceteras omnes 
possessiones eidem civitati et eiusdem civibus per divos reges Hun- 
garie graciose datas et perpetuatas reverendo in Christo patri domino 
Johanni episcopo moderno zagrabiensi ac Rodolpho,- filiis Rodolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et communitatis Petrowina, Hraschya et Silyakouina nuncu- 
patas, ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Ni- 
colai Thoth et Johanni, filio Laurencii, similiter Thoth de Zumzedwar 
ab ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et per- 
petuo contulisset in preiudicium universitatis dictorum civium et 
dampnum valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione prefatus 
dominus Blasius plebanus suo et nominibus, quibus supra, prenotatum 
dominum nostrum Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, col- 
lacione et perpetuacione predictarum possessionum et villarum ac 
cunctarum perlinenciarum earumdem, memoratos vero dominum Jo- 
hannem episcopum ac Rodolphum, filios Rodolphi, necnon Ladislaum 
et Johannera Thoth ab occupacione, detencione, usurpacione et alia 
quavis causa ad se recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet 
utilitatum earumdem percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet 
se in dominium ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum 



^^^. 35' — ^^- H^3' 43 



earumdem omnium, quovis modo aut quesito colore seu ingenio, in- 
tromissione factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit 
inhibendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Za- 
grabie sedecimo die octavarum predictarum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo tercio. 

Origiaale in charta. A tergo vestigia triam sigillorum. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 

35. 

Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 

Communitas civiL montis Grccensis coram comitatu zagrabiensi recusat, ne 
Johannes episcopus et Rudolphus, eius frater, nobiles de Aiben, ex qui^ 
busdam communitatis possessionibus , quas illis rex dono cessit, fruc- 

tum capiant. 

Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium comitatus eiusdem. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes unacum nobilibus regni in 
sede nostra judiciaria pro faciendo moderativo judicio causantibus se- 
dentibus, providus vir Andreas, filius Nicolai de Zwinaria, condam 
judex et nunc civis civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam in 
personis judicis, juratorum et universorum civium ac tocius commu- 
nitatis predicte civitatis cum procuratoriis litteris ipsius communi- 
tatis ad nostram veniendo presenciam nobis et eisdem regni nobilibus 
per modum protestacionis et inhibicionis significare curavit in hunc 
raodum: quod prout ipsi percepissent reverendus in Christo pater 
dominus Johannes episcopus zagrabiensis, summusque cancellarius re- 
galis et reginalis maiestatum, unacum nobili viro Rodolpho, filio 
Rodolphi fratre suo uterino de Alben et de Medwewar, quasdam pos- 
sessiones hereditarias ipsorum civium et tocius communitatis Kralewch, 
Kobylyak, Zwyblya, Narth et Nouakowch alias Cherya prope Bo- 
syakow vocatas, habitas et existentes dudum ct nuperime ab ipsis 
indebite ablatas, de consensu, ut dicitur, domini nostri regis, super 
ecclesiam sancti Stephani regis et quoddam altare, pro animabas olim 
domini Eberhardi episcopi loci predicti et magnifici viri Johannis 
fratrum ipsorum perpetue legavissent, donassent et contulissent possi- 
dendas et tenendas in preiudicium ipsorum civium et communitatis 
valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione idem Andreas 
nominibus et auctoritate procuratoria sepefatorum civium et commu- 
nitatis, annotatos dominum Johannem episcopum et Rodolphum a le- 
gacione, donacione et collacione predictarum possessionum superius 



4 4 Doc. 36, 37. — An, 1423, 



nominatanjm et earum pertinenciarum, dominos vero canonicos et 
quosvis rectores seu altaristas predicte ecclesie zagrabiensis et quos- 
libet alios easdem ad se recepcione, occupacione, detencione, usuumque 
fructuum et quarumlibet utilitalum earumdem percepcione et perci- 
pifaccione, ipsumque dominum nostnim regem ab huiusmodi et a tali 
possessionarie legacionis, donacionis et collacionis consensu pariter et 
assensu factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie 
sedecimo die termini prenotati. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo vigesimo tercio. 

Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillorum. In archiv. incl. Acad 
Scient. Slavor. meridional. 

36. 

Anno 1423, mense octobri. 

Georgius canonicus zagrabiensis nomine capituli in octavis sancti 
Michaelis coram Matheo de Paloch judice curie, produxit litteras 
chasmenses contra civitatem inquisitorias, quod annis aliquot preter- 
lapsis certas terras, precipue terram Bobichan juxta Zavam prope 
Jarun existentem capituli, cives usurpassent, et quod, licet Joannes 
episcopus zagrabiensis. causara hanc intercipiendo quodammodo se- 
dasset et partibus silentium usque ad finalem causae decisionem in- 
dixisset sub poena amissionis causae, tamen cives terras, et praecipue 
Bobichan in majori parte quam prius de novo occupassent; ilem 
curias domuum Michaelis doctoris, Nicolai de Cilia, Stephani hospi- 
talis, canonicorum zagrabiensium ac Mathiae praebendarii suffodissent 
et fluvium Chirkvenik de suo cursu per idem fossatum fluere per- 
misissent, qui tamen citati, non comparent. 

Georg. Marcelovid: Regesta diplom. aliorumque monument. In biblioth. 
archidioecesis. 

37. 

Anno 1423, 23. novembris. Krapinae. 

HermanuSy Cileae comes et Slavoniae banus, de causa, quam communitas 
in Michaelem, Petri pellificis filium, agebat, regem certitiorem reddit. 

Serenissime princeps et domine, domine generosissime, cum sui 

recommendacione obsequiorum prona Pridem nostri in pre- 

sencia constitutus providus Georgius, civis de Buccaro, incola et homo 
magn(ifici domini) comitis Friderici, michi significare curavit, quo- 
modo ipse a quodam Michacle, filio Petri, cive civitatis vestre z(a- 



Doc. j/. — An, 142J. 45 



grabiensis pro) sexaginta ilorenis in Veneciis se debitorem constituisset 
principalem, pro quaquidem florenorum sumraa ipsum redimere et 
indempnem re(ddere) recusaret, supplicans exinde pro assecucione 
debiti sibi iusticie complementum cum instanti ministrare. Et quia 
dictus Michael civitatensis prefate civitatis extiterat, ideo causam 
ipsam iudici et juratis iamfate zagrabiensis civitatis, lege ipsorum et 
regni consvetudine solita requirente, audiendam, decidendam et fine 
d^bito terminandam attencius commisi. Qua commissione facta, ipsi 
iudex et iurati in causa procedenles, quandam diffinitivam pro dicto 
Georgio, et contra ipsum Michaelem sentenciam tulerunt, a qua qui- 
dem sentencia per prefatum Michaelem iuxta consvetudinem pretacte 
civitatis ad seniores fuit illico appellatum. Quiquidem processum 
cause huiusmodi discuciendo, rimanles sentenciam, ut premitlitur, 
latam, confirmarunt. Annotatus vero Michael, senciens se exinde gra- 
vatum, ad nostri presenciam, ut magistrum thavarnicorum, in appel- 
lacionis diffugium melioris huiusmodi cause pro discussione ulterius 
prorupit. Tandem meritis cause huiusmodi ponderatis eiusmodi appella- 
cionis discussionem sub magistro vestro thavarnicorum, racione previa, 
diffiniendam duxi commitendam. Qui demum de proborum et provi- 
dorum virorum, ut accepimus, consilio, dictum appellacionis negocium 
discuciendo diffinivit, eo modo, ut prenotati cives capitulo zagrabiensi, 
vestre maiestalis in persona, per singula enarrando clarius deduxerint ; 
pro quo michi non videtur fore necesse ipsos iudices ac iuratos ad 
vestram celsitudinem ob hcc vocatos, vestre raaiestatis graciam visi- 
tare, cum ipse Georgius non sit Venetus nec ipsi iudex et iurati ad 
ipsorum Venetorum instanciam, ut prenarratus Michael exposuit, sed 
ad meam solummodo commissionem causa in huiusmodi processe- 
runt. Quare domine generosissime, vestre serenitati duxi obnixius 
supplicandum, quatenus ipsa sepefatos iudiceni et iuratos ab huius- 
modi comparicione dignetur raei intuitu generosius supportare, ipsa 
quoque in et super premissis pertranseat incommota, quia ipsa, nostra 
huiusmodi iuxta scripta, necnon mei ad coroplacenciam, vestram vi- 
sitare graciam, hac vice distulerunt; sed si celsitudo vestra eos facto 
ab huiusmodi nollet habere supportatos, ipsi graciam vestram visi- 
tare sunt parati, eidem in oranibus seraper humilime complacendo. 
Datum Krappine, feria tercia ante Katherine. Anno millesimo qua- 
dringentesimo vigesimo tercio. 

£ transumpto capituli zagrab, de anno 1424, 14. januarii. In archlv. lib. 
reg. civit. zagrab. 



46 Doc. 38. — An. 142J. 



38. 

Anno 1423, 3. decembris. Albae. 

Communitas civit moniis Grecensis coram capitulo albensi recusat^ ne Jo- 

hannes episcopus et Rudolphus^ eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam 

cofnmunitatis possessionibus, quas illis rex dono cessit, fructum capiant, 

Nos capitulum ecclesie Albensis. Memorie commendamus, quod 
Farcasius, filius Egidii, nobilis Clokuch, civis civitatis montis Gre- 
censis de Zagrabia, in suo, universorumque civium seu hospitum 
dicte civitatis zagrabiensis, coram nobis personaliter constitutus, per 
modum protestacionis et prohibicionis nobis significando narravit, 
quomodo serenissimus princeps dominus Sigismundus, dei gracia Ro- 
manorum rex, semper augustus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, possesiones eorumdem 
civium et civitatis Kralewch, Kobilyak, Zwiblya, pariter Nouakouch 
aliter Cerja vocatas prope Bosyakovo sitas, item villas seu posses- 
siones Dedychi, Bylhek, Chernomerchy et ceteras eius possessiones 
eiusdem civitati et eiusdem civibus per plures rcges Hungarie gra- 
ciose datas et perpetuatas, reverendissimo in Christo patri, domino 
Johanni, episcopo moderno zagrabiensi ac Rudolpho, filiis Rudolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et civitatis: Petrowyna, Hrascha et Silyakowina nuncupatas, 
ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Simonis 
Thoth et Johanni, filio Laurencii similiter Thoth de Zomzedwar ab 
ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et perpetuo 
contulisset in preiudicium universitatis predictorum civium et dam- 
num valde magnum. Unde facta gravi protestacione prefatus Farca- 
sius suo et nominibus, quibus supra, prenotatum dominum nostrum 
Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, collacione et perpetua- 
cione predictarum possessionum et villarum ac cunctarum pertinen- 
ciarum earumdem, memoratos viros dominum Johannem episcopum 
ac Rudolphum, filium Rudolphi, immo Ladislaum et Johannem Thoth 
ab occupacione, detencione, usurpacione et alia quavis causa ad se 
recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet seu in dominium 
ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum earumdem, omni 
et quovismodo aut quesilo colore seu ingenio intromissione, factis 
vel fiendis, prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram 
nobis testimonio presencium mediante. Datum feria sexta proxima 
post festum beati Andree apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo tercio. 

E copia simplici. In archiv. archiepp. zagrab. 



Doc. jp. 40. — An. 1424. — 1423. 47 

39. 

Anno 1424, 14. janoaruL Zagrabiae. 

Cafitulum zagrab, eccl. Htteras Hermani, comitis Cileae et bani, quibus 
de causa, quam commumtas in Michaeiem, Petri pellificis filium, agebat, 

regem certitiorem reddit, transummit, 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Meraorie commendamus per 
presentes, quod viri providi et honesti, Michael, filius Symonis, iudex 
et iurati cives civitatis montis Grecensis ad nostram personaliter ve- 
niendo presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras spectabilis et 
magnifici domini Hermanni, Cylie, Zagorieque comitis ac regni Scla- 
uonie bani serenissimo principi et domino, domino Sigismundo dei 
gracia Romanorum regi, semper augusto, ac Hungarie, Dalmacie, Cro- 
acie etc. regi, domino nostro naturali pro parte siquidem prefatorum 
iudicis et iuratorum civium, contra Michaelem filium Petri, pelli(fi)cem, 
civcm dicte civitatis montis Grecensis loquentes et directas ...... 

suo manuscripto solito consignatas, petentes nos cum instancia ut 
easdem de verbo ad verbum (transcribi faceremus et tcnorem) earum- 
dem presentibus inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem dare 
dignaremur. (Quarum tenor per omnia talis est): (vide Doc. 36. de 
anno 1423, 23. novembris). Nos igitur peticionibus eorumdem iudicis et 
iuratorum, justis utputa et juris consonis annuentes, pertaxatas litteras 
ipsius domini Hermanni bani de verbo ad verbum transcribi et tran- 
summi, transcriptum et transsumptum earumdem presentibus litteris 
nostris inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem iudici et 
iuratis ubehorem ad cautelam duximus concedendas. Datum feria 
sexta proxima post octavam Epiphaniarum domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo vigesimo quarto. 

Originale in charta, parum attritum, a tergo vestigium capitularis sigilli. In 
archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis 

40. 

Anno 1425 
Communitas civitatis montis Grechensis de mercatu, industria ac securi- 

tate severa edicta emittit. 

(Anno 1425. Tempore judicatus Andree, filii Petri). Notandum 
est,. quod tota communitas id unanimiter decrevit, ut presens statutum 
per totum anni circulum firmiter ac inviolabiliter deberet permanere 
observandum. 



48 Doc, 40, — An, 1425. 

• 

Item primo, eadem comraunitas civitatis videlicet montis Gre- 
censis de juxta Zagrabiam statuit, ut quilibet stacionarius seu apote- 
carius veras et justas mensuras ac lances nec non ulnas tam panni 
quam tele tenere et servare teneatur, et si ea falsificaret, res quas 
vendit mercimoniales pro excessu huiusmodi perdere debeat £t quod 
nec pannum cum ulna tele, nec telam cum ulna panni mensurare 
presumat, et si de hoc excederet, pannum et telam ammitat. 

Item, super una funta seu talento olei, non plus nisi duos de- 
narios pro tempore currentes lucrari possit, sub ammissione eius- 
dem olei. 

Item, pistrices panum super unum cubulum frumenti, non magis 
nisi quadraginta denarios, furfures includendo, lucrari valeant. Ita 
quod quelibet earumdem fornacem habens, precellos pistare et duodecim 
precellos pro uno nummo seu denario dare teneatur, que si non pi- 
staverit, tunc quelibet talium in LX. denariis convincetur. 

Item, quilibet sutor unum par sotularium maiorum pro merce- 
nariis necessariorum pro decem et octo denariis; minus autem par 
sotularium pro quatuordecim denariis, non carius, vendere presumat 

Pro circumsuicione vero antiquorum calceorum seu sotularium 
non plus nisi tres denarios recipere debeat 

Ubi vero sutor nova capita et subsolia sua propria uni con- 
sueret, quatuordecim denarios recipiat sub ammissione sotularium 
predictorum. 

Item, piscatores, pisces crudos in curru adducentes in domibus 
deponere non presummant, nisi in foro stando usque triduum vendant. 
Qui vero in pondere portarent, tales usque pulsum magne campane 
in Quadragesima, aliis autem temporibus infra meridiem, vendicioni 
exponere teneantur. 

Pisces autem, qui remanserint ultra tempus predictum, talibus 
piscibus decanus juratorum per preconem communitatis caudas am- 
putari facere teneatur. 

Item, venditores cancrorum, de cancris maioribus duodecim, de 
minoribus vero XXIIII. pro uno denario dare teneantur et aliter fa- 
cientes eosdem cancros ammittant. 

Item piscatores in civitate, residentes ex ista parte fluvii Zawe, 
pisces sub ammissione eorumdem piscium emere non presummant; 
sed ipsimet quorum sunt, eosdem inportent et inportare teneantur. 

Item, penestice usque meridiem nullas res conparare debeant, 
ita, quod prius cives per se vel eorum homines debeant forizare. Si 
autem aliqua earum premissa transgrederetur, talis penestica re per 
eam empta per juratos privetur. 



Doc. 40, — Atu 1425, 49 



Item, nullus stacLODarionim vel institorum telam emere, nec 
eciam sartores usque meridiem ad revendendam eandem emere pre- 
sumant, sub ammissione eiusdem tele, nisi semper prius cives forizandi 
liberam habeant potestatem. 

Item, nuUus hominum tam domesticorum quam eciam extraneo- 
rum avenam, fenum et frumentum usque meridiem ad revendendum 
emere presummat, eo, quod civibus competit juridice prius pro do- 
mibus eorum necessaria comparare, omnibus autem per eos, contra 
presens decretum emptis, per juratos civitatis priventur. 

Item, universi et singuli cuiuscumque status et condicionis ho- 
mines existant, qui aliqua mercimonia causa vendendi in civitatem 
conducerent aut eciam apportarent, talia mercimonia non in hospicio 
sed in foro vendere teneantur; ubi vero in hospicio inscienter ven- 
derent, quia hospiti eorum est notum statutum civitatis, ideo valorem 
rerum venditarum hospes domus debeat sublevare in earum perdi» 
cione, utputa judici et juratis illius anni. 

Item, lucifiguli in quolibet foro consveto ollas et picaria pro 
thabematoribus vini necessaria preparando, ante se habere debeant; 
et ut quatuor picaria pro uno denario dare teneantur. In casu vero, 
quo picaria ad forum apportare non curarent, contra mandatorium 
statutum communitatis tunc ollis coram eis habitis priventur per ju- 
ratos civitatis, in secundo vero maiorem penam pacientur. 

Item, quilibet homo veras mensuras signo communitatis et ju- 
dicis illius anni consignatas, videlicet bladorum et vinorum, puta: 
medium cubulum, quartale cubuli, prout lapidea mensura civitatis 
demonstrat, item mediam vini seu pintam, aut quartale, justas et 
veras servare teneantur, sub ammissione rerum tunc venalium. 

Item, nullus hominum in circuitu civitatis et prope ac subtus 
murum eiusdem civitatis terram seu argillam fodi facere presummat, 
et si qui, vel homo cuiuscumque condicionis in talibus repertus fuerit, 
in primo sexaginta denarios pro pena solvat, in secundo vero tres 
pensas et in tercio maiori pena prout in privilegio civitatis conti- 
netur, punietur. 

Item, nuUus hominum spurcicias, vulgo zmety dictas, in domo 
scopatas nec eciam lavatoria scultellarum vel aliarum inmundiciarum 
fetidarum specialiter cinerum, vulgariter parilo, et poplathy dictorum 
ad plateas communes nuUo modo proicere aut fundere presummat 
nec sint ausi modo aliquali. Qui autem fecerint, tales in sexaginta 
denariis in primo convincantur, in secundo in tribus pensis, in tercio 
vero maiorem penam pacientur. 

4 



50 Doc, 41, — An 142^, 



Item, omnes, porcos servantes, eos sub clausuris tenere debeant, 
ne civibus dampna faciant ipsi porci per civitatis plateas ambulantes. 
Si quis autem aliquem ipsorum porcorum in suo dampno repperiendo 
mactayerit, tales porcos judex et jurati pro se recipere possint, do- 
mino vero porci nulla solucio inpendatur. 

Item, simili modo porci, qui in platea seu vico exteriori aut 
ubicumque in suburbio ctvitatis existentes, muros ipsius civitatis sub- 
foderent, tales porcos jurati illius anni pro judice et pro seipsis re- 
cipere valeant atque possint, contradiccione hospitis ipsius porci non 
obstante eo, quod ipse transgressor statuti communitatis est repertus. 

Item, nutlus omnino hominum cadavera animalium cuiusvis con- 
dicionis in plateas proicere nec ad pallacium regis, nec eciam extra 
portellam civitatis campestrem portare, conducere seu trahere aut 
proicere et deferre debeat modo aliquali, si quis autem contra id 
facere presumpserit, pro pena cum sexaginta denariis, pro perpetra- 
cione tali, eo quod perpetraverit solvat, et cum aliis sexaginta denariis 
deferat et deportet extra portam carnificum ad vallem sub ponte vel 
extra novam portam civitatis similiter ad vallem. 

Item nulla pistrix, salaria, *) penestica, circa suam venalitatem 
seu forizacionem, videlicet circa panes, sal et alias res venales in 
foro sedens seu stans, iilare nec fusare debeat modo aliquali, eo quia 
per tales inmundicias, stupe seu lini, homines inficiuntur; si que ipsa- 
rum premissa transgressa fuerit, in primo LX. denarios, in secundo 
tres pensas denariorum pro pena solvat, in tercio vero rem suam 
venalem, quam vendit, eotunc perdat. 

Item, nullus omnino hominum videlicet stacionariorum et insti- 
torum et aliorum quorumlibet, qui piper et oleum ac alia merci- 
monia ad pondus et stateram mensurare solent, ad aliam funtam seu 
ad aliud pondus non debet mensurare, nisi ad funtam seu pondus 
theuthonicalem seu theuthonicale sub perdicione talis rei mensurate 
et sub persolucione sex marcaram denariorum in communes usus 
persolvendarum, quod tota communitas unanimiter statuit et predictis 
statutis adjunxit. 

Originale in membrana. In archiv. lib. reg. civit zagrab. 



*} In originali: sala. 

41. 

Anno 1425, 25. martii. In Thata. 

Sigismundus dat litteras ad Joannem episcopum zagrabiensem 
sacri Romanii imperii, suum ac reginae summum cancellarium, ac 
Albertum Ungh, Priorem Auranae, Dalmatiae et Croatiae banum. 



I 



Doc, 4.2. — An, 142^. 51 

refert capitulum conquesturo, quod civitas plurimum inter metas ca- 
pitulares prope Zagrabiam a pluribus annis occupassent, et omni die 
ulterius serpent et occuparent; et licet id rex alias Hermano Cileae 
et Zagoriae comiti, Sclavoniae bano, socero suo, et quibusdam aliis 
nobilibus, ut metas rectificent, jussisset, id tamen perficere nequivis- 
sent; dicit deinde se capituli tutorem et protectorem esse specialem, 
nec illud per quempiam gravari velle permittere, et mandat iis 
duobus, ut sine ulteriori lite terras controversas per antiquas metas 
litterarum in facie loci per partes, in certo termino eis praefigendo, 
in specie monstrandarum, reambulent. 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat. aliommqae Documentorum. Msc. iit 
bibliotbeca arcbidioec. zagrab. 

42. 

Amio 1425, 25. Julii. Zagrabiae. 

Communitas civitatis montis Grecensis accipit condiciones , quibus Johannis 
Albeni bani legatum in usum zagrabiensis monasterii s. Francisci collatum est, 

Nos Andreas, filius Petri, judex, Caspar, Martinus, Antonius, 
Benedictus, Martinus, Dominicus, Laurencius et Georgius jurati, consi- 
liarii et universi cives civitatis montis Grechensis. Memorie commen- 
damus tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod 
dum magnificus condam vir, dominus Johannes, filius Rodolphi, olim 
regni Dalmacie banus, pie memorie, in extremis vite sue laborasset, 
tunc ipse inter ceteras suas testamentarias legaciones et disposiciones 
reverendo in Christo patri domino Henrico dei et apostolice sedis 
gracia episcopo quinqueecclesiensi , filio scilicet annotati Rodolphi, 
fratri suo uterino et carnali, nec non sagacibus et circumspectis viris 
Joanni litterato, officiali de Rakonok et familiari reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia epi- 
scopi ecclesie zagrabiensis ac sacri romani imperii nec non regie et 
reginalis sumpmi cancellarii, fratris similiter annotatorum Joannis 
bani et domini Henrici episcopi ecclesie prenotate, ac magistro Wli- 
kano phisico, civi civitatis prenotate, commissariis et executoribus 
testamenti, ultimi sui eulogii, certam pecuniarum quantitatem in eo- 
dem testamento expressatam in emendas possessiones conventui fira- 
trum claustralium ordinis ac ecclesie sancti Francisci confessoris in 
dicta Zagrabia fundate, pro remedio anime sue salutari jugiter de- 
servientes legasset et dimisisset, de cuius certitudine plurimo eorum- 
dem commissariorum ipsius domini Joannis bani evidenti documento 
plene sumus edocti et informati, iidemque commissarii ipsius Joannis 



52 Doc. ^2, — An. 1425, 



bani ab una, parte vero ab altera providus et circumspectus vir 
dominus Michael, pridem judex, filius Sebastiani, olim ipsius civitatis 
similiter judicis, nostrum personaliter adeuntes conspectum, per eun- 
dem dominum Michaelem confessum extitit pariter et relatum in 
hunc modum: ut ipse quoddam molendinum suum currens, simul 
cum loco et edificiis in eodem constructis ac quadam terra arabili 
ipsi molendino subjacenti et attinenti inter meatum dicti molendini 
et fluvium existente in territorio et fluvio nostro inter duos fluvios 
Matichina et Pretoka vocatos et intra loca molendinaria ac molendina 
nobilis viri Ladislai Szenche ab una et liberorum seu successorum 
condam providi et honesti viri Joannis, filii Jacobi dicti Bolye, olim 
judicis, concivium videlicet nostrorum parte ab altera existens, ipsum 
omni juris titulo litteratorie concernens, prout hoc in eisdem litteris 
nostris privilegialibus pro parte sui superinde confectis et emanatis 
ac coram nobis in specie exhibitis fide contineri vidimus oculata, 
simul cum omnibus premissis et aliis cunctis ipsius molendini utili- 
tatibus, proventibus, usibus et pertinenciis universis, sub eius priori- 
bus veris et antiquis metis, prout per ipsum dominum Michaelem 
ac alios suos primevos veros et legittimos possessores idem molen- 
dinum tentum fuisset et possessum, religiosis ac deo devotis fratribus, 
totique ^ommunitati ipsorum fratrum claustralium premissorum ordinis 
et ccclesie sancti Francisci confessoris, presentibus pariter et futuris 
ibidem deo jugiter famulantibus pro octuaginta florenis auri puri, 
boni et justi ponderis, per annotatos commissarios memorati condaiff 
Joannis bani testatoris, ex premissa eiusdem testamentaria legacione 
jam plene, uti ipse dominus Michael judex retulit, datis et persolutis, 
vendidisset et assignasset, immo ex consensu et permissione vicinorum 
predictorum vendidit, tradidit et assignavit coram nobi» jure perpetuo 
et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum ac 
iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quo- 
modocumque voluerit disponendum; ita tamen, quod idem molendi- 
num cum suis cunctis pertinenciis prenotatis a jurisdiccione ipsius 
civitatis et eius territorii per nullos eius possessores presenles scilicet 
vel futuros ullo unquam tempore avelli possit seu alienari; antiquas 
quoque litteras, si que forent presentibus contrarie, cassas relinquimus 
et viribus carituras. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam 
presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendum. Da- 
tum in festo beati Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo quinto. 

£ transumpto saec. XVI f In archivo regn. Croat. Slav. Dalm. Act. Soc 
Jcs. fasc. 12. nr. 22. 



Doc. ^j. — An 14.26. 53 



43. 

Anno 1426, 19. februarii. Zagrabiae. 

Communitas civitatis coram capitulo zagrab, de possessionibus Hraha et 
Petrovina, quas Sigismundus rex nobilibus de Sused condonavit, identidem 

recusat. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis. Quod viri 
providi et honesti Friche, filius Juri et Jacobus, filius Johannis dicti 
Bolye, jurati cives civitatis montis Grecensis in ipsorum et judicis ac 
juratorum nec non et universorum civium eiusdem civitatis personis 
ad nostram personaliter veniendo presenciam nobis per modum pro- 
testacionis et prohibicionis significare curarunt inhuncmodum: quod 
prout ipsi judex, jurati et universi cives dicte civitatis percepissent, 
Ladislaus, filius Nicolai dicti Thoth, et Johannes, filius Laurencii, si- 
militer Thoth dicti, de Zumzedwar, quasdam duas possessiones seu 
villas Petrouina et Hrascha vocatas, in comitatu zagrabiensi ultra 
fluvium Zawa vocatum, habitas et cxistentes, ipsis videlicet judici, 
juratis et universis civibus prefate civitatis alias dudum per sere- 
nissimum principem dominum Sigismundum dei gracia Romanorum 
regem, semper augustum, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regem, dominum nostrum naturalem, pro fidelibus serviciis eo- 
rumdem judicis, juratorum et universorum civium ipsique civitati 
nove donacionis titulo datas, collatas et perpetuatas, terciam vero 
possessionem seu villam Silyakouina appellatam in eodem comitatu 
zagrabiensi similiter ultra predictum fluvium Zawe sitam et existen- 
tem, ipsos scilicet judicem et juratos, universosque cives civitatis pre- 
notate empcionis titulo litteratorie concernentem, ab ipsa regia sere- 
nitate pro se ipsis rursus racione donacionis titulo indebite et minus 
juste inpetrassent et occupassent, occupatisque uterentur de presenti in 
grande preiudicium eorumdem judicis, juratoium et universorum 
civium predicte civitatis, jurisque dispendium atque derogamen valde 
magnum. Unde facta huiusmodi protestacione iidem Friche et Jacobus 
jurati in ipsorum, ut prefertur, predictorumque judicis, juratorum et 
universorum civium prelibate civitatis nominibus et in personis pre- 
titulatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione 
et perpetuacione predictarum trium possessionum seu villarum ipsis 
videlicet Ladislao et Johanni universisque heredibus et posteritatibus 
eorumdem ac aliis quibuslibet, eosdem itaque scilicet Ladislaum et 
Johannem cunctosque eorum heredes et posteritates universas ac alios 
quoslibet cuiusvis status et condicionis homines ab eadem regia sere- 



54 ^oc. 44. 45, — An. 14.26, 



nitate pro se ipsis inpetracione, statuifaccione, occupacione et deten- 
cione atque in dominium earumdem possessionum trium seu villarum, 
cunctarumque ipsarum utilitatum et pertinenciarum universarum quovis 
quesito colore, ingenio seu forma intromissione, usuumquoque, fruc- 
tuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et percipifac- 
ciojie quoquomodo aut qualitercumque factis vel fiendis prohibuerint 
contradicendo et contradixerint inhibendo coram nobis vigore et tes- 
timonio ac firmitate presencium nostrarum litterarum mediante. Datum 
feria secunda proxima ante festum kathedre beati Petri apostoli. Anno 
domini millesimo qjiadringentesimo vigesimo sexto. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigiUi. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 

44. 

Anno 1426, initio mensis marcii. 

Civitas per civem Andream- Ztepkovich circa mediam Quadra- 
gesimam in quadam communi via, quae ducit, de sylva Lonya appel- 
lata, capitulari, ad civitatem et capitulum, hominem Georgii de Ma- 
rovcha, canonici zagrabiensis, ligna ducentem de eadem silva verbe- 
ravit, eundemque dissecuit, quod circa eundem dein fecit homini 
Andreae, archidiaconi Vaska. 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 

45. 

Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. 

JohanneSy Corbaviae comes et Croatiae banus, Johanni Novakovu! posses- 

siones quasdam sub Medved sitas, donat* 

Nos Joannes comes Corbauie etc. banus Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie etc. Universis et singulis coram quibus presentes nostre pa- 
tcntes pervenerint littere salutem et graciam. Damus vobis ad no- 
ticiam, quod nos existentes coacti et adstricti fidelibus et gratuitis 
serviciis egregii Joannis Nouakouich, que ipse nobis pro locorum et 
temporum varietate constanter exhibuit, eifundendo sanguinem suum 
et in duello cum infidelibus fidei christiane coram oculis nostris 
victoriam reportans, et ob respectum aliorum notorum serviciorum, 
que in corde gerimus, considerando dedimus et donavimus immo in 
perpetuum ascripsimus sibi et suis heredibus possessiones, que appe- 
lantur Szepnicza et Szlanowcz in pertinenciis castri Medwe cum om- 
nibus pertinenciis et juribus quecunque pertinerent ad easdem posses- 



Doc, 4.6, — An. 14,26. 55 

I.. ' ' I ■ ■ I _!■ - , __^__M- 

siones, ul possint uti et manutenere predictas possessiOBes et ut nemo 
possit eos in predictis impedire, sed deffendere et manutenere et si 
quispiam in processu temporum ad occupacionem ipsarum possessio- 
num se impediturum vellet et niteretur non possit interim occupare, 
donec trecentos florenos non solverit hercdibus ipsius, quos ipse Jo- 
annes exposuit in factis nostris et castri nostri Medwedwara. In 
quorum fidem nos presentes dedimus litteras nostras annulari sigillo 
nostro obsignatas. Datum in Medwedwar in festo sancti Joannis bap- 
tiste. Anno domini MCCCCXXVI. 

E transumpto capituli zagrab. anno 1535. Litterae hae donationales ,,de 
glagoiitico in latinum idioma** transnmptae sunt. In arch. regn. Croat. Slav. Dalm. 



*• 



46. 

Anno 1426. 
Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur, 

Item, primo de ani^o domini millesimo CCCCXXVI. tempore 
iudicatus viri providi et circumspecti Anthonii, judicis ipsius civitatis, 
filii Appardi, Gregorius iudex provincialis dictorum dominorum de 
capitulo, ex permissione et consensu eorumdem plures homines utri- 
usque sexus in turri ipsorum in dicta civitate habita, in preiudicium, 
villipendenciamque libertatis civitatis predicte, nocturno tempore mi- 
serabiliter occidit et occisos in eadem turri et extra ipsam intra 
muros dicte civitatis in certis locis ibidem sepelivit, prout hoc plu- 
ribus viris idoneis et fidedignis existit manifestum, et dum ipsos sic 
occisos et sepultos homines ab ipsis dominis de capitulo in medio 
eorumdem destinando et veniendo pro expurgacione ipsorum, pro quo 
iusticie et libertatis nostre complemento efFodere et extrarecipere po- 
stulassemus, tunc ipsi domini de capitulo non dederunt neque per- 
misserunt, contra iurisdiccionem et libertatem dicte civitatis. 

Itcm, annotatus Gregorius iudex provincialis predictorum domi- 
norum de capitulo, cum certis suis familiaribus, pluribusque eciam 
servitoribus ct familiaribus ipsorum dominorum de capitulo et aliis 
complicibus videlicct suis, similiter noctumo tempore, res et bona 
cuiusdam Cristiani, pie memorie, servitoris olym domini Johannis 
episcopi zagrabiensis, fLlii Nicolai de Cassowia, stacionem eiusdem 
subfodiendo, subtraxerunt et furati sunt, et ad ipsam*turrim in dicta 
civitate.existentem, eadem tempore noctxumo cum quibusdam carnibus 
in inferioribus macellis per eosdem subtractis per funem in sporta 
traxerunt, et ibidem ipsum furtum tamdiu, quousque ipsis placuit, di- 
videntes tenuerunt. Quiquidem Gregorius eadem de racione et abhinc 



56 Doc, ^7. — An. 1427. 



salivit, prout communiter omnibus bene extitit manifestum, contra 
libertatem et honorem dicte civitatis. 

Item, idem Gregorius, iudex provincialis predictorum dominorum 
de capitulo, plures homines tam intraneos, quam eciam extraneos, 
tam videlicet habitatores civitatis, quam advenas ex permissione et 
consensu ipsorum dominorum de capitulo in dicta turri detineri, spo- 
liari et vinculis mancipari et tandem interfici ei ibidem tumulari fecit, 
contra libertatem et iurisdiccionem civitatis prenotate. 

Item, post recessum domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
eodem anno, circa festum Purificacionis gloriose semper virginis 
Marie, certi homines, servi et jobagiones honorabilis viri, domini 
Johannis cantoris et canonici ecclesie zagrabiensis, ex commissione, 
voluntate et precepto eiusdem, quosdam homines et habitatores civi- 
tatis predicte in campo et territorio eiusdem civitatis, nuUis culpis 
eorum exigentibus, detinuerunt et captivarunt ; et dum captos et de- 
tentos eos per vias deduxerint, tunc idem adiuves presidium excla- 
mantes, per alios diversos homines ibi prope in cuUura existentes, 
vix liberati exstiterunt, et super se, in signum huius, signa armalia, 
deo volente, obtinuerunt 

Docnmeiitum transactioiMile. In arch. ven. Capit. zagxab. Act cap. Ant. 
fasc. 10. nr. 16. 

47. 

Anno 1427, 20. Jnnii. Polegae. 

Capitulutn s. Petri de Poiega eventum exquisitionis inter capitulum zagrab. 
et communitatem civitatis actae de injuria in Jarun vico commissa Si' 

gismundo regi refert. 

Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romano- 
rum regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum metuendo, capitulum ecclesie beati Petri 
de Posega, orationes in filio virginis gloriose. Vestra noverit serenitas, 
quod nos sumpma cum obediencia receptis litteris vestris annualibus 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis ad inquisiciones, evoca- 
ciones et prohibiciones, ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri con- 
svetudinem talibus in processibus fieri consveverunt facienda emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni circulum graciose datis et 
concessis ad nos preceptorie directis et iuxta earumdem continenciam 
una cum Ladislao, filio Michaelis de Drenoua, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Fa- 



Doc, 47, — An, ^4^' 57 



bianum presbiterum, magistnim altaris beati Michaelis archangeli in 
dicta ecclesia nostra constnicti ad infrascriptam inquisicionem facien- 
dam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. Qui tandem 
exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerint: quod ipsi feria 
sexta proxima post festum Penthecostes, proxime preteritum, simul 
procedendo ab omnibus, a quibus decuisset et licuisset, palam et 
occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem scivissent yeri- 
tatem: quod cum feria quarta proxima ante festum Purificacionis vir- 
ginis gloriose, proxime elapsum, honorabilis vir, dominus Johannes, 
cantor et canonicus eiusdem ecclesie zagrabiensis, tres familiares suos, 
scilicet: unum mercenarium Nicolaum nomine, pro inducenctis lignis 
et apportandis in portu insule dicti capituli Jarun vocate, pro usu 
curie dicti domini cantoris aggregatis et repositis cum duobus equis 
et uno vehiculo; alios vero duos, videlicet Michaelem, filium De- 
metrii de Adamowcz et Stephanum de Sub-Kemlek pro certis suis 
negociis expediendis ad predictam insulam Jarun destinasset, et cum 
ipsi Michael et Stephanus eodem vehiculo sedentes et prefatus Ni- 
colaus mercenarius ipsum vehiculum in equo sedendo conducebat, 
ad dictum portum applicuissent, tunc Martinus $artor civis et hospes 
civitatis montis Grecensis unacum aliis complicibus et sociis suis con- 
civibus ex consensu, instigacione et speciali transmissione Anthonii 
de Florencia, judicis, ac Maximi, Demetrii et aliorum juratorum ac 
civium dicte civitatis cum armis, sagittis et cuspidibus ex preconcepta 
racionis malicia in quaddam silva eiusdem capituli circa ipsum portum 
habita congregati et (in) insidiis positi in ipsos lautenter imiissent, 
prefatum Michaelem letaliter in capite vulnerassent, memoratum vero 
Stephanum ad terram prosternentes in capite, manibus et brachiis, 
totoque corpore gravibus verberibus afficientes seraivivum reliquissent, 
de cuius vita dubium haberetur; prelibatum autem Nicolaum merce- 
narium similiter gravibus verberibus et vulneribus sauciantes omnibus 
eorum rebus et bonis, videlicet, armis, faretris cum sagittis et bic- 
eellis et crumenis nec non pecuniis pro tunc erga ipsos repertis more 
predonum et latronum spoliassent, quosquidem arcus, feretras cum 
sagittis et biccellis prefati Martinus sartor cum dictis complicibus ad 
sedem judiciariam, ubi ipsi judices et cives solent congregari, eadem 
die apportantes, presentibus ibidem nonnullis nobilibus, videlicet: 
Mathew, filio Johannis, comite zagrabiensi, Petro de Rakonok, Ladislao 
de Gepew et aliis quampluribus nobilibus et probis viris, qui pro 
tunc ad peticionem dictorum dominorum de capitulo ad notificandum 
et insinuandum dictis judici et juratis et aliis civibus predictam ipsis 
sic illatam injuriam fuissent congregati, coram eisdem judice et ju- 



58 Doc, 48, — An, 1427. 



ratis et aliis ciyibus processisseni/quripsi nobiles fide sollempnem 
fecissent protestacionem. £t cum tandem sequenti die .vldelicet feria 
quinta proxima ante festum predictum Purificationis virginis gloriose 
prefati judices nobilium per dictum capitulum destinati ad dictum 
portum insule Jarun personaliter accessissent, tunc ibidem juxta pre- 
dictum portum effusionem sanguinis de vulneribus dictorum familia- 
rium prefati domini cantoris similiter vidissent fide occulata, ubi, 
eciam memoratus Martinus sartor, personaliter adherendo, ipsis audien- 
tibus dixisset: quod licet hucusque in iamfata silva homines et fa- 
miliares dicti capituli nostras secures receperint, de cetero tamen, 
talem timorem vellent eis incutere, quod talia facere contra ipsos 
vererentur; propria eorum potencia mediante in preiudicium dicti 
capituli valde magnum. Datum septimo die, diei inquisicionis ante- 
dicte. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 

Originale in charta. A tergo ▼estigium impressi sigilli. In archivo ven. Cap. 
eccl. zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 21. 



48. 

Anno 1427, 9. Aogusti. Zagrabiae. 

Capitulum zagrab, 28 J, florenis auri, quos a parochia Novovillana neccs- 
sitate^ cogente mutuatum est, tria praediola: SaviS^e, Otok et Previaka, 

dat pignori, 

Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sencium noticiam habituris salutem in omnium salvatore. Ad univer- 
sorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod nos inauditis, 
gravissimis, continuisque taxarum regalium vexacionibus et extorsio- 
nibus nos ad presens extreme urgentibus, scilicet quod ubi nos sine 
aliquali dilacione ipsas taxas regias non persolveremus, edicto regali 
Priori Aurane litteratorie superinde facto, possessiones nostre et be- 
neficia nostra occuparentur. Nos autem soUicite satagentes huiusmodi 
periculis obviare, comitatum nostrum Toplicensem ad certos futuros 
annos arendando, aliosque nostiros comitatus et universos' colonos ta- 
xando et insuper cum dignitatibus de propriis bursis nostris contri- 
buendo, calices quoqire ecclesie nostre, non- sine tristicia, pignori obli- 
gando et nec sic premissas taxas persolvere valentibus, de trecentis 
ducatis puri auri ecclesie sancti Joannis Baptiste de Nova villa nostra 
apud nos in sacristia nostra depositis, ducentos octuaginta et tres flo- 
renos auri puri recepimus et ad supplecionem premissarum taxarum. 



Doc, 4.8. . — An, 14^, 59 



non absque dolore coacti, dedimus; quibusquidem ducentis octuaginta 
et tribus ducatis boni auri eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste obli- 
gamur, reliquos autem decem et septem florenos auri pro septem ju- 
geribus terre .arabilis, in Zelor juxta piscinam, et aliis tribus jugeribus 
et duobus fenilibus in campo vici Latinorum solvi fecimus. Caven- 
tesque et timentes ne dicta ecclesia sancti Joannis Baptiste temporis 
in processu sepedictis ducentis octuaginta tribus ducatis auri privaretur 
et consciencie nostre lederentur, anime autem punirentur, et quamvis 
non in toto, tamen saltem in aliqualem recompensam, in pleno capi- 
tulo nobis capitulariter congregatis, nullo discrepante, matura inter 
nos supcrinde deliberacione prehabita consciencia ducti, quedam pre- 
diola nostra omnino deserta Zavaiche et Ottok cum Prevlaka vocatis 
ab alia parte Szavi et penes eundem Szavum juxta et infra portum 
nostrum Jelenovecz inter predium nostrum Kosznicza vocatum ac 
inter possessionem nobilium de Mickcheuecz, nec non inter possessi- 
onem Eremitarum Remetinecz vocatam sita et habita; que quidem 
predia condam Dominici prepositi ecclesie nostre et nepotum suorum 
prefuerunt, sed propter non solucionem censuum per certos annos de 
ipsis prediis nobis provenire debencium ac desolacionem eorumdem 
prediorum per ipsos nepotes ipsius Dominici prepositi asportacionem, 
aliasque plurimas ingratitudines eortimdem ad manus nostras devoluta 
extiterunt, et pro nobis a diu occupata et ab eis alienata de jure ac 
de facto existunt. Que tandem prediola nuper honorabili viro magistro 
Ladislao de Dauoth nepoti ipsius Dominici prepositi, socio et conca- 
nonico nostro nove donacionis nostre titulo, ut videlicet turrim nostram 
suis expensis custodisset, quantum ad vitam eiusdem contuleramus ; 
que prediola demum idem magister Ladislaus sponte ad manus 
nostras resignavit. Item prediolum nostrum a predicta Kosznicza 
nostra, in quo de presenti tres resident jobagiones, quod novissime 
Blasius de Ivanich socius et concanonicus noster ex nostra commissione 
occupaverat et ex nostro consensu tenuit usque modo, prefate (ecclesie) 
sancti Joannis Baptiste et per eam suis rectoribus sub ipsorum pre- 
diolonlm veris et antiquis metis, quibus per prefatum Dominicum 
prepositum, suosque nepotes ac prefatos magistros Ladislaum et Bla- 
sium fuerunt tenta et possessa, cum omnibus ipsorum pertinenciis et 
utilitatibus universis ac collectis seu taxis consvetis per nos secundum 
ecclesie nostre statuta pro nobis imponi pro tempore solitis seu per 
quempiam alium potentem potencialiter agentem, quod deus avertat, 
imponendum, proventibusque aliis quibusvis, quovis nominis vocabulo 
vocitatis, demptis dumtaxat decimis, quas post explecionem sex anno- 
rum libertatis a die adventus cujuslibet coloni ad ipsa predia causa 



6o Doc, 4.8. — An, 1427. 



commorandi advenientis pro nobis reservamus. Et volumus, quod in 
signum dominii nostri judex nostre commnnitatis secundum statuta, 
causas criminales, duntaxat criminaliter motas, cum officiali seu villico 
plebani ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste habent determinandas. 
Stybram quoque de ipsis prediis, alias nobis provenientem, eidem 
ecclesie relinquimus et dimittimus, dedimus, donavimus et contulimus, 
immo damus, donamus et concedimus pleno jure tenendi, possidendi 
pariter et habendi, promittentes predictam ecclesiam sancti Joannis 
Baptiste et suos rectores in pacifico et quieto dominio ipsorum pre- 
diolorum conservare, protegere et defensare contra quoslibet illegi- 
timos impetitores et signanter contra prefatos nepotes prefati Domi- 
nici prepositi et . magistros Ladislaum et Blasium, nec non Stephanum 
de Mikcheuecz nostris propriis laboribus et expensis, omniaque jura, 
litteras, privilegia super ipsis prediolis, pro ipsis Dominico preposito 
et suis nepotibus emanatas et emanata, quorum unum in superficie 
seu margine superiori in signum et testimonium annihilacionis et 
nullitatis eiusdem cultello scidi et lacerari fecimus et commisimus, 
concassamus et annihilamus in judicioque et extra exhibitoribus suis 
nocituras et nocitura fore declaramus testimonio presencium mediante. 
Hoc non pretermisso, sed expresso, quod si temporum in processu 
ipsam ecclesiam sancti Joannis Baptiste in pacifico dominio predic- 
torum prediolorum conservare dissimularemus aut negligeremus seu 
non curaremus, vel rector eiusdem ecclesie sancti Joannis Baptiste 
pro tempore constitutus et constituendus pro predictis ducentis octua- 
ginta et tribus ducatis puri auri, quorum valorem revera predicta 
prediola non attingunt, eadem prediola modo premisso tenere recu- 
saret, sed ipsos ducentos octuaginta et tres florenos auri rehaberc et 
imponi^ ubi et prout prius, vel pro meliori possessione emenda sol- 
vere et dare voluerit, aut presens nostra disposicio nobis vel succes- 
soribus nostris non placuerit, sed ipsa prediola rehabere voluerimus 
seu voluerint, tunc omnibus edificiis cujusvis nominis vocabulo vo- 
cilatis, que rector ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste super pre- 
dictis prediolis suis sumplibus et expensis fieri fecerit, estimatis et 
solutis, dictis quoque ducentis octuaginta et tribus ducatis puri auri, 
plane ipsi ecclesie beati Joannis Baptiste persolutis, prefata prediola 
rehabere possimus et possint, valeamus atque valeant. Ad que omnia 
et singula nos sponte obligavimus immo obligamus harum nostrarum 
testimonio litterarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque indubiam, 
presentibus sigillum nostrura duximus appendendum, predictaque pre- 
diola eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste et suis plebanis per ho- 
norabiles viros, dominos Ladislaum archidiaconum cathedralem et 



Doc. jf.p, — AfL 1427^ 61 



magistros Ladislaum de Dauotb, Mathiam de Chasma, socios et con- 
canonicos nostros statui fecimus. Datum in vigilia beati Laurencii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 

£ visita canonica arcliidiaconatus cathedralis de anno 1741. In arch. ven. 
cancellariae dioecesanae pag. 1008— 1009. 

49. 

Anno 1427, 24. Augusti Zagrabiae. 

fohannes episcopus zngrabiensis, de Eberhardo decessore pio exemplum 
capiens, collegio praebendariorum mensae episcopalis decimam vini frumen- 

tique dono dat 

Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, sacri romani imperii et regie maiestatis Hungarie sumpmus 
cancellarius. Memorie commendamus per presentes, tenore presencium 
significantes, quibus expedit universis, quod discreti et honesti viri 
domini universi prebendarii ecclesie nostre zagrabiensis predicte, no- 
stram accedentes in presenciam, nobis humili cum instancia detegere 
curarunt eo modo: quomodo universi predecessores episcopi et pre- 
sertim tempore domini Eberhardi, fratris nostri charissimi, felicis re- 
cordacionis, decimas de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum videlicet prebendas de jure et ab antiquo pertinentibus et 
spectantibus proveniendas prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas ob hoc videlicet, quod memorati domini preben- 
darii ad laudem et honorem divini numinis, virginis gloriosissime et 
tocius celestis curie singulis annorum curriculis missam solemni cum 
devocione singulis feriis quartis in qualibet ebdomada ad honorem 
sancti Nicolai episcopi et confessoris decantarent, super hiisque litteras 
graciosas ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris nostri cha- 
rissimi, nobis in specie produxerunt et prescntaverunt, supplicantes 
nobis prece subiectiva, ut nos premissa dignaremur per ipsos prede- 
cessores nostros episcopos ipsis prebendariis concessa et donata rata 
habere atque grata. Nos igitur cernentes et in archano mentis nostre 
sedula meditacione pensantes ipsorum dominorum prebendariorum 
postulacionem et peticionem iustam atque racioni congruam fore ag- 
noscentes et eandem nolentes infringere ipsorum predecessorum no- 
strorum sanccionem ad laudem creatoris omnium factam, talem gracie 
prerogativam eisdem duximus faciendam, immo facimus presencium 
per vigorem, quod de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum prebendas spectantibus et pertinentibus a primevo tempore 
usque felicem obitum ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris 



63 Doc. 50, Si, — An. 14.27, 

nostri charissimi, ipsis per quoscumque testamentaliter vel quovis modo 
legatis et donatis nullas decimas nobis et nostris successoribus ex 
parte eorum provenire debendas, solvere debeant et nec perpetuis 
futuris temporibus sint obligati easdem, quia pro eisdem dominis 
prebendariis duximus remittendas et relaxandas, immo remittimus et 
relaxamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales pendentis sigilli nostri secreti munitas 
eisdem dominis prebendariis duximus concedendas. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Bartholomei apostoli. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo septimo. 

£ transnmpto capitnli zagrabiensis de anno 15 20. In archiTO ven. capituli 
zagrab. Act. cap. ant. fasc. 76. nr. 34. 



50. 

Anno 1427 . 

Hoc anno civitatenses terram praebendalialem Otok, altaris 
beate Virginis in cathedrali per Buzam, olim cantorem, canonicum 
zagrabiensem, collatam, et cum confirmacione regia ab immemoriali 
pacifice possessam, occuparunt. (Ex evocatorio chasmensi). 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat. aliornmque Documentorum MSC. in 
bibliotkeca archidioec. zagrab. 



51. 

Anno 1427. 

« 

Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur, 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXVII, tempore iudicatus 
viri providi et honesti Briccii, filii Benedicti, alias judicis civitatis 
montis Grechensis de iuxta Zagrabiam, quidam presbiter, capellanus 
domini Fabiani canonici ecclesie zagrabiensis, Kost dictus, ex commis- 
sione ipsius domini sui et ex scitu et voluntate tocius capituli pre- 
dicli, quemdam civem civitatis predicte, nomine Martinum, sutorem, 
filium Mathie, absque omni culpa sua crudeliter et enormiter cum 
cambuca percussit, ipsum semivivum relinquendo, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et dictum capitulum pendente. 

Docnmentum transactionale. In archiv. ven. Capit zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 



Doc. 52. — An. 1428. 63 



52. 

Anno 1428, 25. febmarii. Zagrabiae. 

CommuTiitas civitatis zagrab, vineam suam desertam et tnforestam Fran- 
cisco, Mikec filio, molitori, censu anniversario permittit. 

N08 communitas ciyitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
dantes teiiore presencium signiflcamus quibus expedit universis, quod 
quia quedam vinea deserta et inforesta in territorio nostro condicio- 
nali, inter vineam similiter desertam et condicionalem providi viri 
Petri Hungari, pridem iurati, condvis nostri, filii Pauli, a septemtri- 
onali parte sitam et virgultum seu terram nostram communem de- 
sertam a meridionali parte habitam, desuper a via communi ab occi- 
dente existente, et infra usque fluvium pro molendinis aptum, Pre- 
toka vulgo appellatum, a parte orientis decurrentem, habita, simul cum 
virgulto eidem vinee ihforeste subiacenti se extendens, propter info- 
restacionem, inputacionem et desertacionem sui, in qua per negligen- 
ciam possessorum eiusdem a pluribus retroactis temporibus devenisse 
perhibebatur ex acerto super nos et nostram disposicionem devoluta 
existit totaliter atque redundata; ideo nos eandem vineam desertam 
seu inforestam simul cum predicto virgulto eidem subiacenti, metisque 
et censu seu condicione annuali infra declarandis, cunctisque aliis 
eiusdem vinee deserte ac ipsius virgulti utilitatibus, iuribus et perti- 
nenciis universis, provido viro Frane aliter Francisco molendinatori, 
filio Mikech molendinatoris, habitatori ipsius civitatis ac per eum suis 
heredibus et posteritatibus universis sub' censu et condicione annuis 
infra, ut predicitur, declarandis, conferimus, damus et assignamus, 
ymmo contulimus dedimus, et assignavimus iure perpetuo et irrevocabi- 
liter possidendam, tenendam pariter et habendam ac iuxta condicionem 
et consvetudinem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quomo- 
documque voluerit disponendam. Cuius quidem vinee inforeste mete 
hoc ordine distinguntur, quod prima meta eiusdem vinee incipit ab 
infra de predicta Pretoka ab oriente sita et procedit penes dictam 
terram seu virgultum nostrum commune a dicta meridionali parte 
situm, per fossatum supra usque ad dictam viam communem ab occi- 
dente predicto habitam, et per eandem viam vadit ad prefatum sep- 
temtrionem ad quandam quercum cruce incisam penes eandem viam 
a parte inferiori existentem, deinde per viam communem novam, la- 
tam, transit ad quandam corulum parvam cruce sighatam, lezka vulgo 
dictam, meta terrea circumdatam, et ab eadem vadit ad quandam 
pirum silvestrem, cruce incisam, deinde infra per vallem seu decur- 
sum aque pluvialis circumeundo descendit ad priorem Pretokam flu- 



64 Doc. 53. — An, 1428, 



vialcm, sicque terminantur mete prenotate. Hoc expresso, quod pre- 
fatus Francisco seu Frane molendinator et per eum sui cuncti heredes 
ipsius yinee et virgulti possessores annis singulis tempore vindemie 
sexaginta denarios novos, usualis monete regalis, pro tempore curen- 
tes nobis et nostre communitati seu comitibus nostris pro tempore 
constitutis perpetuo dare et solvere tenebuntur. Antiquas quoque lit- 
teras universas in contrarium presencium per quempiam exhibendas 
cassas, mortuas commisimus et viribus carituras. In cuius rei memo- 
riam, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum commune 
duximus appendendum. Datum in festo conversionis beati Pauli 
apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo octavo. 

Originale in membrana, sigUlum, avalsum. In archiv. lib. reg. civit. zagrab. 

53. 

Anno 1428» 4. Junii. Zagrabiae. 

Johannes episcopus zagrabiensis, in causa de quarta testamentariae dispo- 

sitionis solvenda a praebendariis ecclesiae cathedralis rectoribus parochialis 

ecclesiae s Marci acta^ bene existiinat de praebendariorum collegio. 

Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, • sacri Romani imperii et regni Hungarie summus secretarius 
cancellarius. Memorie commendamus et tenore presencium significamus 
quibus expedit universis, quod cum alias de anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo quinto coram felicis recordacionis condam 
magistro Osualdo lectore et canonico ecclesie nostre prefate zagra- 
biensis ac vicario nostro in spiritualibus et causarum auditore gene- 
rali inter discretos viros Anthonium, Paulum et Johannem capellanos 
seu rectores ecclesie sancti Marci in opido montis Grecensis fundate, 
ut actores, ex una, et similiter discretos viros Petrum, decanum pre- 
bendariorum, ceterosque prebendarios ecclesie nostre predicte, ut reos 
seu in causam attractos, parte ex altera, in facto testamentarie lega- 
cionis, ac rebus et bonis per incolas, aut hospites seu cives opidi 
prefati montis Grechensis aut plebezanos dicte ecclesie sancti Marci 
predictis prebendariis in ultima voluntate disposicionis aut mortis 
articulo legatis, de quibus rebus et bonis ipsis prebendariis sic pro 
tempore legatis , annotati rectores ecclesie sancti Marci quartam 
partem seu canonicam porcionem ad se pertinere debere asserebant, 
litis et controversionis materia orta fuisset et suscitata, et in eadem 
causa ad dictorum Anthonii, Pauli et Johannis instanciam, coram eodem 
condam magistro Osualdo ad nonnuUos actus judiciarios, iuxta morem 
et consvetudinem sedis nostre, juris ordine observato, processum exsti- 



Doc. 53, — An. 1438, 65 



tisset; tandem vero prelibato condam magistro Osualdo viam uni- 
verse carnis ingresso, dictaque causa sic per plurimos annos suspensa 
et quasi sopita et non ventilata) demum quia nonnulli cives et hos- 
pites dicti montis Grechensis, hiis proximis temporibus defuncti, in 
eorum testamentaria disposicione et testamentis inde conscriptis ex 
induccione, svasione et informacione dictorum Anthonii, Pauli et Jo- 
hannis presbiterorum. prout nos ex certarum personarum assercione 
cognovimus et ex multis coniecturis percepimus, in detrimentum et 
fraudem juris approbate consvetudinis dictorum prebendariorum huius- 
modi clausula inserebatur, per alios huiusmodi testamenta facientes 
iam certis vicibus inserta fuisset: quod ante omnia ipsi prebendarii 
de bonis et rebus ipsis legatis quartam partem seu canonicam por- 
cionem eisdem rectoribus dare deberent; ideo memoratus discretus 
vir Petrus, prius decanus dictorum prebendariorum, suo et sepedic- 
torum prebendariorum nominibus, prelibatos Anthonium, Paulum et 
Johannem, capellanos seu rectores in presenciam venerabilis viri, do- 
mini Johannis cantoris et canonici ecclesie nostre predicte et vicarii 
nostri in spiritualibus et causarum auditarum generalis citavit seu 
traxit in causam, quo locis contestacione facta, libellisque hinc inde per 
partes productis, nobis vero feria sexta post festum gloriosissimi cor- 
poris domini nostri Jhesu Christi pro tribunali sedentibus, querulanti- 
busque iusticiam impertiri volentibus, pii patris more laudabill mo- 
leste ferentes incommodo subditorum, ad exacte consideracionis examen 
ac inter pectorum claustra solicite revolventes, quam sit plena peri- 
culis, quam onusta dispendiis, quamquam in divine maiestatis conspec- 

tum redd propterea intendentes 

prorsus querere ac omnimode subvenire, nullis umquam futuris tem- 

poribus; favente domino habila super premissis matura et 

digesta cum jurisperitis consilio et deliberacione, Christi nomine in- 
vocato, pro tribunali sedendo, solum deum pre oculis habentes, per 
hanc nostram sentenciam diffinitivam, quam ferimus in his scriptis, 
de consensu et matura voluntate honorabilium virorum dominorum 
canonicorum de capitulo predicte ecclesie nostre zagrabiensis fratrum 
nostrorum carissimorum dicimus, pronunciamus, sentenciamus et de- 
claramus de jure sepefatos ecclesie nostre prebendarios presentes aut 
futuros de legatis eis in morte aut mortis articulo a quocumque cive. 
hospite aut incola opidi prefati montis Grechensis seu quovis alio 
cuiuscumque status ac preeminencie, dignitatis aut gradus cuiuscumque 
loci existat quartam partem solvere non debere nec teneri sepedictis 
Anthonio, Paulo et Johanni capellanis seu rectoribus ecclesie prefate 
aut eorum successori vel successoribus seu quibuscumque ecclesiarum 

5 



66 Doc. 54. — An. 142Q, 



parochialium rectoribus aut curatis, addicientes si cuiuscumque tem- 
poris in processu sepefati Anthonius, Paulus et Johannes aut eorum 
successor vel successores vel alii quicumque ecclesiarum parochialium 
rectores predicte litis materiam super percipienda quarta testamenta- 
litcr legatorum antedictis prebendariis innovaverit vel innovaverint, 
suscitaverit aut suscitaverint , ante litis ingressum quinquaginta 
marcas denariorum usualium. quarum medietas judici coram quo 
litem movcrint, alia vero sepememoratis prebendariis assignetur, se- 
pedicti capellani seu rectores ecclesie sancti Marci vel eorum suc- 
cessor aut successores et alii quicumque deponere teneantur, quas 
videlicet quinquaginta marcas si deponere recusaverit aut recusaverint, 
ad id censura ecclesiastica compellatur aut compellantur, nullusque 
civium, hospitum aut incolarum prefati montis Grecensis scienter 
clausulam de solvenda quarta a prebendariis sepememoratis rectoribus 
sub pena privacionis ecclesiastice sepulture inserat aut faciat inter- 
seri vel inscribi; si vero quisquam eorumdem aut quorumcumque 
aliorum ignoranter tamquam juris ignarus inserierit vel inscribi fe- 
cerit, dicta clausula tamquam contra jurium disposicionem inserta, 
nuUum penitus operetur effectum. In quorum omnium et singulorum 
iidem et testimonium premissorum presentes litteras nostras, huius- 
modi nostram sentenciam diffinitivam et declaracionem in se conti- 
nentem, fieri et sigillo nostro secreto fecimus appensione communirL 
Datum Zagrabie feria sexta proxima post predictum festum glorio- 
sissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo 
vigesimo octavo. 

E transumpto notarii publici facto anno 1429. 1. januarii In charta. In 
archiv. hon. coU. Praebend. 

54. 

Anno 1429, I. januarii. Zagrabiae. 

Johannis episcopi judicium, quo pracbcndarii ccclesiae cathedralis a lega- 
torum quarta parochiali rectoribus ecclesiae s, Marci solvenda liberaniur^ 

a notario publico litteris consignatur. 

In Christi nomine. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono, indiccione septima, die prima mensis 
januarii. Pontificatus sanctissimi in Christo patris et domini nostri, 
domini Martini pape quinti, anno duodecimo eiusdem, Zagrabie in ec- 
clesia kathedrali sancti regis Stephani personaliter constituti honorabiles 
viri, domini: Petrus sacerdos, decanus condam prebendariorum chori 
ecclesie eiusdem ac ceteri prebendarii in mei notarii publici subscripti 



Doc, S5' — ^4^9* 67 



testiumque infrascriptorum presencia personaliter, exhibuerunt et pre- 
sentaverunt mihi notario predicto quasdam litteras reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia 
episcopi zagrabiensis, summi sacri Romani imperii secretarii et regni 
Hungarie cancellarii, processus sentencionales sub tenore infrascripto, 
petentes, ut easdem de verbo ad verbum transummi et transcribi, ac 
in publica forma redigi, signoque et nomine nostris eisdem ad cautelam 
et ad maioris rei evidenciam traderem et assignarem, ita videlicet, 
ut ipso transumpto seu publico exemplari, uti originali suo, in judicio 
et extra possit fides plenaria adhiberi, quoad ipsius domini Petri 
ceterorumque prebendaiiorum exhibencium sic de verbo ad verbum, 
nichil addito nec diminuto, quod suum immutet sensum^ vicietque 
aut variet intellectum seu alias immutare, variare aut viciare posset 
modo aliquali realiter cum effectu. Quarum quidem litterarum senten- 
cialium seu adiudicatoriarum tenor de verbo ad verbum sequitur et 
est talis: (Vide doc. 53. anno 1428. 4. Junii). In quorum singulorum 
omnium fidem et testimonium premissorum presentes litteras ipsius 
domini Johannis episcopi huiusmodi sentencias in se continentes, eisdem 
confeci, publicavi, subscripsi et in hanc formam publicam redegi 
signoque meo consveto consignavi, eodem domino Petro ceterisque 
prebendariis duxi concedendum ad cautelam. Datum et actum anno, 
indiccione, die, mense, hora, pontificatus et loco quibus supra. Presen- 
tibus itaque honorabilibus et discretis viris, dominis: magistro Stephano 
canonico ecclesie collegiate sancti Spiritus chasmensis et magistro 
hospitalis beate Elisabeth et Stephano, filio Pauli de Kemlwk, Thoma, 
filio Blasii de Dumbro, Gregorio, filio Johannis de Megywrechye ac 
altero Gregorio, filio Pauli de Zenche clericis zagrabiensis dioecesis, 
testibus fidedignis, ad premissa vocatis ^pecialiter et rogatis. 

Originale in charta, param attritum. In archiv. honor. colL Praebendar. 

55. 

Anno 1429. 
Communitas civitatis praecipit, quomodo claves munitionum serventur, 

In nomine domini. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono. Tempore judicatus viri providi et 
circumsprecti Michaelis pridem et nunc judicis civitatis montis Gre- 
censis, presens katerna est facta ex pari et unanimi voluntate commu- 
nitatis dicte civitatis juxta equalem et pariformem libertatem civium 
ipsius civitatis, ut ita unus sicuti alter debeat pariformiter pro utili- 
tate tocius civitatis predicte claves portarum eiusdem civitatis conser- 



68 Doc. 56, — An. 1429, 

vare. Et per infraschpta singulariter denotabuntur, qui cives ad quas 
portas civitatis claTes predictas ordinarie tenere et conservare tene- 
buntur, ita videlicet, ut quilibet civis juxta moracionalem et residen- 
cialem domum suam in qua habitare dinoscitur, sive plures domos, 
sive unam tantum domum habeat, semper nisi de una domo, in qua^ 
ut predicitur, moram habet personalem, clavem tenere debet porte 
illius civitatis predicte, ad quam portam cum predicta clave est ser- 
vire deputatus et hoc per unum integrura mensem. 

Item, primo ad portam lapideam debent servare clavem cives 
incipiendo in domo Andree judicis, dicti de Zwinaria, et usque in 
domum liberorum Thome vicarii, et ad ipsos pertinentes sunt insule: 
octava, nona et prima. 

Item ad portellam civitatis campestrem seu ad campum ten- 
dentem debent servare clavem eiusdem porte cives incipiendo in domo 
liberorum Stephani lapicide in circulo usque ad macella communi- 
tatis, et ad ipsos pertinentes sunt insule: septima, sexta et quinta. 

Item ad portaro civitatis, camificum dictam, debent servare 
clavem eiusdem porte cives incipiendo a predictis macellis commu- 
nitatis in circulo usque ad domum Pauli decani seu liberorum Paulas, 
et ad ipsos pertinens est: quarta insula, seu cives in eadem morantes. 

Item ad novam portam civitatis, debent servare clavem porte 
eiusdem cives incipiendo in predicta domo ipsorum liberorum Paulas 
in circulo et usque ad domum liberorum Vrbani Hansethyn, et ad 
ipsos pertinens est: insula tercia, seu cives in eadem habitantes. 

Item ad portellam parvam civitatis predicte, ab oriente sitam, 
surove dwercze vulgo apellatam, debent servare clavem eiusdem por- 
telle cives incipiendo in predicta domo dictorum liberorum ipsius 
Vrbani Hansetin usque ad domum predicti Andree de Zwynaria, et ad 
ipsos pertinens est: insula secunda. £t sic terminantur, perpetuis tem- 
poribus durando, ut quilibet ordinarie curam et onus civitatis sup- 
portet modo prenotato. 

Originale in membrana. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 

56. 

Anno 1429. 

Copia fundualium civitatis montis Grecensis super vacuo aedi- 
ficiisque destituto funj^o Stoykonis, fiiii Lucasii Agatich, civis dicte 
civitatis, Briccio, olim judici ac per eum suis heredibus pro tribus 
flor. auri perennaliter vendito. 

Act. monast. Remetensis fasc. II. nr. 14. In archiv. regn Croat. Slav. Dalm. 



Doc. S7- 58. — An. 14.30—14.^1. 69 



57. 

Anno 1430, 2. aprilis. Tyrnayiae. 

Statuerat Sigismundus rex in comitiis Posoniensibus, ut moneta 
regalis in omnibus tam regiis quam ecclesiarum etc. exactionibus 
ita currat, ut centum majores denarii, noviter cusi, valeant unum 
florenum auri, de alia vero minori moneta, quartinus vocata, eo tem- 
pore currente, quadringenti denarii similiter valeant Interim, quo- 
usque major et minor dicta moneta multiplicaretur, pro uno denario 
majori vel quatuor minoribus, decem denarios monetae, duccat ap- 
pellatae, solvi debere. In comitatu itaque zagrabiensi et crisiensi, 
decimas non aliter quam ea moneta duccat, alias abolita et ad tempus 
tantum admissa, solvebant Capitulum Sigismundo detulit, qui mandat 
omnibus in iis comitatibus bona habentibus, ut statuto se accomodent, 
alioquin iisdem litteris mandat Hermano Sclavoniae bano, ut eos 
compellat ad- justitiam faciendam. 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat. aliorumqxie Document. MSC. in ' 
bibliotbeca arcbidioecesis zagrab. 

58. 

Anno 1 431, 19. septembris. Zagrabiae. 

Georgius, filius ducis de Marchali, quod attinet ad curruum rotas, quas 
exercitus ejus in Italiam proficiscens Zagrabiae a Nicolai de Gara joba- 
gionibus, persoluio prius pretio, vi acceperat, communitatem montis Gre- 

censis innocentem esse declarat, 

[Nos Georgius, lilius Dionisii bani] nec non wayuode de Mar- 
chali. Memorie commendamus per presentes. Quod ducente nobis im- 
peratoris clemencia cum gentibus nostris (more exer)cituancium versus 
Italie partes ex precepto serenissimi principis domini nostri, domini 
Sigismundi regis pervenimus ad Zagrabiam, casualiter confractis rotis 
curruum nostrorum, easdem rotas alias reperire non potuimus nisi 
in civitate regia montis Grcchensis de iuxta Zagrabiam predictam 
hominum et jobagionum magnifici viri domini Nicolai de Gara regni 
Hungarie palatini, quas rotas cum nobis idem jobagiones domini pala- 
tini dare recusassent et eisdem carere non potuissemus, recepimus 
easdem propria auctoritate nostra, deposito condigno precio earumdem. 
Ideo fatemur, quod civitatenses in et ablacione dictorum curruum om- 
nino sunt innocentes. Harum nostrarum testimonio literarum et sigilli 
nostri appensione communitarum. Datum in dicta Zagrabia feria quarta 
proxima post festum Exaltacionis sancte crucis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo XXX primo. 

Originale in cbarta, valde exesnm. In rnargine inferiori impressum est sigilluni. 
In arcbiy. lib. reg. civit. zagrabiensis. 



70 Doc. sg. — An. 14J2. 



59. 

Anno 1432, 3. Junii. Zagrabiae. 

Legati communitath civitaiis et rectores parochialis ecclesiae s. Marci cum 

Thoma, canonico ^asmensi, de nonnularum Friderici institoris rerum et 

bonorum receptione coram capitulo zagrab. pactumem faciunt. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod providis viris Petro judice ac Georgio et Briccio alias 
judicibus (senioribus), necnon Marino, Blasio et Fabiano juratis et ci- 
vibus civitatis montis Grechensis; item discretis viris dominis Anthonio 
et Johanne plebanis ecclesie beati Marci ewangeliste in dicta civitate 
fundate in ipsorum ac tocius communitatis civitatis antedicte personis 
ut actoribus ab una, ac honorabili viro domino Thoma, can^ore cano- 
nico collegiate ecclesie sancti Spiritus chasmensis, tamquam in causam 
attracto parte ab alia personaliter coram nobis constitutis, per easdem 
partes confessum extitit spontanea eorum voluntate pariter et relatum 
in hunc modum: quod quamquam alias ipsi cives et hospites dicte 
civitatis in quadam causa seu lite, que vertebatur inter ipsos cives 
ab una, parte vero ex altera Ladislaum, filium Johannis de Zynche, 
pretextu ablacionis et recepcionis nonnullarum rerum et bonorum 
condam Friderici institoris similiter civis dicte civitatis in valore centum 
florenorum et in prompto quinquaginta florenos auri, eidem Ladislao 
in obprobrium dictorum civium procurasse et dedisse, primo in pre- 
sencia reverendi in Christo patris domini Johannis dei et apostolice 
sedis gracia episcopi zagrabiensis, sacri romani imperii et regni Hun- 
garie summi cancellarii, domini et prelati nostri, consequenterque in 
presencia honorabilis viri domini Johannis cantoris dicte ecclesie 
nostre zagrabiensis, socii et concanonici nostri ac ipsius domini nostri 
episcopi vicarii in spiritualibus generalis, in causam attraxerint et ipsa 
causa inter eosdem cives et ipsum dominum Thomam cantorem diu- 
cius ventilata et mota fuerit; tamen ordinaria composicione nonnul- 
lorum proborum et honorabilium virorum pacem parcium amancium 
interveniente ipsi cives et idem dominus Thomas cantor super uni- 
versis litibus, questionibus, controversiis, iniuriis, dilfamacionibus, 
dampnis nocumentis ac interesse et expensis ceterisque quorumcumque 
vel qualiumcumque malorum generibus sibi invicem vel mutua vicis- 
situdine qualitercumque et quomodocumque hactenus factis, illatis et 
irrogatis et contra sese hucusque actis et perpetratis, non vi vel metus 
causa sed eorum spontanea et benivola voluntate et pura eorum con- 
sciencia sese dumtaxat mutuo et altematim quietos reddidissent et 
per omnia expeditos, ymmo reddiderunt et commiserunt nostri in 



Doc, 60. 61, 62, — An. 14.32, 7 i 

presencia, harum nostrarum vigore et testimonio literanim. Datum 
feria tercia proxima post festum Ascensionis domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo tricesimo secundo. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. lib. reg. 
civit. zagrab. 

60. 

Anno 1432. 
Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illataey referuntur. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXXII. tempore primi 
judicatus Petri, lilii Pauli, feria sexta proxima ante festum sancte 
Margarethe virginis et martiris Christi, honorabilis condam vir, do- 
minus Nicolaus de Cylia, canonicus ecclesie zagrabiensis supradicte, 
ex scitu et voluntate tocius capituli ecclesie zagrabiensis quemdam 
civem civitatis predicte in via publica in territorio dicti capituli repe- 
riendo, nomine Marcum, camificem, filium Georgii, absque omni culpa 
sua diris vcrberum et vulnerum plagis affecisset, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et capitulum pendente. 

Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 

61. 

Anno 1432, 12. septembris. Senis in Italia. 

Capitulum coram Sigismundo queritur contra civitatem, quod 
terras capituli, signanter in possessionibus Raboch et Geremlye, ultra 
metas per eos abolitas occupassent et alias injurias subditis et capi- 
tulo inferrent. Probibet ista civitati Sigismundus et scribit se mandare 
Johanni episcopo zagrabiensi et Hermano, bano Sclavoniae, comiti- 
busque et vicecomitibus comitatus zagrabiensis, ut cos coerceant. 

Georgii Marcelovid: Regesta ut supra. 

62. 

Anno 1432. 

In octavis sancti Michaelis, Georgius canonicus zagrabiensis in- 
quisicionem chasmensem coram Matheo de Paloch, judice curiae re- 
giae contra civitatem proposuit in merito occupati Otok 1427., quam 
non comparentem, mandat judex chasmensibus proclamare. Datum 36. 
die termini praenotati. 

Georgii Marcelovid; Regesta ut supra. 



72 Doc. 63. — An. 14.33. 

63. 

Anno 1433, 14. marcii. Quinqueecclesiis. 
A Johanne Aibeno, episc, zagrab,, pia legata testamento reiinquuntur, 

Hoc anno 1433. 14. martii, Joannes episcopus zagrabiensis, im- 
perii et regni Hungarie cancellarius aegrotus decumbens Quinqueccle- 
siis in stubella parva in palatio chori in castro quinquecclesiensi 
testamentum condidit, in quo disponit: quod velit sepeliri Zagrabiae 
in cathedrali ante suum altare in choro. Argenteriae totius medietatem 
legat ecclesiae zagrabiensi in ornatus reliquiarum et calices etc. juxta 
dispositionem capituli; medietatis vero unam partem Rudolpho de 
Alben et de Medve fratri suo camali, ut preces fieri curet pro ejus 
et Eberhardi condam episcopi, fratris eius, anima; aliam vero aequa- 
lem partem legat cathedrali s. Petri quinqueeclesiensi ad emendas 
cappas et omamenta ecclesiae. Libros, casulas ac vestes pontificales 
ecclesiae zagrabiensi. Breviarum vero ecclesiae dumbrensi, ut ejus 
rectores pro ipso orent Vestitum suum, tres item currus ipsius et 
quartum pendentem una cum equis curriferis legat praebendariis za- 
grabiensibus et chasmensibus. Pannos magnos imaginibus et picturis 
contextos, dudum jam per eum eccleSiae zagrabiensi destinatos, eidem 
legat, appendendos suis temporibus. Civitatem de monte Grecz juxta 
Zagrabiam sitam, quam a Sigismundo titulo pignoris possidebat, legat 
rcgi, eidem pecuniam superinde concessam, relaxando. Ratione castri 
Kuvar, civitatis Kapronczae cum pertinentiis, item Zent-Peter prope 
Drayum et tributum, quod ab eodem Sigismundo obtinuerat titulo 
pignoris pro hungaricalibus 10.000 et 300. jobagionibus, quos idem 
Sigismundus ratione castrorum Tadika et Peleske pro curatoribus 
eidem Joanni dare promiserat, sic disponit: considerando Sigismundi 
in se benignitatem 3000 flor. ei remittit de summa 10.000 in tributo 
et possessione Zent-Peter haerentium; reliquos eero 7000 flor. et 600, 
civitatem et 300. jobagiones fratri legat medietatem castri et civitatis 
per executores possidendam usque ad tempus redemptionis pro fabrica 
ecclesiae zagrabiensis. Flor. auri 315. receptos a vicario suo in tem- 
poralibus Thoma, pro missa s. Stephani regis in cathedrali perpetuo 
celebranda, comittit executoribus ut solvant, pro qua pecunia acce- 
dentibus ordinationibus eujusdem jam factis circa castrum Kemlek vult 
eam missam perpetuo celebrari singulis diebus. Legat insuper 1500 flor. 
ad fabricam ecclesiae zagrabiensis continuandam. Anulos legat filia- 
bus Anthonii comitis de Blagay ex Magdalena sorore ejus progenitis. 
Pulvinar suum majus in castro Gompnecz habitum Successori epi- 
scopo zagrabiensi. Unum pulvinar magnum in castro Medwe habitum 



I 



Doc. 6j. — An, 1433. 73 



Rudolpho fratri. Duas magnas coperturas, vulgo poplun, in eodem 
castro, ecclesiae pro ornamentis altarium. Omnia reliqua pulvinaria 
ubilibet habita, vendi, et exinde pauperes vestiri vult Henrico de 
Plomberg capitaneo castri Kemlek salarii quos tenetur flor. 1 1 4. solvi 
vult uti et aliiS secundum conventionem, aliis vero non salarisatis, 
qui ex gratia servierunt, legat flor. 600. secundum qualitatem ser- 
vitii inter eos per executores dividendos. Castrum suum Nagy-Kemlek 
cum territorio suo legat ecclesiae zagrabiensi juxta dispositionem per 
alias litteras coram capitulo quinqueecclesiensi factam. Ad fabricam 
ecclesiae s. Margarithae dombrensis legat duos equos meliores sub 
sella. Pro altaria ss. Cosmae et Damiani, quod altare in lectorio 
ante chorum construi fecit ita disponit, ut casu quo ea ex Nagy- 
Kemlek juxta dispositionem factam stare nequiret, pro ea erigenda 
executores dent flor. 500. — Ladislao sororio suo flor. 1000. Praeben- 
dariis quinqueccclcsiensibus confraternitatis singulis feriis quintis in 
novilunio celebrari solitae legat flor. 26; aliis extra confraternitatem 
praebendariorum flor. 34., ut orent pro ipso. Omnes domos suas et 
palatia Budae habita, legat successoribus episcopis zagrabiensibus ita, 
ut quolibet anno pro censu pendant capitulo flor. 20. incorporandos 
pro conservatione trium missarum in dispositione Kemlek fundatarum, 
prout melius ipsis videbitur. Committit fieri unam domum cum ne- 
cessariis in oppido Dombro, in loco ubi commodius videbitur, pro 
hospitio viatorum. Flor. 500. pro exequiis, missis etc. ad trigesimum 
diem fieri solitis. Pauperibus virginibus pro dote flor. 500. Pauperibus 
sacerdotibus flor. 500. in eleemosynam pro missis distribuendos pro 
anima ejus, fratrum et sororum ipsius ac parentum, pro singulis missis 
denarios 20. Ad missam Eberhardi episcopi zagrabiensis melius conti- 
nuandam flor. 80., per executores disponit, ut cum eisdem cura cum 
dispositione de Kemlek melius peragi possit. Claustro zagrabiensi s. 
Francisci flor. 50, s. Nicolai Praedicatorum Zagrabiae flor. 50., Pauli- 
norum prope Zagrabiam flor. 50., chasmensibus Dominicanis 50. flor. 
Hospitalibus s. Anthonii et s. Elisabeth Zagrabiae 25. flor. Paupe- 
ribus leprosis in hospitali s. Petri in suburbio zagrabiensi et in ho- 
spitali chasmensi flor. 25. Monasterio de Toplica pro fabrica eiusdem 
flor. 100. Monasterio in Bela pro fabrica ejusdem flor. 100. Claustro 
Paulinorum ad claustrum Garich flor. 50. Ad fabricara ecclesiae wes- 
primiensis flor. 100. Capitulo zagrabiensi flor. 150., ut orent pro ipso. 
Pro fabrica collegiatae s. Spiritus Chasmae flor. 100., si quid super- 
fuerit in eleemosynas deputat. Omnia testamenta (excepta dispositione 
de Kemlek) revocat hactenus per eum facta, quorum unum repositum 
est in ecelesia zagrabiensi .... de Ztreza, canonico zagrabiensi teneri 



74 ^^^- ^4-' — ^«- 1433 



se dicit flor. 100. Portionem suam tributi in Thersycz per quemdam 
comilem Nicolaum ei et eius fratri impignoratam remittit eidem. — 
Executores nom\pat Henricum episcopum quinqueecclesiensem, fratrem 
suum, Joannem cantorem vicarium suum, Eberhardum lectorem ca- 
nonicum zagrabiensem, Henricum de Plomberg capetaneum in Kemlek 
etc. Testes, fratres canonici, aliqui quinqueecclesienses. Thomas ple- 
banus de Dombro canonicus zagrabiensis, Joannes de Rakonok cano- 
nicus zagrabiensis. 

« 

E regestis Georgii Marcelovi^. In biblioth. eccl. cathedr. zagrab. 37. 3. Conf. 
Krcelid: Histor. cathedr. eccl. I. pag. 165 166. — Farllati Illir. Sacr. Tom. V. 
pag. 467. 

64. 

Anno 1433, 23. aprilis Casniae. 

Capitulum iasmaisey postquam vim civium zagrabiensium possessioni ca- 
pituli zagrab. Rudei illatam exquisivit, Sigismundo regi refert, 

Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia devotarum. Vestra noverit serenitas, quod nos obe- 
diencia qua decuit receptis litteris vestris annualibus pro honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis, ad inquisiciones, evocaciones, prohibi- 
ciones ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri consvetudinem talibus 
in processibus fieri consveverunt facienda, confectis et emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni curriculum graciose datis et 
concessis, nobis preceptorie directis, ei iuxta earumdem continenciam 
unacum Blasio, fllio Benedicti de Therztenyk, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus, inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Ge- 
orgium presbiterum chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad 
infrascriptas inquisicionem et evocacionem faciendas vestro pro testi- 
monio transmisimus fide dignum ; qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis uniformiter retulerunt, quod prefatus homo vester presente 
dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post dominicam Ramis- 
palmarum, proxime preteritam, ab omnibus, a quibus decuisset et 
licuisset palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem 
scivisset veritalem, quomodo Anthonius Italicus, judex, Benedictus 
dombrensis, Georgius sartor, Jaxa, fllius Boletych, Michael, Hlius 
Sebastiani, Martinus Parvus, Johannes Peronis, jurati, aliique cives et 
hospites civitatis montis Grechensis in anno cuius iam tercia instaret 



\ 



Doc. 64.. — An, 1433^ 75 



revolucio, circa festum Penthecostes, tunc preteritum, cum quamplu- 

ribus equitibus et peditibus manu armata ad quoddam fenile ipsius 

capituli prope in silvam Rodes, habitum, irruentes, fossatum ipsius 

fenilis cum maximis laboribus et expensis in antiquo eius cursu re- 

novatum, repleri et cum superlicie terre taliter adequari fecissent, 

ut nec fossatum ibi fuisse apparuisset, et tandem pecora et pecudes 

ipsius civitatis in ipsum fenile inpelli et sub armatorum custodia 

pluribus diebus et noctibus pasci disposuissent, per quod ipsum fenile 

destruxissent et anichilassent; de quo non contenti prefati jurati, nec 

non Nicolaus judex et Petrus Hungarus similiter judex, cum aliis 

ipsius civitatis civibus in anno proxime preterito in maiorem prefati 

capituli oppressionem, gregem ipsius civitatis per totam estalem in 

ipso fenili similiter sub custodia plurimorum armatorum pasci fe- 

cissent et custodiri, disponentes: ut si quis homo capituli in ipso fe- 

nili reperiretur, ibidem interficeretur ; quorum metu nuUus homo 

dicti capituli ad ipsum fenile pro eius revisione et custodia ire de- 

buisset, quo sic tot jam vicibus destructo et anichilato per huius- 

modi ipsorum metum et tiranidem dictum fenile ab ipso capitulo 

alienare et sibi ipsis potencialiter appropriare conarentur, potencia 

mediante, in ipsius capituli preiudicium ef dampnum valde magnum. 

Unde facta huiusmodi inquisicione eodem die inquisicionis idem homo 

vester presente eodera nostro testimonio, Stephanum, filium Michaelis 

modemum ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Be- 

nedictum dombrensem, prenotatos, Petrum Hungarum, Georgium sar- 

torem et Nicolaum, alias judices, nec non Fabianum litteratum, Fryche, 

Blasium, filium Wytezych et Georgium, filium Francisci ac alios ju- 

ratos cives, hospites et totam communitatem predicte civitatis montis 

Grechensis in eadem civitate montis Grechensis contra memoratum capi- 

tulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Georgii martiris, nunc 

venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam, racionem de pre- 

missis reddituros. Datum octavo die diei inquisicionis et evocacionis 

predictarum. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo tercio. 

(A tergo). Domino regi. Pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 

biensis contra providos viros Stephanum, filium Michaelis modernum 

ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Ithalicum et Briccium, 

filium Benedicti alias judices ac cives, hospites et totam communi- 

tatem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, ad octavas festi 

beati Georgii martiris in presencia domini nostri regis inquisicionis et 

evocacionis relacio. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
cccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10 nr. 23. 



76 Doc, 65. — An, 1433. 



65. 

Anno 1433, 24. Junii. Zagrabiae. 

Hermanus, Cileae comes et banus, quibusdam personis mandat, ut fines 
communitatis civii. Grecensis et capituli in vicis Budel, VrabHe et Grmlje 

sitis, de quibus jus ambigitur, explorent, 

. Hermannus Cilic, Sagorieque comes etc. regni Sclauonie banus. 
Reverendo in Christo patri, amico carissimo et lideli, domino Johanni 
episcopo Tynniensi nec non honorabili, egregiis et nobilibus, fide- 
libus dilectis, domino Nicolao de Orbaua, lectori ecclesie chasmensis, 
Petro Ade, vicario in temporalibus episcopatus zagrabiensis, Georgio 
de Bigzad, Johanni Weriunburger capitaneo nostro Sagoriensi et ma- 
gistro Michaeli de Rauen salutem cum dileccione. Quia factum dis- 
sensionis inter venerabiles nobis dilectos dominos canonicos ecclesie 
zagrabiensis ex una et providos viros nobis dilectos, judicem, juratos, 
ceterosque cives et hospites civitatis montis Grecensis iuxta Zagrabiam 
partibus ex altera, de et super quibusdam terris arrabilibus et pratis 
circa metas possessionum Rodes ac Rabocz et Gvrimlye vocatarum 
habitis et adiacentibus, alias dudum exorte et per vos, cuius iam 
tercia vel quarta anni instaret revolucio, una cum quondam domino 
Johanne episcopo zagrabiensi reambulatum et revisum et iam de novo 
partes inter predictas resuscitatum per vestram fidelitatem quemad- 
modum alias revisum extitit, iterum reambulari volumus et revideri. 
Fidelitati igitur vestre committimus firmiter et mandamus, quatenus 
mox visis presentibus ipso die dominico proximo festum sancti Jacobi 
precedente , ad facies dictarum terrarum et pratorum prooedentes, 
inibique presentibus partibus utrisque, quas harum serie ad id venire 
jubemus, metas et limites prelibatarum terrarum arabilium et pra- 
lorum alias per vos revisas rursus suo modo reambulare et revidere, 
reambulatasque et revisas cum serie prime reambulacionis, in quo 
statu hoc factum eotunc dimiseritis et que dictarum parcium contra 
huiusmodi vestram dimissionem venerit aut fecerit, nobis vestris pa- 
tentibus litteris clarius denotatum remittere debeatis, ut secundum 
hoc pretactum factum proximis in octavis, scilicet sancti Jacobi ibidem 
Zagrabie, utrimque audiendis, eo raelius decidere et concludere vale- 
amus. Et secus non facturi. Presentibus quoque perlectis, reddi ju- 
bemus presentanti. Datum ipso die sancii Johannis baptiste sub castro 
nostro Montis regalis. Anno domini millesimo quadringentesimo tri- 

cesimo terciO. Commissio propria domini bani. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillam. In arch 
ven. Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 22. 



Doc. 66. — An. 1433. 77 



66. 



Anno 1433, 20. Julii. Komae. 



Sigismundus, Hungariae eic. rex, Rudolpho Albeno, nobili de Medved, 
mandaty ut ex Johannis Albeni, episcopi zagrabiensis, testamento dimidium 
pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus assignet. 

Commissio propria domini imperatorls. 

Sigismundus dei gratia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie etc. rex. Nobili Rudolffo de Alben residenti in 
castro Medwe, fideli nostro dilecto, gratiam nostram et omne bonum. 
Nobilis, fidelis, dilecte ! Quemadmodum quondam yenerabilis Johannes 
episcopus zagrabiensis, cancellarius noster devotus, dilectus frater 
tuus, bone memorie, suum diem clausit extremum, suumque testa- 
mentum condidit et fecit, in quo testamento castrum Kewar ac civitas 
Kapruncza cum suis pertinenciis comprehenduntur, et super eisdem certa 
summa pecuniarum ad fabricam ecclesie zagrabiensis est per eundem 
cpiscopum deputata. Sic nos huiusmodi testamentum audivimus et 
intelleximus bene clare; volentensque, quod huiusmodi testamentum 
in illo puncto nullatenus debeat impediri, sed suum sortiri eflFectum, 
fidelitati tue ex certa nostra scientia districte precipimus et mandamus 
prcsentium per vigorem, quatenus iuxta tenorem ipsius testamenti 
medietates de predictis castro Kewar ac civitate Capruncza una cum 
utilitatibus et pertinenciis suis executoribus huiusmodi testamenti 
absque conlradictione et more dispendio visis presentibus assignes et 
condescendas habendum, tenendum, utifruendum et possidendum iuxta 
ipsius testamenti continenciam ipsis testamentariis et executoribus 
nullum impedimentum in eodem testamento et eius disposicione in- 
ferendo quovismodo. Aliter non facturus in premissis prout nostram 
gratiam volueris conservare. Datum Rome die XX. Julii. Regnorum 
nostrorum anno Hungarie etc. XLVIL, Romanorum XXIII. Bohemie 
XIIL, et imperii primo. 

Originale in charte. In margine infer. impressum est sigilium. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap ant. fasc. loi. nr 25. 



78 Doc. 6y. — An. 14.33. 



61. 

Anno 1433» 28. octobris. Basileae. 

Si^sntundus, Hungariae rex, Rudolphum Albenum, qui ex Johannis Albeni 
episcopi Ustamento dimidium pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae 
testamenti executoribus non assignavit, reprehendit, eique poenam minitatur. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro egregio 
Rudolfo de Medwe alias de Alben salutem et graciam. Ad nostre de- 
ductum est noticiam maiestatis, quod licet condam reverendus do- 
minus Johannes episcopus zagrabiensis, frater tuus, in suis extremis 
directam medietatem tam nostre civitatis Kaproncza quam eciam 
castri nostri Kewar et suarum pertinenciarum cunctorumque proven- 
tuum eorumdem ipsum condam dominum episcopum titulo pignoris 
a maiestate nostra concemencium ad fabricam ecclesie sancti regis 
Stephani zagrabiensis testamentaliter legaverit per executores sui te- 
stamenti usque tempus redempcionis earumdem civitatis et castri con- 
servandam et pro huiusmodi fabrica atque labore ipsius ecclesie lide- 
liter percipiendam et dispensandam disposuerit et commiserit. Tamen 
tu, nescitur qua ductus presumpcione, ipsam medietatem predictarum 
civitatis et castri suarumque pertinenciarum memoratis executoribus 
dare et remittere denegasses, ymmo quod deterius est, eciam pre- 
dictos proventus ex ipsa medietate civitatis et castri, suarumque 
pretinenciarum predictarum provenientes , ipsos executores perci- 
pere et levare non admisisses in tui honoris scandalum et salutis 
tue anime notabile detrimentum. £t quia nos predictum testa- 
mentum antefati condam domini episcopi , fratris tui , quod ad 
pia et salubria opera conditum est, in suo vigore volumus rema- 
nere, ideo fidelitati tue iirmissime precipimus et mandamus, qua- 
tenus habita presencium noticia super omnibus proventibus predictis 
ex iamdicta medietate civitatis et castri suarumque pertinencianim 
predictarum per te anno in presenti perceptis pretitulatis executo- 
ribus testamenti prenotati plenarie satisfacere debeas, ipsamque me- 
dietatem civitatis et castri ac suarum pertinenciarum prenotatarum 
sepefatis executoribus secundum formam predicti testamenti pcr 
ipsum condam dominum episcopum, fratrem tuum, conditi, remittere 
et resignare debeas omnibus modis et nec te peramplius de predicta 
medietate civitatis et castri ac suarum pertinenciarum, proventuumque 
et quarumcumque obvencionum earum intrortiittere presumas quovis 
modo, quinymmo ipsafn civitatem et castrum cum suis pertinenciis 



Doc, 68. — An. 1433^ 79 



atque proventibus universis antelatis executoribus tenere et conser- 
vare, levareque et percipere sinas et pennittas sine difficuliate et 
contradiccione aliquali, ulteriori nostro mandato super inde non ex- 
pectato. Qui si secus feceris, ex tunc commisimus et harum serie fir- 
miter committimus fideli nostro spectabili et magnifico Hermanno 
Cilie et Zagorie comiti, regnique nostri Sclanonie bano, socero nostro 
carissimo, ut ipse te ad premissorum nostrorum mandatorum sed et 
testamenti prennarrati omnimodam observacionem eciam per tua gra- 
vamina arcius compellat rt astringat auctoritate nostra sibi in hac 
parte specialiter attributa mediante. £t nichilominus memoratis exe- 
cutoribus anmiimus et harum serie concedimus (plenam) facultatem, 
ut ipsi contra te si secus feceris rigore juris et justicie eciam per 
ccnsnram ecclesiasticam agere possint et procedere valeant, si neces- 
sarium fuerit et opportunum. Secus ergo nullatenus facere presumas 
gracie nostre sub optentu. Presentes eciam post earum lecturam reddi 
iubemus presentanti. Datum Basilee in festo beatorum Simonis et Jude 
apostolorum. Anno domini MCCCCXXXIIl. Regnorura nostrorum anno 
H(ungarie etc. XL)VII, Romanorum XXI III. Bohemie XIIII. imperii 
vero primo. 

Originale in charta. In margiae inferiori impressum est sigillum maius. In 
archivo ven. Cap. zagrdb. Act. Cap. (non registrata). 

68. 

Anno 1433» II novembrls. Budae. 

Matheus de Paloch, judex curiae, capitulo Hasmensi mandat, ut commu- 
nitatem montis Grecensis propter vim capitulo zagrab, illatam, per legatum 

m 

in jus ducat, 

Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis comes M(a- 
theus de Paloch, judex curie domini Sigismundi, dei gracia Roma- 
norum regis), semper augusti, ac (Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Cro- 
acie etc.) regis, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod ma- 
gister Georgius Lad . . pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis cum 
procuratoriis litteris eiusdem iuxta continenciam litterarum (nostrarum 
provoca)toriarum in octavis festi beati Michaelis archangeli (nunc pro- 
xime preteriti), in figura nostri judicii (comparendo, contra Stephanum, 
filium) Michaelis modernum ac Michaelera, filium Sebastiani, Antho- 
nium Italicum, Briccium, filium Benedicti, Petrum Hungarum et Ge- 
orgium sartorem alias judices nec non Fabianum (litteratum, Fryche,) 
Blasium, filium Wylhezich, Georgium, filium Francisci et alios (ju- 
ratos cives et hospi)tes et totam communitatem civitatis montis Gre- 



8o Doc, 68* — An, 1433, 



censis de iuxta Zagrabiam, quasdam litteras vestras inquisitorias et 
evocatorias domino nostro regi ad suum regium litteratorium man- 
datum rescriptas, asserentes accionem et proposicionem dicti capituli 
litteris contineri in eisdem, nobis presentavit declarando: quod Bla- 
sius lilius Benedicti de Thcrzthenyk, regius, et discretus vir Georgius 
presbiter chori ecclesie vestre predicte prebendarius. vester, homines 
ad regium litteratorium mandatum transmissi, feria quarta proxima 
post dominicam Ramispalmarum, proxime preteritam, in comitatu 
zagrabiensi procedendo, ab omnibus quibus decuisset et licuisset 
palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo talem scivis- 
sent veritatem : quomodo Chwn, judex, Valentinus, Gobech dictus, An- 
thonius de Florencia, Johannes, filius Peronis, Demetrius, Martinus 
sartoris, decanus, Gcorgius de vico sutorum, Andreas, filius Pctri, 
Paulus Thatar, jurati ; Michael, filius Sebastiani, Johanes Zygethchyak 
dictus, Johannes Pehem, Johanaes Hungarus, Grcgorius Hudosthyz, 
Briccius, frater eiusdem, Jaxinus, filius Bok, Clemcns in(stit)or, Ja- 
komcUus, Paulus, filius Giuan, Paulus Hungarus, Egidius camifex, An- 
thonius, Pctrus dictus Plemenschyak, Chaganchewych, Paulus Sal- 
kowych, Paulus carnifex, Martinus juratus, Blasius dictus Frawyn, I^u- 
rencius instilor, alter Laurencius Sydowchych, Andreas Ztepkouich, 
Dominicus Maxethych, Stephanus litteratus dictus Rakarych, Grego- 
rius Valentini, Benedictus Rufus, Dionisius Mozlawcch, Paulus Rusman 
dictus, Mathyas sartor, Ladislaus ct Emericus aurifabri, Farkasius, 
filius Egidii, Ivan Italicus, Paulus sartor, Kwsuc carnifex de civitate ; 
item Dominicus et Paulus sellipares, Nenned, Blasius sutor, Stephanus 
dictus Kweth, faber, Johannex pellifcx, Nicolaus, Andrcas dicti Bog- 
danych, Clemcns Praudych, Paulus Iwankowych, Ambrosius, Georgius 
filius Francisci, Thomas Kryuiych, Thomas Carnus, Nicolaus, Valentinus 
dictus Pcren, Gyurak et Valentinus dicti Mozlawech, Paulus sagitarius 
Thomas dictus Diuaek, Jacobus. Elyas sagitarii, Johannes arcupar, Va- 
lentinus sutor, Valentinus Anthonii et Galus arcupares, ceterique uni- 
versi cives et populi civitatis montis Grcchensis in eadem civitate et 
in suburbio eiusdem civitatis juxta Zagrabiam, mala eorum opera in 
ipsum capitulum a diuturnis temporibus crudeliter et inmaniter excr- 
cuissent et commisissent, et que nupcrrime evasisscnt, sumpta exinde 
temeritatis audacia in anno domini millcsimo quadringcntesimo vige- 
simo sccundo pretcrito, videlicet in festo sancte Trinitatis turrim ip- 
sius capituli in dicto monte Grech habitam, ubi res et bona dicte 
ecclesie et dicti capituli zagrabiensis propter metum Turconim ad con- 
servandum rcposuissent, obsidentes, ct multa catcrva hominum arma- 
torum circumvallantes, magistrum Ladislaum dc Dauooth socium et 



Doc, 68. — An. 1433* 81 



concanonicum pro tunc ipsomm pro custodia dictarum rerum et bo- 
norum ipsius ecclesie et capituli in eadem turri constitutum capere 
et interficere sathagentes, positis eidem hinc inde insidiis, pluribus 
diebus eundem prestolassent ; et ut ipsos canonicos ipsius capituli 
absque sono campane et sine strepitu clangoris hominum in domibus 
eorum incautos reperire potuissent, erecto vexillo in turri ecclesie 
sancti Marci in dicta monte Grechensi habita, omnes unanimiter ar- 
mati, ad inyadendum dictum capitulum fuissent congregati; et nisi 
idem Ladislaus de Dawoth concanonicus eorum in dicta turri ipsius 
capituU existens, rumorem populi et discursum armatorum hominum 
et sagittarum hinc inde per vicos et plateas eorum senciens. erecto 
parvo lineo in uno baculo ligneo ipsis canonicis et clero ipsius ec- 
clesie zagrabiensis de ipsa turri signum dedisset, et ipsi hoc signo 
viso et intellecto, cum rebus et bonis eorum ad ecclesiam kathe- 
dralem et curiam episcopalem affugissent, predicti dves et hospites 
eorum malignum propositum utique opere complevissent. Et quia hoc 
ipsum pro tunc facere non potuissent, ob hoc iterum habitis inter se 
colloquiis et fraudulentis occasionibus, congregati ad quoddam terri- 
torium dicti capituli Croogh vocatum, retro claustrum sancti Nicolai 
fratrum Predicatorum habitum, in cuius pacifico dominio dictum ca- 
pitulum a centum annis vel citra pacifice extitisset, quosdam eorum 
concives cum armis et sagittis destinantes, nonnullos homines ho- 
norabilis viri domini Mathye, eotunc prepositi ipsius ecclesie zagra- 
biensis, quosquidem cum bobus et aratris ad dictum territorium ad 
arandum destinasset, cum minis et vituperiis de ipso territorio expul- 
sissent, aliis eorum concivibus invicem similiter cum armis preterea 
congregatis, ut si ipse prepositus vel capitulum aliquos eorum fami- 
liares ad repellendum dictos eorum concives, videlicet quos ad ir- 
ritandum et provocandum misissent, destinassent, subito omnes una- 
nimiter super dictum capitulum absque dubio iruissent, Itera, iidem 
cives et hospites adhuc, ut eorum malignum propositum contra dictum 
capitulum a diu conccptum adimplere potuissent, occasiones nequiter 
excogitando, die dominico proximo ante festum beate Margarethe vir- 
ginis et raartiris, similiter preteritum, certos eorum concives, videlicet : 
Anthonium de Florencia et Valentinum, dictum Gobech, cum aliis 
tribus vel quatuor ad medium dominorum de dicto capitulo, ubi ipsi 
in sacristia ecclesie eorum kathedrali post missam capitulariter fuis- 
sent congregati, destinantes, per eosdem ipsis dominis expresse inti- 
massent: quod ipsi domini de capitulo ad metendum fruges eorum 
in dicto territorio eorum Croogh vocato seminatas et tunc ad messem 
paratas, homines eorum nuUo modo deberent destinare, addendo et 

6 



8 3 Doc, 68, — An. 1433, 



dicendo eis publice, quod si secus facerent, extunc ipsi vellent ipsas 
fruges roanu armata ab ipsis recipere et ipsum territorium contra 
predictum capitulum defensare, plures minas eisdem dominis de dicto 
capitulo ibidem inponentes. Tandem sequenti die, videlicet in festo beate 
Margarethe virginis et martiris, similiter eodem anno, qua die videlicet 
in ipsa civitate forum annuale seu nundine cum certis libertatum prero- 
gativis a diu celebrari consveyissent, hora vesperanim, dum ipsi domini 
de dicto capitulo cum clero ipsius ecclesie vespertinum officium decan- 
tassent, predicti cives et hospites et signanter in platea sutonim in 
suburbio dicte civitatis commorantes, coadunatis sibi nonnuUis homi- 
nibus servientibus, qui ad huiusmodi nundinas seu forum annuale ipso 
die festi beate Margarethe virginis in dicta civitate celebrari solitas, 
fuissent congregati, ex preconcepta a diu contra ecclesiam zagra- 
biensem ac capitulum et clerum eiusdem ecclesie rancoris malicia, 
manibus armatis et potenciaris ad predictum capitulum contra liber- 
tates eorum et cetera pacta pacis et concordie inter ipsum capitulum 
et cives, temporibus diu retroactis innita et facta, vigorosisque litteris 
sub certis penis in eisdem expressis firmata, per ipsos cives jam se- 
pius et signanter tempore combustionis domorum canonicalium de 
dicto capitulo per eosdem cives pridem facte, ausu temerario, violen- 
taque manu hostiliter descendendo, curiasque et domos eorumdem ca- 
nonicorum et signanter dominorum Ladislai de Dawoth, predicti, Jo- 
hannis Farkasii archidiaconi de Bexen, magistri Michaelis doctoris artis 
medicine et Johannis cantoris eiusdem ecclesie inmaniter invadendo 
et subintrando serasque et clausuras, nec non hostia domorum et ce- 
lariorum confrangendo, lectistemia, pulvinaria ac laridos et panes et 
bona in eisdem domibus eorum repertas et inventa auferrendo §t 
asportando ; duos familiares magistri Jacobi de Zerdahel videlicet : Ma- 
thyam et Gregorium, item quatuor familiares magistri Nicolai Almani, 
scUicet: Lucam, Stephanum, Paulum et Petrum, item Jaxe familiarem 
domini Thome prepositi ecclesie bachyensis, canonicorum ecclesie za- 
grabiensis, gravibus sagittarum (ictibus) letaliter vulnerassent; et Gyurak 
villicum domini Petri dubicensis et Demetrium jobagionem magistri 
Georgii de Marocha, similiter canonicorum eiusdem ecclesie miserabili 
nece interemissent ; Anthoniumque dictum Chunek, jobagionem memorati 
domini Mathye prepositi prope Ebres commorantem, diris et letalibus 
ictibus sagittarum affecissent et per predictum capitulum discursus fa- 
ciendo, replicatis clamoribus vociferando : sacerdotes, sacerdotes interfi- 
cite, plures ex ipsis civibus usque ad ipsam ecclesiam kathedralem cuccur- 
rissent et nonnulas sagittas seu ictus sagittarum in ipsam ecclesiam et eius 
turres ac quosdam dominos de capitulo predicto, qui ibi fuge presidio 



Doc. 68. — An, /^33. 83 



afugissent emittendo, et nisi ipsi domini et canonici de predicto capi- 
tulo rumore perterriti de ipso vesperarum ofiicio, ad quod fuissent 
congregati ad sacristiam fugiendo se reclusissent et certorum hominum 
ac familiarium condam Dionisii bani ac reverendi in Christo patris, 
domini Johannis episopi zagrabiensis, regie et reginalis maiestatum 
sumpmi cancellarii aliorumque nonnulorum proborum et nobilium 
virorum, qui ad ipsum forum annuale conyenissent, furibundo dic- 
torum civium occursu se yiriliter opponencium presidio et auxilio 
fuissent defensati, omnes in eadem ecclesia pariter extitissent jugulati. 
Eo non contenti predicti cives et hospites, et presertim, ut prefertur, 
in platea sutorum residentes, sequenti die videlicet feria tercia pro- 
xima post predictum festum beate Margarethe virginis ad sonum cam- 
pane, ut consyevissent, ad consilium congregati extitissent, nisi per ali- 
quos probos et bonos homines, quibus mala huiusmodi displicuissent, 
ab eorum propositu fuissent prohibiti, unanimiter ad dictum capitulum 
irruendo, domos et edificia canonicorum immo et ipsam ecclesiam 
furioso impetu invadere, resque et bona ac litteras et privilegia tam 
dicte ecclesie quam nobilium et aliorum hominum inibi reposita, sacri- 
lega manu auferre et asportare et totum clerum interimere voluissent 
potencia eorum mediante, in preiudicium ipsius capituli et dampnum 
satis grande. Facta huiusmodi inquisicione ipsi eadem die prefatos 
Stephanum, filium Michaelis modernum, Michaelem, filium Sebastiani, 
Briccium, filium Benedicti; Anthonium italicum, Petrum Hungarum, 
Nicolaum et Georgium sartorem, a\ias judices, Fabianum litteratum, 
Fryche, Georgium, iilium Francisci et Biasium, filium Wythezych, 
juratos ac alios universos et quoslibet cives et hospites ac lotam com- 
munitatem prescripte civitatis montis Grechensis in eadem civitate mon- 
tis Grechensis contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad oc- 
tavas festi beati Georgii martiris tunc venturas in regie serenitatis evo- 
cassent presenciam, racionem de premissis reddituros. Ad quasquidem 
octavas festi beati Michaelis archangeli, (sic) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capiiuU in persona eiusdem con- 
gruis diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in 
presenciam non venerant neque miserant, se mediantibus aliis litteris 
nostris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permittentes ; 
postulans prefatus procurator dicti capituli, eidem ex parte memo- 
ratorum in causam attractorum per nos in premissis juris equitatem 
inpertiri. £t quia prefati in causam nttracti ad premissa vice secun- 
daria evocandi fore visi fuerant, pro eo vestram amiciciam litteratorie 
pecieramus diligenter, quatenus vestrum mitteretis hominem pro testi- 
monio fidedignum, quo presente homo regius infra declarandus, me- 



84 Doc, 68. — An. 1433. 



moratos in causam attractos in premissis peremptorie responsuros, 
racionemque efficacem reddituros contra annotatum capitulum ecclesie 
zagrabiensis ad octavas festi Epiphaniarum domini tunc venturas re- 
giam evocaret in presenciam, et post hec ipsius evocacionis sericm 
cum nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino meo 
fideliter rescriberetis. A quibusquidem octavis, dum causa parcium 
prescripta partes inter easdem seriebus litterarum nostrarum prorogatori- 
arum ex commissione prelatorum et baronum regni ventillanda, ad pre- 
sentes octavas festi beati Jacobi apostoli prorogative devenisset, tandem 
ipsis octavis festi beati Jacobi apostoli instantibus, Ladamer de Ada- 
nooch pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis litteris 
eiusdem in nostram veniens presenciam, litteras vestras super premissa 
evocacione dicto domino meo regi rescripcionales rursus presentavit, 
in quibus per Michaelem de Kysgora regium, et Jacobum presbiterum 
chori ecclesie vestre predicte prebendarium vestrum, homines, feria 
quinta proxima post festum Concepcionis virginis gloriose, proxime 
preteritum prelibatos Stephanum, filium Michaelis, modernum, Mi- 
chaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium italicum, 
Briccium, filium Benedicti et Nicolaum alias judices, Fabianum lite- 
ratum, Fryche, Georgium, filium Francisci el Blasium, filium Wythe- 
zych ac alios universos et singulos juratos, consiliarios, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grechensis de juxta Zagrabiam 
in eadem civitate montis ' Grechensis contra annotatum capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad dictas octavas festi Epiphaniarum domini regiam 
in presenciam legitlime evocatos fore comperimus manifeste. Ad quas- 
quidem octavas festi beati Jacobi apostoli (sk) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis 
diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in presen- 
ciam non venerunt neque miserunt, sed mediantibus aliis litteris nos- 
tris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permitentes, 
postulans prefatus procurator dicti capituli eidem ex parte predic- 
torum in causam attractorum, per nos in premissis juris equitatem 
elargiri. Et quia prelibati in causam attracti ad premissa vice terci- 
aria evocandi fore videbantur, pro eo vestram amiciciam presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente: Valentinus, filius Stephani, vel Nicolaus 
aut Demetrius de Drenoua sin Dionisius, filius Emerici de Adanouch 
seu Lucas sive Michael de Kysgara, neve Ladomer de dicta Adanoouch 
aliis absentibus, homo vester, prefatos in causam attractos in premissis 
peremptorie responsuros , racionemque efficacem reddituros ac de 
sexaginta sex marcarum nobis et parti adverse satisfacturos contra 



Doc, 6p. — An. 14.33, 85 



annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Mi- 
chaelis archangeli nunc venturas regiam evocaret in presenciam; et 
post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evocatorum ad 
easdem octavas dicto domino meo regi fideliter rescribatis. Datum 
Bude tricesimo septimo die lermini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo tercio. 

(A tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, contra Stephanum, filium 
Michaelis, modernum judicem civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam et alios intrascriptos ac octavas festi beati Michaelis archan- 
geli, evocatoria. 

Originale satis lacernm in cbarta. Vestigium nnius sigilli a tergo. In arch. 
▼en. capit. zagrab. Act. capit. ant. fasc. 6. nr. 22. 

69. 

Anno 1433, 22. decembris. 

Sigismundus Hungariae ctc. rcx, communitati montis Grcccnsis impcrat, nc 
impcdiat, quominus Turcorum invasionis mctu, capitulum zagrabicnse turrim 
jjPopov turen^ vocatam sitamquc in communitatc rcficiat atquc muniat. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
providis, judici, juratis, ceteris^ue civibus et toti communitati nostre 
civitatis montis Grecensis de Zagrabia salutem et graciam. Gravem 
querelam per lideles nostros venerabiles decretorum doctores, dominos 
Johannem Bachensteyn camarcensem et alterum Johannem de Wrbowcz, 
archidiaconos, canonicos ecclesie zagrabiensis, pro parte honorabilis 
capituli eiusdem ecclesie zagrabiensis nobis allatam, recepimus con- 
tinentem, quod cum ipsi nuper metu et formidine sevissimorum Tur- 
corum partes illas sepenumero vastancium ac cuiusdam Rottar, qui 
ipsum capitulum tirannice et hostiliter invadere velle famabatur per- 
territi, turrim eorum angularem, quam intra muros prefate civitatis 
nostre montis Grecensis ex donacione et institucione divorum nostro- 
rum predecessorum regum Hungarie tenent et possident, in suis tec- 
turis, muris et edificiis collapsam ac defectus et ruinam pacientem, 
reformare, in ipsaque pro tuciori preservacione et conservacione cle- 
nodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum prefate ecclesie za- 
grabiensis certas testudines et woltas construere et edificare voluissent, 
tunc vos, nescitur qua ducti presumpcione, eos ab huiusmodi reforma- 
cione et tectura prefate turris ac structura et edificacione huiusmodi 



86 Doc. 6p. — An, T4.33. 



woltarum et testudinum intra ipsam turrim causis ex premissis fa- 
cienda inhibuissetis et nec ad huiusmodi reformacionem tecture ante- 
fate turris, construccionem et edificacionem woltarum ct testudinum 
predictarum admisissetis, gravem iniuriam ipsi capitulo per hoc in- 
ferendo. Verum quia nobis nuper in urbe Romana existentibus, 
quidam vestri concives, nostre celsitudinis accedentes conspectum, de 
prefato capitulo in eo conquerebantur, quod idem capitulum antefatam 
turrim eorum cum suo situ et cum acie et area ad ipsam turrim 
pertinentibus a prefata civitate per elevalum et ex lapidibus edifi- 
catum murum vellent recludere, obstruere et separare, nosque eisdem 
concivibus vestris per expressum tale recordamur ex ore nostro pro- 
prio eotunc dedisse responsum: quod huiusmodi edificacionem et 
elevacionem muri, per quem ipsam turrim cum suo situ ct arca a 
prefata civitate nostra separaretur et obstrueretur, nuUomodo admit- 
temus; in tecturis tamen et omnibus aliis reformacionibus et repara- 
cionibus defectuum, rupturarum et ruinanim eiusdem turris ipsi capi- 
tulo plenam dedimus facultatem, prout iidem concives vestri, vos si 
voluerunt, clare super hoc informare potuerunt. Ideo fidelitati vestre 
firmissime precipimus et omnino volentes mandamus, quatenus habita 
presencium noticia, memoratas woltas et testudines ac alia edilicia 
per memoratum capitulum pro tuciori preservacione et conservacione 
clenodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum antefate ecclesie 
zagrabiensis infra ipsam turrim ediiicare et facere, ipsamque turrim 
in sua tectura sub tali forma et disposicione sicut nunc existit et in 
omnibus aliis suis rupturis ac defectibus reformare permittatis, demptis 
tantum altis et notabilibus extensis meniis et propugnaculis vulgo 
erkel dictis in ipsa turri de novo faciendis, que nolumus fieri in pre- 
iudicium nostre civitatis supradictc. Preterea prefati uterque domini 
Johannes, doctores, nominibus quibus supra, nostre querulose dete- 
xerunt maiestati, quod post reversionem de pretacta urbe Romana, 
dictorum vestrorum concivium vos multimode, ipsos dominos de dicto 
capitulo in propriis ipsorum territoriis impedivissetis, perturbassetis 
et molestassetis, impedireque, perturbare ac molestare non cessaretis 
de presenti in grande preiudicium ipsorum dominonim de capitulo 
prenotato. Et quia uti exinde manifeste recordamur, eotunc spectabili 
et magnifico Hermanno Cilie, Zagorieque comiti ac regni nostri Scla- 
uonie bano, socero nostro carissimo ac fideli, dilecto, in eo districte 
mandaveramus, ut omnes diflferencias, contenciones atque controversias 
inter pretactum capitulum ab una, et vos ab altera partibus exortas 
et suscitatas sopire, complanare ac fine debito terminare deberet. 
Qui tamen, uti ex pretactorum conquerencium significacione intelle- 



Doc. 70. — An, 14.34. 87 

ximus nil in hiis usque in presenciarum facere curavisset; ideo iide- 
litati vestre simili nostro sub precepto firmiter iniungimus, quatenus 
interim, donec videlicet et quousque prefate differencie, contenciones 
fct controversie inter dictos dominos et vos per prefatum comitem 
Cilie, aut aliquem alium per nos ad id deputandum seu propriam 
nostram maiestatem complanabuntur, seu forma juris sedabuntur et 
eciam expost prefatos dominos in eorum territoriis, in quorum do- 
minio iidem de presenti existunt, et pro tunc dum prefati vestri con- 
cives in dicta urbe Romana in presencia nostre maiestatis fuerunt, extite- 
runt, sed et aliis ipsorum possessionibus ac juribus possessionariis atque 
tenutis nullatenus impedire, molestare et perturbare presumatis nec 
sitis ausi modo aliquali. Qui si contrarium feceritis, extunc commi- 
simus et serie presencium committimus iideli nostro magnifico comiti 
Matkoni, inter cetera episcopatus zagrabiensis et antefate civitatis 
nostre gubematori et suas vices ibidem gerentibus, ut ipsi vos ad 
observacionem prefatorum nostrorum mandatorum arcius compellant 
et astringant Secus ergo facere non ausuri nostre gracie sub obtentu. 
Presentes autem post earum lecturam reddi jubemus presentanti. 
Datum Basilee feria tercia proxima ante festum nativitatis Domini. 
Anno eiusdem MCCCCXXX tercio. Regnorum nostrorum, anno Hun- 
garie etc. XLVIL Romanorum XXIIII. Bohemie XIIII. Imperii vero 
primo. 

Originale in charta. In margiue inferiori impressum est sigillum. In arch. 
archiepisc. zagrab. Politica fasc. i. nr. 2. 

70. 

Anno 14341 16. martii. Basileae. 

Sigismufidus Hungariae etc. rex, Georgio archiepiscopo strigoniensi mandat, 

ut in ius vocet Rudolphum Aibenum, qui legdtum ab Johanne Albeno 

episcopo ecclesiae cathedrali zagrabiensi rtlicium adhuc non solvit. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro devoto 
et sincere dilecto rcverendissimo in Christo patri, domino Georgio 
archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti perpetuo ac primati 
et apostolice sedis legato nato salutem et graciam. Nuper pro parte 
honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis contra et adversus egregium 
Rodolfum de Alben et de Medwe, fratrem scilicet carnalem condam 
reverendi patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, proposita nobis 
gravi querela contihente in effectu, quomodo ipse Rodolfus contra 



88 Doc, 70. — An. 1434. 



disposicionem et legacionem testamentariam, prefati condam domini 
Johannis episcopi de medietate castri Kuwar et oppidi Kaproncza 
per nos dudum ipsi condam domino Johanni episcopo pro septem 
millibus florenis auri impignoratorum , iamfato capitulo zagrabiensi 
ex eo factam , ut proventus eorumdem tamdiu , donec per nos 
redimerentur, et post ipsorum redempcionem medietatem prenomi- 
natorum septem millium ilorenorum auri per dictum capitulum 
zagrabiense et executores sui testamenti ad fabricam dicte ecclesie 
zagrabiensis dispensarentur, ad huiusmodi medietatem iam dictorum 
castri et oppidi dictum capitulum zagrabiense et testamenti ipsius 
condam domini Johannis episcopi executores nuUatenus admisisset 
neque admittere vellet, eandem apud manus suas potencialiter reti- 
nendo, dicens et subinferens idem Rodolfus, prout ipse eciam coram 
nobis hoc idem asserebat huiusmodi testamentariam disposicionem 
prelibati condam domini Johannis episcopi, fratris sui, frivolam esse 
et nullis posse aut debere viribus subsistere, cum de eisdem ipse 
nullam testandi habuerit facultatem; et quod insuper idem Rodolfus 
quandam villam Cralyoucz et tributum in Czerye exigi solitum, que et 
quod per condam reverendum patrem dominum Eberhardum epis- 
copum zagrabiensem pro celebrandis in perpetuum missis in quodam 
altari in ipsa ecclesia per ipsum instituto, capitulo predicto et recto- 
ribus ipsius altaris donate extitissent, et quorum dominium atque 
pacificam possessionem idem capitulum et rectores ipsius altaris per 
totum tempus ipsius condam domini Johannis episcopi habuissent, ab 
eisdem auferre et ad castrum Medwe applicare et annectere conaretur, 
allegans ipse Rodolfus, prout et coram nobis personaliter allegavit, 
dictam villam ac tributum ad ipsum castrum Medwe semper et ab 
antiquo pertinuisse, et ipsum condam dominum Eberhardum epis- 
copum in preiudiciuni sui juris huiusmodi disposicionem de dictis 
villa et tributo facere non potuisse, mandaveramus per nostras lit- 
teras spectabili et magnifico Hermanno Cilie et Zagorie comiti, 
nostrique regni Sclauonie bano, socero nostro, ut causam huiusmodi 
testamentarie disposicionis et eciam ordinacionis prefati condam do- 
mini Eberhardi episcopi super premissis rebus inter iamfatum capi- 
tulum zagrabiense et rectores altaris prenotati ex una ac sepefatum 
Rodolfum ex altera partibus habitam, evocatis eisdem sui in presen- 
ciam et revisa littera testamenti dicti condam domini Johannis epis- 
copi, ceterisque juribus nec non proposicionibus et allegacionibus 
earumdem parcium cum sibi per nos adiunctis, visis, auditis, intel- 
lectis, examinatis, ruminatis et discussis judicaret ac fine debito et 
decLsivo terminaret, partesque inter easdem in ipsa causa jure dictante 



/ 



I 

^ Doc. 7/. — An, 1434. 89 

judicialiter sentenciam ferret, non advertente illo tunc, quod huius- 
modi cause, que mere ecclesiastice sunt, non debeant in judicio se- 
culari tractari et judicari, quod nunc considerantes animo deliberato 
in contrarium mandati superioris, mandavimus prefato comiti Cilie, 
ut de judicio huiusmodi cause se nuUatenus impedire aut intromit- 
tere presumat, sed eandem per prefatas partes libere et sine omni 
contradiccione ad tui presenciam deduci permittat judicandam. £t 
quia auctoritate prescripte natelegacionis apostolice, qua instar prede- 
cessorum tuorum archipresulum ecclesie strigoniensis fungeris huius- 
modi et alias quascumque causas ecclesiasticas, que ad te et tuam 
sedem judiciariam deducuntur, plenam servans juridicis processibus 
judicandi et fine debito terminandi nec non tuo judicio reluctantes 
per censuras ecclesiasticas coercendi habes facultatem. Hanc itaque causam 
pretactam inter iamfatos capitulum zagrabiense et rectorem altaris, nec 
non Rudolfom de Medve habitam, tuo judicio duximus committendam et 
committimus presencium per tenorem, te affectuose exhortantes et nichi- 
lominus tibi iniungentes, ut partibus prenarratis, quibus ut coram te 
compareant, precipimus in tui presenciam legittime ordine processuum 
juris ecclesiastici observato evocatis, dictam causam super rebus pre- 
missis, ut prelibatum est, inter antefatas partes habitam, cum om- 
nibus incidentibus, connexis et dependentibus partes inter easdem ser- 
vatis debite juridicis terminis judicare ac fine debito et decisivo juris 
ordine dictante terminare et prout opus fuerit et justicia svadebit 
super tuo judicio sentenciam dif&nitivam ferre debeas et pronunciare 
recusa et subterfugio quibuslibet relegatis. Datum Basilee feria tercia 
proxima post festum beati Gregorii pape. Anno domini MCCCCXXX 
qu^to. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. XLVII. Romanorum 
XXIIII. Bohemie XIIII. Imperii vero primo. 

Originale in charte. In margine inferiori vestigium impressi sigilli. In arch. 
ven. capit. sagrab. Act. cap, ant. fasc. 2. nr. 30. 

71. 

Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. 

Mathaeus Jaiovac, episcopaius zagrab, gubernator^ indicit, ne soia quaedam 

iitigiosa, quae post Johannis Aibeni episcopi mortetn inter capitulum et 

communitatem civitatis relicta sunty coiantur, pHus quam permiserit, 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis ac judex Comano- 
rum et gubernator episcopatus zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum Visita- 
cionis virginis gloriose (Zagrabie) existentibus, honorabiles viri, do- 



90 Doc, yi, — An 1434. 



mini Johannes cantor et canonicus, vicariusque de capitulo ecclesie 
zagrabiensis sede vacante in spiritualibus generalis, cetenque canonici 
eiusdenti ecclesie zagrabiensis, nostram adeuntes presenciam, presentibus 
et audientibus Johanne, filio Peronis judice et Anthonya ithalicp, 
Petro liungaro, Stephano, alias similiter judicibus, necnon Thoma, 
lilio Cholny, Georgio sartore ac Benedicto similiter sartore et FabyanQ 
litterato, juratis et civibus civitatis montis Grecensis de Zagrabia, contra 
et adversus eosdem, qui pro seipsis personaliter et pro ceteris omnibus 
et singulis civibus et hospitibus ipsius civitatis montis Grecensis cum 
suflicienti procuracionis mandato nostri in presentia adhebant, necnon 
universos juratos et cives civitatis antedicte proposuerunt et conquesti 
sunt gravi cum querella in hunc modum : quod licet alias reverendus 
in Christo pater dominus. Johannes episcopus zagrabiensis ac sacri 
romani imperii et regni Hungarie summus cancellarius, felicis remi- 
niscencie, dominus et prelatus eorumdem dominorum canonicorum, 
gubernatorque ipsius civitatis in causa seu controversia inter ipsos 
dominos de dicto capituto zagrabiensi ac annotatos cives et hospites 
racione et pretextu cuiusdam roagne quantitatis terre, necnon certl 
rubcti et nonnullorum fenilium ac pratorum dictorum dominorum 
canonicorum et ecclesie zagrabicnsis predicte exorta et suscitata, de 
commissione et mandato serenissimi domini nostri imperatoris Sigis- 
mundi ct rcgni Hungarie regis, unacum reverendo in Christo patre, 
domino Johanne episcopo , tunc electo thiniensi ac prepositure de 
Byenyko gubematore et Petro, filio Ade de Zenthlewlek, alias vicario 
in temporalibus eiusdem episcopatus zagrabiensis, necnon magistro 
Michaele prothonotario sedis crisiensis et magistro Johanne condam 
de Rakonok dicto ac aliis quampluribus probis et nobilibus viris 
iuxta contincnciam littcranim eiusdem condam domini Johannis epi- 
scopi obligatoriarum ad fassiones carumdem utrarumquc parcium 
confectarum et emanatarum, pro carum arbitris clectis inter dictum 
capitulum et annotatos cives civitatis prcdictc metas earumdem par- 
cium iuxta contincncias privilegiorum et jurium tam ipsius capituli 
quam eciam annotate civitatis rcambulasscnt et revisissent, revisisquc 
eisdcm metis pro eo, quod ipse eotunc realem earumdem metharum 
distinccionem intcr partcs prcdictas faccrc non voluissent, eisdem 
partibus auctoritate supcrarbitrii in eisdem litteris suis obligatoriis 
contentis, id commisissct sub certis penis et obligaminibus, quod 
ncutia parcium predictarum, ultra ea, in quarum tcrrarum, nemorum 
ct pratorum ipse partes tempore rcyisionis predictarum metharum 
dominio extitissent, nihil penitus sub eisdem obligaminibus de eisdem 
terris occupare et innovare vel extirpare debuissent ; tamen ipsi cives 



Doc, 7/. — An. 14.34^ 91 

dicte civitatis nihil omnino huiusmodi commissionem predicti domini 
episcopi curantes seu advertentes mox et in continenti, mortuo anno- 
tato condam domino Johanne episcopo zagrabiensi, sepissimis vicibus 
magnam partem terrarum, nemorum, fenilium et pratorum annotati 
capituli contra ipsius capituli inhibiciones occupassent in eisdemque 
multas extirpaciones faciendo easdem seminassent, feniliaque depasci 
ac conculcari et annichilari fecissent, eisdemque terris, fenilibus, ne- 
moribus et rubetis ad ipsorum libitum uterentur eciam de presenti 
potencia mediante, in preiudicium juris dicte ecclesie et annotatorum 
dominorum canonicorum satis grande. Quo audito, prefati Johannes» 
filius Peronis, judex ac Anthonya ithalicus, Petrus Hungarus, Ste- 
phanus alias similiter judices, nec non Thomas, Georgius, Benedictus, 
sartores, et Fabyanus litteratus, jurati et cives predicte civitatis, ut 
premittitur, pro se ipsis personaliter et pro aliis predictis civibus 
cum pleno mandato in nostram exurgendo presenciam responderunt 
ex adverso: quod ipsi post prescriptam revisionem metharum pre- 
dictarura nichil penitus de eisdem terris, nemoribus et pratis occu- 
passent et hoc revisione oculata proborum et nobilium virorum pos- 
sent comprobare, petentes nos, ut easdcm methas revidcri facere 
dignaremur. Nos igitur auctoritate ipsius domini nostri imperatoris et 
regni Hungarie regis in hac parte nobis attributa, partes inter easdem 
volentes super premissis cerlo cercius experiri et edoceri, egregios et 
nobiles viros Stephanum Bychkele de Zelnawar, Georgium de Byk- 
zaad, Andream, filium Vithecz de Kamarcha, Stephanum, filium 
Farkasii de Ebres et prefatum magistrum Michaelem ac alios quam- 
plures nobiles et probos viros ad revisionem dictarum occupancium 
duxissemus destinandos. Qui tandem exinde ad nos reversi et per 
nos requisiti diligenter, presentibus eisdem partibus, nobis uniformiter 
retulerunt eo modo; quod pretacti cives post preallegatam revisionem 
metharum et terrarum predictarum magnam partem prescriptarum 
terrarum arabilium, fenilium et rubetorum seu nemorum ultra con- 
signacionem per eundem dominum episcopum tempore annotate revi- 
sionis factam, occupassent et easdem terras extirpari, seminari, fcni- 
liaque depasci et annichilari fecissent. Et licet dicti cives pro huius- 
modi accionis ipsorum potenciarie segetcs in eisdem terris seminatas 
omnino perdere debuissent, tamen nos eisdem rigorem iusticie levi- 
tate misericordie temperare volentes, easdem segetes ipsis pro hac 
vice metendi et recipiendi annuimus. Sed quia nos, aliis arduis factis 
ipsius domini nostri imperatoris occupati ad presens finem et conclu- 
sionem facto in eodem inter partes predictas facere non valemus, ideo 
nos ipsam causam racione dicte occupacionis predictarum terrarun) 



92 Doc, 72. — An, 14J4. 

coram nobis modo prehabito vertentem, taliter duximus prorogandam: 
quod neutra parcium predictarum de dictis terris litigiosis, per ipsos 
cives, ut prefertur, occupatis et extirpatis, necnon fenilibus et rubetis 
usque dum nos personaliter ad faciem dicte (terre) litigiose procedere 
poterimus, uti, frui presummant modo aliquali, sed easdem terras, 
fenilia et rubeta ab omni usu et cultura intacta preservare et con- 
servari facere teoeantur, excepto tamen fenili, condam domini Nicolai 
archidyaconi, nunc erga dominum Thomam archydiaconum de Warasd 
habito, in cuius dominio dictum capitulum ad presens existere dinos- 
citur, salvo remanente; quod si qua parcium predictarum ab usu 
earumdem terrarum se inhibere non curaverit et contra huiusmodi 
nostram inhibicionem ac usum earumdem et culturam qualitercumque 
se ingresserit, extunc talis pars contra partem alteram in ducentis 
marcis denariorum pro tempore currencium judici et parti adverse 
irremissibiliter persolvendarum convincatur ipso facto, testimonio pre- 
sencium mediante. Datum Zagrabie predicta, secundo die termini pre- 
notati. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 

Originale in charta. In margine inferiori impressuin est sigiUum. In arch. 
▼en capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 23. 

72. 

Anno 1434» 6. Julii. Zagrabiae. 

A Mathaeo Talovac , episcopatus zagrabiensis gubernatore, communitas 
civitatis zagrab., quae hortum cathedralis ecclesiae s, Emerici devastavit, 

centum marcis denariorum mulctatur. 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis et judex Comanorum, 
gubernatorque episcopatus zagrabiensis etc. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum visita- 
cionis beate Marie virginis Zagrabie existentibus, honorabiles viri, 
domini, Johannes cantor et canonicus in ecclesia zagrabiensi, locique 
eiusdem sede vacante vicarius in spiritualibus generalis, ceterique 
domini canonici de capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram 
adeuntes presenciam, presentibus et audientibus Johanne, filio Perouicz, 
judice, Anthonya italico, Petro Hungaro et Stephano, alias judicibus, 
item Bcnedicto sartore, Fabiano litterato, Thoma filio Chun, Georgio 
sartore et Leonardo italico, juratis civibus, pro se ipsis personaliter 
et pro aliis cLvibus civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam 
cum sufficienti procuracionis mandato, coram nobis astantibus, contra 
eosdem judicem, juratos, cives et totam communitatem civitatis pre- 
dicte proposuerunt et conquesti sunt eo modo: quomodo iidem judex 
et universitas civium civitatis predicte hiis diebus noviter transactis. 



Doc, *J2, — An, 1434' 93 



malo freti consilio ortum plcbani ecclesie sancti Emerici ducis et 
confessoris ante fores dicte ecclesie zagrabiensis constnicte, ex utraque 
fluvii Cyrkwenyk adiacentem, irruendo, caules et alias seminaturas in 
eodem orto seminatas contra legittimas prohibiciones nobilis viri Pauli 
provisoris curie episcopalis zagrabiensis, familiaris nostri, pedibus con- 
culcari et destrui, ac terram de eodem orto effodi et quasdam clau- 
suras eiusdem fluvii Cyrkuenik obstrui fecissent, eundemque ortum 
pro se ipsis minus juste et indebite occupassent potencia mediante in 
preiudicium juris dicte ecclesie sancti Emerici et per consequens pre- 
scriptorum dominorum canonicorum satis grande, ex parte quorum per 
nos in premissis judicium et justiciam pecierunt impertiri. Quo audito 
prefati Johannes, filius Perouicz, judex, Anthonya italicus, Petrus Hun- 
garus et Stephanus alias judices, item Benedictus sartor, Fabianus 
litteratus ac Thomas, filius Chun, Georgius sartor et Leonardus ita- 
^licus, jurati cives, pro se ipsis, ut premittitur, personaliter et pro 
aliis predictis civibus cum sufficienti procuracionis mandato, in nostram 
cxurgentes presenciam responderunt ex adverso: quod hoc verum 
esset, quod una pars dicti orti a parte occidentis dicti fluvii Cyr- 
kuenyk adiacens intra metas dicte civitatis habetur et ob hoc eandem 
partem dicti orti non minus iuste, sed uti eorum jus occupassent 
In quorum contrarium prefati domini canonici hoc, quod ipse ortus 
plebani ecclcsie sancti Emerici ducis ex utraque parte dicti fluvii 
Cyrkwenik adiacet et eidem ecclesie de jure pertinere debeat, exhi- 
bicione litterarum composicionalium prefate civitatis sub sigillo pro- 
prio dicte civitatis, die dominico proximo post festum apparicionis 
beati Michaelis archangeli anno domini millesimo trecentesimo nona- 
gesimo secundo privilegialiter emanatarum manifeste declarabant; 
iidem judex et cives tenori et forme dictarum litterarum composicio- 
nalium in nullo obicere et contradicere valuerunt. Quibusquidem lit- 
teris exhibitis eisdem partibus in premissis per nos judicium et justi- 
ciam impertiri postulantibus, quamvis prefati cives eandem partem 
dicli orti a dicta plaga occidentis adiacentem pro se ipsis occupaverint, 
tamen dicta pars eiusdem orti ex virtute prescripte composicionis 
annotate ecclesie sancli Emerici ducis de jure pertinere debere, nobis 
et nobilibus regni nobiscum in sede judiciaria sedentibus perspicue 
agnoscebatur, pro eo nos auctoritate imperialis maiestatis et regni 
Hungarie regis nobis in hac parte attributa, nolentesque dictorum 
judicis, juratorum et ceterorum civium dicte civitatis montis Grecensis 
huiusmodi actus potencionarios simpliciter et impune pertransire, ne 
alii ab ipsis exemplati ad similia facta potencionaria se apponere 
presummant sed pocius ipsorum penalis contricio aliis transeat in 



94 I^oc, 7J. — An. 1434.- 



exemplum, eosdem judicem ac juratos et ceteros cives pro premissis 
eorum actibus potenciariis, per ipsos, modo quo supra, commissis, in 
factis potencie, ex eoque in centum marcis denariorum in duabus 
partibus nobis, et tercia parte, parti adverse persolvendis, convictos 
fore committimus atque aggiavatos auctoritate nostra judiciaria me- 
diante. Datum Zagrabie, secundo die termini prenotati. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est| sigiUam. In arch. 
ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. ii. 

73. 

Anno I434f 8, Jnlii. Zagrabiae. 

JohanneSj Cistercensium zagrab. abbas^ Rudolphum Albenum a se in jus 
esse vocatum, quia Johannis Albeni episcopi legatum ecclesiae zagra^iensi 

non solverit, Georgio archiepiscopo nuniiat, 

Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Georgio 
miseracione divina archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti 
perpetuo, primati et apostolice sedis legato nato, domino et patri sibi 
plurimum honorando, frater Johannes, divina favente clemencia abbas 
monasterii beate Marie virginis de Zagrabia, executor ad infrascripta 
unicus electus et deputatus, oracionibus devotis in Christo Jhesu ju- 
giter preoblatis. litteras vestre R. P. citatorias pro parte honorabilis 
capituli ecclesie zagrabiensis contra nobilem Rodolfum de Alben alias 
de Medwewar confectas et emanatas vestre R. P. sigillo minori con- 
signatas, michique per egregium virum dominum Johannem decre- 
torum doctorem, archidiaconum de Vrbowch et canonicum dicte za- 
grabiensis ecclesie, nominibus et in personis dominorum de dicto 
capitulo zagrabiensi exhibitas et presentatas cum omni qua decuit 
reverencia et obediencia recepi, quas vestre R. P. in presentibus 
in specie duxi transmittendas ; quarum tenor sic incipit: Georgius 
miseracione divina archiepiscopus strigoniensis , locique eiusdem 
comes perpetuus, primas et apostolice sedis legatus natus. Dilecto 
nobis in Christo venerabili et religioso viro domino fratri abbati 
monasterii beate virginis de Zagrabia salutem (et obedienciam nos- 
tris) immo verius sacratissimi basiliensis concilii mandatis. Litteras 
eiusdem basiliensis (concilii per honorabilem) virum dominum Georgium 
de Moravcha , canonicum ecclesie zagrabiensis, procuratorem legit- 
timum venerabilis capituli zagrabiensis tempore et loco infrascriptis 
presentatas nos (omni ea qua) decuit reverencia noveritis recepisse 
(in hec verba): Sacrosancta generalis synodus Basiliensis, in spiritu 



Doc, 7J. — AfL 1434. 95 



sancto legitime congregata universalem ecclesiam representans. Vene- 
rabili archiepiscopo strigoniensi, salutem et omnipotentis dei benedic- 
tionem. Exhibita nobis pro parte dilectomm ecclesie filiorum capituli 
ecclesie zagrabiensis nec non executorum testamenti seu ultime volun- 
tatis bone memorie Johannis olim episcopi zagrabiensis peticio conti- 
nebat, quod dilectus ecclesie filius Rodolphus de Alben, armiger in 
diocesi zagrabiensi moram trahens, eosdem capitulum et executores 
in nonnuUis bonis mobilibus et immobilibus ex obitu ipshis episcopi 
seu voluntatis predicte etc. et sic finit: Datum Strigonii in castro 
nostro, die sabbati vigesima sexta die mensis JuniL Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo octavo, indicione duodecima, hora 
vesperarum vel quasi illius diei. Pontificatus autem sanctissimi in 
Christo patris et domini nostri, domini Ewgenii pape quarti, anno 
quarto. — Post quarumquidem ipsius vestre R. P. litterarum exhibici- 
onem et presentacionem per eundem dominum Johannem doctorem 
fui requisitus debita cum instancia, ut ad execucionem dicti vestri, 
immo verius prefati sacrosancti concilii basiliensis, mandati procedere 
deberem. Ego vero frater Johannes abbas, executor ut supra, tamquam 
obediencie filius mandatis vestre R. P. immo verius dicti sacrosancti 
concilii basiliensis humiliter parere cupiens, ut teneor, die Jovis, que 
est octava mensis Julii, hora terciarum vel quasi, unacum notario et 
testibus infrascriptis ad dictum Rodolphum, ipso in castro suo Med- 
wewar nuncupato personaliter existente, ubi eciam suam continuam 
facit residenciam, personaliter accessi, ibique, quia ad suam perso- 
nalem presenciam me admittere noluit, convocatis nonnullis probis et 
idoneis eiusdem Rodolphi familiaribus, ipsum dominum Rodolfum 
vigore dictarum vestre R P. litterarum publice et manifeste sic citavi 
perhemptorie vestre R. P. in presenciam, ut ipse tricesimo die a die 
citacionis (presencium) sibi per me facte computando, si audita fuent 
et vestre R. P. vel vestrum in hac causa subdelegatum, quem con- 
stituerit . . . reddendum jure, pro tribunali sedere contigerit, alioquin 

dicta die juridice coram 

vestra R. P. vel subdelegato predicto compareat, dicto capitulo za- 
grabiensi vel suo procuratori legittimo, constituto responsurus ac ju- 
sticie complementum in premissis recepturus, procedique visurus in 
premissis usque ad diffinitivam sentenciam . . certificantes eundem, 
quod si coram vestra R. P. vel dicto subdelegato comparuerit, bene 
quidem, alioquin vero ulterius non hic in partibus sed in foribus 
ecclesie vestre R. P. strigoniensis citato ad partis coram vestra R. P. 
vel dicto subdelegato comparentis instanciam, prout justicia svadebit, 
juxta preceptum sacratissimi concilii in ipsis causis et causa usque 



96 Doc. 7^ — An, 1434' 



ad diffinitivam sentenciam inclusive vestra R. P. vel prefatus subde- 
legatus procedet alterius partis absencia vel contumacia non obstante. 
In quorum omnium fidem et testimonium huiuscemodi nostras litteras 
seu (nostrum) instrumentum huiusmodi citacionis relacionem in se 
continentes seu continens . . . per notarium .... cum subscripdone 
eiusdem notarii, mei sigilli jussi appensione muniri. Datum et actum in 
predicto castro Medwewar, sub anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto, indiccione duodecima, ac pontificatu et hora, quibus 
supra. Presentibus ibidem nobilibus et providis viris: Stephano notario 
predicti Rodolphi, Leonardo castellano dicti castri Medwewar nun- 
cupati, Nicolao de Marowcza et Paulo filio Malhie de Gora testibus 
fide dignis ad premissa specialiter vocatis et rogatis. 

(f Signum noiarii Gregorii filii Nicolai de Marocha clerici za- 
grabiensis et subscriptio eiusdem, sed illegibilis). 

Originale in membrana, in medio valde lacenim et attritam. In margine infe- 
riori fragmen membranae, quod pro vinculo sigilli inserviebat. In archiv. ven. Cap. 
zagrab. 

74. 

Anno I434f 25. Jnlii. Casmae. 
Coram capitulo iasmensi Rudolphus Albenus^ nobilis de Medved, Johannis 
Albeni episcopi legatum capitulo zagrab, perfecte expendit, 

Nos capitulum ecclesic chasmensis, notum facimus tenore pre- 
scncium quibus expedit universis. Quod egregius Rodolfus de Medwe 
alias de Albcn coram nobis personaliter constitutus onus et gravamen 
Leonardi, filii sui, in se sponte assumendo, dixit et confessus est ora- 
culo vive vocis : quod quamvis ipse per executores testamenti condam 
reverendi in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
fratris sui carnalis, et capitulum ecclesie zagrabiensis, racione et pre- 
textu recte et equalis medietatis civitatis Kaproncze necnon castri 
Kwkaproncza vocati et suarum pertinenciarum alias per invictissimum 
et serenissimum principem dominum Sigismundum Romanorum impe- 
ratorem, semper augustum, ac Hungarie etc. regem, dominum nostrum 
naturalem, prefato condam doroino cpiscopo et ipsi Rodolfo pro 
septem millibus necnon ccntum sexaginta sex florenis auri ac trecentis 
jobagionibus impignoratorum per cundiem condam dominum episcopum 
ad fabricam ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis kathedralis le- 
gatorum et deputatorum in causam attractus et ad sacrum basiliense 
concilium citatus, cum eisdem in ipso sacro concilio et eciam coram 
ipso domino nostro imperatore aliquamdiu in lite processerit et se 
contra disposicionem in dicto tcstamento expressam defendere conatus 



Doc, 7-^. — An, 1434-* 97 



fuerit ; tamen ipsc postmodum matura in se deliberacione prehabita 
et usus consilio saniore, nolens eciam ultimam ipsius condam domini 
episcopi fratris sui voluntatem et ea, que per ipsum ad pios usus 
sunt salubriter disposita infringere vel aliquomodo impedire, mediante 
nichilominus composicione reverendi in Christo patris domini Johannis 
episcopi tyniensis et gubematoris prepositure de Byenyko, nobiliumque 
et egregiorum Georgii de Bykzaad et Johannis Thot de Zwmzedwar 
ac aliorum nobilium et proborum virorum per ipsas partes com- 
muniter electorum, unacum honorabili viro domino Johanne cantore et 
canonico vicarioque sede vacante dicte zagrabiensis ecclesie in spiri- 
tualibus generali, executore scilicet testamenti predicti condam domini 

Johannis episcopi, omnium aliorum virtute dicti testamenti 

representante, necnon prefatis dominis de capitulo zagrabiensi sanatis 
penitus et sedatis ac depositis onmibus controversiis et litibus hu- 
cusque inter se habitis ad talem pacis et concordie devenissent uni- 
onem: quod ipse Rodolfus rectam et equalem medietatem dicte civi- 
tatis Kaproncza et castri Kwkaproncza vocatarum, omniumque posses- 
sionum, villarum, tributorum, vinearum, silvarum, nemorum, terrarum 
arabilium, moncium et terragiorum, fenetorum, pratorum, aquarum 
et fluviorum, molendinorum et piscaturarum, cunctorumque et singu- 
lorum aliorum proventuum, emolumentorum et utilitatum quomodo- 
cumque ex eisdem et de eisdem proveniencium et provenire deben- 
cium, realemque et corporalem possessionem ipsius medietatis civi- 
tatis Kaproncza necnon castri, possessionumque et villarum, illam vide- 
licet partem, quam prefatus condam dominus Johanncs episcopus 
post divisionem dicti castri et possessionum inter ipsos alias factam 
habuisset et tenuisset, prefato domino cantori, tamquam executori, ac 
annotatis dominis de capitulo zagrabiensi tamquam coadiutoribus 
huius saluberime execucionis testamentarie disposicionis ipsius condam 
domini episcopi pure et simpliciter remisisset, relaxasset et reliquisset, 
immo coram nobis remisit, relaxavit et reliquit, secundum vigorem 
dicti testamenti et disposicionem prefati condam domini Johannis epi- 
scopi ad fabricam dicte ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis, 
per eosdem dispensanda, annectenda et convertenda, hoc specialiter 
declarato, quod in eventu, quo prefatus dominus noster imperator, 
vita sibi comite, aut aliquis regum Hungarie, successor suus, prescrip- 
tam civitatem Kaproncza necnon prcdictum castrum Kwkaproncza 
appellatum pro premissis scx millibus centum sexaginta sex florenis 
auri ac trccentis jobagionibus vellet redimcre vel redimerit de facto, 
extunc similiter rccta et cqualis medietas tam predicte summe flore- 
norum quam dictorum trecentorum jobagionum ad predictam zagra- 

7 



98 Doc. 75, — An. 1434. 



biensem ecclesiam et capitulum ad fabricam scilicet eiusdem perpe- 
tuis temporibus devolvatur et condescendat, ipsi Rodolfo et prefato 
filio suo aut eorum successoribus contradicere non valentibus in hac 
parte. Ad que omnia et singula supradicta prenominatus Rodolfus 
coram nobis existens assistencia personali suo et dicti filii sui suorum- 
que successorum nominibus et in personis bona fide et sinc fraude 
servanda et effcctu mancipanda sc obligavit vigore et testimonio pre- 
scncium mediantc. In cuius rei memoriam ct perpetuam firmitatem 
prescntes litteras nostras concessimus nostri sigilli autentici munimine 
et appensione roboratas. Datum in festo sancti Jacobi apostoli. Anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 

Originale in membrana. Zona sericea violacei coloris dependet absqae sigillo 
In archivio ven. capituli sagrabiensis 

75. 

V 

Anno 1434, 25. Julii. Casmae. 

Coram capitulo iasmensi, Rudolphus Aibenus, nobilis de Medved, posses- 
sionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart, quas Eberhardus 
episcopus cathedrali ecclesiae zagrabiensi in perpetuam altariam reliquit, 
se abdicat easque capitulo administrandas tradit. 

Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus te- 
norc presencium significantes quibus expedit universis. Quod egregius 
et nobilis vir Rodolphus, filius Rodolphi de Medwe alias de Alben, 
nostra constitutus in presencia in sua ac Leonardi, filii sui, personis, 
onus et gravamen eiusdem Leonardi filii sui in se assumcndo dixit et 
est confcssus vive vocis sue oraculo: quomodo ipsc sedula medita- 
cione in sui cordis armario rcvolvens ct matura deliberacione ani- 
madvertens, sue, heredumque et fratrum suorum saluti intendens, potis- 
sime condam rcvcrcndi in Christo patris domini Eberhardi episcopi 
zagrabiensis, felicis recordacionis consanguinei sui, a quo quamplu- 
rime possessiones et nonnulla temporalia bona in ipsum suosquc he- 
redcs condesccndisscnt, eademque haberet et possideret, pro quorum 
bcncficiorum donis ab ipso condam domino Eberhardo cpiscopo, ut 
prefertur, perceptis, nolens vicio ingratitudinis notari, quin pocius 
memor et gratus repcriri, ad laudem dei omnipolentis et gioriose vir- 
ginis Marie, matris dei, honorem ac tocius cclcslis curie gloriam pro 
uberiori fundacionc ct firmiori perpetua stabilitate duarum missarum, 
unius in cantu, alterius in lectura in ara sancte cruci? in ecclesia 
sancti regis Stcphani zagrabicnsi kathcdrali, per ipsum condam do- 
minum Eberhardum episcopum pro anime sue salute cottidic cele- 



Doc. 75*. — An, 1434. « 9^ 

brari commissarum et dispositarum, certas possessiones Kralyowcar, 
Cherye ad eandem Kralyowcz pertinentcm, cum tributo in eadeln 
Cherye exigi solito, nec non Kobylyak, Zwyblye et Narth vocatas in 
comitatu zagrabiensi existentes, quas ipse condam dominus Eberhardus 
episcopus inter alias possessiones a serenissimo domino, domino Sigis- 
mundo Romanorum imperatore, semper augusto, ac Hungarie etc. rege, 
domino nostro gracioso, labores maximos, fatigas et expensarum 
sumptus innumerabiles non sine sui corporis tediosa inquietudine sub- 
eundo et suffcrcndo, sibi ac condam reverendo in Chrislo patri, do- 
mino Johanni similitcr episcopo zagrabiensi, nec non Petro et Johanni 
banis Dalmacie et Chroacie, fratribus carnalibus ipsius Rodolphi, 
ipsique Rodolpho et suis heredibus in perpetuum impetrasset, ' cum 
universis earumdem posscssionum Kralyowcz, Cherye, tributi, Kobilyak, 
Zwyblye et Narth. vocatis utilitatibus, terris vidclicet arabilibus, cultis 
et incultis», silvis, pratis, nemoribus, aquis, aquarumque decursibus, 
molendinis et locis molendinorum, piscaturis ac cunctis earumdem 
utilitafibus, emplumentis, fructuositatibus quovis nomine vocitatis ad 
easdem et idem ab ahtiquo spectantibus cum omni eo jure, quo pre- 
dicte possessiones et tributum ad ipsum Rodolphum suosque heredes 
ex collacione et donacione prefati domini nostri imperatoris vel quo- 
cumque alio modo pertinerent et dinoscerentur pertinere pro ipsOrum 
condam dominorum Eberhardi et Johannis episcoporum ac sue proprie, 
heredumque, nec non prefatorum Petri et Johannis banorum, aliorum 
eciam fratrum suorum salute et remedio anime, in signum elemosine 
et perpetue donacionis dicti altaris sancte crucis ac ipsarum duarum 
missarum continuacione, honorabilibus viris, dominis canonicis de ca- 
pitulo dicte ecclesie zagrabiensis et per consequens predicto altari 
sancte crucis, nec non rectori ejusdem altaris, juxta limitacionem 
eorumdem dominorum canonicorum predicte ecclesie zagrabiensis pro 
tempore constituendis et disponendis, dedisset, donasset et contulisset , 
iramo coram nobis dedit, donavit et contulit jure perpetuo et irre- 
vacabiliter tenendas, possidendas pariter et habendas, nil juris, nilque 
proprietatis in eisdem possessionibus et tributo sibi et suis heredibus 
ac posteris ulterius reservando, sed totum jus omnemque proprietatem 
earumdem possessionum et tributi in prescriptos dominos canonicos 
capituli dicte ecclesie zagrabiensis ac altare sancte crucis prenotatum, 
nec non rectorem ejusdem allaris, sic, ut premittitur, per eosdem 
dominos institucndi penitus transferendo ; omniaque eciam jura et 
quevis Htteralia instrumenta sub quacumque forma verborum in facto 
ipsarum possessionum et tributi pro parte sua ac suorum heredum 
confecta et emanata in jus et proprietatem dictorum dominorum ca- 



435470 



loo Doc, 75. — An. 1434* 



nonicorum ac altaris sancte cnicis ascribendo et transferendo, sibique 
et suis heredibus ac posteris per amplius nullius vigoris aut firma- 
menti esse, sed dictis dominis canonicis ac altari sancte crucis amodo 
profectura et in perpctuum valitura committendo. Hoc eciam expresso 
et specialiter declarato, quod quia prefatus condam dominus Johannes 
episcopus ifrater ipsius Rodolphi, quandam possessionem Bathina vo- 
catam per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum eidem 
altari sancte crucis pro continuacione dictarum missarum datam et 
deputatam precio vendidisset, et ab eodem altari ac eius rectore 
alienasset, certas eciam pecunias ad magnam sumpmam se exten- 
dentes, similiter per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum 
pro continuacione dictarum missarum de cerlis possessionum sibi 
impignoratarum proventibus dari debendas prefatus condam dominus 
Johannes episcopus, ipse eciam Rodolphus, ad nutum suum dispo- 
suissent, quorum scilicet dominorum episcoporum res et bona ac 
possessiones per ipsos acquisite ad eundem Rodolphum post eorum 
obitum condescendenmt, ideo idem Rodolphus cupiens in bac parte 
saluti proprie consulere et ipsius fratris sui condam domini Johannis 
episcopi animam a penis alleviare, voluit et sponte coram nobis 
assumpsit, quod si in processu temporum ipse vel lilius suus pre- 
dictus aut eorum posteri nitterentur donacionem dictarum possessio- 
num et tributi per ipsum, ut premittitur, factam, et eciam in sup- 
plementum pecuniarum predictarum depositam infringere et eidem 
resistendo contraire, hoc attemptare minime valeant, neque pretactos 
dominos canonicos de capitulo predicto aut eorum alterum seu quem- 
piam ex ipsis vel observatorem missarum predictarum, per eosdem 
dominos canonicos statucndum, in causam ac litem atrahere possint, 
nisi prius dcpositis sex millibus florenis auri pretactis dominis cano- 
nicis ac annotato altari pro continuacione ipsarum missarum annec- 
tendis, prius et absque qualibet prorogacione ac difficultate aliquali 
per talem seu tales integraliter persolutis. Ad que omnia premissa et 
premissorum singula firmiter observanda et bona fide et sine fraude 
et dolo eflfectui mancipanda prenominatus Rodolphus suo et dicti filii 
sui ac successorum suorum nominibus se obligavit coram nobis sua 
spontanea voluntate. Tn quorum fidem et testimonium presentes lit- 
teras nostras concessimus nostii sigilli munimine roboratas. Datum in 
festo sancti Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadringcntesimo 
tricesimo quarto. 

Originale in membrana. Sericea zona flavi et caemlei coloris dependet absque 
sigillo. In arch. ven. capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 2. ur. 31. 



Doc. 76. — An. 14.34. *°i 



76. 

Aimo 1434» 7. septembris. Zagrabiae. 



Hermannus, Cileae cames et Croatiae banus, mandat capitulo iasmensi, ut 
capitulum zagrab, in legitimam possessionem Kraljevec statuatur, 

Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie chasmensis, Hermanus 
Cilie, Zagorieque comes etc. regni Sclauonie banus, amiciciam paratam 
cum honore. Dicitur nobis in personis honorabilium virorum domi- 
norum canonicorum de capitulo ecclesie zagrabiensis ac rectoris al- 
taris sancte cruds in eadem ecclesia kathedrali zagrabiensi fundati, 
quomodo ipsi in dominium possessionum Kralyowch ac Cherye ad 
ipsam Kralyowch spectantis, nec non tributi tn eadem Cherye exigi 
soliti, item Kobylak, Zywblye et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium et habitarum, ipsos juridice concernencium, legit- 
time vellent introire, super quo vestram amiciciam presentibus pe- 
timus reverenter, qualenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente Nicolaus vel Georgius, filii Ladislai, filii 
Ladomerii dc Radomerch, aut Marcus, filius Johannis de Chawa, sin 
Michael, filius Nicolai de Kisgora, sive Johannes, filius Emerici de 
Nczpesa, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescriptarum pos- 
sessionum et tributi vicinis et commetaneis earumdem et eiusdem 
universis inibi legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat 
prefatos dominos canonicos ecclesie zagrabiensis et rectorem dicti 
altaris sancte crucis in dominium earumdem et eiusdem, statuatque 
easdem et idem eisdem jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, 
si non fuerit contradictum ; contradictores vero, si qui fuerint, citet 
eos contra annotatos dominos canonicos zagrabienses et rectorem 
altaris predicti nostram in presenciam in sedem zagrabiensem ad ter- 
minum competentem, racionem contradiccionis eorum reddituros; et 
post hec ipsarum possessionarie introduccionis et statucionis seriem 
cum nominibus contradictorum et citatorum, si qui fuerint, tcrminoque 
assignato nobis amicabiliter rescribatis. Presentes sigillo Stephani 
Kwhinger de Bathyna, comitis noslri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabie in vigilia festi nativitatis beate Marie virginis. Anno 
domini millesinu) quadringentesimo tricesimo quarto. 

K transumpto capitnli chasmensis, ut inferias. Doc. 78. 



lo^ Doc. 77. 78. — Att. 1434. 

Tl. 

Anno 1434» 14. septembris. Posonii. 

Evocata autem saepius civitate ad curiam regiam absente Sigis- 
mundo, et iam per ternam proclamationem ratione occupatarum ter- 
rarum, aliarum violentiarum, semper tamen contumaciter se absentante, 
causa finiri non potuit ; ideo Sigismundus ad parcendum expensis, ab- 
rupto longo processu, prima in praesentia causam concludere volens, 
mandat civitati, ut Albam rcgalem compareat octavo die Epiphaniae. 

Georgii Marceloyid: Regesta ut supra. 

78. 

Anno 1434» 23. septembris. Casmae. 

Capitulutn ^asmense nuntiat capitulum zagrabiense in possessionem Kraljevec 

sine contradictione esse statutum, 

Capitulum ecclesie chasmensis. Omnibus Christi lidelibus tam 
presentibus quam futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod nos litteras spectabilis et magnifici domini Hermani, 
Cilie, Zagorieque comitis etc. regni Sclauonie bani, introductorias et 
statutorias nobis directas, honore quo decuit, recepimus in hec verba: 
(vide Doc. 76. de anno 1434. die 7. septembris). Nos itaque amica- 
bilibus peticionibus ipsius domini Hermani bani annuentes, unacum 
prefato Nicolao, filio Ladislai, filii Ladomerii de Radomerch, homine 
ipsius domini bani, nostrum hominem fidedignum, discretum virum 
Georgium presbiterum chori ipsius ecclesie nostre prebendarium ad 
premissam possessionariam statucionem faciendam nostro pro testi- 
monio duximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi, nobis 
voce consona retulerunt isto modo: quod predictus homo dicti domini 
bani presente eodem nostro testimonio feria quinta proxima post 
predictum festum nativitatis beate Marie virginis, nunc preteritum, 
ad facies predictarum possessionum Kralyouch ac Cherye, ad ipsam 
Kralyouch spectantis, necnon tributi in predicta Cherye exigi con- 
sveti, item Kobylak, Zy\\'blie et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium, vicinis et commetaneis ipsarum et eiusdem 
universis inibi legittimc convocatis et presentibus accedendo intro- 
duxisset prefatos dominos canonicos dicte ecclesie zagrabiensis necnon 
rectorem dicti altaris sancte crucis in eadem ecclesia fundati in do- 
minium earumdem et eiusdem, statuissetque easdem et idem eisdem 
jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, nullo penitus contradic- 



Doc. 7p. — An, 14.34. 103 

tore apparente, diebus legittimis et congruis juxta regni consvetudinem 
in faciebus earumdem permanens. In cuius rei memoriam, firmita- 
temque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pendentis 
autentici sigilli nostri munimine roboratas, alphabeto intercisas, eisdem 
dominis canonicis et rectori dicti altaris duximus concedcndas. Datum 
quintodecimo die possessionarie statucionis prenotate. Anno domini 
supradicto. 

Originale in membrana. A zona sericea Tiolacei coloris appendet sigillnm. 
In arch. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr, 32. 

79. 

Anno 14341 23. septembris. Casmae. 

Capiiulum tasmense Mathaeo Paloch, curiae judice cogente, communitatem 
crvitaiis zagrab, a se in Jus vocatam esse Sigistnundo regi refert. 

Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
imperatori, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmcnsis ora- 
cionum suifragia dcvotarum cum perpetua fidelitate. Noverit ipsa 
vestra serenitas, quod nos honore quo decuit receptis litteris magnifici 
domini comitis Mathyus de Paloch judicis curie ipsius vestre sercnitatis 
evocatoriis, nobis amicabiliter directis, quas capite nostri sigilli consig- 
nantes vobis in specie duximus transmittendas et iuxta earumdem 
contincnciam unacum Demetrio de Drenowa, homine eiusdem vestre 
scrcnitatis in eisdem litteris ipsius domini comitis Mathyus evocatoriis 
inter alios homines ipsius vestre serenitatis noninatim conscripto, 
nostrum hominem videlicet discretum virum Georgium clericum de 
Zwsycza, -chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad infrascriptam 
evocacionera faciendam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. 
Qui tandem exinde ad nos reversi nobis uniformiter retulerunt, quod 
prefatus homo ipsius vestre serenitatis, presente dicto nostro testimonio, 
sabbato proximo ante festum beati Mathei apostoli et ewangeliste 
proxime preteritum, Stephanum, filium Michaelis, modemum, Mi- 
chaclem, filium Sebastiani, Gregorium Hodosthyh, Briccium, fratrem 
ciusdem, Anthonium de Florencia, Petrum Hungarum, Nicolaum 
Illenky; Georgium sartorem, alias judices; Fabianum litteratum, Fryche 
Thewtunicum, Blasium, filium Wytezycz et alios juratos, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grecensis in eadem civitate 
montis Grccensis ad contenta dictarum litterarum evocatoriarum ipsius 
domini comitis Mathyus in premissis perhcmptorie responsuros, racio- 
nemque efficacem reddituros ac de judiciis triginta trium marcarum 



104 Doc. 80, — An. 14.34^ 

vobls et parti adverse satisfacturos contra honorabile capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad octavas festi beati Michaelis archangeli nunc 
venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam. Datum sexto die 
diei evocacionis antedicte. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 

(A tergo). Domino regi, pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis, contra Stephanum, filium Michaelis modemum judicem civi- 
tatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam et alios intrascriptos ad* 
octavas festi beati Michaelis archangeli evocacionis relatio. 

Originale in charta. A tergo yestigiam impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 25. 

80. 

Anno 1434. 
Injuriae a capitulo zagrab, civibus Grecensibus illafae, referuntur. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXX quarto, tempore iudi- 
catus viri providi et circumspecti Johannis, filii Pero, honorabilis vir 
dominus Petrus archidiaconus dubicensis ex scitu et voluntate tocius 
capituli ecclesie zagrabiensis, quemdam civem civitatis prefate, nomine 
Johannem Plusar, absque omni culpa sua crudelibus et enormibus 
vulnerum plagis affecisset, ipsum semivivum relinquendo ; qui tandem 
post paululum temporis ex eadem plagacione vulnerum vitam suam 
finivit temporalem. Lite tamen inter cives predictos et capitulum 
pendente. 

Item, eodem anno et iudicatu, discretus vir dominus Nicolaus 
prebendarius, capellanus honorabilis viri domini Jacobi de Zerdahel 
canonici ecclesie zagrabiensis prenotate, ex scitu et voluntate prefati 
domini Jacobi ac ipsius tocius capituli, quemdam civem civitatis pre- 
dicte, nomine Martinum, sutorem, in territorio capituli repertum, 
absque omni culpa sua dire et crudeliter verberavit et plagavit usque 
ad sanguinis effusionem, potencia mediante. Lite tamen inter cives 
et capitulum pendente. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXX quarto, nunc pro- 
xime elapso, tempore iudicatus judicis Johannis, filii Pero, homines 
et familiares domini Gregorii custodis ct canonici ecclesie zagrabiensis, 
circa festum sancti Michaclis archangeli cum aliis familiaribus aliorum 
dominorum capituli prenotati, clara diei luce, quosdam certos concives 
et cohabitatores nostros, videlicet: Benedictum Dudinych cum certis 
sociis suis in campo et territorio civitatis in pascuis eiusdem civitatis 
communibus repertos, absque omni culpa eorum, diris verberum et 



Doc, 8i. — 14.35. 105 



vulnerum plagis aflfecenint et semivivos ibidem reliquenint, et insuper 
boves eorum octo magnos, una cum aliis eorum rebus ab ipsis rece- 
perunt ex consensu et admissione atque voluntate predictorum domi- 
norum capituli prenotati, potencia mediante, in preiudicium et viola- 
cionem iurium et libertatum ac territorii civitatis prenotate; quod 
eciam factum domino Mathkoni et domino Perkoni, fratri suo, bene 
notum est. Et dum superinde ab ipsis dominis capituli sepefati iusti- 
ciam nobis impertiri postulassemus, in sacristia eorum postulassemus 
et satisfaccionem, tunc in presencia hominis dominorum Mathkonis et 
Perkonis fratris sui, curiensis videlicet curie episcopalis zagrabiensis, 
coram eodem curiense nuUam nobis justiciam nec aliquam satisfac- 
cionem impendere voluerunt domini capituli sepefati, in contemptum 
et derogamen ac oppressionem jurium et libertatum civitatis sepefate. 

Docmnentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant 
fasc. 10. nr. 16. 

81. 

Anno 1435» I. januaiii. Zagrabiae. 

JohanneSj Cistercit zagrab, abbas, communitati civitatis zagrab, exemplar 
regis Sigismundi litterarum, quibus communitas civesque in tutelam assu- 

muntur, defert, 

Nos frater Johannes, abbas monasterii beate Marie semper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cisterciensium, totusque conventus 
fratrum loci eiusdem. Significamus tenore presencium, quibus expedit 
universis, quod Johannes, filius Pero, iudex et Anthonius ac Fryche, 
iurati cives civitatis montis Grecensis, pro se et pro universis civibus 
ac pro tota communitate eiusdem civitatis, ad nostram personaliter 
venientes presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras patentes 
excellentissimi principis domini Sigismundi, dei gracia Romanorum 
imperatoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regis, domini nostri et eorum naturalis, plurimum mctuendi atque 
generosi, sigillo sue serenitatis regie dudum consignatas, petentes nos 
debita precum cum instancia, ut tenorem earumdem litterarum ipsius 
domini nostri regis presentibus litteris nostris patentibus inseri et 
sigillo nostro et conventuali consignari facientes, eisdem ex eo dare 
dignaremur, ne per discrimina viarum ipsas litteras eiusdem domini 
nostri regis, eosdem cives dicte civitatis quoquomodo amittere con- 
tingat. Quarumquidem litterarum tenor talis est: (vid. Vol. I. Doc. 404. 
de anno 1397. 21. martii). Nos itaque peticionibus memoratorum iudicis 
et iuratorum civium civitatis prenotate, iustis utputa et iuriconsonis 



io6 Doc, H2. — An. 1435- 

annu^.Ttt/.-s, pr^iictas litteras pretitulati doinini nostri regis» non ab- 
rasas non canc/.-llatas, nec in aliqua ipsornm parte Ticiatas, sed 
prorsiw omni vicio et suspicione carentes, presentibus litteris nostris 
pat''ntibus de vtTbo ad Terbura sine diminucione et additamento ali- 
qoali inseri et %v^\\\\ nostri conventualis appensione communiri faci* 
entes, eisdem judici et iuratis civibns civitatis sepefate, uberiorem ip- 
soruro racionem et cautelam ob premissam duximus concedendas. 
Datum Zagrabie prenotata, in festo Circumcissionis domini. Anno 
eiusdem millesimo quadringentesimo tricc^imo quinto. 

Ortgioalc in niembmu, a diiabiu zonis sericeis pendebant dno, nonc aTnlsa, 
ftigifU. In arcfa. lib. reg. ciTit. zagrab. 

82. 

Anno I43$f 14. janoarii. Albae. 

Conventus Cruciferorum de Alba, legatos quidem civitatis montis Gre- 
censis contra nobiles de Sused die praestituta advenisse, nobiles autem de 

Sused frustra esse exspectatos, confinnat. 

Nos conventus Cruciferorum domus hospitalis ccclcsic bcati 
rcgi) Stepbani de Alba. Mcmorie commendamus, quod Jacobus, lilius 
Johannis, dicti Holya, civis civitatis de montc Grecensi iuxta Zagrabiam 
cxistcntc, in sua ac judicis, juratorumquc civium ct tocius commu- 
nitatis de eadem personis in nostram veniens presenciam, nobis per 
modum protestacionis slKnificarc curavit in hunc modum: quomodo 
I^dislaus, filius Nicolai et Johannes, lilius Laurencii dicti Thot de 
Zomzcdwar in causam attracti per prcfatos judicem, juratosquc cives 
et totam communitatem actorcs, mediantibus litteris excellentissimi 
principis domini Sij^ismundi impcratoris in presenciam eiusdem ad 
octavum diem festi Epiphaniarum domini proxime preteritum in ci- 
vitatcm Albcnsem evocati extitissent; ipsoque termino adveniente, idem 
Jacobus, filius Johannis, pro eisdenf judicc, juratisque civibus et pro 
tota communitate cum procuratoriis littcris eorumdem in eadem civi- 
tate Albensi comparuisset ; undc facta huiusmodi protcstacione, idem 
Jacobus, filius Johannis, litteras nostras super predicta protestacionc 
postulasset, (juas nos eidem conccssimus communi justicia svadente. 
Datum fcria soxta proxima post octavum diem prescripti festi Epipha- 
niarum domini. Anno ciusdem millesimo quadringentesimo triccsimo 
quinto. 

t)riplnalc Jn chnrta. A tergo vestigium impressi sigiUi. In arch. lib. reg. 
i'tv. /.agn\h. 



Doc. 8j. 84. — An. 14.35. 107 

83. 

Anno I435i post dominicam Laetare, Posonii. 

Sigismundus causam capituli conlra civitatem, quam ex curia 
regia absentantibus se civibus ab ejus curiae judicio, in suam prae- 
sentiam in suo ad regnum reditu revocaverat, ubi etiam a Thoma et 
Georgio canonicis zagrabiensibus, procuratoribus capituli, plures in- 
quisitiones et protestationes capitulorum et judicum nobilium prae- 
sentaverant contra civitatem; nihilominus imperator impeditus aliis 
negotiis, rursus ad Hermannum banum Sclavoniae vel vicebanum scu 
vicecomitem et judices nobilium zagrabiensis comitatus remittit ad 
octavas s. Georgii finiendam, ne uUa pars ad eum amplius recurrat 

Georgii Marcelovid; Regesta ut snpra. 

84. 

Anno 1435» 29. martii. Posonii. 

Sigismundus Hungariae etc. rex, Hermanno bano praecipit, ut in causa, 

quae inter communitatem civitatis et nobiles de Sused de possessionibus 

Peirovina HrdUa et Siljakovina agebatur, rem judicet, 

Commissio propria domini imperatoris ex 
deliberacione baronum in judicio facta. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, sempcr augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etp. rex. Fidcli nostro spec- 
tabili et magnifico Hermanno, Cilie et Zagorie comiti, rggni nostri 
Sclauonie bano, socero nostro carissimo, salulem et graciam, Nostram 
venientes in presenciam fideles nostri providi viri: Petrus, dictus 
Afagyar, alias judex et Nicolaus litteratus, cives civitatis nostre montis 
Grecensis de Zagrabia, nobis in suis ac ceterorum universorum conci- 
vium, hospitum et populorum eiusdera civitatis nostre personis expo- 
suerunt querulose, quomodo alias condam Nicolaus ac Laurencius, 
filii Nicolai dicti Toth de Zomzedwar, quasdam tres possessiones prc- 
fate nostrc civitatis et consequentcr ipsorum civium: Petrowyna ac 
Hrastya et Syllyakowyna vocatas in comitatu zagrabicnsi habitas ab 
ipsa civitate nostra ct eisdem civibus indebite ac minus iuste pro 
seipsis occupassent et occupatas, dum vixisscnt, tenuissent et conser- 
vassent. Nunc autcm ipsis Nicolao ac Laurencio defunctis, Ladislaus, 
prefati Nicolai ac Johannes, antefati Laurencii filii, detinerent similiter 
indebitc, immo potencia mediante, in ipsorum civium dampnum et 
preiudicium valde magnum ; super quo supplicarunt ipsi Petrus ac 
Nicolaus litteratus, ciyes nostre civitalis zagrabiensis predicte, sibi et 



io8 Doc. 85. — An. 14.35. 

diclis cctcris eorum concivibus pcr nos de condigno juris remedio 
provideri. Unde cum noS quemquam regnicolanim nostrorum suo justo 
jure indebite destitui nolentes, inter eosdem cives nostros ac prefatos 
Ladislaum et Johannem judicium fieri et debitam justiciam ministrari 
velimus, igitur lidelitati tue firmiter precipientes mandamus, quatenus 
habitis presentibus prefatis ambabus partibus simulcum earumdem 
universis litteris et litteralibus munimentis factum annotatarum posses- 
sionum tangentibus tui vocatis et accersitis in presenciam, auditisque 
ipsarum parcium proposicionibus, allegacionibus et obieccionibus ac 
revisis et diligenter examinatis huiusmodi eorum litteralibus instrumentis 
inter easdem partes super facto prcdictarum* possessionum apud manus 
ipsorum Ladislai et Johannis occupative, ut dicitur, habitarum, merum 
judicium ac debitam justiciam recusa et dissimulacione absque ali- 
quali, regni nostri consvctudine dictante adeo, ut pro defectu justicie 
neutra ipsarum parcium nostre exinde per amplius cogatur querulari 
maiestati, facere et impendere modis omnibus debeas et secus in 
premissis non facturus. Datum Posonii feria tercia proxima post 
dominicam Lctare. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. Rcgnorum nostrorum anno Hungarie etc. quadragesimo octavo. 
Romanorum vigesimo quinto. Bohemie quintodecimo. Impcrii vero 
secundo. 

Originale in cbarta, in margine inferiori impressum sigillum maius. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 



85. 

Anno 1435. 
Injuriae a capitulo zagrab, civihus Grecensibus iliatae, referuntur, 

Item, in presenti registro notantur et contincntur multe iniuric 
et obprobria ac dampna et nocumenta, quasque honorabiles viri do- 
mini de capitulo ecclesie zagrabiensis in anno domini millesimo qua- 
dringentcsimo XXX quinto, nunc presenti, post recessum magnifici 
domini Mathkonis de Thallowcz etc. guberaatoris prioratus Aurane et 
episcopatus zagrabiensis ac civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam, per eundem dominum Mathkonem circa serenissimum prin- 
cipem dominum Sigismundum, dei gracia Romanorum iraperatorem 
etc. factum diebus infrascriptis, super cives, incolas et inhabitatores 
dicte civitatis montis Grechensis contra mandata, prohibiciones et 
obligamina ipsius domini Mathkonis literatoria inter eosdem cives et 



Doc. 85. — An. 1435* 109 



inter ipsos dominos dicti capituli ragrabiensis per ipsum dominum 
Mathkonem facta. 

Item, primo in die seu circa diem medie Quadragesime prefati 
domini de capitulo zagrabiensi, quendam civem predicte civitatis, no- 
mine Stephanum, sutorem, per iudicem eorum specialem et per quem- 
dam capellanum ipsorum, absque omni culpa ipsius Stephani sutoris, 
detineri fecerunt bina vice et tamdiu in cippone sedere fecerunt, 
quousque ipsorum placuit voluntati, nulla tamen ex parte eiusdem 
Stephani sutoris et iudice civitatis prenotate iusticia postulata, in 
preiudicium et derogamen prefatorum civium civitatis prenotate. 

Item, feria quinta proxima ante dominicam Ramispalmarum do- 
minus Jacobus de Zerdahel, canonicus ecclesie zagrabiensis, missis 
hominibus et pastoribus suis cum bobus et peccoribus suis ad campum 
et territorium civitatis prenotate, segetes et fruges ipsorum civium 
in campo et territorio eiusdem civitatis habitas per eosdem homines 
et pastores suos cum ipsis bobus et peccoribus suis depasci et destrui 
ac devastari fecit in dampnum et nocumentum eorumdem civium 
Yalde magnum; et dum ipsos boves dicti domini Jacobi iidem cives 
pro ipso dampno et nocumento eorum de more alias consvelo esti- 
mando ad judiccm civitalis depuUissent seu depelli fecissent, tunc 
adhuc ipse dominus Jacobus ipsis civibus minas mortis inposuit et 
ncquaquam ab ipso judice civitatis predictc ipsos suos boves redimere 
voluit, nisi iudex curie episcopatus zagrabiensis, pro serviciis suis pcr 
peticiones et per preces suas ab eisdcm civibus ipsos boves obti- 
nuisset. 

Item, in die Ramispalmarum dominus Mathias Kelkedii, similiter 
canonicus predicte ecclesie zagrabiensis, in libero foro in civitate 
montis Grecensis supradicta habito, piscatores forenses in eodem foro 
pisces vendentes verberavit usque ad sanguinis effusionem, absque 
omni culpa eorum. £t tandem dum iidem piscatores sibi ex partc 
ipsius domini Mathie iusticiam per iudicem dicte civitatis impertiri 
postulassent, tunc adhuc idem dominus Mathias canonicus ibidem in 
eodem foro in presencia ipsius judicis astans omni revercncia tam 
ipsius judicis quam sua postposita, eundem judicem ipsius civitatis 
verbis turpibus et enormibus enormiter vituperavit in preiudicium et 
derogamen ac oppressionem civitatis prcdicte. 

Item, fcria quinta proxima post festum apparicionis beati Mi- 
chaelis archangcli, seu post festum sancti Stanizlai, prenotatus dominus 
Jacobus de Zerdahel canonicus, ut prefertur, ipsius ecclesie zagra- 
biensis per ccrtos homines ct farailiares suos ex consensu et volun- 



iio Doc, 85, — An, 14.35 



talc ac commissione omnium dominorum de prefato capitulo zagra- 
biensi concanonicorum videlicet et consociorum suorum sex cives et 
habitatores civitatis sepedicte in campo et territorio eiusdem civitatis 
in pascuis boves suos terapore nocturno pascentes repertos, vestibus 
et ceteris rebus eorum e^xtunc apud ipsos habitis spoliari et spoli- 
atos dire verberari et crudeliter coUigari fccit, et tandem spoliatos, 
verberatos et crudeliter colligatos penes equos eorum, super quos 
pro tunc equitarunt, iidem famuli per campum ipsius civitatis trahi 
fecerunt omni sine culpa eorum ac misericordia dei penitus postergata 
in preiudicium et dcrogamen ct oppressionem libertatum et territorii 
civitatis sepedicte. £x quibusquidem sex hominibus, quatuor .eorum 
secundo aut tercio dic vix suxit reperti, duo autem eorura usque in 
hodiernum diem adhuc non sunt invcnti neque reperti, quos prefati 
ipsius domini Jacobi famuli illuc fccerunt et rcposuerunt, quo ipsorum 
placuit volunlati, de quibus adhuc nescitur ubi sint, potcncia me- 
diante. Lit<) tamcn inter capitulum ct cives pendente. 

• Item, insuper prefati domini de capitulo prenotato missis fa- 
miliaribus et ccteris armatis hominibus et pastoribus corum cum 
bobus, cquiS et cetcris animalibus ipsorum segetes et fruges ac fc- 
nilia et cctera pascua communia civitatis sepedicte in tcrritorio et 
caropo civitatis predicte penitus et per omnia depasci et destrui ac 
devastari fccerunt impune in prciudicium similiter et dcrogamen ac 
oppressionem libertatum et territorii civitatis sepedicte, minas mortis 
civibus ipsius civitatis semper imponentes, 

Item, eciam hiis malis non contenti sed peiora peioribus accu- 
mulantes, feria quarta proxima antc festum Penthecostcs, iidcm do- 
mini dc capitulo, missis ccrtis corum familiaribus armatis ad campum 
ct tcrritorium civitatis sepedicte, cuiusdam habitatoris et civis . dicte 
civitatis nominc Petri, cultoris terram suam arabilem, in predieto 
campo ct tcrritorio ipsius civitalis, rastro ferrco vulgo brana vocato, 
pro seminando milio cum duobus bobus suis rastrantis, preter quo$ 
plurcs non habebat, cum quibus eciam bobus sibi ct pueris suis 
victum acquircbat, unum bovcm ex eisdem bobus duobus ad terram 
crudelitcr dcmactari fccerunt usque ad mortem absque omni culpa 
ipsius Pctri, in dampnum et nocumcntum eiusdcm Pctri valde magnum, 
potcncia ipsorum mcdiante. Litc tamen pendentc intcr ipsos, contra 
libcrtatcm civitatis scpcfate. 

Itcm, feria secunda proxima post fcstum Penthecostes in anno 
preScnti honorabilis vir dorainus Grcgorius custos et canonicus ecclesie 
zagrabicnsis, cum quodam Grep^orio dicto Bogathychitch, iobagione suo, 
ct aliis familiaribus et jobagionibus suis gladiis et aliis armis ip§orum 



Doc. 86, — An, 1435. lii 

evangixiatis et exemptis in territorium civitatis predicle prope ecclesiam 
sancte Margarethe virginis ex consensu et voluntate tocius capituli 
predicte ecclesie zagrabiensis potencialiter irniendo in horto Tome 
iurati, lilil Choni, iudicis, in suburbio et territorio ipsius cjvitatis 
habito, palos seu valla, vulgo preztecze dicta, potencialiter extrahefido 
in ipsum hortum potenti et armata manu irruendo, quemdam servum 
suum Gregorium Churman, prenominatum, sub nomine furis arripere 
ct capere ac dctineri fecit, potencia mediante, in preiudicium et op- 
pressionenj ac violacionem libertatum, territoriique civitatis prcnotate 
valde magnum. Lite inter capitulum ct cives predictos pendentc. 

Item, sabbato proximo post feslum beati Johannis baptiste, aimo 
similiter in presenti, honorabilis vir dominiis Jacobus de Zerdahel 
canonicus ecclesie zagrabiensis, per certos homines et familiares suos 
in territorio et in campo civitatis predicte, Franciscum sutorem cum 
uno servitore seu pastore suo unum equum et boves suos pascentem 
ex scitu, coAsensu et voluntate tocius capituli predicti depredari ^t 
predictum equum suum recipi et abduci ac ab ipso pastore suo vestir 
menta et cingulum cum pera et pecuniis dcpredative recipi et aspor- 
tari ac auferri fecit potencia mediante, in preiudicium et dampnum 
ac oppressionem libertatis civitatis prenotate et territorii eiusdem. 
Lite taraen inter ipsum capitulum et predictos cives pendente. 

Documentum transactionale. In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. Ant. 
fasc. 10. nr. 16. 

86. 

Anno X435f '^- Augusti. Brunae. 

Sigismundus Hungariae etc, rcx, Mathaeo Talovac, episcopatus zagrab. guber- 
natori, eiusque fratri mandat, ut capitulum in fructum agrorum a com- 

munitate civitatis ei ereptorum restituat, 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, scmpcr augustus, 
ac Hungaric, Boheraie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magnifico Mathkoni dc Talloucz inter cetera comiti kouincnsi et cape- 
tanco nandoralbensi ac gubcrnatori cpiscopatus zagrabicnsis ct egregio 
Pcrkoni de dicta Talioucz, fratri eiusdem, salutem et graciam. Pro 
parte et in pcrsona honorabilis capituli ecclcsic zagrabiensis nostre 
exponiiur maicstati gravi cura quercla, quomodo temporibus proxime 
preteriiis judcx, jurati, ccleriquc civcs ct populi civitatis nostre montis 
Grecensis de Zagrabia quasdam terras arabiles et fenilia prcdicti capi- 
tuli Krog vocatas, in quarum dominio idcm capitulum a tempore 



112 Doc, 86. — An. 1435, 



cuius contrarium memoria hominum non comprehenderit perstitisset, ab 
eodem capitulo anno in presenti indebite, immo potencialiter, occupas- 
sent et occupatis uterentur etiam de presenti, i)Otencia eorum medi- 
ante, in preiudicium et dampnum, jurisque derogamen ipsius capituli 
valde magnum. £t quia nos ipsum capitulum huiusmodi suis justis 
juribus minus juste et indebite per quempiam destitui nolumus et 
privari, ideo fidelitati vestre lirmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis presentibus premissas terras et fenilia Krog 
appellatas, de quarum scilicet dominio ipsum capitulum per antefatos 
judicem et cives nostros de mone Grecensi modo premisso exclusos 
fore comperietis, rursus et iterum eidem capitulo restatuere debeatis, 
prefatos judicem et cives de dominio earumdem excludendo; ipsum 
eciam capitulum in eisdem contra quosvis illegitimos impetitores et 
signanter adversus iamfatos judicem et cives nostros in persona et 
auctoritate nostre maiestatis presentibus vobis in hac parte attributa 
mediante conservare, protegere et indempniter manutenere debeatis, 
committentes prefatis judici et civibus nostris, ut si iidem in facto huius- 
modi terrarum et fenilium Krog nuncupatarum quitquam juris se 
habere pretendunt, id coram nostra maiestate aut alio judice eorum 
ordinario juridice et secundum legem ac consvetudinem regni nostri 
legittime prosequantur super capitulum prenotatum, ex partc quorum 
nos aut alter judex eorum ordinarius omnino contra eos querelam, 
judicium et justiciam impendemus aut impendet prout dictaverit ordo 
juris. Secus ergo non facturi gracie nostre sub obtentu. Fresentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum Brunne parcium Morauie in festo 
beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc XLIX. Roma- 
norum XXV. Bohemie XVI. Imperii vero tercio. 

Originale in charta. In margine infer. impressum est sigiUum. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr 24. 

In regestis Georgii Marcelovi^ post mentionem huins regii mandati, additur: 
Litteras suprascriptas Sigismundi remissionales, Hermano bano praesentavit procurator 
capituli Fabianus de Streza canonicus zagrabiensis, simulque alias Mathiae de Paloch, 
judicis curiae, proclamatas anno 1433. in octavis s. Jacobi, informando eum, uti olim 
Paloch a Georgio canonico zagrabiensi informabatur de crudelitate civium an. 1422. 
exercitai idque probavit inquisicione chasmensis, posegani et judicum nobilium comi- 
tatus zagrabiensis ; insuper ad communem inquisicionem rem ofTerens, cives com- 
munem inquisitionem non acceptantes, reponunt, inquisitorum productas non valere 
praesentantes litteras Sigismundi an. 1405. VII. kalendas maii, in quibus e.at: decre- 
vimus, qnod nuUus publicus notarins in causis, quae inter duos laicos vertuntur, 
sive coram judice ecclesiastico sive saeculari procurare audeat vel ullatenas advocari, 
sed nec extraneum testimonium inter cives locum habeat, nec nobiles seu viri 



Doc, 87. — An, 1435. 113 



ecclesiutici inqtiisitiones possiikt facere contra eos. — Jndex licet existimiiret juxta 
morem regni, utilitate allegata, juramentum ad capita civium adjndicandum, tamen 
jndicinm causae et executionem litterarum productamm ad octavas s. Michaelis in 
personalem praesentiam transmisit, obligando ciyes ad earum litterarum productionem 
tunc, ut representent kd octavas Epiplianiae judicii seriem. Zagrabie 24. die 
octavarum s. jacobi. 

87. 

Anno 1435» 7. octobris. 
Sigismufidus , Hungariae etc, rex, communitate civitatis roganie antiquum 
Belae IV, privilegium de libertatihus ei conccssis confirmat, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper au^stus, 
ac Hungarie, Bobemie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodo- 
merie, Comanie, Bulgarieque rex. Omnibus Christi fidelibus presen- 
tibus pariter et futuris presens scriptum inspecturis salutem in eo, 
qui est omnium vera salus. Dum fideles regii per donum principis 
libertatis beneiicio et exempcionis solacio pociuntur, tunc regalis celsi- 
tudo laudem et augmentacionem honoris adipiscitur in presenti, in 
futuro autem gloriam consequi poterat sempitemam, et tanto in su- 
orum subiectorum multitudine uberius gloriatur, quanto ipsos directis 
circiter oculorum conspectibus ad sue maiestatis excellenciam yidit 
copiosius ampliari. Proinde ad universorum tam presencium quam 
futurorum noticiam harum serie volumus pervenire: quod fidelis 
noster Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz jurati cives civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia in ipsorum ac judicis, universo- 
rumque et singulorum civium, incolarum et hospitum eiusdem dvi- 
tatis nostre personis, exhibuerunt et presentaverunt nobis quasdam 
litteras nostras privilegiales priori novo dupplici autentico sigillo nostro, 
quo ut rex Hungarie utebamur, et pridem propter augmentum tituli 
nostri imperialis susceptis coronis imperialibus rupto et in partes 
dissecato, loco videlicet cuius aliud similiter autenticum dupplex sigil- 
lum pro nostra celsitudine sculpi fecimus et fabricari in pendenti 
consignatas, tenores quarumdam litterarum condam incliti principis 
domini Karoli regis Hungarie predecessoris nostri laudande memorie 
postremi sui dupplicis autentici sigilli appensione munitarum, coniir- 
mancium tenorem cuiusdam privilegii eiusdem condam domini Karoli 
regis, veteri suo sigillo autentico consignati confirmative in se habentes 
privilegium condam domini Bele, similiter regis Hungarie, proavi 
ipsius condam domini Karoli regis et predecessoris sui, pie recorda- 
donis, super libertatibus eorumdem judids, civium, hospitum et inco- 
larum eiusdem dvitatis montis Grecensis de Zagrabia eisdem conces- 
sis ac collacione cuiusdam terre circa montem Grech sub distinccio- 

8 



114 ^^^' ^7' — -^^- H35' 

nibus et limitacionibus certarum metarum in eodem privilegio expres- 
satis, per eundem condam dominum Belam regem, pro ipsis judice, 
civibus, incolis et hospitibus pretacte civitatis nostre rite factis con- 
fectum in se confirmative habentes tenoris infrascripti, supplipantes 
annotati Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz, iurati cives predicte 
nostre civitatis, suis ac aliorum, quorum supra nominibus et in per- 
sonis nostro culmini prece subiectiva, ut easdem litteras nostras privi- 
legiales ratas, gratas et acceptas habendo nostris litteris similiter privi- 
legialibus sub presenti novo dupplid autentico sigillo nostro, quo nunc 
ut rex Hungarie utimur, emanandis, verbotenus inseri facientes pro 
eisdem judice, civibus, incolis et hospitibus civitatis nostre predicte 
ipsorumque heredibus et posteris universis innovandas perpetue vali- 
turas confirmare dignaremur. Quarumquidem litterarum nostrarum 
tenor talis est: (vid. Doc. lo. an. 1406. 10. januarii). Nos igitur humi- 
limis et devotis supplicacionibus pretactonim Jacobi et Frycz iura- 
torum civium, per eos suis ac aliorum, quorum supra, nominibiis 
nostre exinde porrectis maiestati imperiali atque regali benignitate 
exauditis clementer et admissis, pretactas litteras nostras privilegiales 
non abrasas, non cancellatas nec in aliqua sui parte viciatas immo 
mere et sincere veritatis integritate prepollentes, presentibus de verbo 
ad verbum insertas, quoad omnes ipsarum continencias, clausulas et 
articulos acceptamus, approbamus et ratificamus, easque nichilominus 
considcratis fidelitatibus et fidelium serviciorum meritis annotatorum 
iudicis, civium, incolarum et hospitum pretacte civitatis per eos maie- 
stati nostre iuxta ipsorum possibilitatis exigenciam exhibitis simul 
cum ratificacionibus et confirmacionibus prelibatis necnon libertatibus 
et prerogativis ac collacione predicte terre prope montem Grech necnon 
limitacionibus et distinccionibus metarum aliisque omnibus et singulis 
supcrius in tenoribus predictarum litterarum limpidius specificatis 
et contentis mera auctoritate ct potestatis plenitudine et ex certa 
sciencia nostre maiestatis pro ipsis iudice, civibus, incolis et hospi- 
tibus pretacte nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia ac eorum 
posteris univcrsis innovantes perpcluo valituras confirmamus pre- 
sentis scripti nostri patrocinio mediante, salvis juribus alienis. In 
cuius rei mcmoriam firmitatemque pcrpetuam presentes concessimus 
liltcras nostras privilegiales pcndentis autentici sigilli nostri novi 
dupplicis, quo pro nunc uti rex Hungarie utimur, munimine robo- 
ratas. Datum pcr manus venerabilis domini Mathie do Gathaloucz 
prepositi ecclcsie quinqueecclcsiensis, aulc nostrc summi cancellarii, 
fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto, nono idus octobris. Regnorum nostrorum anno Hungarie 



Doc, 88. — An. 14.35, 115 

• 

eta quadragesimo nono, Romanonim vigesirao sexto, Bohemie sedecimo, 
imperii vero tercio. Venerabilibus in Christo patribus, dominis Ge- 
orgio archiepiscopo strigoniensi, colocensi sede vocante, Dwymo archie- 
piscopo spalatensi, jadrensi sede vacante, Petro de Rozgon, agriensi, 
waradinensi sede vaqante, Georgio Lapes, transilvanensi, zagrabiensi 
sede vacante, Henrico quinqueeclesiensi, Simone de antedicta Rozgon 
wesprimiensi, Clemente jauriensi, vaciensi sede vacante, Georgio ni- 
triensi, chanadiensi sede vacante, Jacobo sirmiensi, Joseph bosnensi, 
Johanne tiniensi, Vito corbauiensi, Johanne de Dominis segniensi, • 
ecclesiamm episcopis, ecclesias dei fe\iciter gubemantibus, sibinicensi, 
novensi , scardoniensi , traguriensi , makariensi et pharensi sedibus 
vacantibus. Item magniftcis Mathius de Palowcz prenominati regni 
nostri Hungarie palatino, comite Stephano de Bathor iudice curie 
nostre, Ladislao de Chaak waywoda nostro transilvanensi, Johanne et 
Stephano Wegle, Segnie et Modrusse comitibus regnorum noslrorum 
Dalmacie et Croacie predictorum, Mathkone de Taloucz tocius regni 
Sclauonie, Desew et Ladislao de Gara machouiensi, banis ; Johanne 
de predicta Rozgon tavamicorum, Emerico et Johanne de Marczali 
janitorum, Johanne et Stephano de Peren dapiferomm , Paulo et 
Johanne Kompolt de Naua pincernamm, Laurencio de Hedrehwar, 
agazonum nostromm magistris, ac Stephano et Georgio de antelata 
Rozgon comitibus nostris posoniensibus, aliisque quam pluribus regni 
nostri comitatus tenentibus et honores. 

£ transumpto Wladislai regis anno 1493. In archiTio Ub. reg. ciyit, za- 
grabiensis. 



88. 



Anno 14351 7* novembris. Basileae. 

Coram synodo Basiliensi capitulum et episcopus zagrabiensis 
questi sunt, eorum bona et proventus a variis occupari, eosque varie 
a pluribus vexari, petentes, ut cum difficile sit pro singulis Romam 
recurrere, eis de remedio providerent; comittit itaque synodus epi- 
scopo quinqueecclesiensi, abbati beatae Virginis de Zagrabia et . . 
Viennae, dioecesis Pataviensis, ut illi judicium impendendo eos pro- 
tegant. 

Georgii MarceloTi^: Regesta Diplomat. aliorumque Document. MSC. in 
bibliotheca archidioecesis zagrab. 



ii6 Dot. 8p. po. — Jn. 14.35- 

89. 

Anno 1435» 8. novembris. Posonii. 

SigistnunduSy Hungariae etc, rex, omnibus irihutariis et vicetributarHs 
piandat, ne a civibus mantis Grecensis ullum tributum petant neve exigant. 

Commissio propria domini impentoris. 

Siglsmundus dei gracia Romanorum iroperator, semx>er augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
univcrsis et singulis tributanis et vicetributariis, tam nostris quam 
aliorum quorumcumque in regno nostro Hungarie et partibus eidem 
subiectis, ubilibet constitutis, presentibus scilicet et futuris presencium 
noticiam habituris, salutem et graciam. Quia fideles nostri iudex, 
iurati, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis de 
Zagrabia iuxta eorum antiquas libertates et prerogativas per divos 
reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, eisdem graciose con- 
cessas et per nos nunc confirmatas, ab omni tributaria solucione de 
pcrsonis ac rebus et bonis eorum facienda exempti sunt penitus et 
emancipati; ideo volumus et vestre et cuilibet vestrum fidelitati 
firmissime precipimus et mandamus, quatenus amodo in antea a pre- 
tactis iudice, civibus et hospitibus et incolis pretacte civitatis nostre 
montis Grecensis de Zagrabia. ac rebus et bonis eorum quibuscumque, 
contra predictas eorum libertates, nullum tributum, nullamque tribu- 
tariam solucionem petere et exigere, petiqui et exigi facere presu- 
matis, nec sitis ausi modo aliquali, gracie nostre sub obtentu. Presentes 
quoque perlectas reddi iubemus presentantL Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nos- 
trorum, anno Hungarie etc. XLVIIII. Romanorum vigesimo quinto, 
Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

Originale in membrana, in margine inferiori impressnm est sigillnm. In 
archiv. lib. reg. ciy. zagrab. 

90. 

Anno I435f 8. novembris. Posonii. 

Sigismundus, Hungariae etc, rex, communitatem civitatis montis Grecensis, 
si contra quoscunque ordine judiciario convicta erit, in omniims mulctis sol- 

vendis a portione judiciaria relaxat 

Xos Sigismundus dei gracia Rofnanorum imperator, semper au- 
gustus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Memorie 
commendamus per prescntes, quod nos tum ad humillime supplica- 
cionis instanciam nonnuUorum fidelium nostrorum per eos pro parte 



Doc. pi, — An. 14.35. 1 1 7 

judicis, juratorum, ceterorumque universonim civium et hospitum 
nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia maiestati nostre por- 
rectam, tum eciam ex gracia speciali universa birsagia et quevis 
judiciorum gravamina in quibus ipsi in presenciis quorumcumque 
judicum et justiciariorum regni nostri quandocumque et contra 
quoscumque ordine judiciario convicti fuissent et agravati, porcionem 
judiciariam concementem eisdem judici, juratis et universis civibus et 
bospitibus duximus relaxanda et remittenda, immo relaxamus et re- 
mittimus presencium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris 
magnificis palatino et judici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, vestrasque in judicatu vices gerentibus nec non comitibus vel 
vicecomitibus ac judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, item uni- 
versis birsagiorum exactoribus tam nostris quam aliorum quorucumque 
presentibus et futuris harum serie firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus memoratos judicem, juratos et universos cives et hospites 
(predicte civitatis nostre) racione premissorum birsagiorum per nos 
ipsis, ut prcmittitur graciose relaxatorum, intra et extra judicium, 
tam in personis, hereditatibus, rebusque et bonis ipsorum quorum- 
cumque impedire et molestare, impedirique et molestari facere nulla- 
tenus presumatis nec sitis ausi modo aliquali. Presentes eciam post 
lecturam, semper reddi jubemus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostro- 
rum anno Hungarie etc. XLIX. Romanorum XXV. Bohemie sedecimo, 
impcrio vero tercio. 

Originale in cbarta, exesum. In margine inferiori impressnm est sigiUum. In 
archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis. 

9L 

Anno 1435» 9- novembris. Posonii. 

Sigismundus, Hungariae etc, rex, capitulo ecclesiae Albae regalis mandat, 

ut virum mittat, qui cum ipsius legato communitatis civitatis montis Gre- 

censis possessiones reambulet earumque metas renovet, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie Albe regalis, salutem et graciam, Dicitur nobis in 
personis fidelium nostrorum judicis, juratorum, ceterorumque civium 
et incolarum civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, quomodo 
eadem civitas nostra legittima reambulacione *et metarum ereccione 
et renovacione plurimum indigeret, super quo fidelitati vestre firmiter 



ii8 Doc, 92, — An 14.35, 



precipientes mandamus , quatenus vestrum mittatis hominem pro 
testimonio fidedignnm, quo presente Ladislaus Thoot de Zwm- 
«edwar, vel Nicolaus, filius Nicolai de Greben, aut Jacobus, filius 
Johannis de eadem, ceu Georgius et Johannes, filii alterius Johannis 
de dicta Greben, sin Johannes, filius Johannis de Brezouicza, sin 
Georgius, filius Iwan de eadem, neve Stephanus, filius Nicolai 
de eadem , ceu Ladislaus Zalpych de Egidowcz, aliis absentibus, 
homo noster , ad faciem predicte civitatis montis Grecensis et 
suarum pertinenciarum vicinis et commetaneis suis universis inibi 
legittime convocatis et presentibus accedendo, reambulet, easdem per 
suas veras metas antiquas, novas iuxta veteres in locis necessariis 
erigendo, reambulatasque et ab aliorum juribus possessionariis meta- 
liter separatas et distinctas relinquat eisdem judici, juratis ceterisque 
civibus et incolis pretacte civitatis nostre jure ipsis incumbente per- 
petue possidendas, si non fuerit contradictum ; contradictores vero, 
si qui fuerint, evocet ipsos contra ipsos judicem, juratos, cives ac 
universos hospites in presenciam regni nostri Sclauonie bani in sedem 
zagrabiensem ad terminum competentem racionem contradiccionis eorum 
reddituros, £t post hec huiusmodi reambulacionis et metarum erecci- 
onis seriem cum cursibus metarum inibi erigendarum, contradictonim 
et evocatorum, si qui fuerint, ac vicinorum et commetaneorum, qui 
premisse reambulacioni intererunt nominibus, terminoque assignato, 
nobis fideliter rescribatis. Datum Posonii feria quarta proxima ante 
festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc. XLVIIII. Romanorum XXVI, Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 
(A tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie Albe regalis, pro 
judice ac juratis ceterisque civibus civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia. Reambulatoria. 

Originale in charta. A tergo yestigium impressi sigilli maioris. In archiy. 
lib. reg. civit. zagrab. 

92. 

Anno 1435» 16. Decembris. In Prodavic. 

Mathaeus Talavac banus, omnibus hominihus possessionatis, qui tributa 
tenent, mandat, ne Sigismundi regis jussu a civibus zagrabiensibus ullum 

tributum exigant 

Mathko de Tallowcz regni Sclauonie banus. Universis et singulis 
nobilibus et alterius cuiusvis status dicti regni Sclauonie possessionatis 
hominibus tiibuta ubilibet tenentibus et habentibus presencium no- 
ticiam habituris salutem cum dileccione. £x litteris domini nostri 



Doc, pj. — An. 1435, 119 



Sigismundi dei gracia Romanorum imperatoris et regis Hungarie . etc. 
domini nostri graciosissimi, pro parte civium et hospitum civitatia: 
montis Grecensis de iuxta Zagrabiam. emanatis, vobis et cuilibet 
vestrum loquentibus, coram nobis productis, vidimus contineri, quod 
sua maiestas, ex juribus ipsorum civium coram sua serenitate pro- 
ductis, ipsos et res eorum quaslibet mercimoniales a cuiuslibet 
tributi solucione exemptos fore reperiendo, vobis et cuilibet vestrum 
mandasset, ut ipsos cives et hospites radone alicuius solucionis tribu- 
tarie in locis tributorum vestrorum non auderetis quoquomodo impe- 
dire. Super quo et nos in persona prefati domini nostri imperatoris 
vos et quemlibet vestrum requirimus et hortamur auctoritateque 

nostri officii committimus presencium notitia, 

amodo et in posterum a prefatis civibus et hospitibus, rebusque et 
bonis ipsorum quibuslibet in locis dictorum tributorum vestrorum, 
contra mandatum dicti domini nostri imperatoris nuUum tributum, 
nullamve solucionem tributariam recipere et exigere presumpmatis 
nec sitis ausi modo aliquali ; et aliud, prouti transgressores dictorum 
mandatorum imperialium efQci formidatis, facere non ausuri in pre- 
missis. Presentes eciam post earum lecturam ubique reddi jubemus 
presentanti. Datum in Prodauiz feria sexta proxima post festum beate 
Lucie virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo XXX quinto. 

Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigiilam. In • archiy. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 

93. 

Anno 1436, 8. febmarii. In Dra2elc. 

Mathaeus Talovac banus, ut conmunitaii civitatis victuaiia pcr fratrcm 
suum haminesquc suos comsumpta rcstituat, rcsiduitatcm pccuniariac taxac 

rcgio mandato impositac rclaxat communitati. 

Relacio domini Perkonis. 

Nos Mathko de Talloucz regni Sclauonie banus. Damus pro 
mem^ria, quod nos ad peticionis instanciam in personis providorum 
virorum civium videlicet et hospitum civitatis montis Grecensis de 
promontorio Zagrabiensi nobis allatam, paupertatis inopie eorumdem. 
compacientes, residuitatem taxe pecuniarie per egregium Perkonem,. 
fratrem nostrum, de imperiali mandato super ipsos imposite, nonduni 
exactam, in satisfaccionem victualium per ipsum fratrem nostrum et 
homines suos post suum recessum consumptorum, eisdem civibus et 
hospitibus, per ipsos exigendam, duximus relaxandam immo rela- 
xamus presencium litterarum nostrarum (testimonio) et vigore medi* 



\zo Doc. p^. — Att, 1436. 



ante, Quocirca vobis nobilibus Pelbardo de Vergnoucz ac Blasio lite- 
tato de Thesa et Paulo de Azthalnok serie presencium iirmiter preci- 
pimus, quantenus nuUum ex civibus et hospitibus civitatis predicte 
racione residuitatis dicte taxe pecuniarie per ipsos nondum, ut pre- 
fertur exsolute, impedire, aut vero solucionem eiusdem astringere et 
compellere audeatis neque presummatis modo aliquali. Secus non 
facturi de premissis. Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum 
in Draselcz feria quinta proxima post festum beate Dorothee virginis. 
Anno domini millesimo CCCCXXXVI 

Originale in charta. Sigillum impressiini. In arliiv. ind. Acad. Scient. Blay. 
merid. 

94. 

Anno 1436, 12. febmarii, Zagrabiae. 

Exaciores taxcu tmperialis restduitatem taxae praedictae (i. e. 54 flor.) 

communitati civitatis montis Grecencis exigendam et debita victualium, 

quae Petrus Talovac cum sua familia in eadem civitate fecisset, cornmu- 

nitati exsolvendam sese commisisse in pubHco profiientur, 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod cum nos ad instantem et legittimam peticionem 
judiciSy juratorum ac tocius communitatis civitatis montis Grechensis, 
honorabiles viros, magistros Franciscum et Vrbanum, duos ex nobis 
socios et concanonicos nostros ad infracriptam fassionem audiendam 
et ad ipsam civitatem montis Grechensis legittime destinassemus, 
tandem iidem exinde ad nos reversi nobis concorditer retulerunt eo 
modo: quod cum ipsi hesterno die ad ipsam civitatem ad nobiles 
viros videlicet Pelbartum predialem de Gessazentiwan et Blasium 
litteratum, dicatores et . exactores taxe imperialis maiestatis per egre- 
gium dominum Petrum de Thallowch, gubematorem episcopatus zagra- 
biensis et ad ipsam dicacionem et exaccionem ipsius taxe deputatos 
accessissent, tunc ipsi Pelbartus et Blasius litteratus, presente multi- 
tudine civium eorumdem, id fassi extitissent, quomodo ipsi residuitatem 
taxe predicte, quam dixerunt se extendere ad florenos quinquaginta 
et quatuor cum medio iloreno auri, quam ipsi nondum ex excissis 
sibi exigere non valuissent, eisdem judici, juratis et civibus ac toti 
communitati dicte civitatis exigere et debita victualium, que prefatus 
dominus Petrus de Thallowch cum sua familia in dicta civitate fecis- 
set, exsolvere comisissent; et dixissent insuper iidem Pelbartus et 
Blasius litteratus, dicatores supradicti, quod ipsi iam secundum vas 
vini Andree Friglimel civis dicte civitatis, quem ipsi dicebant se a 



Doc. p5. — An. 1436, 131 



dicacione et solucione dicte taxe imperialis maiestatis absentasse, rece- 
pissent soli auctoritate domini Petri preventi et ad usum suum conver- 
tissent Super quibus omnibus premissis, ipsi cives pecierunt per nos 
superinde sibi dari litteras nostras, quas eisdem concessimus com- 
muni justicia mediante. Datum feria secunda proxima post festum 
beate Scholastice virginis et martiris. Anno domini millesimo qua- 
dringentesimo tricesimo sexto. 

Originale in charta sat exesum. Tergo impressnm est sigiUnm. In archiv. incl, 
Acad. Scient. Slavor. merid. 

95. 

Anno 1436. 
Injuriae a capitulo zagrab. cimbus Grecensibus illatae^ referuniur^ 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXXVI, tempore secundl 
judicatus prefati Petri judicis, Symon offlcialis seu iudex capituli pre- 
dicti cum familiaribus suis ex commissione et voluntate capituli pre- 
notati, quemdam civem civitatis predicte nomine Martinum cultorem, 
dictum Cbuck, in koucha sua circa vineam ipsius noctis in silencio 
existentis, manibus et armatis et potenciariis invadendo, diris et le- 
thalibus verberum ac vulnerum plagis affecit, potencia mediante, nullis 
culpis suis exigentibus, ipsum semivivum relinquendo. Lite tamen 
inter cives et capitulum pendente. 

Item, honorabilis vir dominus Georgius de Marowcha, canonicus 
ecclesie zagrabiensis, anno similiter presenti, circa festum invencionis 
sancte Crucis, nunc proxime preteritum, unum equum cuiusdam con- 
civis nostri Nicolai in pascuis repertum, ad se reccpit et circa se 
tandiu tenuit, usque super eum familiares suos proprios hinc et inde 
pro factis et necessariis suis destinando, voluntatem suam adimplevit ; 
nec .eundem nobis aut ipsi concivi nostro pluries postulanti usque ad 
explecionem sue voluntatis reddere penitus curavit, in preiudicium et 
dampnum dicti concivis nostri, nostrorumque dedecus valde ingens. 

Item postremo, dicti domini de capitulo per certos officiales et 
homines ipsorum in turri prefata circa festum beate Anne matris 
virginis benedicte, plures et innumerabiles homines detineri et vin- 
culis mancipari fecenint in preiudicium et villipendenciam libertatis 
et jurisdiccionis civitatis prenotate. 

Docamentom transactionale. In archiy. yen. Capit. zagrab. Act Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 



132 Doc. p6. — An, 14.36, 

96. 

Anno 1436, 7. Augnsti. Sub castro Zyri. 

Mathaeus Talovac banus, ^gregio Stephano Bickele de Zelinavar^ et comiti, 
vicecomitilms, judicibusque nobilium comitatus zagrab. praecipit, ne in causa, 
quae infer communitatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur^ 

judicium faciant, priusquam ipse decreverit 

Mathko de Tallowcz regnonim Dalmacie, Croacie et tocius 

Sclauonie banus etc. Dilectis nobis egregio Stepbano Byczkele de Zel- 

nawar, necnon comiti vel vicecomiti et judicibus nobilium comitatus 

zagrabiensis salutem cum dileccione. Querelam pro parte providorum 

et circumspectorum judicis, juratorum, cetcrorumque civium et hos- 

pitum civitatis montis Grecyensis de iuxta Zagrabiam nobis porrectam 

accepimus conlinentem, quomodo honorabiles domini de capitulo 

ecclesie zagrabiensis ipsis insciis et penitus ignorantibus, se median- 

tibus quibusdam litteris nostris vobis loquentibus ad querimoniam 

prefatorum dominorum de capitulo zagrabiensi emanatis, ad quasdam 

terras, fenilia, rubeta, super quibus ipsi judex et jurati se et corum 

communitatem sufficiencia iura habere asserunt, racione quarum inter 

eosdem dominos et dictos cives ac eorum communitatem lis et ques- 

tionis materia a pluribus retroactis temporibus mota dicitur fuisse 

et exorta, per vos introduci procurassent, et segetes in eisdem babitas 

sibiipsis usurpare et recipere machinarentur in preiudicium ipsorum 

exponencium et dampnum valde magnum, supplicantes per nos ipsis 

in premissis de condigno juris remedio opportune provideri. Ht quia 

nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris in hiis 

partibus Croacie occupati examini dicte cause et conclusioni eiusdem 

vacare non possumus, nolumusque eosdem judices et juratos et cives 

dicte civitatis montis Grecensis eorum juribus sic improvise destitui 

seu privari quoquomodo, ideo dileccioni vestre committimus per pre- 

sentes, quatenus habita presencium noticia fruges et segetes in facie 

dictarum terrarum litigiosarum habitas et seminatas tamdiu, donec 

nos auxiliante domino abhinc revertentes discussioni et examini cause 

premisse commode vacare et attendere poterimus, in sequestro reponi- 

facere, et ipsas ambas partes ab omni usu premissarum terrarum, 

fenilium et rubetorum litigiosorum sub penis et obligaminibus, alias 

per nos propterea impositis, inhibere et interdicere debeatis. Secus non 

facturi Presentes post earum lecturam semper reddende presentantL 

Datum in descensu nostro exercituali sub castro Zyri vocato, habito, 

feria tercia proxima post festum sancte Marie de nive. Anno domini 

MCCCCXXX sexto. 

Originale in charta, in margine inferiori impressam est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrab. 



Doc. p/. — An. 1436. 123 



97. 

Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae. 

SigismundtiSy Hungatiae etc. rex, Mathaeum Talovac banum vituperaty 
quod littgiosos quosdam agros capitulo zagrabiensi adjudicavit, liHgatoresque 

in suum jus citat. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismtindus dei gracia Romanonim imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro Math- 
koni de Talloucz regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
bano salutem et graciam. Venientes nostrum in conspectum providi : 
Valfentinus, lilius Ifk et Jacobus, filius Johannis, dicti Bolia, jurati 
cives nostre civitatis zagrabiensis, ipsorum ac universorum civium et 
hospitum eiusdem civitatis nostre zagrabiensis in personis, nostre 
exposuerunt maiestati lamentabili cum querela, quomdo tu circa 
festum beate Margarethe virginis et martiris, proxime preteritum, 
quasdam terras arabiles, prata et fenilia, silvas et rubeta ipsorum 
civium nostrorum ad predictam civitatem nostram zagrabiensem spec- 
tantes, in quarum quieto dominio ipsa civitas nostra a diutumis 
temporibus, cuius contrarium memoria hominum non potest enarrare, 
extitisset et easdem possedisset, capitulo ecclesie zagrabiensi minus 
iuste et indebite et absque lege statuisses, et idem capitulum in ip- 
sarum dominium introduxisses in preiudicium et juris derogamen 
dicte civitatis nostre valde magnam, imnao verius in specialem dis- 
plicenciam nostre maicstatis. £t quia nos predictam causam partes 
inter prenotatas, dum deo volente in regno nostro Hungarie constitu- 
emur examinare volumus et justo juris tramite propria nostra in per- 
sona adiudicare, ideo fidelitati tue firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis presentibus, excluso predicto capitulo zagra- 
biensi de dominio pretactarum terrarum arabilium, pratorum, fenilium 
silvarum et rubetorum, rursus et iterum memoratos cives et hospites 
iamfate civitatis nostre zagrabiensis in dominium ipsarum terrarum 
arabilium, pratorum, fenilium, silvarum et rubetorum per te, ut 
predicitur, dicto capitulo zagrabiensi statutarum reintroducere et easdem 
ipsis restatuere eosdemque in dominio ipsarum contra et adversusf 
prelibatum capitulum zagrabiense pretegere, tueri et defensare debeas 
auctoritate nostre maiestatis tibi presentibus attributa mediante. Com- 
mitendo eisdem partibus, quibus et nos per presentes firmiter com- 
mittimus, ut ipse ambe partes in primis octavis, postquam deo duce 
nos abhinc revertendo iatra ambitum regni nostri Hungarie ubicuraque 
cQnstituemur celebrandi coram nostra personali presencia cum on^iibus 



134 Doc, p8. — An. 1436, 

earum juribus, si que ad huiusmodi terras arabiles, prata, fenilia, 
silvas et rubeta habent, debeant et' teneantur comparere judicium et 
justiciam factis in premissis a nostre maiestate recepture. £t tandem 
quidquid id in premissis feceris, id nostre maiestati fideliter rescribas 
ac octava^ prenotatas. Secus facere non ausurus, gracie nostre sub 
obtentu. Presentibus perlectis, exhibenti restitutis. Datum Iglauie, 
parcium Moravie, die dominico proximo ante festum assumpcionis 
beate Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringente- 
simo tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc. quin- 
quagesimo. Romanorum XXVI. Bohemie XVII. Imperii vero quarto. 

Originale in charta. In margine inferiori impressnm est sigiUam maios. In 
archivio lib. reg. civit. zagrab. Extat in transnmpto in archiv. ven. Capit zagrab- 
Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 26. 

98. 

' Ajmo 1436, 14. Angnsti. IgUviae. 

Sigismundus, Hungariae etc. rex, judici curiae et Slavoniae regni bano 

mandat^ ut ad ipsius adventum in causa, qtuie inter communitatem mantis 

Grecensis et capitulum agitur, judicium differant, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magnificis palatino et iudici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, yestrasque vices in iudicatu gerentibus salutem et graciam. 
Quia nos universas et quaslibet causas inter honorabile capitulum ecclesie 
zagrabiensis ab una, ac providos iudicem, iuratos et ceteros cives necnon 
totam communitatem civitatis nostre zagrabiensis ab altera partibus, 
racione quorumcumque factorum et negociorum usque ad presens 
tempus motas et vestri seu alterius vestrum in presencia vertentes, 
dum dante domino ab hiis exieris partibus regnum nostrum Hun- 
garie feliciter revertemur, volumus propria nostra in persona discu- 
tere, adiudicare et fine debito terminare ; igitur fidelitati vestre fir- 
missime precipientes mandamus, quatenus receptis presentibus pre- 
tactas universas causas partes inter prenotatas, ut premittitur motas 
et vertentes, absque omni gravamine et variacione aliquali, ad primas 
octavas post felicem nostre maiestatis ab hiis regionibus ad regnum 
nostrum Hungarie fiendum redditum occurrentes, in personalem nostre 
maiestatis presenciam, ubicumque eotunc intra ambitum dicti regni 
nostri Hungarie deo duce fuerimus constituti, prorogare debeatis et 
diflere, et secus non facturi. Presentibus denique perlectis, exhibenti 



Dac. pp, — An, 1436. 125 



restitutis. Datum Iglauie, parcium Morauie, in vigilia festi assumpcionis 
beate Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc. quinquage- 
simo, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie XVII, imperii vero quarto. 

£ tranrampto Johaimis abb. mooast b. y. llariae, Zagrabiae, ord Cisterc. 
amio 1436. die 16. octobris nt infra. Doc. loi. 

99. 

Amio 1436, 13. septembris. Badae. 

Sigismundus, Hungariae etc. ,rex, cvoes: qui armati domum tricesimaiem 

tmpetu facto spoliaverunt et damnum 4.00, flarenorum importaveruni, acerbis 

verbis vituperat^ mandatque iis, ut statim spoiia reddant 

£x deliberacione prelatomm et baronnm Ticariomm. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
judici, juratis, ceterisque civibus nostre civitatis montis Grecensis de 
Zagrabia salutem et graciam. Gravem querelam Melis nostri egregii 
Leonardi Noffvy de Baymocz tricesimarum et urburarum et cusionis 
monetarum nostrarum comitis, celsitudini nostre ac prelatis et baro- 
nibus vicariis scilicet nostris porrectam percepimus displicenter, quo- 
modo vos diebus novissime preteritis temeraria ducti presumpcione 
ad instanciam et requisicionem cuiusdam Pauli de Zylagh, provisoris 
curie episcopalis zagrabiensis, pariter cum eodem ad curiam seu 
domum nostram tricesimalem in dicta nostra civitate vestri scilicet in 
medio existentem, armatis manibus et potenciariis irruentes, destructis 
portis seu hostiis curie et domus eorumdem, quasdam res et bona in 
pannis barhanis et aliis rebus mercimonialibils consistencia, per ho- 
mines et familiares seu vicetricesimatores pretacti comitis Leonardi 
inibi constitutos, a quibusdam mercatoribus in falsa et indirecta via 
cum eisdem clandestine transeuntibus a solucioneque proventuum 
tricesimalium nostre maiestatis se et ipsas occultantibus, licite, uti 
fertur, receptas et ablata, simulcum universis aliis rebus et bonis 
eorumdem familiarium sed et pecuniis ex ipsis proventibus nostris 
congregatis, auferentes, duos ex eisdera familiaribus captivassetis, qui 
et nunc apud vos seu dictum Paulum capti et vinculati conser- 
varentur. Quidam vero alii ex eisdem familiaribus ipsius comilis 
Leonardi metu consimills captivitatis et incarceracionis tacti ab illinc 
fugientes in aliis provinciis divagarentur quoad presens. Per que pre- 
missa nostre maiestati ac pretacto comiti Leonardo plusquam quadrin- 
gentorum florenorum auri dampna intulissetis, quod utique non solum 



126 Doc, 100, — An. T4.36, 

in eiusdem comitis Leonardi preiudicium, verum eciam in nostre 
maiestatis displicenciam cedit multum grande, de quo in veritate pes- 
sime stamus contenti et vobis nec immerito cogimur egre ferre, ex 
eo potissime, ut vos, qui more ab olim observato, huiusmodi vice- 
tricesimatores proventuum scilicet nostrorum collectores atque percep- 
tores, nedum taliter sicut presumpsistis persequi et molestare, verum 
pocius debuissetis eciam ab aliis quibusvis impetitoribus toto vestro 
posse defensare. Unde fidelitati vestre firmissime et seriosissime man- 
dantes precipimus, quatenus statim agnita presencium noiicia, omnes 
et quaslibet huiusmodi res in quocumque consistant, per vos, ac 
pretactum Paulum provisorem curie episcopalis antedicte, de pretacta 
curia et domo nostra tricesimali receptas, que sub vestra potestate ac 
vestri in medio existunt a maiore usque ad minimam, pretactis homi- 
nibus et familiaribus annotati comitis Leonardi, harum utputa osten- 
soribus, plenarie et ex integro reddere et restituere, de ceteroque et 
per amplius ipsis hominibus et vicetricesimatoribus dicti comitis 
Leonardi, per eundem inibi constitutis seu constituendis, ad quorum- 
cumque instanciam nuUum impedimentum nullamque molestiam 
inferre seu irrogare, quin pocius eosdem ab aliis omnibus et singulis 
illegitimis impetitoribus, more alias consveto, protegere, tueri et 
defensare ac ad percipiendos proventus nostros regales, ipsis favo- 
ribus et auxiliis vestris adesse et assistere modis omnibus debeatis, 
secus sub pena capitum vestrorum facere non ausuri. Presentibus 
perlectis, si secus feceritis, quod absit, exhibenti restitutis. Datum Bude 
feria quinta proxima ante festum exaltacionis sancte Crucis. Anno 
domini MCC^CCXXX sexto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
L. Romanorum XXVL Bohemie XVII. Imperii vero quarto. 

Originale in charta, in margine inferiori impressnm est sigiliom maios. In arch. 
lib. reg. dv. zagimb. 

100. 

Anno 1436, 29. septembris. 

Anno 1436. In festo beati Michaelis archangeli. Concambiales, 
vi quarum magister Michael lapicida, filius Stephani, olim aeque la- 
picida, domum suam muratam in civitate zagrabiensi penes fundum 
ecclesiae b. virginis Catharinae existentem, duas curias integras effi- 
cientem, cum omnibus pertinentiis in Mathaeum sartorem, iilium 
Stephani, concivem zagrabiensem, pro alia domo eiusdem in eadem 
civitate habita, unam quartam et octavam curiae efficientem ac tri- 
ginta qumque florenis auri puri jure perennali transfert coram ma- 
gistratu loci, celebratae. 



Doc. loi. — An. 1436. 127 



(Habentnr etlam aliae litterae, , quae prae manibus patmm Dominicanonim 
faeront, eiusmodi sunt litterae yendicionales cuiusdam domus, duas curias continentis, 
penes templum s. Catharinae, cum sigillo civitatis datae anno 1436. — Item aliae 
litterae super domum muratam ac fundum templi s. Catharinae, datae anno 1430. 
— Item litterae concementes vineam quandam et terras arrabiles, quae jam una 
cum Tinea in silvas conversae sunt, datae anno I540. 

Act Soc. Jesu. Fasc. 10, nr. 21. Ant. Soc. Jesu. Fasc 18. nr. 20. In archiv. 
regni Croat. Slav. Dalm. 

lOL 

Anno 1436, 16. octobris. Zagrabtae. 

/ohannes, abbas Cisterc, zagrab., communitate precante eidem exemplar 
litterarum regis Sigismundi, de litigiosis quibusdam agris, tradit. 

Nos frater Johannes, abbas monasterii beate Marie semper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cysterciensinm» ac totus conventus 
fratrum monasterii eiusdem, tenor6 presencium significamus, quibus 
expedit universis, quod viii providi et circumspecti Briccius, alias 
iudex civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, filius Benedicti 
et Valentinus, filius Iwk, ac Marinus, filius Klarych, iurati moderni, 
civesque eiusdem civitatis pro se et pro universis civibus ac pro tota 
communitate ipsius civitatis ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam exhibuerunt nobis quasdam litteras patente